REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-152/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Globalna hrana d.o.o. iz Zagreba, Rudeška cesta 87a, OIB: 97492131626, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Buterin i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 28. kolovoza 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 25. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Globalna hrana d.o.o. iz Zagreba, Rudeška cesta 87a, OIB: 97492131626, isplatiti tužiteljici MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.341,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 31.01.2023. do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve u roku 15 dana.“

II./ Nalaže se tužiteljici MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Globalna hrana d.o.o. iz Zagreba, Rudeška cesta 87a, OIB: 97492131626, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 01.08.2022. na mjestu rada u ulici Siniše Glavaševića 3, stradala kao zaposlenica društva „GLOBALNA HRANA“ d.o.o. Do nezgode je došlo za vrijeme redovitog rada, pri čemu je tužiteljica pala preko otvorenih vrata perilice za suđe, te tako zadobila tjelesne ozljede. Odgovornost poslodavca za naknadu štete tužiteljici proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 - dalje ZOR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC-u Dubrava. Tužiteljica se u mirnom postupku 15.12.2022. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, a koji je ponudio neadekvatan iznos te do danas nije izvršio nespornu isplatu.Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 30.11.2023. ispravljenom u podnesku od 8.4.2026. zahtijeva naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.341,96 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 16.12.2022. do isplate, te parnični trošak sa kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da ne spori da je tužiteljica zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Radnica u restoranu/Pripremateljica brze hrane, te da se tužiteljica dana 01.08.2022. ozlijedila u poslovnim prostorijama tuženika na način da je prilikom obavljanja poslova radnog mjesta, odnosno pripreme perilice suđa za pranje pala preko otvorenih vrata perilice, uslijed čega je zadobila lakše ozljede zapešća ruke. Međutim, tuženik u cijelosti osporava da bi postojala njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja kao i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik prvenstveno ističe da je kod tuženika kao poslodavca u cijelosti osigurana zaštita na radu radnika sukladno pozitivnopravnim propisima te da poslodavac u cijelosti ispunjava sve obveze propisane kako Zakonom o zaštiti na radu tako i posebnim pravilnicima donesenim radi provedbe navedenog zakona. Također, tuženik naglašava da je tužiteljica adekvatno osposobljena za rad na siguran način te da je upoznata s vrstama opasnosti na radnom mjestu, što čini predmetnu nezgodu na radu u potpunosti posljedicom krajnje nepažnje tužiteljice. Da je tužiteljica osposobljena za rad na siguran način proizlazi iz Zapisnika o provjeri osposobljenosti tužiteljice za rad na siguran način od 20.09.2021. te iz Zapisnika o provjeri osposobljenosti tužiteljice za rad na siguran način od 28.10.2021. U prijavi o ozljedi na radu utvrđeno je da je tužiteljica tijekom pripreme perilice suđa za pranje naletjela na otvorena vrata perilice, budući da joj je komad opreme (filter perilice) koji je u tom trenutku držala na rukama zaklonio pogled na otvorena vrata perilice za suđe. Tužiteljica u tužbi navodi da je poslodavac objektivno odgovoran za tjelesne povrede nastale padom tužiteljice preko vrata perilice za suđe, što tuženik smatra u cijelosti neosnovanim. Nije sporno da, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, tuženik kao poslodavac odgovara za ozljedu na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, za što je on objektivno odgovoran. Međutim, tužiteljica gubi iz vida da u ovom predmetu postoje okolnosti za oslobođenje odgovornosti tuženika kao poslodavca za štetu nastalu tužiteljici, odnosno okolnosti kojima se opravdava primjena odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, koja propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. To stoga što se ovaj štetni događaj, odnosno ozljeda na radu, može pripisati krajnjoj nepažnji tužiteljice (radnika), odnosno njezinom propustu na kojeg poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Naime, tužiteljici je šteta nastala isključivo radnjom nje same tj. radnjom koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Da je tome tako jasno proizlazi iz Izjave tužiteljice od 10.08.2022. danoj u postupku utvrđivanja okolnosti pod kojima je došlo do ozljeđivanja, što je uobičajena praksa kod tuženika kao poslodavca, u kojoj tužiteljica sama prilikom opisivanja kritičnog događaja, navodi „..vrata sam otvorila sama te punila suđericu priborom i zaboravila u jednom trenutku da su otvorena te se spotakla na njih.