REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1143/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Žakula, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Mihanovićeva ulica 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju i diplomirani pravnik JU temeljem generalne punomoći Su-50/12, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 25. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji je pred Financijskom agencijom pokrenuo ovrhovoditelj ovdje tuženik Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, klasa: 140 -02/18- 03/03218221737, ur.br.: 341-25-06/2-18-130115 od dana 08.11.2018. godine na novčanim sredstvima ovršenika ovdje tužitelja ŠU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, isplatiti tužitelju ŠU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 19.984,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, naknaditi tužitelju ŠU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog postupka u iznosu od 1.692,99 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. rujna 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovog suda posl. broj Ovr-4220/2025-3 od 5. veljače 2026. upućen da u roku od 15 dana od dostave predmetnog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 140-02/18-03/03218221737, Ur.broj:341-25- 06/2-18-130115 od 8. studenog 2018. zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a. Navodi da je 11. prosinca 2025. tuženik kao ovrhovoditelj na temelju osnove za plaćanje – pravomoćnog i ovršnog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, klasa: 140 - 02/18-03/03218221737, ur.br.: 341-25-06/2-18-130115 od dana 08.11.2018. putem Financijske agencije zatražio je izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 19.718,89 EUR, a koji se iznos odnosi na glavnicu u iznosu od 19.718,89 EUR (nekadašnjih 148.571,98 kn) na ime nepripadne isplate razmjernog djela prijevremene starosne mirovne za razdoblje od 06.01.2015. do 31.05.2018. godine, kako je to određeno predmetnom Osnovom za plaćanje, na teret tužitelja kao ovršenika. FINA je 12. prosinca 2025. zaplijenila tužitelju kao ovršeniku iznos od 19.718,89 EUR, koji iznos predstavlja cjelokupnu glavnicu potraživanja koju je ovrhovoditelj zatražio zahtjevom za izravnu naplatu, te iznos od 265,45 EUR koji predstavlja naknadu za provedbu izravne naplate, odnosno sveukupni iznos od 19.984,34 EUR. U vrijeme donošenja Osnove za plaćanje (8. studenog 2018.) na snazi je bio ZOMO/13 te je odredbom čl. 168. st. 1. ZOMO/13 propisano: „Pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći.“ Odredbom čl. 168. st. 3. ZOMO/13 propisano je: „Zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata.“ Identičnu odredbu sadrži i aktualni Zakon o mirovinskom osiguranju u svojem čl. 163. ZOMO/25. Dakle, budući da je Osnova za plaćanje (rješenje tuženika kojim se utvrđuje nepripadna isplata od 8. studenog 2018.) postala pravomoćna 8. studenog 2018., a da zastara prava na povrat nastupa protekom pet godina od dana pravomoćnosti predmetnog rješenja (Osnove za plaćanje), to je razvidno da je zastara nastupila 9. studenog 2023. godine. Iz navedenih razloga tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je Zahtjev za izravnu naplatu podnesen jer dužnik nije postupio po opomeni pred ovrhu za neotplaćeni dug u iznosu od 19.718,89 eur od 16.12.2024., a temeljem rješenja HZMO, broj: 901059 od 08.11.2018., ovršnog dana 05.12.2018. kojim je utvrđena nepripadna isplata razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine u svoti od 148.571,98 kn / 19.718,89 eur. Budući je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim je utvrđena nepripadna isplata razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine i temeljem kojeg je podnesen zahtjev za izravnu naplatu nedvojbeno odluka nadležnog tijela javne vlasti, nepripadna isplata razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine u iznosu od 19.718,89 eur zastarijeva za deset godina, slijedom čega nije nastupila zastara potraživanja. Stoga predlaže da se tužba odbije kao neosnovana, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za izravnu naplatu od 11. prosinca 2025. (listovi 4-6), rješenje i zaključak ovog suda br. Ovr-4220/2025-3 od 5. veljače 2026. (listovi 6-11), potvrdu o dostavi (list 12), rješenje HZMO Klasa: 140- 02/18-03/03218221737, Ur.broj:341-25-06/2-18-130115 od 8. studenog 2018. (listovi 18-19), Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 21) te uvid u spis ovog suda broj Ovr-4220/2025 (u priklopu). Sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem i uvidom u mirovinski spis OB 03218221737 s obzirom da među strankama nije sporna visina kondemnatornog tužbenog zahtjeva niti da se izravna naplata putem FINE izvršila na temelju rješenja HZMO od 8. studenog 2018. koje je postalo pravomoćno 5. prosinca 2018.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji postupak se vodi pred Financijskom agencijom na temelju rješenja HZMO od 8. studenog 2018. i to zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje OZ).

6. Među strankama nije sporno:

- da je tuženik 11. prosinca 2025. podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI radi naplate potraživanja na temelju ovršne isprave rješenja HZMO od 8. studenog 2018.,

- da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 5. prosinca 2018.,

- da je temeljem istog zaplijenjen tužitelju iznos od 19.718,89 eura na ime glavnice i iznos od 265,45 eura na ime naknade FINE,

- da je tužitelj zaključkom ovog suda u postupku koji se vodi pod brojem Ovr-4220/2025 upućen pokrenuti parnicu iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a,

- da je tužitelj u roku u kojem je upućen pokrenuo ovu parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate.

7. U konkretnom je predmetu sporno je li nastupila zastara potraživanja tuženika.

8. Tužitelj smatra da je nastupila zastara sukladno odredbi čl. 168. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22, dalje ZOMO/13), kojom je propisano da zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata.

8.1. S druge strane tuženik smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opća odredba čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO), kojom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

9. Prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju je pitanje zastare potraživanja tuženika s osnove povrata nepripadne isplate uređeno izrijekom u odredbi čl. 168. ZOMO, koja odredba se ima primijeniti kao lex specialis u ovom slučaju. Naime, prema odredbi čl. 168. ZMO pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za 5 godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, a zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata. Kako među strankama nije sporno da je rješenje tuženika kojim je utvrđeno da tužitelju ne pripada isplata mirovine u ukupnom iznosu postalo pravomoćno 5. prosinca 2018., od navedenog je dana počela teći zastara prava na povrat nepripadne isplate invalidskih mirovina te je zastara predmetnog potraživanja nastupila 5. prosinca 2023., odnosno prije upućivanja opomene pred ovrhu tužitelju od 16. prosinca 2024. odnosno prije pokretanja postupka izravne naplate (tako i Županijski sud u Zagrebu u odlukama broj Gž-1624/2025-2 od 6. svibnja 2025. i Gž- 829/2023-2 od 6. svibnja 2024.).

10. Slijedom navedenog, u pravu je tužitelj kada navodi da je nastupila zastara potraživanja tuženika stoga su ispunjene pretpostavke za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate jer je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a, pa je valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke.

11. U odnosu na zahtjev tužitelja za povrat iznosa koji je naplaćen u postupku izravne naplate valja reći da je odredbom čl. 56. st. 1. i 3. u vezi 210. st. 4. OZ -a propisano pravo ovršenika zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu. Na novčane iznose iz stavka 1. ovoga članka ovršenik ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od kada je ovrhovoditelj neosnovano stekao novčana sredstva iz njegove imovine, odnosno od unovčenja dijelova imovine ovršenika.

11.1. Prema tome, tužitelj sukladno citiranoj odredbi u vezi sa odredbom čl. 1111. ZOO-a ima pravo na povrat stečenog bez osnove i to iznosa od 19.718,89 eura na ime naplaćenog duga te iznosa od 265,45 eura na ime naknade za prisilnu naplatu sukladno Specifikaciji na listu 21 te imajući na umu da navedeno među strankama nije sporno. Sukladno čl. 56. st. 3. OZ-a tužiteljici je dosuđena zatezna kamata na navedene iznose od slijedećeg dana od dana provedenog plaćanja po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

12. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 151. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) i vrijednosti predmeta spora, prema troškovniku predanom na ročištu 11. rujna 2026., za sastav tužbe iznos od 500,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu 11. rujna 2026. iznos od 500,00 eura (Tbr. 9.1.) ukupno 1.000,00 eura što uvećano za PDV 25% iznosi 1.250,00 eura (Tbr. 46). Sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, 118/2018, 51/2023) tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 123,15 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 319,84 eura.

12.1. Sud u ovom postupku nije odlučivao o prijedlogu tužitelja za naknadom troškova ovršnog postupka s obzirom da se o navedenim troškovima na zahtjev tužitelja odlučuje u okviru ovršnog postupka broj Ovr-4220/25.

13. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku ukupan trošak postupka u iznosu od 1.692,99 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 25. rujna 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.