Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
32270 Županja
Poslovni broj: P -431/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Tomislavu Juzbašiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 25. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 198-50-3086890, od 10. listopada 2005., sklopljenog između tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, koja glasi: "naknada za obradu kredita: 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, da tužitelju AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 357,67 EUR (tristo pedeset sedam eura i šezdeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. listopada 2005. do 31. srpnja 2008. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od petnaest dana.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, da tužitelju AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR (sto dvadeset i pet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. rujna 2026. kao dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od petnaest dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg potraživanog parničnog troška u iznosu od 26,54 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 10. listopada 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj: 198-50-3086890 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), po osnovi kojeg je tuženik dao tužitelju kredit u iznosu od 17.943,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja, sa rokom otplate od osamdeset četiri mjeseca, uz uvjete i na način kako je to određeno Ugovorom o kreditu.
1.1. Tužitelj je naveo da je čl. 3. Ugovora o kreditu jednostranom odlukom tuženika određena ulazna naknada za obradu kredita u visini od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.
1.2. Tužitelj je naveo da mu je tuženik po osnovi naprijed navedene ugovorne odredbe, prilikom isplate kredita, koji je realiziran 12. listopada 2005., naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 357,67 EUR (2.830,52 kn).
1.3. Tužitelj je naveo da je Ugovor o kreditu bio tipski ugovor čije odredbe su bile unaprijed sastavljene od jedne strane, odnosno tuženika u ovom postupku, dok tužitelj u svojstvu potrošača, kao druga ugovorna strana, nije imao mogućnost pregovaranja o uvjetima Ugovora o kreditu, pa tako niti o odredbi čl. 3. istoga, već da ih je mogao samo prihvatiti u cijelosti ili odbiti. Naveo je da je stoga bio stavljen u neravnopravan položaj, jer je bio isključeni iz procesa pregovora, što je zbog nedostatka informacija i nepoštene klauzule u vidu odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu, rezultiralo sklapanjem za njega nepovoljnog Ugovora o kreditu, sa nepoštenom odredbom čl. 3. istoga.
1.4. Tužitelj je naveo da dakle nije mogao pregovarati o ulaznoj naknadi u predmetnom Ugovoru o kreditu, te da iako je ta sporna odredba bila vidljiva i unaprijed uglavljena na uniformiranom obrascu tipskog ugovora o kreditu, da ista nije ugovorena u dobroj vjeri, te da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, i da je kao takva uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja, i to neovisno o visini naknade, jer tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da mu nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita . Naveo je da kako se radi o odredbi kredita iz Ugovora o potrošačkom kreditiranju, koji je tipski ugovor, da je odredba čl. 3 Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna, te da ne smije proizvoditi pravne učinke, jer stvara neravnotežu u pravima i obavezama tužitelja kao potrošača, da daje nerazmjernu korist trgovcu odnosno tuženiku, te da je suprotna osnovnim principima poštenja i ravnoteže u ugovornom odnosu.
1.5. Tužitelj je naveo da se prema odredbama čl. 81. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje u tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca; a o čemu se radi u predmetnom slučaju.
1.6. Tužitelj je nadalje naveo da odredbe članaka 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, te da takva obveza nije bila previđena niti Zakonom o bankama, važećim u vrijeme zaključivanja Ugovora o kreditu.
1.7. Tužitelj je naveo i da je Sud Europske unije u spojenim predmetima C- 224/19 i C-259/19, vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi , utvrdio da čl. 3. st. 1. Direktive 93/13, treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.
1.8. Tužitelj je po osnovi naprijed izloženog, a pozivajući se na odredbe čl. 81., čl. 96. st. 1., čl. 98. i čl. 102. ZZP-a, te čl. 1011., čl. 323. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a, u tužbenom zahtjevu predložio da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu koja glasi: "naknada za obradu kredita: 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.", i kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 357,67 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. listopada 2005. pa do isplate; kao i da se naloži tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 151,54 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana donošenja presude pa do isplate.
2. Tuženiku su predmetna tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu u roku od trideset dana, uredno dostavljeni 21. srpnja 2026.
2.1. Tuženik je uz poziv na podnošenje odgovora na tužbu upozoren (dopisom ovog suda od 8. srpnja 2026.) da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku i ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).
2.2. Tuženik nije dao (podnio) odgovor na predmetnu tužbu u roku koji mu je za to određen (trideset dana od primitka poziva za davanje odgovora na tužbu), a niti do dana donošenja ove presude.
3. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP-a, propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate, i 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Uvidom u Ugovor o kreditu, koji je tužitelj priložio uz podnesenu tužbu, utvrđeno je da članak 3. istoga nosi naziv NAKNADA, te da glasi: "3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".
5. Ocjena je ovog suda da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate , te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
6. Radi izloženog, a u skladu s odredbama čl. 331.b st. 1. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki prvoj i drugoj izreke ove presude.
7. Odluka o trošku predmetnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje u tekstu: OT), te je sukladna vrijednosti predmeta spora (u iznosu od 357,67 EUR).
7.1. Tužitelju je tako priznat i dosuđen potraživani trošak ovog postupka koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. i Tbr. 54. OT-a), uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 46. OT-a).
7.2. Tužitelju je na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a, na dosuđeni parnični trošak dosuđena i potraživana zatezna kamata koja teče od 25. rujna 2026., kao dana donošenja odluke kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka, pa do isplate.
7.3. Zahtjev tužitelja za naknadu troška pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR (koji zahtjev je tužitelj podnio u podnesku od 24. rujna 2026.), odbijen je kao neosnovan iz razloga što tužitelj nije platio navedene pristojbe, te iste neće ni biti dužan platiti po osnovi odredbi čl. 11. st. 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23), budući da je tužitelj predmetni postupak pokrenuo na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF).
7.4. Radi navedenog pod točkama 7. do 7.3. ovog obrazloženja, odlučeno je kao u točki trećoj i točki četvrtoj izreke ove presude.
U Županji 25. rujna 2026.
Sudac
Tomislav Juzbašić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana primitka iste. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenoga činjeničnog stanja.
O tome obavijest:
1. Tužitelj po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca.
2. Tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska 69.
