REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Povrv-134/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, 25. rujna 2026. objavio i

p r e s u d i o je

I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Gorane Savčić iz Pule poslovni broj: Ovrv-2350/2025 od 11. travnja 2025. te se nalaže tuženici KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, tražbinu u iznosu od 106,20 eura uvećanu za zatezne kamate koje teku na iznos od:

- na iznos od 10,62 eura od 21. ožujka 2024.,

- na iznos od 10,62 eura od 21. travnja 2024.,

- na iznos od 10,62 eura od 21. svibnja 2024.,

- na iznos od 10,62 eura od 21. lipnja 2024.,

- na iznos od 10,62 eura od 01. kolovoza 2024.,

- na iznos od 10,62 eura od 01. rujna 2024.,

- na iznos od 10,62 eura od 01. listopada 2024.,

- na iznos od 10,62 eura od 01. studenog 2024.,

- na iznos od 10,62 eura od 01. prosinca 2024.,

- na iznos od 10,62 eura od 01. siječnja 2025.,

do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku od od osam (8) dana.

II. Nalaže se tuženici KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 140,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 85,77 eura odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. ožujka 2025. podnio protiv tuženice prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 106,20 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Vršitelj dužnosti javnog bilježnika Gorana Savčić iz [adresa] donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-2350/2025 od 11. travnja 2025., na koje je rješenje tuženica pravodobno izjavila prigovor.

2. Tuženica u prigovoru navodi, u bitnom, kako je više puta tužitelja i zastupnike tužitelja obavijestila da ne posjeduje televiziju te tužitelj nema nikakvih dokaza da posjeduje televiziju i iz tog razloga ne postoji niti jedna osnova po kojoj bi bila u obvezi plaćati tužitelju bilo kakve pristojbe ili slično.

3. Po prigovoru tuženice rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno čl. 460. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

4. Tužitelj se u ostavljenom roku očitovao na prigovor podneskom od 14. srpnja 2025. navodeći da je prigovor tuženice neosnovan. Tuženica u prigovoru navodi da ne posjeduje TV prijamnik te da ne postoji osnova za naplatu RTV pristojbe, iako je u evidenciji tužitelja zavedena kao obveznik plaćanja RTV pristojbe te je tuženica osobno prijavila prijamnik te prijavu prijamnika osobno i potpisala. Pretplatnik, a time i tuženica je bila dužna, ako je i kada je prestao razlog da je ista pretplatnik jer je npr. prodala prijamnik, isto morala i prijaviti u evidencije tužitelja te odjaviti svoj pretplatnički odnos. Tuženica to nije učinila, slijedom čega je i dalje u obvezi plaćati pristojbu. Prema evidenciji pretplatnika „Obveznik plaćanja RTV pristojbe“, šifra obveznika: 4339801 prijavljen je prijamnik za koji se naplaćuje pristojba. Slijedom navedenog, upravo je tuženica dužna plaćati svoje mjesečne obveze koje su na zakonu zasnovane dok iste postoje, odnosno do odjave ovog pretplatničkog odnosa, slijedom čega je obveze za razdoblje od ožujka do prosinca 2024. dužna podmiriti jer se radi o periodu za koji postoji prijava i pretplatnički odnos. Vjerodostojna isprava koja je dostavljena kao prilog prijedlogu i rješenju za ovrhu odgovara svim uvjetima propisanim zakonom te predstavlja dokaz o postojanju duga. Ističe da je potraživanje za RTV pristojbu zakonska obveza građana i pravnih osoba koji imaju prijamnike u RH (u vlasništvu ili posjedu - nevezano uz vlasništvo ili posjedovanje nekretnina i prebivalište koje je prijavljeno u MUP-u). Tuženica je za sporno razdoblje uredno prijavljeni pretplatnik, svoj pretplatnički odnos nije odjavila, a ovdje predmetni dug nije podmirila. Dostavlja Izvadak iz evidencije pretplatnika koji se odnosi upravo na tuženicu. Hrvatska radiotelevizija je ustanova koja je Zakonom o HRT-u („Narodne novine" br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, dalje: ZHRT) ovlaštena voditi evidencije pretplatnika te je iz izvoda iz iste vidljivo da je tuženica evidentirana kao pretplatnik pri ovlaštenoj ustanovi. Kako se radi o evidenciji koju tužitelj vodi i radi se o ustanovi koja je javna, tako se i izvodi iz evidencije pretplatnika smatraju ispravama javne vjere i predlaže ih se tako i cijeniti u svrhu dokazivanja. Za sporno razdoblje nije plaćen dug što je vidljivo uvidom u saldo konti karticu i to pod brojem 55 sudska ovrha 5504339801-202503-6.

