1

Poslovni broj: Gž-1350/2021-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1350/2021-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. L. iz P., OIB …. zastupanog po punomoćniku A. Z., odvjetniku u P., protiv tuženih 1. K. B., OIB … i 2. V. R., OIB…., oboje iz P., zastupanih po punomoćniku I. B., odvjetniku u P., radi činjenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: P-1087/2017-41 od 17. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: P-1087/2017-41 od 17. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim se tuženicima nalaže da o svom trošku demontiraju i uklone dimovodnu cijev tzv. "turbo" plinskog bojlera za centralno grijanje što prolazi kroz rupu probijenu u vanjskom zidu iz stana tuženih, a koja je isturena na fasadi zgrade u P., i izgrađena na kč.br. ….upisane u zk.ul. ….k.o. P. te da građevinskim materijalom shodno građevinskim pravilima struke popune probijenu rupu u vanjskom zidu te nanesu završni fasadni sloj, boju predmetne zgrade u P., (točka I. izreke).

Odbijen je i eventualno kumulirani zahtjev kojim se nalaže tuženicima da o svom trošku na dimovodnoj cijevi proizlazećoj iz turbo bojlera za centralno grijanje i

 

toplu vodu u stanu tuženih, a isturenoj na fasadi predmetne zgrade, koja je izvedena okomito na fasadu predmetne zgrade, nastavno na istoj cijevi tehnički i sigurnosno prihvatljivo izvedu produžetak te dimovodne cijevi paralelno s fasadom zgrade sve do iznad vijenca zgrade, tako da dim i pare koje proizvodi predmetni trubo bojler ne izlaze neposredno iznad fasade predmetne zgrade, te na taj način ne ulaze u stan tužitelja situiran iznad stana tuženih (točka II. izreke).

Istom presudom tužitelju je naloženo tuženima naknaditi trošak postupka od 15.125,00 kn (točka III. izreke), dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od 26.412,50 kn.

Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno isu preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora zahtjev je tužitelja da se tuženicima naloži poduzimanje točno određenih radnji radi uklanjanja mirisa i pare koji dolaze od dimovoda postavljenog od strane tuženih na fasadu zgrade, koja je zajednički dio svih suvlasnika, a u kojoj se nalaze stan tužitelja i stan tuženih.

Nije sporno da je tužitelj vlasnik stana na drugom katu predmetne zgrade,a tuženici da su suvlasnici stana na prvom katu te da su isti u svom stanu, 2012., instalirali etažni sustav za opskrbu toplinskom energijom na prirodni plin s ispuhom na vanjskom zidu zgrade.

Vezano uz sporno pitanje, stvara li ispuh postavljen na fasadi zgrade ispod stana tužitelja nedopuštene štetne imisije u vidu neugodnog i iritirajućeg mirisa, pare i dima, prvostupanjski sud ističe da je čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. – dalje: ZV) propisano da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i slično, ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona (prekomjerne posredne imisije).

Stavkom 2. istog članka da je propisano su da vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

Obzirom na citirane odredbe materijalnog prava ističe da između stranaka nije sporno da imisije iz dimovodnog ispusta ne stvaraju tužitelju štetu, no da je sporno jesu li imisije prekomjerne i nedopuštene na temelju posebnog zakona.

Za postavljanje instalacija centralnog grijanja sa spornim ispustom da iz Glavnog projekta plinske instalacije – prirodni plin proizlazi da je za stan tuženika za potrebe postavljanja spornog centralnog grijanja na prirodni plin putem turbo bojlera izrađen potrebni projekt od strane tvrtke K. d.o.o. i da je P. d.o.o. P., kao ovlaštena tvrtka izdala potvrdu pogonskog stanja plinske instalacije za stan tuženika iz koje proizlazi da je instalacija ispitana i uplinjena 8. veljače 2013. Iz zapisnika tvrtke Boreas d.o.o. da proizlazi da trošilo pušteno u pogon (11. veljače 2013.).

Iz iskaza svjedoka S. K., koji je izradio elaborat, utvrđuje da je elaborat potvrđen od nadležnog tijela P. d.o.o., da je elaborat, pa tako i dimovod na fasadi izrađen sukladno važećem P. i dimovod da je postavljen u skladu s važećim pravilima.

