REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Pp-1613/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Heleni Štuc, na temelji prijedloga sudske savjetnice Ane Aralice, uz sudjelovanje Ive Žeželj kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika JN, zbog djela prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne Novine broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, KLASA: 211-07/23-5/4693, URBROJ: 511-18-07-23-1 od 27. veljače 2023., nakon provedene glavne i javne rasprave 22. rujna 2026. u odsutnosti tužitelja i okrivljenika, 25. rujna 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022., 86/2026.)

Okrivljenik JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. J i A , djev. B, rođen **.**.1988. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, mjesto stanovanja [adresa], SSS, po zanimanju tehničar za računalstvo, vlasnik obrta, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, prekršajno neosuđivan prema podacima iz prekršajne evidencije KLASA: 740-04/26-02/129755, URBROJ: 514-05-02-01-02-26-02 od 22. rujna 2026.,

k r i v  j e

što je dana 28.01.2023.g. u mjestu [adresa], u [adresa] kbr. [adresa], u obiteljskoj kući, okrivljeni JN ponovio psihičko nasilje u obitelji (isti je do sada kažnjavan od strane Općinskog suda u Požegi, presudom broj: PP-6/2022-6 od dana 25.02.2022.g. pravomoćno dana 14.03.2022.g.) na štetu svoje supruge AN (1994.), a isti su u postupku brakorazvodne parnice, na način da je okrivljeni JN, koji se iselio iz obiteljske kuće u podstanarski stan u [adresa], u alkoholiziranom stanju došao u kuću gdje se nalazila AN, izvadio nož i prislonio ga na zapešće svoje ruke govoreći AN neka mu ona prereže žile. Nakon toga isti je sjeo za stol nasuprot AN i izvadio više paketa raznih tableta te ispred nje popio punu šaku tih tableta zajedno sa pivom. Potom je isti otišao do njihove djece mlt. BN (2017.) i mlt. RN (2016.) te im se obratio riječima: „Ovo je zadnji put da vidite tatu, neće ga više biti“. Okrivljeni je svojim ponašanjem kod svoje supruge AN

RN prouzročio osjećaj uznemirenosti i straha

čime je počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. t. 3., kažnjiv po čl. 22. st. 2 . Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

pa mu se na temelju citirane odredbe

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 790 EUR (sedamstodevedeseteura)

II. Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 90 (devedeset) dana po pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

III. Na temelju odredbe čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine naprijed izrečene novčane kazne u roku od 90 (devedeset) dana po pravomoćnosti ove presude.

IV. Na temelju odredbe čl. 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 EUR (četrnaesteura) u roku od 90 (devedeset) dana po pravomoćnosti ove presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Zadar je 27. veljače 2023., podnijela ovom sudu optužni prijedlog KLASA: 211-07/23-5/4693, URBROJ: 511-18- 07-23-1 protiv okrivljenika, a zbog djela prekršaja opisanog u pravorijeku.

2. Okrivljenik JN je u svojoj obrani iskazao da nikada nije bio nasilnik i da je ovaj postupak rezultat osvete njegove bivše supruge. Te prilike su djeca bila u sobi pa ne zna po kojoj logici su išta mogli vidjeti i čuti. Dana 28. siječnja 2023. u [adresa] u [adresa] čuvao je djecu u obiteljskoj kući. U to vrijeme nije živio s njima u obiteljskoj kući. Supruga je radila do 15,00 sati, djeca su ga molila da ostane spavati, ali je supruga prijetila da će u tom slučaju pozvati policiju. Kada su djeca čula da neće ostati, počeli su plakati, rekao im je da idu u sobu jer nije želio da ga vide tužnog. U jednom trenu rekao je supruzi da ga radije ubije nego da tako žive i ispružio je ruku, te je u tom trenutku imao nož. Nije joj rekao da mu prepreže žile, već da ga radije ubije nego da ovako živi. Nož nije prislonio na zapešće, nego je samo ispružio ruku. AN se cijelo to vrijeme smijala iz svega glasa. Ne sjeća se da je pio ikakve tablete. Sigurno nije popio šaku tableta jer ga danas ne bi ni bilo da je to učinio. Nije rekao djeci: "ovo je zadnji put da vidite tatu, više ga neće biti", rekao im je: "tata će uvijek naći način da bude s vama".

3. Svjedokinja AN je navela kako su ona i njezin bivši suprug JN živjeli odvojeno od kolovoza 2022. godine. Kritičnog događaja je nakon posla zatekla okrivljenika u obiteljskoj kući na adresi [adresa], u [adresa]. Bio je u kuhinji, sjedio je za stolom i pio pivo, bio je vidno pijan. Poslao je djecu u njihovu dječju sobu kako bi njih dvoje mogli sami razgovarati. Rekao joj je da se ne želi rastati, da ga uništava, te je uzeo kuhinjski nož s crvenom drškom i prislonio ga sebi na zapešće lijeve ruke i rekao joj da izabere koju će žilu prerezati. Ona mu je taj nož uzela iz ruku, zatim je otišao do kuhinjskog elementa i s gornje police uzeo ljubičastu plastičnu posudu u kojoj su stajali lijekovi. Sjeo za stol, i otvarao tablete, misli da je u pitanju bilo više od 10 tableta, i počeo ih piti s pivom, jednu po jednu. Djeca su za to vrijeme bila u sobi i nisu ništa vidjela od toga. Sjeća se da je JN rekao djeci: "ovo je zadnji put da vidite tatu, neće ga više biti" u hodniku kuće ispred dječje sobe. Ne može se sjetiti u kojem trenutku im je to točno rekao, ali misli da je to bilo nakon što ih je poslao u sobu, a prije nego je uzeo nož. Ovo nije bio ni prvi, a ni zadnji put da je JN bio psihički nasilan prema njoj.

4. U daljnjem dokaznom postupku sud je pročitao izvješće PU Zadarske, PP Zadar od 19. veljače 2023. (list spisa 4), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list spisa 5-7), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list spisa 8-9), zapisnik o ispitivanju svjedokinje AN od 24. siječnja 2024. (list spisa 10,11), dopis Centra za socijalnu skrb Zadar od 15. veljače 2023. (list spisa 12-13), obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (lis spisa 14-15), obavijest temeljem članka 109. a st. 1 PZ (lis spisa 19) i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenika.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka i izvršene analize obrane okrivljenika sud je sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik doista kritičnog događaja počinio nasilje u obitelji za koje ga se tereti, odnosno da je 28.01.2023.g. u mjestu [adresa], u [adresa] kbr. [adresa], u obiteljskoj kući ponovio nasilje u obitelji prema sada bivšoj supruzi AN. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja okrivljenik je bio presudom Općinskog suda u Požegi, pod posl.br. Pp-6/2022 proglašen krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prema AN, a ovaj put je ponovio nasilje na način da je u alkoholiziranom stanju došao u kuću gdje se nalazila AN, izvadio nož i prislonio ga na zapešće svoje ruke govoreći AN neka mu ona prereže žile. Nakon toga isti je sjeo za stol nasuprot AN i izvadio više paketa raznih tableta te ispred nje popio punu šaku tih tableta zajedno sa pivom. Potom je isti otišao do njihove djece mlt. BN (2017.) i mlt. RN (2016.) te im se obratio riječima: „Ovo je zadnji put da vidite tatu, neće ga više biti“.

6. Okrivljenik je u obrani naveo da je imao nož u ruci, ali ga nije prislonio na zapešće, već je samo ispružio ruku. Nije rekao AN da mu prepreže žile, već da ga radije ubije nego da ovako živi. Ne sjeća se da je pio ikakve tablete, te da nije rekao djeci: "ovo je zadnji put da vidite tatu, više ga neće biti", nego: "tata će uvijek naći način da bude s vama". Ovakav vizualni opis okrivljenika prema kojemu je držao nož, ispružio ruku i rekao AN da ga radije ubije nego da ovako živi sugerira da prilikom toga misli da mu prereže žile, prvobitno iskazuje da se ne sjeća se da je popio tablete pa kaže da je siguran da ih nije popio, kaže da nije rekao djeci riječi iz optužnog akta, već im je rekao nešto drugo, tvrdi da nije nasilnik, a ranije je prekršajno osuđivan za nasilje u obitelji, upućuje da je njegov iskaz usmjeren ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti stoga mu sud nije priklonio vjeru. Sud je provedenim dokaznim postupkom, poglavito na osnovu uvjerljivog svjedočenja AN na nepobitan način utvrdio da je okrivljenik počinio djelo nasilja u obitelji. Svjedokinja je uvjerljivo i detaljno opisala kritični događaj i postupanje okrivljenika u kojem je sud utvrdio postojanje svih bitnih elemenata prekršaja ponovljenog psihičkog nasilja u obitelji koje je kod nje prouzročilo uznemirenosti. Štoviše, iz govora tijela i načina svjedočenja pred sudom gdje je svjedokinja bila vidno potresena i uzrujana dok je prepričavala predmetni događaj, razvidno je da je riječ o traumatičnom događaju za svjedokinju. Nadalje, uvidom u zapisnik o ispitivanju svjedokinje pred policijom utvrđena je dosljednost njezinog iskaza, a iz materijalnih dokaza koji prileže spisu proizlazi i činjenica da je ista prijavila događaj Centru za socijalnu skrb i Policijskoj upravi. Zbog svega navedenog sud nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost njezinog iskaza.

7. Materijalnom odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je kako je nasilje u obitelji: primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesne ozljede, tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobni radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

8. Kaznenom odredbom čl. 22. st. 3. istog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 920,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Nadalje, kaznenom odredbom čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da tko ponovi nasilje u obitelji iz stavka 3. ovoga članka, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1060,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 60 dana.

9. S tim u vezi, čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje tko ponovi nasilje iz stavka 1. ovoga članka, odnosno tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 790,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.

10. Iako tužitelj pravnom kvalifikacijom djela tereti okrivljenika za prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno ponovljeno nasilje u obitelji u nazočnosti djeteta, sud je okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 2. citiranog Zakona, odnosno ponovljeno nasilje u obitelji, a sud nije vezan pravnom kvalifikacijom djela. Iz činjeničnog opisa optužnog prekršaja te izvoda iz prekršajne evidencije okrivljenika (list spisa 37) razvidno je da je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja bio presudom Općinskog suda u Požegi, pod posl.br. Pp -6/2022 proglašen krivim jer je postupio protivno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, čime je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Činjenica da je tijekom postupka za okrivljenika glede tog prekršaja nastupila rehabilitacija, ne otklanja postojanje njegove ranije osuđivanosti kao konstitutivnog obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Mjerodavno je vrijeme počinjenja prekršaja, prema tome, nesporno je da je ponovljeno nasilje u obitelji. Nadalje, na promjenu pravne kvalifikacije djela utječu i iskazi okrivljenika i svjedokinje koji su suglasni da njihova maloljetna djeca nisu bila nazočna dijelu činjeničnog opisa prekršaja kada je okrivljenik izvadio nož i prislonio ga na zapešće svoje ruke govoreći AN neka mu ona prereže žile, a nakon toga sjeo za stol nasuprot AN i izvadio više paketa raznih tableta te ispred nje popio punu šaku tih tableta zajedno sa pivom čime je svojim ponašanjem kod tadašnje supruge AN prouzročio osjećaj uznemirenosti i straha. Daljnji činjenični opis prekršaja da je okrivljenik potom otišao do njihove maloljetne djece i obratio im se riječima: „Ovo je zadnji put da vidite tatu, neće ga više biti“ ne ukazuje na činjenicu da su djeca bila prisutna. Dakle, nazočnost djece je izostala u temeljnom djelu radnje prekršaja jer su ista bila u drugoj prostoriji obiteljske kuće, odnosno dječjoj sobi. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je u predmetnom postupku riječ o djelu prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a ne prekršaju iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

11. Slijedom navedenog, okrivljenika je valjalo oglasiti krivim te mu je sud izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu propisanom čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nalazeći da je ista primjerena stupnju krivnje okrivljenika, društvenoj opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio da prekršajna evidencija okrivljenika (list spisa 58) ukazuje da nije osuđivan, dok je kao otegotnu okolnost cijenio način izvršenja djela.

12. Uzimajući u obzir da su svjedokinja i okrivljenik sada razvedeni i ne žive u istom gradu niti županiji, a da iz prekršajne evidencije okrivljenika proizlazi da nakon počinjenja predmetnog prekršaja 28. siječnja 2023. okrivljenik nije počinio niti jedan prekršaj, sud je mišljenja da okrivljeniku nije potrebno odrediti mjeru opreza – zabranu približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze sa suprugom AN niti obvezni psihosocijalni tretman koje je predložio tužitelj, jer je ocijenio da ne postoji opasnost da će okrivljenik nastaviti s činjenjem prekršaja.

13. Trošak postupka je određen u paušalnom iznosu s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovinske prilika okrivljenika.

U Zadru, 25. rujna 2026.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Ana Aralica

Helena Štuc

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana po primitku iste. Žalba se može podnijeti ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju: PU zadarska, Policijska postaja Zadar,

2. Okrivljeniku: JN,

3. Pismohrana – ovdje.