“ Predmetna izjava tužiteljice predstavlja dokaz, odnosno priznanje tužiteljice da je upravo ona ta koja je odgovorna za nastanak štetnog događaja, budući da je sama otvorila i ostavila tako otvorena vrata od perilice te neposredno nakon toga, a očito zbog nesmotrenog kretanja, zaplela o otvorena vrata i pala. Tuženik ističe da je tužiteljica prilikom osposobljavanja za rad na siguran način bila upoznata i upozorena da je sredstva rada, dužna ostaviti u takvom stanju da ne ugrožavaju druge radnike. Tuženik stoga ukazuje da je tužiteljica, čak i ako nije dovršila posao koji je započela (spremanje posuđa u perilicu za suđe), a prije nego je odlučila obaviti neki drugi posao, odnosno udaljiti se od perilice za suđe, bila dužna vrata od perilice zatvoriti, odnosno perilicu ostaviti u takvom stanju da ne ugrožava ni tužiteljicu ni druga radnike, a što je ista nesporno propustila učiniti. Iz navedenog jasno proizlazi kako tužiteljica prilikom pripreme perilice za pranje nije upotrijebila ni pažnju običnog prosječnog čovjeka te da je upravo zbog toga došlo do ozljeđivanja. Drugim riječima, do ozljede je došlo zbog očitog nemara tužiteljice koji se manifestirao u nesmotrenom i nesavjesnom postupanju, pa potom i kretanju tužiteljice, kojim je (na koncu) mogla ugroziti i druge radnike u poslovnici tuženika. S druge strane je jasno da poslodavac ni u kojem slučaju nije mogao predvidjeti ni izbjeći nastupanje štetnog događaja, budući da nije mogao, a ni trebao, pretpostaviti da tužiteljica prilikom obavljanja poslova svoga radnog mjesta neće upotrijebiti pažnju običnog prosječnog čovjeka. Još bitnije, tuženik nije mogao predvidjeti ni to da bi tužiteljica mogla (neposredno nakon što je vrata od perilice za suđe otvorila) “zaboraviti“ da su vrata od perilice (koja je sama otvorila) ostala otvorena te da bi na taj način mogla ugroziti sebe. Radi razjašnjenja, tuženik ne tvrdi da bi tužiteljica u konkretnom slučaju postupala namjerno, međutim, nesporna činjenica da se tužiteljica prilikom kritičnog događaja ponašala kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnika pa je takvo postupanje pripisuje krajnjoj nepažnji tužiteljice te dovodi do ekskulpaciju tuženika od odgovornosti za štetu, u smislu odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Slijedom navedenog tuženik smatra da ne postoji njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja, jer do ozljeđivanja tužitelja nije došlo uslijed tuženikovih propusta u provedbi zaštite na radu, već isključivo uslijed krajnje nepažnje tužiteljice, odnosno nepravilnog korištenja radne opreme. Tuženik je u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 990007064226 s društvom TRIGLAV osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, kojom je osigurana odgovornost prema djelatnicima tuženika. Tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva budući da su iznosi koje tužiteljica potražuje ovom tužbom paušalni jer ih tužiteljica ničim nije dokazala niti ih je specificirala. Čak i kada bi i postojala odgovornost tuženika za pad tužiteljice, ovako postavljena visina tužbenog zahtjeva u cijelosti je neosnovana. Dodatno tome, a ukoliko tužiteljica potražuje iznose i na ime uganuća i nategnuća šake (kao posljedice priznate ozljede na radu), utoliko ističe da je Hrvatski zavod za javno zdravstvo 02.11.2022. g. donio rješenjem u kojem je utvrđeno da se tužiteljici ne priznaje dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu, budući da tužiteljica nije dokazala distorziju, dislokaciju ili rupturu ligamentnih, tetivnih ili mišićnih struktura šake. Zaključno, tuženik još jednom ponavlja kako u cijelosti osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, posebice ukoliko se u obzir uzme činjenica da tuženik postupao sukladno pozitivnim propisima RH, dok je tužiteljica, unatoč tome što je adekvatno osposobljena za rad na siguran način, nesmotreno i nesavjesno postupala s radnom opremom prilikom obavljanja radnih zadataka te na taj način ugrozila sebe, odnosno uzrokovala nastanak štetnog događaja. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove postupka uvećano za zakonske zatezne kamate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, prijavu o ozljedi na radu, odštetni zahtjev, dokumentaciju o osposobljenosti tužiteljice za rad, izjavu tužiteljice, policu osiguranja, rješenje HZZO-a od 2.11.2022., fotografije mjesta događaja, saslušan je svjedok ŽI i tužiteljica, provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Božidaru Šebečiću, te je usmeno saslušan vještak dr. Šebečić,.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13 i 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Predmet ovog postupak je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale na radu u štetnom događaju dana 1.8.2022.

