REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-256/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužiteljice RĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Karlo Muić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, OIB: 46377257342, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju RĆ, dipl.iur. (Su-1012/2021), radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. rujna 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Karla Muića, odvjetnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 25. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužiteljici RĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 217,75 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 64,05 EUR, od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 89,11 EUR, od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 49,07 EUR, od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 10,97 EUR, od 16. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 4,55 EUR, od 16. srpnja 2020. do isplate,

sve do isplate, te sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim potražuje isplatu zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom dosuđenom bruto iznosu.

III. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužiteljici RĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 675,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika zaposlen radnom mjestu Medicinska sestra – tehničar – instrumentarka na Odjelu za ginekološke i opstetričke operacije u Zagrebu, Petrova 13. Plaća i ostala prava regulirana su mu Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Kako mu tuženik na plaću koja mu je isplaćena za prekovremeni rad nije obračunao dodatak s osnova otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, to tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje s osnova razlike plaće iznos od 217,75 EUR bruto sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od dospijeća do isplate, kako je to navedeno u izreci presude, te trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da je plaću ispravno obračunao sukladno odredbama Kolektivnog ugovora pa tužitelj nema pravo na dodatke na plaću za rad koji je ostvaren u prekovremenim satima. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška u vidu sudskih pristojbi tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, te proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Dragani Bubalo.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu dodataka na plaću, i to dodatka zbog otežanih uvjeta rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada te razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od siječnja 2020. do srpnja 2020.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, da je radio prekovremeno i da ostvaruje pravo na isplatu dodataka.

7. Među strankama je sporno pripadaju li tužitelju i u kojem iznosu dodaci na plaću i za odrađeni prekovremeni rad, a koji se dodaci po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću, a zavisno od tog utvrđenja, je li tuženik pravilno obračunao i isplatio tužitelju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

8. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, - dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

9. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

10. Člankom 94. ZR-a propisano je pravo na povećanu plaću, a prema kojem za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

11. Citiranim odredbama propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daju pravo na ostvarivanje povećane plaće. Iz dikcije citiranih odredbi ne proizlazi da se prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od okolnosti navedenih u toj odredbi međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati.

12. Prema odredbi čl. 48. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br:143/13, 96/2015, 29/2018, 35/2019, 78/2019 i 92/2019, - dalje: KU), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 48. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 49. st. 1. KU osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

13. Prema odredbi čl. 55. st. 1. i 2. KU radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta s posebnim uvjetima rada za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja.

14. Nadalje, sukladno odredbi čl. 58. KU-a tužitelj ima pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% za razdoblje do 31.8.2019., a nadalje u iznosu od 8% od osnovne plaće, koja visina dodatka također nije sporna među strankama.

15. Valja istaknuti da KU ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Očito je zajednička namjera ugovornih stranaka da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati. U protivnom, stranke bi u KU izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao u slučaju odredbe u kojoj su stranke odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada).

16. Već se po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada je tek osnovna plaća – čl. 49. st. 1. KU).

17. Prema odredbi čl. 48. KU definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na neki drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 48. KU. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada.

18. Prema tome, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, ali se obračunavaju tužitelju za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvario prethodnog mjeseca. U pravu je tužitelj kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, s obzirom da je tužitelj i u tom razdoblju bio izložen otežanim uvjetima, odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.

19. Stav ovog suda potvrđen je i pravnim shvaćanjem zauzetim na Osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj u 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

20. Nadalje, tuženik se poziva na Zaključak 106 koji govori o tome što se smatra osnovicom za izračun plaće, što nije ni sporno, ali osnovica nije i plaća već osnovica za izračun plaće sukladno čl. 48. KU, pa je plaća „više od osnovice plaće“.

21. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je nalazom i mišljenjem financijske vještakinje Dragane Bubalo.

22. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da tuženik tužitelju nije obračunao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada, te da sveukupni iznos neobračunatih dodataka na sate prekovremenog rada tužitelja u utuženom razdoblju iznosi ukupno 217,75 EUR (iznos od 144,84 EUR s osnova dodatka za posebne uvjete rada i iznos od 41,38 EUR s osnova dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te iznos od 31,53 EUR s osnova razlike plaće za godišnji odmor).

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, s obzirom da je isti dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u dokumentaciju te je valjano obrazložen, a stranke nisu imale prigovora.

24. Rezultati provedenog dokaznog postupka, a posebice financijsko vještačenje, potvrđuju i navod tužitelja da mu je tuženik pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor, tj. temeljem manjih iznosa plaća koje čine prosjek. Stoga tužitelj osnovano potražuje i razliku plaće s osnove naknade za godišnji odmor po čl. 81. ZR-a i čl. 34. KU u iznosu koji proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

25. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem čl. 92. st. 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) koja teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenih kamata izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika.

26. Budući da se najstarije potraživanje tužitelja odnosi na siječanj 2020., koje je dospjelo 16. veljače 2020., a tužba je podnesena 10. veljače 2025., to je u smislu članka 139. ZR prigovor zastare trebalo odbiti.

27. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

28. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 50,00 EUR (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 28.3.2025. i 2.4.2026. – svaki po 50,00 EUR (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta 12.5.2025., 28.10.2025. i 9.9.2026. – svako po 50,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (75,00 EUR) te uz trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR ukupno iznosi 675,00 EUR.

29. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Zahtjev tužitelja za troškom sastava podneska od 7.10.2025. nije priznat jer se radi o požurnici pa kako je sud dužan postupati u svakom pojedinom predmetu po službenoj dužnosti, to trošak tog podneska nije bio potreban radi vođenja spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Zahtjev za priznavanje troška zahtjeva za dostavu dokumentacije prije početka parnice nije osnovan jer je sud utvrdio da se radi o zahtjev za dostavom obračuna plaća, pa kako svaki radnik putem e-Građanina svaki mjesec dobiva obračun plaća, a tužiteljica ne tvrdi da ga nije dobila, to taj trošak nije bio potreban radi vođenja spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Zahtjev tužitelja za troškom sastava podneska od 24.11.2025. nije priznat jer njime dostavlja potvrdu o uplati predujma, a kako je dovoljno dostaviti samo potvrdu, to trošak sastava podneska u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban. Tužiteljev zahtjev za naknadom troška pristupa na ročište za objavu odbijen je jer u smislu čl. 335. ZPP-a otpravak presude može preuzeti u pisarnici suda ili putem e-

Oglasne ploče, pa taj trošak nije bio potreban za vođenje spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

31. Tužitelju i tuženiku je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koje teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, a osim toga zatezne kamate predstavljaju sporedno potraživanje (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. rujna 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku