Poslovni broj: Gž-417/2024-2

                

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

                                                                                                             Poslovni broj: Gž-417/2024-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja: 1) T. B. pok. A., OIB: …, iz T., D. i 2) A. B., pok. A., OIB: …, iz T., D., zastupanih po punomoćnici Č. Š., odvjetnici u T., protiv tuženika: 1) M. P. pok. F. ž. M., OIB: …, P., i 2) M. P. pok. M., OIB: …, P., zastupanih po punomoćniku M. K., odvjetniku u T., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) i 2) protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Psp-123/2019-43 od 23. veljače 2024., 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja pod 1) T. B. i 2) A. B. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Psp-123/2019-43 od 23. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

''I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I Time što su 18. listopada 2019. g. i 21. listopada 2019. g., a za što su tužitelji saznali 18.10.2019. g. i 21.10.2019. g., tuženici na dijelu puta označenog kao čest. zem. 3546/6 (kat.br. čest. zem. 6993/2) koji u skici lica mjesta br. 1 u mjerilu 1:500 od 10.09.2021.g. nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka A. B., ing. geod. od 10.09.2021. g. predstavlja lik definiran točkama 2-3-4-5-6-11-12-2 u površini od 80 m2 i na dijelu čest. zem. 3546/7 (kat. br. čest. zem. 6994/3) koji u istoj skici lica mjesta predstavlja lik definiran točkama 6-7-8-10-11-6 u površini od 50 m2, obje ZU 5052 k.o. T. koji se nalaze južno od nekretnina tužitelja označenih kao čest. zem. 3540/4 (kat. br. čest. 6984/3) i čest. zem. 3540/3 (kat. br. čest.6984/2), obje ZU 5303, čest. zem. 3540/5 (kat. br. čest. zem. 6984/4), čest. zem. 3540/8 (kat. br. čest. zem.6985/4), obje ZU 5304, čest. zem.3540/7 (kat. br. čest. 6985/3), čest. zem. 3540/6 (kat. br. čest. 6985/2) i čest. zem. 3540/2 (kat. br. čest.6985/1), sve ZU 5302 i sve k.o. T., parkirali automobile te time što su 18.08.2021.g. na sjevernom dijelu čest. zem.3546/6 (kat. čest. zem. 6993/2) k.o. T. izgradili betonski zid dužine 8,00 m, visine 0,85 m i širine 0,20 m koji je u skici lica mjesta br.1 u mjerilu 1:500 vještva vještaka A. B., ing. geod. Od 26.08.2022. označen slovima C-D, zasmetali tužitelje u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava služnosti prolaza pješice i kolima putem označenim kao čest.zem. 3546/6 (kat. br. čest. zem. 6993/2) i čest. zem.3546/7 (kat. br. čest. zem. 6994/3) k.o. T. koji su tužitelji vršili u korist njihovih, naprijed navedenih nekretnina Sastavni dio ovog rješenja je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka A. B., ing. geod. br. 6/20-152 od 10. rujna 2021.g. sa skicom lica mjesta br. 1 u mjerilu 1:500 i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka A. B., ing. geod. br. 6/20-152 od 26.08.2022. g. sa skicom lica mjesta br. 1 u mjerilu 1:500.

 

II Dužni su tuženici u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije stanje na dijelu puta označenog kao čest. zem. 3546/6 (kat.br. čest. zem. 6993/2) koji u skici lica mjesta br. 1 u mjerilu 1:500 od 10.09.2021.g. nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka A. B., ing. geod. od 10.09.2021. g. predstavlja lik definiran točkama 2-3-4-5-6-11-12-2 u površini od 80 m2 i na dijelu čest. zem. 3546/7 (kat. br. čest. zem. 6994/3) koji u istoj skici lica mjesta predstavlja lik definiran točkama 6-7-8-10-11-6 u površini od 50 m2, obje ZU 5052 k.o. T. kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da sa istih uklone automobile i betonski zid dužine 8,00 m, visine 0,85 m i širine 0,20 m koji je u vještvu vještaka od 26.08.2022.g. označen slovima C-D izgrađen na sjevernom dijelu čest. zem.3546/6 (kat. čest. zem. 6993/2) k.o. T. te im se zabranjuje ubuduće takvo i svako slično smetanje posjeda tužitelja.

 

III Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje godišnje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena".

 

II Odbija se prijedlog za određivanje predložene privremene mjere koji glasi:

 

"I Radi osiguranja nenovčane tražbine koje tužitelji imaju s osnova posljednjeg mirnog posjeda prava služnosti puta, staze i kolnika koju su tužitelji vršili na teret dijela puta označenog kao čest. zem. 3546/6 (kat. br. čest. zem. 6993/2) koji u skici lica mjesta br. 1 u mjerilu 1:500 od 10.09.2021.g. nalaza i mišljenja A. B., ing. geod. od 10.09.2021. g. predstavlja lik definiran točkama 2-3-4-5-6-11-12-2 u površini od 80 m2 i dijela čest. zem. 3546/7 (kat. br. čest. zem. 6994/3) koji u istoj skici lica mjesta predstavlja lik definiran točkama 6-7-8-10-11- 6 u površini od 50 m2, obje ZU 5052 k.o. T., u korist nekretnina označenih kao čest. zem. 3540/4 (kat. br. čest. 6984/3) i čest. zem. 3540/3 (kat. br. čest.6984/2), obje ZU 5303, čest. zem. 3540/5 (kat. br. čest. zem. 6984/4), čest. zem. 3540/8 (kat. br. čest. zem.6985/4), obje ZU 5304, čest. zem.3540/7 (kat. br. čest. 6985/3), čest. zem. 3540/6 (kat. br. čest. 6985/2) i čest. zem. 3540/2 (kat. br. čest.6985/1), sve ZU 5302 i sve k.o. T., određuje se

 

privremena mjera

 

te se nalaže tuženicima da odmah po primitku otpravka ovog rješenja sa dijela puta označenog kao čest. zem. 3546/6 (kat.br. čest. zem. 6993/2) koji u skici lica mjesta br. 1 u mjerilu 1:500 od 10.09.2021.g. nalaza i mišljenja A. B., ing. geod.od 10.09.2021.g.predstavlja lik definiran točkama 2-3-4-5-6-11-12-2 u površini od 80 m2 i dijela čest. zem. 3546/7 (kat. br. čest.zem. 6994/3) koji u istoj skici lica mjesta predstavlja lik definiran točkama 6-7-8-10-11-6 u površini od 50 m2, obje ZU 5052 k.o. T. uklone parkirane automobile te betonski zid dužine 8,00 m, visine 0,85 m i širine 0,20 m koji je u skici lica mjesta br.1 u mjerilu 1:500 vještva vještaka A. B.., ing. geod.od 26.08.2022 označen slovima C-D izgrađen na sjevernom dijelu čest. zem.3546/6 (kat. čest. zem. 6993/2) k.o. T..

 

II Ovlašćuju su tužitelji putem treće osobe, na trošak tuženika izvršiti radnju naloženu tuženiku, ukoliko on ne postupi po nalogu suda iz točke I ovog rješenja.

 

III Nalaže se tuženiku da na polog ovog suda u roku od tri dana po dobivanju otpravka ovog rješenja uplati iznos od 10.000,00 kuna radi osiguranja troškova koje će tužitelji imati radi uklanjanja automobila i betonskog zida.

 

IV Privremena mjera ostaje na snazi do okončanja ovog postupka."

 

III Dužni su tužitelji T. B. OIB … i A. B. OIB…, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženima M. P. OIB …, i M. P. OIB …, parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR-a.''