6. Na ročištu 25.3.2026. i 1.9.2026. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu, pa sukladno prijedlozima stranaka, sud uz suglasnost stranaka nije izvodio daljnje dokaze te je zaključio glavnu raspravu.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja, a sporna je odgovornost tuženika za štetu, te osnova i visina štete.

8. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao priprematelj brze hrane, te je dana 1.8.2022. tijekom redovnog radnog vremena tužiteljica pripremala perilicu suđa za punjenje i pranje opreme, te je perilica ostala otvorena, te je tužiteljica naletjela na otvorena vrata perilice, a u rukama je držala komad opreme (filter perilice) koji joj je zaklanjao pogled, te se ozlijedila.

9. Tužiteljica je u svom iskazu navela da radi kod tuženika kao radnik u restoranu. Radila je u noćnoj smjeni, te je namjeravala prati suđe, ali kada je otvorila perilicu, vidjela je da je filter od perilice prljav, pa ga je izvadila, te je filter odnijela do smeća kako bi ga očistila, tj. maknula ostatke hrane sa istoga. Kada je nosila filter, perilicu je ostavila otvorenu. Ovaj filter od perilice nije jako velik niti težak. Nakon toga je taj filter namjeravala vratiti u perilicu, te je u letu došla do perilice držeći taj filter, te je pala preko vrata od perilice. Tada je natukla noge i ozlijedila lijevi zglob na ruci. Tamo je bilo i drugih radnika, te su oni to vidjeli i odveli ju u drugu sobu i stavili oblog, te je na kraju odvezena na hitnu. Nakon ozljede, tuđu pomoć i njegu su joj pružali ukućani i dečko. Filter je dugačak oko pola metra. Kada nosi filter isti joj zaklanja pogled. Filter bi se trebao čistiti svaki dan, ali to ne rade jer se ne stigne. Zbog količine posla, nije bilo uobičajeno da nakon stavljanja svakog predmeta u perilicu istu zatvaraju. Nakon ovog događaja, nadređeni su počeli vikati da se perilica zatvara. Bila je osposobljena za rad na siguran način, te upozorena na sve opasnosti u radu, te je bila obučena za korištenje sredstava rada i kako ista treba ostaviti nakon obavljenog rada. Kada je počela raditi, dobila je listu sa pravilima na tabletu, ali na istoj nije pisalo da se vrata perilice moraju zatvarati, a niti ju je u radu to netko upozoravao prije štetnog događaja. Zapravo je popunila tu listu uz pomoć nekoga i to predstavlja osposobljavanje za rad na siguran način.

10. Iz pisane Izjave tužiteljice proizlazi da je dana 1.8.2022. prilikom rada naletjela na otvorena vrata od perilice suđa, te je pala na njih i dočekala se lijevim ručnim zglobom na njih, a vrata je sama otvorila i punila suđericu priborom i zaboravila u jednom trenutku da su otvorena te se spotaknula na njih.

