- 1 -              Poslovni broj: Usž-1121/2024-2

Poslovni broj: Usž-1121/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. K., B., Republika Srbija, kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi isplate mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 UsI-1245/2023-8 od 18. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj:  4 UsI-1245/2023-8 od 18. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška  sastava  žalbe.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II 140-02/23-03/03900838558, URBROJ:341-99-06/2-23-3588 od 20. srpnja 2023. i za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne Službe u O., KLASA:UP/I- 140-02/23-03/03900838558, URBROJ:341-12-06/2-23-30224 od 27. lipnja 2023. (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2.              Osporavanim rješenjem tuženika  odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područne službe u O. od 27. lipnja 2023. kojim tužitelju, korisniku najniže mirovine, prestaje s danom 30. lipnja 2023. pravo na isplatu najniže mirovine. S danom 1. srpnja 2023. uspostavlja se pravo na isplatu starosne mirovine u svoti od 107,61 eur (810,79 kn). Ovim rješenjem mijenja se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O. broj:14950 od 2. veljače 2005.

3.              Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu radi bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome da sud u obrazloženju presude samo citira odredbe Ustava Republike Hrvatske, međunarodnog Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom (Ugovor) i Zakona o mirovinskom osiguranju, ne navodeći koja se od tih odredbi uistinu i primjenjuje. Smatra da članak 5. stavak 3. Ugovora ne daje ovlast javnopravnom tijelu donijeti odluku o obustavi isplate najniže mirovine i uspostavi isplate ranije  utvrđene starosne, mirovine već ostavlja mogućnost državi ugovornici da ovlasti javnopravna tijela da takvu odluku donesu. Ističe da Ugovor ne sadrži  pojedinosti koje bi jasno propisivale formu i način na koji bi se ukidala ranije uspostavljena prava građana države ugovornice. Smatra da je nužni uvjet za donošenje odluke da postoji zakonski akt ili drugi propis koji propisuje materijalne odredbe kojima bi jasno bilo određeno da preseljenjem u drugu državu ugovornicu prestaje zakonom određeno i zajamčeno pravo na isplatu najniže mirovine, a kako u Republici Hrvatskoj nema takve odredbe,  javnopravna tijela ne mogu donijeti odluku. Navodi da članak 5. stavak 3. Ugovora sadrži riječ „može“, što ne znači da se najniža mirovina mora umanjiti ako se korisnik nastani u Republici Srbiji. Smatra da ta odredba Ugovora nije razrađena zakonom, a ni jedna odredba zakona na koju se sud poziva ne propisuje da se u situaciji preseljenja u Republiku Srbiju obustavlja isplata najniže mirovine niti se uspostavlja isplata starosne mirovine. Ističe da je nedopustivo da državno tijelo samoinicijativno preekstenzivno tumači odredbe međunarodnog Ugovora na način da uskrati ili ograniči prava građana Republike Hrvatske jer iz citirane odredbe Ugovora ne proizlazi obveza države da ograniči ili ukine isplatu najniže mirovine preseljenjem korisnika u drugu državu ugovornicu. Navodi da pogrešnim tumačenjem Zakona o mirovinskom osiguranju i odredbe Ugovora, sud i javnopravna tijela postupaju suprotno zakonskim odredbama koje propisu obvezu isplate najniže mirovine u konkretnom slučaju, odnosno daje se prednost fakultativnoj odredbi Ugovora koja primjena nije Ugovorom ni drugim propisom razrađena. Smatra da je nehumano i protivno Ustavu uskratiti pravo  na isplatu iznosa koji je zakonom određen kao najniži, a to iz razloga koji nije propisan ni zakonom ni međunarodnim ugovorom ni podzakonskim propisom. Ističe da Republika Hrvatska nema ni jedan propis ni odredbu kojom bi bilo propisano da se korisnicima najnižih mirovina ista ograničava, uskraćuje, mijenja ili umanjuje. Smatra da javnopravna tijela nisu mogla donijeti rješenje kojim se to pravo uskraćuje. Poziva se na članak 3. i članak 16. Ustava Republike Hrvatske te navodi da akti javnopravnih tijela nisu utemeljeni na zakonu, a njima se ograničavaju prava građana na isplatu najniže mirovine, što je Ustavom dozvoljeno samo zakonom, a ne i pojedinačnim aktima. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak za sastav žalbe.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana. 

6.              Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.

7.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju  presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu  relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Presuda je obrazložena u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.

8.              Rješenjem Područne službe u O. od 27. lipnja 2023., donesenim po službenoj dužnosti primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" 14/01.i 10/03.-Ugovor), tužitelju, korisniku najniže mirovine, prestaje s danom 30. lipnja 2023. pravo na isplatu najniže mirovine. S danom 1. srpnja 2023. uspostavlja se pravo na isplatu starosne mirovine u svoti od 107,61 eura (810,79 kn). Ovim rješenjem mijenja se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O. u broj: … od 2. veljače 2005.

9.               Naime, u upravnom postupku je utvrđeno da je rješenjem Područne službe u O. broj: … od 2. veljače 2005. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 1. listopada 2004., da je mirovina određena sukladno člancima 74. do 81. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 102/98., 127/00., 59/01., 109/01.-ZOMO) u svoti od 379,38 mjesečno, a umjesto ove mirovine, prema članku 82 . ZOMO-a određena je najniža mirovina u svoti od 718,08 kn mjesečno, isplata ove mirovine pripada korisniku počevši od 1. listopada 2004. Najniža mirovina isplaćuje se u Republici Hrvatskoj. Nadalje je utvrđeno da prema podacima HZMO-a i potvrdi o životu od 9. svibnja 2023. (koju je javnopravno tijelo primilo 12. svibnja 2023. od nositelja mirovinskog osiguranja Republike Srbije) tužitelj ima prebivalište u Republici Srbiji, na adresi …, B. Kako tužitelj ima prebivalište u Republici Srbiji, sukladno članku 5. stavku 3. Ugovora, isplaćivat će se mirovina određena prema člancima 74. do 81. ZOMO-a.

10.               Člankom 5. stavkom 1. Ugovora propisano je da mirovina, novčana naknada i druga novčana davanja, osim davanja za slučaj nezaposlenosti, prema pravnim propisima jedne države ugovornice ne mogu se umanjiti, staviti u stanje mirovanja, oduzeti ili plijeniti zbog toga što korisnik ima prebivalište na području druge državne ugovornice, ako ovim Ugovorom nije drukčije određeno. Prema stavku 3. članka 5. Ugovora, stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se na davanja na osnovi preostale radne sposobnosti, najniže mirovine i zaštitnog dodatka i svih drugih davanja na osnovi mirovinskog osiguranja koja se ostvaruju ovisno od imovinskog cenzusa.

11.               Ustav Republike Hrvatske(„Narodne  novine“  85/10-pročišćeni  tekst,  76/10.  i  5/14.-Ustav), u članku 134. propisuje da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

12.               Slijedom u upravnom sporu i postupku utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

13.               Kako je žalba odbijena, to tužitelj nema pravo na trošak za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).

14.               Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1.  i  članka 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučiti  kao u izreci presude.

U Zagrebu 8. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.