REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-1709/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa Ivica Zaradić, odvjetnik u Solinu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 9. rujna 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 25. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018.g. do 30. 9. 2024.g. u ukupnom iznosu od 198,60 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 8,63 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- 16,99 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 2,56 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 16,99 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 3,05 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- 16,99 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 8,63 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 16,99 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 16,99 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 19,78 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- 11,95 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- 6,55 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- 7,50 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- 15,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- 5,00 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- 10,00 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- 2,50 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- 12,50 EUR koja teče od 15. listopad 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se za više zatraženo, za iznos od 809,40 eura sa zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbija.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 480,03 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 20. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 6. studenoga 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice pri Klinici za ženske bolesti i porode, te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena od mjesta rada 7,79 km. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 50,43 eura ( 380,00 kuna) mjesečno pa s obzirom na to da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, to ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 50,43 eura , koji iznos joj nije isplaćivan već je umanjivan od strane tuženika za pojedine mjesece kada je tužiteljica iz opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr. bolovanje). Nadalje, navodi kako u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020 uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid -19 radi čega u tom razdoblju ima pravo na isplatu putnih troškova prema prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/1 km. Stoga, tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a.

1.1.Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. listopada 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 29. studenoga 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Ujedno je podnio protutužbu kojom potražuje isplatu troškova prijevoza za one dane u mjesecu kada je tužiteljica pretežito bila na godišnjem odmoru koja protutužba je podvedena pod novi posl. broj Pr-203/2025. i nije pripojena predmetnom spisu.

3. Podneskom od 22. travnja 2025. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 21. ožujka 2025., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.008,00 eura za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od 14,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o., cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata u primjeni od 15. 4. 2012., obavijesti Prometa d.o.o. o cijeni povlaštenih karata, ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, odluke tuženika od 21. 8. 2018., od 14. 1. 2019. i 24. 5. 2022., platnih lista i evidencije rada (koje sadrže plan i raspored rada) dostavljene od strane tuženika, financijsko-knjigovodstvenom vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić od 27. 4. 2026. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice pri Klinici za ženske bolesti i porode;

- da tužiteljica ima neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada 7,79 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a;

- da mjesto prebivališta tužiteljice pripada II tarifnoj zoni, za koju je prema cjeniku Prometa d.o.o. mjesečna pokazna karta za građane sada u visini od 45,00 eura (prije je iznosila 50,43 eura pa 46,45 eura).

6. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1.10.2018. do 30 . 9. 2024.

9. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/2017, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022, 127/22).

10. Odredbom čl. 66. st.1. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. TKU (Narodne novine broj 56/2022, 127/22) koji se primjenjuju od 1.12.2017. propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 9. TKU/2022 propisano je ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

10.2. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 23 TKU/2022 propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.3. Odredbama čl.66. st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

11. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

12. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa], te da za relaciju od mjesta prebivališta ([adresa]) do mjesta rada (Split) postoji organizirani javni prijevoz. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, prema cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji je važio u utuženom razdoblju (15. 4. 2012. 380,00 kn/50,43 eura, 10. 8. 2022. 350,00 kn/46,45 eura i 16. 1. 2023. 45,00 eura), koji iznos nije isplaćivan tužiteljici u visini cijene mjesečne pokazne karte, već umanjeni. Naime, tuženik je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao.

12.1. Isto tako, a što je među strankama neprijeporno, u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji [adresa] (dakle, od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada), nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužiteljici trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 7,79 km (u oba smjera 15,58 km).

13. Prema vještačenju Centra za vještačenja d.o.o. od 27. 4. 2026. proizlazi kako je tuženik, a uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje, u utuženom razdoblju isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužiteljice pod nazivom "Naknada troškova mjesnog prijevoza u visini karte" i "Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte". Temeljem dokumentacije u spisu, vještak je za utuženo razdoblje od 1.10.2018. do 20. 3. 2020. te od 12. 5. 2020. do 30. 9. 2024. izvršio izračun naknade troškova prijevoza u visini mjesečne karte za II. tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, dok je za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. izračun izvršen pod pretpostavkom da tužiteljici pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. Mišljenje vještaka je kako za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužiteljica za razdoblje od 1.10.2018. do 20. 3. 2020. i od 12. 5. 2020. do 30. 9. 2024. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za drugu tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, iznosi 198,60 EUR (Tabela 1. stupac '9').

14. Na provedeno vještačenje Centra za vještačenje d.o.o. tužiteljica nije imala primjedbi, a ni tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun, nego smatra da vještačenje nije dokaz o utvrđenom činjeničkom stanju i osnovanosti tužbenog zahtjeva, što nije ni prijeporno, jer vještak nije ni pozvan da utvrđuje osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva, već visinu tužbenog zahtjeva pa s obzirom da nije bilo posebnih prigovora na vještačenje to sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke prihvaća u cijelosti.

15. Podneskom od 25. kolovoza 2026. tužiteljica je, a sukladno provedenom vještačenju, uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. isplatu iznosa od 198,60 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

16. U podnesku od 31. kolovoza 2026. tuženik ističe prigovor preinake tužbe u odnosu na pojedinačne utužene mjesečne iznose prema posljednjem tužiteljičinom podnesku od 25. 8. 2026., a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan.