11. Svjedok ŽI je izjavio da radi kod tuženika kao asistent u restoranu, te je također stručnjak zaštite na radu kod tuženika, te nije očevidac, ali je utvrdio da je tužiteljica toga dana radila u noćnoj smjeni, te je stavljala suđe u perilicu, te je ostavila otvorena vrata od perilice, te je nakon toga naletjela na ta vrata koja nisu bila zatvorena, te preko njih pala, te ju je odveo na hitnu. Inače, pravilan proces bi bio da se uzmu stvari koje se stavljaju u perilicu i da se stave u istu, te da se ona stavi u prvobitno stanje, te da se zatvori. Radnici zadužuju odjeću i obuću, a radi se o osnovnoj opremi koja je potrebna za ovakve bazične poslove. Tužiteljica nije postupila sukladno pravilima o zaštiti na radu, jer je ona napustila perilicu, a nije zatvorila vrata od iste. Tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način, te je bila upozorena o načinu obavljanja procesa i zadataka. Nakon događaja, tužiteljica se žalila da ju boli ručni zglob, te su ga hladili ledom, a onda je inzistirao da ju odvede na hitnu, iako je ona htjela nastaviti raditi. Tužiteljica je inače bila savjestan radnik. Kada se otvore vrata od perilice, tada se može proći, ali teže. Nakon što su svjedoku predočene fotografiju sa otvorenom perilicom i zatvorenom perilicom, svjedok je izjavio da ista prikazuje mjesto događaja. Tužiteljica je u trenutku pada nosila komad opreme i to filter od friteze ili od grila. Po pravilima radnik bi trebao za svaki dio opreme koji nosi u perilicu, uvijek istu zatvoriti.

12. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u pogledu nastanka štetnog događaja budući je jasan i uvjerljiv te iz istog proizlazi da tužiteljica radi kod tuženika kao radnik u restoranu. te je spornog dana namjeravala prati suđe u perilici, te je otvorila perilicu i vidjela da je filter od perilice prljav, pa je izvadila filter koji je dugačak oko pola metra i nije težak, te ga je odnijela do smeća kako bi ga očistila, a perilicu je ostavila otvorenu, te je nakon toga filter namjeravala vratiti u perilicu, te je u letu došla do perilice i pala preko vrata od perilice i ozlijedila se.

13. Sud je prihvatio iskaz svjedoka VI u dijelu u kojem je iskazivao o pravilnom načinu postupanja sa perilicom, budući je isti kao stručnjak zaštite na radu kod tuženika, mjerodavan i kompetentan za to. Tako iz istoga proizlazi da je pravilan proces bio da se uzmu stvari koje se stavljaju u perilicu i da se stave u istu, te da se perilica stavi u prvobitno stanje, te da se zatvori, a tužiteljica nije postupila sukladno pravilima o zaštiti na radu, jer je ona napustila perilicu, a nije zatvorila vrata od iste. Tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način, te je bila upozorena o načinu obavljanja procesa rada i zadataka. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu da nije bilo uobičajeno da nakon stavljanja predmeta u perilicu istu zatvaraju, budući je to u suprotnosti s iskazom svjedoka VI koji je kao stručnjak zaštite na radu mjerodavan i kompetentan, dok je iskaz tužiteljice pristran i usmjeren na postizanje uspjeha u sporu. Tome valja dodati da je i životno i logično da je radnik bio dužan zatvoriti perilicu kada obavlja neki drugi posao, jer otvorena perilica predstavlja prepreku u radnom okolišu koja predstavlja opasnost, kako za tužiteljicu, tako i za druge radnike. Unatoč tome, tužiteljica je ostavila otvorenu perilicu, te iako je znala da je istu ostavila otvorenu, pala je preko iste, upravo zbog toga što je otvorena perilica predstavljala prepreku u radnom okolišu. Također, sud nije prihvatio iskaz tužiteljice da joj je filter koji je nosila zaklanjao pogled, jer kako je tužiteljica izjavila da isti nije težak i da je dugačak oko pola metra, ovaj sud smatra da joj isti nije zaklanjao pogled, odnosno tužiteljica je isti mogla nositi tako da joj isti ne zaklanja pogled.