5. Podnesak tužitelja dostavljen je tuženici na očitovanje u skladu s čl. 461.a st. 7. ZPP-a. Tuženica se očitovala podneskom od 23. rujna 2025. navodeći da ne posjeduje televizijski niti radijski prijamnik, kao što je u prethodnim prigovorima, te u višebrojnim dopisima prema tužitelju već navela, te ne postoji nikakva osnova za pristojbe. Navod da je tuženica osobno prijavila televizijski prijamnik te osobno potpisala prijavu prijemnika je apsolutno pogrešan i neistinit. Tuženica nikada nije uputila nikakav zahtjev niti prijavu prema tužitelju, te nikada nije potpisala nikakvu prijavu prijemnika, niti je ikada potpisala bilo kakav zahtjev da bi se istu zavelo u evidenciju tužitelja kao obveznika plaćanja pristojbi. Tužitelji se u predmetnom podnesku pozivaju na „papirić“ koji datira iz 2006., a za koji navode da je vlastoručno potpisan od strane tužiteljice. Isti „papirić“ koji tužitelji prilažu uz podnesak, kao što je vidljivo iz istoga, prema navodima tužitelja potpisan je od strane pokojnog supruga tužiteljice, a koji je preminuo dana **.**.2007. Napominje također da isti „papirić“ nije ni na koji način ovjeren od strane javnog bilježnika, niti na bilo koji drugi način ovjeren te ostaje u pitanju da li je pokojni suprug tužiteljice isti zaista i potpisao. Polazeći od pretpostavke da je pokojni suprug isti „papirić“ zaista i potpisao, napominje kako je ZT, koji je naveden u prijavi preminuo **.**.2007., a televizijski prijamnik, naveden na istom „papiriću“ nije bio u funkciji niti za njegova života, a kamoli da isti prijemnik i dan danas radi. Isti odnos između tužitelja i ČT, ukoliko je i postojao, prekinut je njegovom smrću. Nakon smrti ŽT, tužiteljica nije mogla znati, niti je na bilo koji način bila upoznata da bi se isti odnos automatski mogao prebaciti na nju, stoga kako navodi tužitelj nije izvršila nikakvu prijavu razloga da više ne bude pretplatnik, te odjavila pretplatnički odnos, jer ista nije niti znala da osnova za pretplatnički odnos postoji. Tužiteljica nikada nije nakon smrti supruga posjedovala televizijski prijemnik, nikada nije uputila nikakav zahtjev niti prijavu prema tužitelju, nikada nije potpisala nikakvu prijavu prijemnika, niti je ikada potpisala bilo kakav zahtjev da bi se istu zavelo u evidenciju tužitelja kao obveznika plaćanja pristojbi.

6. Tijekom postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta, i to: izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 4. ožujka 2025., specifikacija duga od 18. ožujka 2025., potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu, izvadak iz evidencije pretplatnika - obveznika plaćanja rtv pristojbe s datumom prijave 27. siječnja 2006., pregled stanja računa obveznika od 14. srpnja 2025., prijavu prijamnika od 27. siječnja 2006.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok je st. 4. istog članka propisano da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

8.1. U konkretnom slučaju stranke nisu predložile održavanje ročišta, a sud nije ocijenio da je to potrebno radi provođenja dokaznog postupka jer su čitanjem materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđene sve odlučne činjenice za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Predmet spora u ovom postupku male vrijednosti (čl. 458. ZPP-a) je zahtjev tužitelja za isplatu RTV pristojbe u iznosu od 106,20 eura za razdoblje od ožujka do prosinca 2024. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

10. Između stranaka je sporno je li tuženica odjavila televizijski prijamnik, odnosno postoji li njezina obveza podmiriti utuženu tražbinu za utuženo razdoblje.

11. Prema čl. 34. st. 1. ZHRT-a svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu odredbom čl. 35. st. 2. toga Zakona. Odredbom čl. 36. st. 1. ZHRT-a propisano je da osoba iz čl. 34. st. 1. toga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.

12. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na dan 4. ožujka 2025., koji se u smislu čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) OZ-a smatra vjerodostojnom ispravom, utvrđeno je da su sukladno čl. 31. st. 2. OZ-a naznačeni vjerovnik (tužitelj) i dužnik (tuženica) te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze (mjesečna RTV pristojba u iznosu od 10,62 eura s određenim datumima dospijeća).

12.1. Iz izvatka iz evidencije pretplatnika nazvanog „Obveznik plaćanja RTV pristojbe” proizlazi da se upravo tuženica kao fizička osoba u evidenciji pretplatnika vodi kao obveznik plaćanja RTV pristojbe te je kao datum prijave naveden 27. siječnja 2006. Iz prijave prijamnika proizlazi da je isti prijavio ZT **.**.2006. Nijedna od stranaka nije dostavila dokaz o odjavi predmetnog prijamnika.

12.2. Pregledom stanja računa obveznika na dan 14. srpnja 2025. odnosno salda konti kartice proizlazi da predmetna tražbina u utuženom iznosu i za utuženo razdoblje nije podmirena.

13. Tuženica u prilog svojih tvrdnji nije dostavila nikakav dokaz, a što je bila dužna učiniti te nije osporila nijedan podatak iz dostavljenih isprava tužitelja, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenoga, tuženica je i dalje odgovorna za ispunjenje predmetne obveze u smislu odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO).

14. Budući da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svoje tražbine, a tuženica je nije osporila na relevantan način, valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odlučiti kao u točki I. izreke presude, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a.

15. Kako tuženica svoju novčanu obvezu nije ispunila po dospijeću, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Tijek zateznih kamata određen je od prvog dana iza dana dospijeća obveze tuženice, a po stopi određenoj odredbama čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prema zaključku broj 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj Su-IV-204/17., objavljenog na mrežnim stranicama Vrhovnog suda, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

16.1. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura prema čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21, 18/22, 154/22, dalje: Pravilnik). Nadalje, tužitelju pripada i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu te odgovora na prigovor tuženice u iznosu od po 25 bodova (Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: Tarifa), odnosno 50 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 100,00 eura što uvećano za PDV od 25% iznosi 125,00 eura. Tužitelju se priznaje i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 15,00 eura, uzimajući u obzir da će tužitelj moći platiti istu u polovičnom iznosu, jer se dostavlja elektroničkim putem, a sukladno odredbi čl. 10. ZPP-a stranke moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova. Ukupno je, dakle, tužitelju priznat trošak ovog postupka u iznosu od 140,00 eura, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 85,77 eura odbija njegov zahtjev za naknadu troškova postupka kao previsoko postavljen, pa stoga i neosnovan (toč. II. izreke). Na dosuđeni iznos troška (ovršnog i parničnog) postupka tužitelju pripadaju zatezne kamate od presuđenja na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16.2. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 (petnaest) dana, sukladno čl. 328. ZPP-a, a presuda je temeljem čl. 461.a ZPP-a donesena bez održavanja glavne rasprave.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Puli, 25. rujna 2026.

S u d a c

Jelena Mavrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), u roku od petnaest (15) dana od dana zaprimanja presude. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. Tuženici