Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-5359/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, kao zapisničarke, u upravnom sporu GS, rođenog **.**.1994., državljanina Ruske Federacije, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja slobode kretanja, 25. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/26-06/4772, URBROJ: 511-01-213-26-5 od 3. rujna 2026. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći iznos od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/26-06/4772, URBROJ: 511-01- 213-26-5 od 3. rujna 2026., ograničio tužitelju slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje od 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi da je državljanin Rusije i da je bio proganjan od Kadirova režima te da je i bio mučen. Ističe da je morao pobjeći iz Rusije zbog straha od mobilizacije i prisilnog slanja u rat u Ukrajini. Navodi kao nije nikakav sljedbenik islamskog radikalizma te da nema veze s drogom niti da je sklon samoozljeđivanju i ekscentnom ponašanju. Smatra da ne postoje razlozi da mu se ograniči sloboda kretanja te da je tražio azil u Njemačkoj i Francuskoj i da je dobrovoljono vraćen u Hrvatsku. Navodi da nije nikakva prijetnja za javni poredak i nacionalnu sigurnost kako to netočno zaključuje tuženik. Ističe kako u rješenju nije naveden nikakav konkretan razlog zbog kojeg mu je ograničena sloboda kretanja i da nije jasno zbog čega ga SOA tereti. Predlaže da ga se sasluša i da se pribavi spis od SOA-e. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava i navodi kako se odluke o ograničavanju slobode kretanja ne bi trebale donositi arbitrarno.

2.1. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika, da se usvoji zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći te potražuje trošak upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je tužitelj 25. kolovoza 2026. godine u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Postaji aerodromske policije Pleso, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, kada je prvi put vraćen u Republiku Hrvatsku iz Savezne Republike Njemačke, nakon što je utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za razmatranje zahtjeva sukladno Uredbi (EU) 2024/1351. Istoga dana smješten je u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, te je 31. kolovoza 2026. godine u prisutnosti službenog prevoditelja za ruski jezik, podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Ističe da je tužitelj prvi puta izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu 17. svibnja 2023. godine u Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj, Postaji granične policije kada je bio upućen da se javi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, ali da se nije javio u Prihvatilište u zadanom roku pa je na temelju članka 39. stavka 2. točke 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti doneseno je rješenje o obustavi postupka, koje je postalo izvršno 15. listopada 2025. godine. Navodi kako je 2. rujna 2026. godine zaprimljen dopis Sigurnosno-obavještajne agencije, Uprave za protuobavještajnu zaštitu, unutarnji nadzor i sigurnost, KLASA: 216-01/26-01/33, URBROJ: 539- 1603/577-26-1 od 1. rujna 2026. godine, kojim je zatraženo ograničenje slobode kretanja za tužitelja zbog razloga nacionalne sigurnosti te da je u dopisu navedeno da je imenovani evidentiran u NSIS-u od strane francuske policije kao državljanin treće zemlje kojem treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica Europske unije te da se došlo do podataka da je bio pripadnik režima čečenskog predsjednika ĆS, da je bio pritvaran zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga te da je sklon samoozljeđivanju i ekscesnom fizičkom ponašanju. Ističe kako je slijedom navedenoga, utvrđeno je da je ograničenje slobode kretanja potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske, sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Ukazuje kako se navedenom zakonskom odredbom štite nacionalna sigurnost i javni poredak kao osobito važne vrijednosti društva, u kojem su sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenitet te dobrobit građana preduvjeti opstojnosti države i obavljanja svih njezinih funkcija. Navodi kako je uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u konkretnom slučaju tražitelja međunarodne zaštite, ocijenjeno da su mjera smještaja u Prihvatni centar za strance i određeno trajanje mjere opravdani s obzirom na sadržaj dopisa Sigurnosno-obavještajne agencije, koja je, sukladno svojim zakonskim ovlastima, ocijenila da imenovani predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Pritom je uzeto u obzir da su Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđene i blaže mjere ograničenja slobode kretanja. Navodi kako blažim mjerama, kao što su zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja ili osobno javljanje nadležnim tijelima, se ne bi se mogao postići potreban stupanj nadzora niti odgovarajuće otkloniti utvrđeni rizik za nacionalnu sigurnost i javni poredak kao i da polaganje financijskog jamstva ili predaja putnih isprava ne bi bili prikladni za ostvarenje svrhe mjere jer se njima ne bi moglo utjecati na sigurnosne okolnosti utvrđene u konkretnom slučaju. Ističe kao je zbog svega navedenog utvrđeno da je ograničenje slobode kretanja u trajanju od tri mjeseca prikladno i opravdano u konkretnom slučaju te da se svrha ograničenja slobode kretanja ne bi mogla ostvariti drugim, blažim mjerama. Ističe da su u osporavanom rješenju navedeni razlozi zbog kojih je tužitelju ograničena sloboda kretanja, rješenje mu je u cijelosti pročitano i prevedeno od strane službenog prevoditelja za ruski jezik, za koji je tužitelj naveo da ga govori i razumije pa da je slijedom toga, tužitelj upoznat s razlozima navedenima u dopisu Sigurnosno-obavještajne agencije u opsegu u kojem su oni izneseni u obrazloženju osporavanog rješenja.

3.1. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke izvršen je uvid u spis tuženika te je 25. rujna 2026., održana usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25., dalje ZMPZ).

7. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 3. ZMPZ tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

7.1. Odredbom članka 54. stavka 5. točkom 3. ZMPZ-a, propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti smještajem u Prihvatni centar za strance.

7.2. Prema odredbi članka 54. stavka 9. ZMPZ-a, mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

8. Na temelju dostavljenog sigurnosnog podatka Sigurnosno-obavještajne agencije, Uprave za protuobavještajnu zaštitu, unutarnji nadzor i sigurnost, KLASA: 216-01/26-01/33, URBROJ: 539-1603/577-26-1 od 1. rujna 2026., procijenjeno je da je mjera ograničenja slobode kretanja nužna radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske u smislu članka 54. stavka 2. točke 3. ZMPZ-a. Kako je Zakonom predviđeno da se ograničenje može provesti smještajem u Prihvatni centar za strance te imajući u vidu da se ciljevi sigurnosne zaštite ne bi mogli ostvariti blažim mjerama, određeno je ograničenje kretanja u trajanju od tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. navedenog Zakona.

9. Naime, u provedenom je postupku, a uvidom u dopis SOA-e, utvrđeno da je tužitelj evidentiran u NSIS-u od strane francuske policije kao državljanin treće zemlje kojem treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica Europske unije te da se došlo do podataka da je bio pripadnik režima čečenskog predsjednika ĆS, da je bio pritvaran zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga te da je sklon samoozljeđivanju i ekscesnom fizičkom ponašanju.

10. S obzirom na sve naprijed navedeno, u konkretnom slučaju, u odnosu na tužitelja, opravdano je procijenjeno kako se radi se o osobi koja je napustila Republiku Hrvatsku dok je trajao postupak rješavanja ranijeg zahtjeva za međunarodnu zaštitu i o osobi koja je evidentirana u NSIS-u od strane francuske policije kao državljanin treće zemlje kojem treba zabraniti ulazak i boravak na području država članica Europske unije. Stoga je pravilno tuženik procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ograničenje slobode kretanja potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako postoji rizik od bijega, a što prema ocjeni ovoga suda postoji, jer je to tužitelj upravo i pokazao svojim ponašanjem prilikom prvog podnošenja zahtjeva. Osim toga i radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske, jer se tužitelj vodi u NSIS evidenciji s mjerom zabrane ulazak i boravak na području država članica Europske unije, a i SOA je došla do podataka da je bio pripadnik režima čečenskog predsjednika ĆS, da je bio pritvaran zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga te da je sklon samoozljeđivanju i ekscesnom fizičkom ponašanju.

11. Ograničenje kretanja određeno je trajanju do tri (3) mjeseca, sukladno članku 54. stavku. 9. ZMPZ-a. Imajući u vidu razlog zbog kojeg je imenovanom potrebno ograničiti kretanje, utvrđeno je da je ograničenje kretanja na rok do tri mjeseca prikladno i opravdano u konkretnom slučaju jer se ne bi se mogao postići potreban stupanj nadzora niti odgovarajuće otkloniti utvrđeni rizik za nacionalnu sigurnost i javni poredak kako to pravilno obrazlaže tuženik.

11.1. U pogledu razmjernosti trajanja mjere, Sud utvrđuje da je ograničenje slobode kretanja određeno na razdoblje do tri mjeseca radi kontinuirane kontrole postojećeg sigurnosnog rizika tijekom trajanja postupka međunarodne zaštite, jer proizlazi da se radi o aktualnom i trajnom riziku koji se ne može učinkovito kontrolirati blažim mjerama. Kraće trajanje mjere ne bi omogućilo djelotvoran nadzor, jer ne bi osiguralo kontinuiranu i stabilnu kontrolu kretanja i ponašanja tužitelja u razdoblju u kojem njegov pravni status još nije konačno riješen, a identificirani sigurnosni rizik i dalje postoji. Određeno trajanje predstavlja zakonski dopuštenu gornju granicu, ali mjera traje samo dok postoje razlozi njezine primjene i ukida se bez odgode ako ti razlozi prestanu, čime je razmjerna legitimnoj svrsi zaštite nacionalne sigurnosti.

12. S obzirom na sve naprijed navedeno, Sud smatra pravilnim odluku tuženika te smatra da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja u odnosu na tužitelja, i u odnosu na rok ograničenja kretanja.

13. Kraj takvog stanja, budući da je tužitelj saslušan pred tuženikom 31. kolovoza 2026., kada je i podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, Sud nije našao svrsishodnim ponovno provoditi tužiteljevo saslušanje na okolnost navoda iznesenih u izvješću SOA-e. Spisu prileži dopis SOA-e, Uprave za protuobavještajnu zaštitu, unutarnji nadzor i sigurnost, KLASA: 216-01/26-01/33, URBROJ: 539-1603/577-26-1 od 1. rujna 2026., iz kojeg su vidljivi razlozi za pravilnost zaključka da tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti i da mu je zbog toga potrebno ograničiti slobodu kretanja, zbog čega je Sud ocijenio nesvrsishodnim vršiti uvid u cijeli spis SOA-e te tražiti deklasifikaciju spisa kako bi tužitelj mogao izvršiti uvid u isti. Osim toga tužitelj je i upoznat s navedenim dopisom SOA-e, kao i razlozima ograničenja slobode kretanja.

14. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I izreke.

15. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15.). Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 23. t. 1. i 2. Tarife priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja raspravi u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV (25%) sukladno odredbi članka 11. stavka 3. Pravilnika, odnosno ukupno 1.250,00 eura (točka II i III izreke presude).

U Zagrebu, 25. rujna 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvj. Milan Banić – putem e komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335

3. U spis