14. Dakle, tužiteljica je u toku redovnog radnog vremena namjeravala prati suđe, te je otvorila perilicu i izvadila filter kako bi ga očistila, te je perilicu ostavila otvorenu, te je nakon toga filter namjeravala vratiti u perilicu, te je u letu došla do perilice držeći taj filter, te je pala preko vrata od perilice i ozlijedila se.

15. Stoga, tuženik kao poslodavac odgovara tužiteljici po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

16. Nadalje, sud je utvrdio da je tužiteljica prilikom čišćenja filtera ostavila otvorenu perilicu koja je predstavljala prepreku u radnom okolišu, ali i opasnost za radnike tuženika, što je protivno pravilima o zaštiti na radu, a tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način, te je bila upozorena o načinu obavljanja procesa rada i zadataka. Tužiteljica je dakle, znala da je ostavila otvorenu perilicu, što je protivno pravilima tuženika, te je vraćajući se prema perilici da vrati filter, pala preko otvorenih vrata od perilice. Navedeni filter je dugačak oko 2 m i nije težak, te ovaj sud smatra da isti nije tužiteljici zaklanjao pogled, odnosno tužiteljica je mogla nositi taj filter na način da joj ne zaklanja pogled. Međutim, tužiteljica je neoprezno krenula prema perilici, ne gledajući i ne misleći o tome da je ostavila otvorenu perilicu, pa je po ocjeni ovog suda tužiteljica takvim postupanjem pridonijela nastanku štete sa 30 % sukladno odredbi čl.1067. ZOO- a i čl. 25. st. 2. ZZR.

17. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Božidar Šebečić je u svom nalazu i mišljenju utvrdili da je tužiteljica rođena 1996. god. dana 01.08.2022. stradala na radnom mjestu kada je pala u restoranu preko otvorenih vrata perilice, te se dočekala na ispruženu lijevu ruku. Zadobila je natučenje lijevog ručnog zgloba, te je postavljena i sumnja na oštećenje TFCC (triangularnog fibrokartilaginoznog kompleksa- ligamentarnohrskavični splet ligamenata koji povezuju glavicu i stiloid lakatne kosti s palčanom kosti i karpalnim kostima). Liječena je mirovanjem, analgeticima, provela je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja su zaostali bolovi u lijevom ručnom zglobu kod nošenja većeg tereta, bolna osjetljivost na palpaciju ulnarnog dijela ručnog zgloba, gruba mišićna snaga lijeve šake je oslabljena u manjem stupnju. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 3% uslijed čega tužitelj trpi odgovarajuće duševne boli. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno. Zaostali povremeni bolovi manjeg intenziteta uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane I sl.. Zdravstveno stanje tužiteljice se stabiliziralo 31.01.2023. ali liječenje još nije završeno jer tužiteljica još nije učinila EMNG ruku (na što je naručena) i MR ručnog zgloba s kontrastom.

18. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik pa je vještak saslušan usmeno na ročištu. Vještak je izjavio da tvrdnja tuženika da je nalaz i mišljenje vještake proturječan priloženoj medicinskoj dokumentaciji netočna, jer ako se pažljivo pročita priložena opsežna medicinska dokumentacija, vidljivo je da je nalaz i mišljenje dat u skladu s priloženom medicinskom dokumentacijom. U vještačenju nigdje nije naveo da je tužiteljica zadobila prijelom, ali je zadobila ozljedu ligamenata u lijevom ručnom zglobu, što je zahtijevalo dugotrajno liječenje, odnosno posljednji nalaz ortopeda je od 7.3.2023., a štetni događaj se dogodio 1.8.2022. Tuženik navodi da je vještak svoj zaključak utemeljio isključivo na iskazivanju tužiteljice što nije točno, jer se u više nalaza navodi da tužiteljica trpi bolove u lijevom ručnom zglobu, a tako i u nalazu ortopeda od 7.3.2023. se navodi da od štetnog događaja ima stalne bolove u lijevom ručnom zglobu. U više navrata je postavljena i dijagnoza ozljede ligamentarnog kompleksa u lijevom ručnom zglobu i za potvrdu istog je zatražena MR artrografija koju tužiteljica do izrade nalaza i mišljenja nije učinila. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, utvrdio je da su kod tužiteljice zaostali bolovi u lijevom ručnom zglobu kod nošenja većeg tereta, da postoji bolna osjetljivost na palpaciju ulnarnog dijela ručnog zgloba i da je gruba mišićna snaga lijeve šake oslabljena u manjem stupnju. Zbog navedenih trajnih posljedica dao je ocjenu smanjenja životne aktivnosti od 3% i u cijelosti ostaje kod iste. Na prigovor na ocjenu potrebe za tuđom pomoći u trajanju 2 sata dnevno kroz 3 tjedna, odgovara da je tužiteljica zadobila ozljedu lijevog ručnog zgloba nakon čega je isti bio diskretno zadebljan, bolan, postavljena je imobilizacija elastičnim zavojem i tužiteljici je preporučena pošteda lijeve ruke. Jasno je da s takvim nalazom tužiteljica nije mogla obavljati teže kućne poslove, te nabavku i pripremu hrane kroz period od 3 tjedna. Na tvrdnju tuženika da je za povredu duševnog zdravlja potrebno vještačenje liječnika psihijatra, odgovara da u slučaju kada se ne radi o psihijatrijskoj bolesti, već samo o tjelesnim ozljedama, ocjenu da li postoji povreda duševnog zdravlja može dati i kirurg, traumatolog ili ortoped. Navodi da u priloženoj medicinskoj dokumentaciji se nigdje ne navodi da je tužiteljica ranije imala ozljede ili bolesti lijevog ručnog zgloba, a dugotrajnost bolova, odnosno liječenja je uvjetovana ligamentarnim ozljedama ručnog zgloba. Nadalje, vještak navodi da prema priloženom rješenju HZZO-a od 2.11.2022. šifra S63.7 (iščašenje ili nategnuće ostalih nespecifičnih dijelova šake) se ne priznaje kao dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu, šifra S60.2 (kontuzija ostalih dijelova ručnog zgloba i šake). Tužiteljici je priznato kao ozljeda na radu natučenje tj. kontuzija ručnog zgloba, a nije priznata naknadno postavljena dijagnoza iščašenja i nategnuća šake. U odnosu na navedeno, vještak navodi da je dijagnoza natučenja odnosno kontuzije postavljena neposredno po ozljeđivanju, a naknadnom obradom je utvrđeno da je došlo i do istegnuća struktura u ručnom zglobu, što je vidljivo iz priložene medicinske dokumentacije, te je temeljem toga ocijenio sve vidove štete.

19. Slijedom navedenog, iz nalaz i mišljenja te usmenog očitovanja vještaka proizlazi:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje lijevog ručnog zgloba, te je postavljena i sumnja na oštećenje TFCC (triangularnog fibrokartilaginoznog kompleksa- ligamentarnohrskavični splet ligamenata koji povezuju glavicu i stiloid lakatne kosti s palčanom kosti i karpalnim kostima),

- da je vještak sve vidove štete (bolove, strah, trajne posljedice i tuđu pomoć i njegu) ocijenio na temelju tužiteljici postavljene dijagnoze natučenja odnosno kontuzije ručnog zgloba (koja je postavljena neposredno po ozljeđivanju), te na temelju dijagnoze istegnuća struktura u ručnom zglobu (koja je naknadnom obradom utvrđena,

- da je tužiteljici u više navrata postavljena dijagnoza ozljede ligamentarnog kompleksa u lijevom ručnom zglobu i za potvrdu istog je zatražena MR artrografija koju tužiteljica do izrade nalaza i mišljenja nije učinila.

- da prema priloženom rješenju HZZO-a od 2.11.2022. šifra S63.7 (iščašenje ili nategnuće ostalih nespecifičnih dijelova šake) se ne priznaje kao dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu, šifra S60.2 (kontuzija ostalih dijelova ručnog zgloba i šake).