Provedenim očevidom prvostupanjski sud ističe da nije utvrdio da bi iz spornog dimovodnog ispusta izlazile bilo kakve imisije - ni neugodni mirisi, ni dim, niti tome slično, no obzirom da prema navodima tužitelja proizlazi da se imisije događaju povremeno, kada da je turbo bojler uključen, prvostupanjski je sud proveo dokaz vještačenjem po vještaku strojarske struke P. Š., dipl. ing. iz društva V. d.o.o.

 

U bitnom iz nalaza vještaka prvostupanjski sud utvrđuje da prirodni plin izgara plavim plamenom, bez štetnih produkata izgaranja, čađi, pepela, i s vrlo malim količinama ugljikovog monoksida i sumpornog dioksida, tako da spada u ekološki najčistije energente, a obzirom na sastav plina u produktima izgaranja, kod potpunog izgaranja, ovisno o vremenskim uvjetima, da se može vidjeti vodena para, dok dima nema te ni u konkretnom slučaju takvi tragovi na ispustu dimnih plinova da nisu uočeni. Dopis tvrtke P. d.o.o. ukazuje da je predmetna instalacija sustava grijanja i zagrijavanja tople vode, kao i vod za ispust dimnih plinova, u skladu s postojećim propisima, a ispust dimnih plinova da je izgrađen i postavljen onako kako je to bilo predviđeno projektom.

 

Pregledom izlaznog dijela dimnjaka i područja oko njega da nisu uočeni nikakvi tragovi nečistoća, u vrijeme očevida da nije bilo nikakve imisije iz mjesta gdje se nalazi dimnjak, niti se osjetio nekakav miris, tuženici u stanu da koriste i plinski štednjak koji koristi prirodni plin iz iste cijevi odakle se snabdijeva plinski uređaj za grijanje, a obzirom da produkti izgaranja odlaze u okolni zrak u prostoriji navodi da goriva u motornim vozilima ugljikovodici (osim električnog pogona), a glavni produkti izgaranja tih goriva su ugljični dioksid i vodena para, proizvode znatno više ugljikovog dioksida i vodene pare nego što to proizvede plinski uređaji poput onoga koji je ugrađen kod tuženika.

 

Dodatno se ističe, a vezano uz kvalitetu zraka na lokaciji stanova tužitelja i tuženika, da se ispod prozora stranaka nalazi parkiralište, a u prizemlju je ugostiteljski objekt i poslovni prostor sa vanjskim jedinicama klima uređaja koje su postavljene na fasadu zgrade. Postojeći dimnjaci, koji su sastavni dio predmetne zgrade da se ne smiju koristiti za odvod dimnih plinova kod novih plinskih uređaja čija je primjena danas dopuštena.

 

Položaj dimovoda da je pozicioniran na način koji je tehnički najbolje rješenje za odvod dimnih plinova, a ujedno i najbolje za sve stanare u zgradi.

 

U odnosu na navode o narušavanju izgleda zgrade, odnosno fasade, ističe se da je provedenim očevidom utvrđeno da na fasadi postoji još nekoliko ispusta dimnih plinova, od kojih da je izrazito upadljiv ispust iz prodavaonice pekarskih proizvoda koji se pruža od prizemlja do krova, te postoji veći broj vanjskih jedinica klima uređaja te je mišljenje vještaka da je po tehničkim mjerilima utjecaj dimovodnog ispusta tuženika na izgled zgrade praktičke zanemariv.

 

Kako je bitni produkt izgaranja zemnog plina odnosno prirodnog plina, voda koja je, obzirom na temperaturu u kotlu, u agregatnom stanju vodene pare, kada izlazi u okoliš, a zbog temperaturne razlike, da će se primijetiti pojava bjeličaste boje što fizikalno predstavlja pretvaranje vodene pare u kapljice koje su vrlo sitne pa lebde u zraku.

 

Na tržištu da postoje tih bojleri za koje se odvod može napraviti iznad vijenca zgrade, no predmetni da u cijelosti zadovoljava uvjete i potrebe predmetnog stana i tehničke propise i u konkretnom slučaju da nisu postojali tehnički razlozi za izvedbu dimovoda do vijenca krova.

 

Prvostupanjski sud cijeneći i prihvaćajući nalaz vještaka te utvrđujući da je vodena para, koja ponekad izlazi iz ispusta iz stana tuženika, minimalna i da vrlo teško, minimalno i rijetko te samo pod određenim vremenskim uvjetima može dospjeti u stan tužitelja, a da tužitelj nije dokazao da bi nus produkt izgaranja plina bio dim, ocjenjuje da nus produkti izgaranja prirodnog plina u sustavu etažnog grijanja tuženika ne stvaraju za tužitelja prekomjerne imisije te odbija tužbeni zahtjev za uklanjanje ispusta ili ''dimovodne cijevi''.

