Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž-370/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika VG, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024., 136/2025 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj Kov-425/2026-7 od 11. rujna 2026., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženika VG kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem okrivljenom VG, nakon podnesene optužnice, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11, produljen je istražni zatvor na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024, 72/2025., 13/2026. – dalje u tekstu ZKP/08), u svezi članka 127. stavkom 4. ZKP/08/08, koji joj je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-243/026-2 od 24. kolovoza 2026., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj KV II-24372026-2 od 3. rujna 2026. Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08/08 okrivljenom VG se u istražni zatvor uračunava vrijeme od uhićenja 22. kolovoza 2026. u 14,30 sati, pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju Ivanu Borni Ninčeviću, odvjetniku u Karlovcu, ne navodeći žalbene razloge, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Karlovcu usvoji žalbu te preinači pobijano rješenje na način da odredi okrivljeniku blaže mjere opreza umjesto istražnog zatvora, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje radi ispravnog utvrđivanja činjeničnog stanja.
3. Žalba optuženika VG nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve relevantne činjenice odlučne za donošenje odluke o prijedlogu za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika te je za svoja utvrđenja naveo jasne, potpune i neproturječne razloge zbog čega tim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 na koju se optuženik u žalbi opisno poziva.
5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik ne osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, kao opće pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08, koja sada proizlazi iz dokaza na kojim se temelji optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO-403/2026 od 8. rujna 2026.
6. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio osobite okolnosti na strani optuženika iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08, koje upućuju da bi on mogao pobjeći. Naime, činjenicu da je optuženik državljanin [adresa], države koja nije članica Europske unije i koja nema niti ugovornu obvezu izručiti svoje državljane Republici Hrvatskoj radi vođenja kaznenog postupka protiv njih za konkretno kazneno djelo, valja povezati s time da je za konkretno kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, što sasvim sigurno djeluje motivirajuće na donošenje odluke o bijegu, da optuženik nije obiteljski niti poslovno vezan za teritorij Republike Hrvatske, već da iz podataka u spisu proizlazi da je u Republiku Hrvatsku došao isključivo radi počinjenja konkretnog kaznenog djela, a što sve u konačnici ukazuje na realnu opasnost da bi optuženi, ako bi bio na slobodi, mogao pobjeći i time postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, prije svega krijući se u matičnoj državi. Bijegu može doprinijeti i povezanost optuženika s organizatorima protuzakonitog prevođenja ljudi preko državnih granica, koja bi okolnost omogućila optuženiku napuštanje Republike Hrvatske i bez putnih isprava. Stoga reguliran boravak optuženika u [adresa], državi članici Europske unije, u konkurenciji s naprijed navedenim osobitim okolnostima koje upućuju na to da bi optuženik pobjegao, ne predstavlja garanciju prisutnosti optuženika u kaznenom postupku, ako bi bio na slobodi. Također, okolnost što stric optuženika i njegov bratić žive u [adresa] te da mu u [adresa] živi sestra, ne predstavlja onu čvrstu i trajnu vezu optuženika s Republikom Hrvatskom i područjem Europske unije koja bi garantirala njegovu prisutnost u postupku, ako bi bio na slobodi. Iz tih je razloga odluka o produljenju istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08, pravilna.
7. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i postojanje posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Realna opasnost da bi optuženi ponovio kazneno djelo, odnosno počinio novo, teže kazneno djelo, proizlazi iz okolnosti počinjenja konkretnog kaznenog djela i osobnih okolnosti optuženika. Naime, optuženik se tereti da je od lipnja do kolovoza 2026., u više navrata preuzimao i prevozio ilegalne migrante u Republici Hrvatskoj i [adresa], za što je dobivao, odnosno za što su mu obećani znatniji novčani iznosi. Obzirom da je izjavio da je lošeg imovnog stanja, da je prije uhićenja zarađivao oko 1.500,00 eur mjesečno (a nakon uhićenja je vjerojatno ostao i bez tog legalnog izvora prihoda), da je malo vjerojatno da se njegovo imovno stanje može znatnije poboljšati legalnim poslovima, vrlo je vjerojatno da bi on nastavio činiti konkretno kazneno djelo kao izvor sredstava za život. Iz tog razloga je odluka da se protiv njega produlji istražni zatvor i po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08, pravilna.
8. Obzirom na utvrđene posebne okolnosti na strani optuženika, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se opasnost od bijega optuženika i opasnost od ponavljanja djela ne mogu prevenirati mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08
– zabranom napuštanja boravišta, obveze redovitog javljanja nadležnoj policijskoj postaji, privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice, zabranom napuštanja Republike Hrvatske bez odobrenja suda i zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti povezane s prijevozom osoba , kako se to predlaže u žalbi, i to zbog nevezanosti optuženika za teritorij Republike Hrvatske, što bi onemogućilo efikasnu provedbu, odnosno provjeru eventualno određenih mjera opreza. Isto se odnosi i na mjeru istražnog zatvora u domu iz članka 119. ZKP/08 pri čemu se ističe da u konkretnom slučaju nisu niti ispunjene pretpostavke iz članka 119.
ZKP/08 za primjenu ove mjere.
8.1. Suprotno prijedlogu iz žalbe, osumnjičeniku se ne može odrediti jamstvo iz članka 102. ZKP/08 zbog toga što mu je istražni zatvor određen i po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08, dok se prema odredbi članka 102. stavak 1. ZKP/08 jamstvo može primijeniti samo u slučaju kada je istražni zatvor određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
9. Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanim rješenjem nisu povrijeđena prava optuženika jamčena odredbom članka 22. i članka 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010 i 5/2014 – dalje Ustav) te člankom 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 172006, 2/2010 i 13/2017 – dalje Konvencija).
10. Pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, kako u smislu izbora mjere tako i u pogledu trajanja mjere istražnog zatvora, obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela, potrebu produljenja istražnog zatvora i kaznu koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, posebno cijeneći odredbu članka 133. ZKP/08, koja propisuje najdulje trajanje istražnog zatvora, kada se optuženik nalazi u istražnom zatvoru od 22. kolovoza 2026.
11. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje optuženik ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP/08/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.
U Karlovcu 25. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Ante Ujević