20. Iz Rješenja HZZO od 2.11.2022. proizlazi da je istim odlučeno da se tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S63.7 – uganuće i nategnuće ostalih i nespecificiranih dijelova šake, ne priznaje kao dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu nastale dana 1.8.2022. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikacije S60.2 priznate pod evidencijskim brojem OR 88760108226/2000, a to iz razloga što validnim dijagnostičkim metodama UZV ili MR nije dokazala distorziju, dislokaciju ili rupturu (parcijalna ili totalna) ligamentnih, tetivnih ili mišićnih struktura šake (kako je to navedeno u izreci i obrazloženju rješenja).

21. Kako stranke nisu ni tvrdile ni dokazale da su protiv navedenog rješenja podnijele žalbu i da se protiv istog vodi upravni postupak ili upravni spor, to ovaj sud smatra da je isto konačno i pravomoćno, a ovaj sud je vezna istim.

22. U odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev-1146/2025-2 od 24. veljače 2026. zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje:

„Budući da je u ovom konkretnom slučaju donesena pravomoćna odluka u upravnom postupku kojom je utvrđeno da sporna ozljeda tužitelja ne predstavlja ozljedu na radu te da je taj postupak pokrenut upravo po tužbi ovdje tužitelja kao i da je u tom postupku kao zainteresirana strana sudjelovao tuženik iz ovog postupka, pravilno je shvaćanje niže stupanjskih sudova da je primjenom čl. 12. st. 1. ZPP sud u ovom parničnom postupku kojeg je tužitelj pokrenuo protiv tuženika radi naknade štete povodom ozljede na radu vezan navedenom pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku i to neovisno o tome je li se u upravnom postupku odlučivalo o pravu na naknadu štete i visini štete i neovisno o tome je li se odlučivalo o uzroku nastanka zadobivenih ozljeda. Prema shvaćanju ovog suda, ozljeda na radu ne može se drugačije procjenjivati s aspekta prava iz zdravstvenog osiguranja od ozljede na radu s aspekta naknade štete jer je u oba slučaja riječ o jednoj, istoj ozljedi na radu, a tužitelj je imao pravo i mogućnosti dokazivati u upravnom postupku da pretrpljena ozljeda predstavlja ozljedu na radu. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku štetnog događaja, zadobivenih tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica te uzročne veze kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u nadležnosti je parničnog suda, posljedično čemu isključivo stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja odnosno presude upravnog suda nije vezana odlukom o tom pitanju donesenom u upravnom postupku. Stoga, ako su u upravnom postupku, kao stranke, sudjelovali tužitelj i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te ovdje tuženik/poslodavac kao zainteresirana osoba, tada parnični sudovi nisu ovlašteni ispitivati pravilnost i zakonitost pravomoćne (konačne) odluke nadležnog upravnog tijela ili suda kojom se tužitelju kao osiguraniku, priznaje ili ne priznaje neko pravo te je vezan njezinim sadržajem.“

Također, isto pravno shvaćanje je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev-450/21.

23. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud vezan pravomoćnim i konačnim rješenjem HZZO-a od 2.11.2022. to ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje odnosno kontuzije lijevog ručnog zgloba (koja je postavljena neposredno po ozljeđivanju), ali nije zadobila istegnuće struktura u ručnom zglobu tj. iščašenje ili nategnuće ostalih nespecifičnih dijelova šake. Stoga sud nije prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u dijelu u kojem je u suprotnosti sa rješenjem HZZO-a.

24. Naime, u rješenju HZZO-a je navedeno da dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S63.7 – uganuće i nategnuće ostalih i nespecificiranih dijelova šake nije priznato ozljedom na radu, budući da validnim dijagnostičkim metodama UZV ili MR nije dokazala distorziju, dislokaciju ili rupturu (parcijalna ili totalna) ligamentnih, tetivnih ili mišićnih struktura šake. Isto tako, i medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljici u više navrata postavljena i dijagnoza ozljede ligamentarnog kompleksa u lijevom ručnom zglobu i za potvrdu istog je zatražena MR artrografija koju tužiteljica do izrade nalaza i mišljenja nije učinila.