 

Eventualno kumuliran zahtjev tužitelja kojim se traži izvođenje produžetka cijevi po fasadi do iznad vijenca zgrade, ocjenjuje neosnovanim uzimajući o obzir nalaz vještaka, ali i iskaze saslušanih svjedoka G. i B., kao osoba koje su stručne u tom području.

 

Pozivom na čl. 82. st. 1. ZV-a otklanja tužiteljeve navode iznesene u pravcu da su tuženi trebali suglasnost suvlasnika zgrade.

 

Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

 

Pobijana je presuda obrazložena u skladu s provedenim dokazima, koje je prvostupanjski sud ocijenio primjenom čl. 8. ZPP-a te iz provedenih dokaza izveo pravilne zaključke i ne postoje proturječnosti u navodima obrazloženja s provedenim dokazima i utvrđenim činjenicama.

 

Ocjena tužitelja da vještak nije odgovorio na sve njegove primjedbe, kraj činjenice da je upravo obzirom na iznesene primjedbe vještak usmeno saslušan te je tužitelj imao mogućnost postavljati pitanja, nije osnovana. Subjektivan stav tužitelja u pravcu može li nešto biti drugačije kao i paušalne ocjene o standardima, poglavito kraj činjenice da je projekt tuženih pošao provjeru i dobi odobrenje, nije utemeljen na provedenim dokazima. Žalbeni navod da ''predmetni vještak nije kompetentan'',

 

 

subjektivno je viđenje bilo tužitelja bilo njegovog punomoćnika, primarno obzirom na struku i stupanj stručnog znanja vještaka, koji je i po ocjeni ovog suda stručno i detaljno iznio mišljenje u skladu sa zadaćom koju mu je sud zadao te otklonio sve primjedbe iznesene po tužitelju.

 

U odnosu na žalbene navode uperene u pravcu o prelasku na kondenzacijske bojlere valja istaknuti da predmet spora nisu neki drugi sustavi pa niti kondenzacijski bojleri, već je predmet spora upravo postojeće stanje sa sustavom koji je i opisan u nalazu vještaka te dokumentima P. d.o.o.

 

Ovdje valja dodati da tužitelj u postupku zaštite od imisija nije ovlašten tražiti da se tuženicima radi otklanjanja imisija naloži poduzimanje određenih radnji već je na tuženicima odabir na koji način će spriječiti imisije pa stoga tužbeni zahtjev nije niti trebao sadržavati nalaganje tuženicima da poduzmu točno određene radnje kojima će se ukloniti imisije već je trebao sadržavati samo nalog da tuženici spriječe imisije.

 

Daljnji žalbeni navodi kojima se osporava stav i mišljenje vještaka – da produkt izgaranja zagađuje okolinu, nagriza unutrašnjost dimnjaka, zbog spoja s kisikom treba odvoditi u kanalizaciju – odnose se na kondenzacijske bojlere te nisu predmetom spora.

 

Obzirom na ocjenu prvostupanjskog suda o provedenom vještačenju i kvaliteti nalaza i mišljenja vještaka i ovaj sud ocjenjuje da nije bilo potrebe za provođenjem novog vještačenja.

 

Na kraju posebno valja naglasiti da je između stranaka nesporno da postavljenim sustavom tužitelj ne trpi nikakvu štetu, da kondenzacija koja se povremeno stvara zbog temperaturnih razlika u vidu sitnih kapljica, kao i mirisi koji se znaju javiti, prvenstveno vezano uz vremenske uvjete, nisu one okolnosti koje bi definirale štetne imisije, od kojih je zaštita utvrđena čl. 110. ZV-a te je osnovano prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

 

Pravilnom primjenom čl. 82. st. 1. ZV-a, u dijelu u kojem je regulirano da ''ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, inače je svaki suvlasnik može zabraniti; ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih uređaja, a ni postavljanje elektroničke komunikacijske infrastrukture, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu, te izvođenje radova kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti'' pravilno je prvostupanjski sud otklonio navode o potrebnoj suglasnosti suvlasnika zgrade.

 

Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka.

 

Analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju, budući da nije uspio u žalbenom postupku, nisu priznati troškovi sastava žalbe.

 

 

 

Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

 

U Rijeci 8. svibnja 2024.

 

Predsjednik vijeća

 

Ksenija Dimec, v.r.