16.1. Naime, tužiteljica podneskom od 23.12.2025. nije preinačila tužbu, jer preinaka tužbe sukladno odredbi čl. 191. st.1. ZPP-a jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, već je naprotiv, a nakon provedenog financijskog vještačenja, smanjila tužbeni zahtjev (tako da umjesto iznosa od 1.008,00 eura, potražuje isplatu iznosa od 198,60 eura), a smanjenje tužbenog zahtjeva ne znači preinaku tužbe.

17. Nadalje, tuženik je istakao prigovor zastare na razliku utuženih iznosa i iznosa iz novopostavljenog tužbenog zahtjeva, a koji prigovor nije osnovan.

17.1. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22; dalje: ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

17.2. Dakle, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

17.3. Kako je tužba podnesena dne 6. studenoga 2023., a najstarije potraživanje tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza odnosi se na kolovoz 2019., koje dospijeva na naplatu 15. rujna 2019., to je onda očito da nije nastupila zastara potraživanja.

18. Tuženik se protivi i djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 809,40 eura (protivi se djelomičnom povlačenju tužbe za razdoblje od 53 mjeseca i za razliku utuženog pojedinačnog iznosa iz tužbe /14,00 eura/ i pojedinačnih mjesečnih iznosa u navedenih u podnesku).

18.1. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8) iz čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) prema kojemu se tužba može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

18.2. S obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, u ovome predmetu valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovom kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi, odnosno podnesku tužiteljice od 22. 4. 2025. u visini postavljenog zahtjeva od 1.008,00 eura.

19. Kako iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenje d.o.o. proizlazi da tužiteljicu pripada s osnova naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018. do 30. 9. 2024. iznos od 198,60 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen, dok je za više zatraženo, za iznos od 809,40 eura (1.008,00 eura – 198,60 eura), tužiteljica odbijena u svom zahtjevu.

19.1. Na dosuđeni iznos od 198,60 eura tužiteljici u su dosuđene i zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, a kao u točki I izreke presude.

20. Glede prigovora tuženika kako tužiteljica nije prigovarala na odluke tuženika o naknadi troškova prijevoza niti se pisano izjasnila poslodavcu da je potrebna promjena korištenja prava prijevoza niti je poslodavcu priložila dokaze o prebivalištu/boravištu, vozni red i raspored svog radnog vremena za istaknuti je kako su isti neutemeljeni.

20.1. Naime, tužiteljica ne traži izmjenu troškova prijevoza, već traži isplatu troškova prijevoza koji su joj odlukama tuženika priznati, ali nisu u cijelosti isplaćeni, jer je tuženik iste umanjivao za dane provedene na godišnjem odmoru ili bolovanju, što nije mogao budući da je troškove prijevoza mogao umanjiti samo za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Također, za navesti je kako pravo na naknadu troškova prijevoza nije uvjetovano dostavom dokaza o kupljenoj karti, odnosno predajom karte tuženiku jer za pravo tužiteljice na naknadu troškova prijevoza nije odlučno je li ona za dolazak na posao koristila osobni automobil ili pak javni prijevoz, već je valjalo utvrditi cijenu javnog prijevoznika (u ovom slučaju tvrtke Promet d.o.o.).

20.2. Isto tako, za istaknuti je kada poslodavac isplati troškove prijevoza u umanjenom iznosu, a tužiteljica smatra da ju pripada više, onda nema obvezu prethodnog podnošenja zahtjeva poslodavcu, već svoj zahtjev radi isplate troškova prijevoza može tražiti izravno tužbom na sudu. Radi se o novčanom potraživanju za koje nema obvezu prethodnog obraćanja poslodavcu.

20.3. Nadalje, za navesti je da tužiteljica traži isplatu troškova prijevoza po kilometraži samo za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020., dakle za vrijeme pandemije Covid- 19, kada je sve bilo zatvoreno i kada nisu prometovale redovne linije međumjesnog javnog prijevoza i na posao se moglo doći samo osobnim automobilom, te nije bilo za očekivati od radnika da u to vrijeme podnose zahtjev poslodavcu o promjeni u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

21.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 50,00 eura, za sastav podnesaka od 18.12.2023. i 25. 8. 2026. po 50,00 eura za zastupanje na ročištu od 19. 9. 2025., 14.11.2025. i 9. 9. 2025. po 50,00 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 25 eura, ukupno 325,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 81,25 eura, daje iznos od 406,25 eura.

21.2. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela s 59,85 % ( u osnovu 100 %, a 19,70 % u visini tužbenog zahtjeva, ukupno s 59,85 %), a tuženik je uspio s 40,15 %, to je razlika postotaka uspješnosti 19,7 % u korist tužiteljice pa je tužiteljici od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 80,03 eura, koji iznos uvećan za iznos od 400,00 eura na ime troškova financijskog vještačenja, daje ukupan iznos od 480,03 eura, koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnika tužiteljice, a kao u točki II izreke presude

21.2. Na dosuđeni iznos troška od 480,03 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 25. rujna 2026., kao dana presuđenja, do isplate. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 22. 4. 2025. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 21. 3. 2025.

21.3. Prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

20.4. U punomoći od 30.12.2020. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a to je ista potvrdila i u svom stranačkom iskazu danom na ročištu od 14.11. 2025.

U Splitu 25. rujna 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika