REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-351/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Marije Garačić- Turković i Nikole Ramušćaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženog NZ, zbog kaznenih djela iz članka 118. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., i 136/25. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kv-81/2026 od 3. rujna 2026., u sjednici održanoj 25. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog NZ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici tijekom postupka zbog kaznenih djela iz članka 118. stavaka 1. i 2. i drugih KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje ZKP/08), optuženom NZ je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, koji je određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir- 307/2026 od 16. ožujka 2026. i produljen rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kov-57/2026 od 12. lipnja 2026., koje je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kž-243/2026 od 3. srpnja 2026.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po braniteljici Tihani Hršak, odvjetnici iz Zagreba, zbog svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine pobijano rješenje.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj ističe počinjenje svih oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći da su izostali jasni i određeni razlozi o postojanju općeg i posebnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora i zbog čega je određen istražni zatvor kao najteža mjera. Pritom se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojoj se navodi da u odnosu na kumulativno postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora moraju biti dani jasni i određeni razlozi, a što je u ovom slučaju, po žalitelju, izostalo.
5.1. Suprotno istaknutim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je dao dostatne, iako šture, razloge na temelju čega se utvrđuje postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora i na temelju kojih je podignuta a potom i potvrđena optužnica, a tako i za postojanje posebnih okolnosti koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost, a te razloge prihvaća i ovaj sud. Stoga je neosnovan prigovor da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama i da oni koji su dani su nejasni i u znatnom proturječju pa nije počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.2. Jednako tako, kao i u prethodnoj žalbi, neosnovano se prigovara povredi presumpcije nevinosti i prava na pravično suđenje, navodeći da se dokazi provode tijekom postupka i da to što je optuženik osuđivana osoba ne znači da će opet činiti kaznena djela. Nije utvrđeno da bi optuženiku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava optuženika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na povredu prava na pravično suđenje, kao i na povredu načela presumpcije nevinosti jer mu je bez ikakve pravne osnove oduzeta sloboda. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu optuženika, a presumpcija nevinosti nije narušena jer se u pobijanom rješenju ni u jednom dijelu ne implicira njegova krivnja, već se optuženik smatra osnovano sumnjivim za inkriminirano kazneno djelo. Stoga nije počinjena niti bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08.
5.3. Žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela, a tako i postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost. Žalitelj posebno ne obrazlaže zbog čega smatra da ne postoji osnovana sumnja, a u odnosu na posebne okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost navodi da ranija osuđivanost ne može biti dostatna za takav zaključak jer ne znači da će optuženik ponovno činiti kaznena djela, pri čemu se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske tj. njezin sadržaj u odnosu na razloge za primjenu istražnog zatvora. Jednako tako smatra da se ista svrha mogla postići i mjerama opreza kao blažim mjerama, imajući u vidu pogoršano zdravstveno stanje i da je okrivljenik pretrpio moždani udar zbog čega se mora podvrgnuti nizu specijalističkih pregleda što nije moguće boravkom u istražnom zatvoru.
5.4. U odnosu na paušalni prigovor da ne postoji osnovana sumnja taj je prigovor neosnovan jer osnovana sumnja proizlazi iz dokaza koji su rezultirali podizanjem i potvrđivanjem optužnice.
5.5. Nadalje, i po ocjeni ovoga suda, i nadalje postoje posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost. Tako prvostupanjski sud pravilno te okolnosti nalazi u ranijoj osuđivanosti optuženika za kaznena djela s elementima nasilja, a tako i u prekršajnoj kažnjavanosti pri čemu je u tri navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, a do sada izrečene sankcije očito nisu utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Uz navedeno je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu i okolnosti i način počinjenja terećenih kaznenih djela iz kojih proizlazi izrazita upornost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom ponašanju, kao što se cijenio i nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, iz kojeg proizlazi da je optuženiku dijagnosticirana zlouporaba alkohola. Stoga je u svrhu prevencije iteracijske opasnosti pravilno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Napominje se žalitelju da njegovo zdravstveno stanje i potreba provođenja specijalističkih pregleda nije od odlučnog utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, a u slučaju potrebe će dobiti svu potrebnu skrb unutar Zatvora u Zagrebu i po potrebi odvođenjem u javne ustanove radi obavljanja specijalističkih pregleda.
5.6. Prvostupanjski sud je imao u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08 kojom je propisano da se ne primjenjuje teža mjera ukoliko se ista svrha može postići blažim mjerama. No, sve gore utvrđene okolnosti, osobito da je već optuženik osuđivan za kaznena djela s elementima nasilja i prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i cijeneći izraženu upornost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju, ukazuju da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti mjerama opreza kao blažim mjerama.
5.7. Jednako tako, neosnovano žalitelj prigovara da je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjene je li došlo do povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, drugostupanjski sud ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti.
6. Slijedom svega navedenog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Velikoj Gorici, 25. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