25. Kako je vještak sve vidove štete (bolove, strah, trajne posljedice i tuđu pomoć i njegu) ocijenio na temelju tužiteljici postavljene dijagnoze neposredno po ozljeđivanju - natučenja odnosno kontuzije lijevog ručnog zgloba, ali i na temelju dopunske dijagnoze

- istegnuće struktura u ručnom zglobu tj. iščašenje ili nategnuće ostalih nespecifičnih dijelova šake, a koja se sukladno rješenju HZZO-a ne priznaje ozljedom na radu (što je i tuženik isticao i zbog toga osporavao svoju odgovornost), to je sud rješenjem pozvao punomoćnike stranaka da se u roku od 8 dana očituju da li imaju daljnjih dokaznih prijedloga budući je vještak utvrdio tegobe i posljedice kod tužiteljice i temeljem ozljede koju HZZO nije priznao ozljedom na radu. Međutim, punomoćnici stranaka su na ročištu 25.3.2026. i 1.9.2026. izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu.

26. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio:

- da bi tužiteljica imala pravo na naknadu štete koja joj je nastala zbog natučenja odnosno kontuzije lijevog ručnog zgloba, ali nema pravo na naknadu štete koja joj je nastala zbog dopunske dijagnoze istegnuće struktura u ručnom zglobu tj. iščašenje ili nategnuće ostalih nespecifičnih dijelova šake, a koja joj sukladno rješenju HZZO-a nije priznata ozljedom na radu,

- da je vještak sve vidove štete (bolove, strah, trajne posljedice i tuđu pomoć i njegu) ocijenio na temelju obje naprijed navedene dijagnoze, dakle, i na temelju dijagnoze koja tužiteljici rješenjem HZZO-a nije priznata ozljedom na radu,

- da punomoćnici stranka odnosno punomoćnik tužiteljice, na kojoj je teret dokazivanja, nije predložio dopunsko medicinsko vještačenje kojim bi se razgraničili vidove štete (bolovi, strah, trajne posljedice i tuđu pomoć i njega) po osnovi obje dijagnoze, odnosno kojim bi se utvrdili navedeni vidovi štete koji su posljedica isključivo dijagnoze kontuzije lijevog ručnog zgloba,

- da sud nije ovlašten izvoditi dokaze po službenoj dužnosti, a stranke nisu predložile provođenje dopunskog medicinskog vještačenja, te su i nakon rješenja suda kojim se pozivaju da se očitiju da li imaju daljnjih dokaznih prijedloga, punomoćnici stranaka na ročištu 25.3.2026. i 1.9.2026. izričito izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu,

- da tužiteljica, na kojoj je teret dokazivanja, nije dokazala koja joj je štetna nastala zbog zadobivene ozljede kontuzije lijevog ručnog zgloba, odnosno nije dokazala trajanje i jačinu pretrpljenih bolova i straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti te trajanje i opseg potrebne tuđe pomoći i njege, koje su posljedica isključivo ove ozljede tj. predmetnog štetnog događaja.

27. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

28. Dakle, tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila samo natučenje odnosno kontuzije lijevog ručnog zgloba, a tužiteljica, na kojoj je teret dokazivanja, nije dokazala koja joj je štetna nastala zbog zadobivene ozljede kontuzije lijevog ručnog zgloba, odnosno nije dokazala trajanje i jačinu pretrpljenih bolova i straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti te trajanje i opseg potrebne tuđe pomoći i njege, koje su posljedica isključivo ove ozljede koja je tužiteljici nastala u predmetnom štetnom događaju, a što je nužno za utvrđivanje visine naknade štete sukladno čl. 1100. st. 1.. ZOO. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

29. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to ista nema pravo na naknadu parničnog postupka, već je isti dužna naknaditi tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 - 100 bodova, ročište 9.5.2023., 26.9.20263., 26.11.2024., 25.3.2026. i 1.9.2026. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 14.12.2023. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.400,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.750,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi, jer mu isti niti nije nastao.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Spis