 

2. Protiv citiranog rješenja žalbu su izjavili tužitelji pod 1) T. B. i 2) A. B. (dalje: tužitelji) pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja, te tužiteljima naknadi parnični trošak zajedno s troškom žalbe, koji popisuju, podredno da se isto rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističu kako pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenica, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Također, navode kako sud prvog stupnja nije cijenio sve dokaze kako svakog samog za sebe, tako i u odnosu na ostale izvedene dokaze. Navodi kako sud prvog stupnja u cijelosti poklanja vjeru iskazu tuženice pod 1) i njezin iskaz u cijelosti reproducira, dok iskaze tužitelja i ostalih svjedoka reproducira selektivno ili bez obrazlaganja razloga zbog čega te iskaze nije cijenio. Iskaz tuženice pod 1) je neistinit i proturječan ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka. U parničnom postupku koji se između stranaka vodi radi utvrđenja postojanja prava služnosti na spornim nekretninama tuženici su na očevidu pokazali istočni otvor za koji tvrde da su tužitelji koristili za pristup na svoje nekretnine, ali tada nisu pokazivali kamenja, jer ista nisu bila postavljena na tom ulazu niti su bili vidljivi tragovi automobila, što jasno upućuje na činjenicu da upravo tuženici, kako bi uvjerili i obmanuli sud da tužitelji prolaze tim istočnim otvorom, za potrebe očevida u ovom predmetu prošli automobilom južnim dijelom čest. zem. 6985/4 k.o. T., koja je u naravi maslinik i kojim tužitelji se nikada nisu koristili. Sud se i sam mogao na licu mjesta uvjeriti da na makadamskom putu koji dijeli posjed stranaka postoje vidljivi utabani tragovi automobila. Ističu kako je sud prvog stupnja trebao obrazložiti od kakvog je značaja činjenica da je vodovodna mreža spornim dijelom tuženikove nekretnine postavljena 1992., a kada je prema kazivanju tuženicu tužitelj pod 2) srušio suhozid za priključivanje svoje nekretnine na vodovodnu mrežu. Tuženica je na istom dijelu gdje se sada nalazi betonski zid izgradila manji betonski zid i na istom mjestu ostavila otvor od 8m za pristup tužitelju sa spornog puta na makadamski put koji dijeli njihove nekretnine. Taj zapadni otvor dužite od 8 m postoji od 1992., što se jasno može zaključiti iz kopije katastarskog plana iz veljače 1992. Da iskaz tuženice nije istinit dokazuje i činjenica da je dioba između tužitelja i njihovog brata F. izvršena prijavnim listom iz veljače 1992., kojim je formiran put za nekretnine F. B.. Da su tužitelji bili u posljednjem posjedu spornog puta i sam sud utvrđuje u pobijanom rješenju. Navode kako nisu odlučni navodi tuženika da nisu dozvolili tužiteljima prolaz i provoz preko njihovih nekretnina, već je odlučno jesu li tužitelji bili u posljednjem mirnom posjedu, a sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji povremeno prilikom berbe maslina ili čišćenja maslina prolazili preko tuženikovih parcela. U odnosu na privremenu mjeru ističu kako se ista ne može ispitati, jer nema odlučnih činjenica u pogledu njenog odbijanja.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana. 

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22).

5.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tužitelja kojim ukazuju da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tužitelji, budući da pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

7. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istoga Zakona.

8.  Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su tuženici pod 1) M. P. i 2) M. P. (dalje tuženici) zasmetali tužitelje u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava služnosti prolaza pješice i kolima putem označenim kao čest. zem. 3546/6 (kat. br. čest. zem. 6993/2) i čest. zem. 3546/7 (kat. br. čest. zem. 6994/3), obje k.o. T., time što su 18. i 21. listopada 2019. na dijelu puta označenog kao čest. zem. 3546/6 (kat. br. čest. zem. 6993/2), koji u skici lica mjesta od 10. rujna 2021. vještaka mjernika predstavlja lik definiran točkama 2-3-4-5-6-11-12-2, i na dijelu čest. zem. 3546/7 (kat. br. čest. zem. 6994/3), koji u istoj skici predstavlja lik definiran točkama 6-7-8-10-11-6, parkirali automobile, te time što su 18. kolovoza 2021. na sjevernom dijelu čest. zem. 3546/6 (kat. br. čest. zem. 6993/2) izgradili betonski zid, koji je na skici označen slovima C-D, kao i da se naloži tuženicima uspostaviti ranije stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da sa istih nekretnina uklone automobile i betonski zid, te da im se zabrani ubuduće takvo i svako slično smetanje posjeda tužitelja.

8.1. Predmet spora je i prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine koju tužitelji imaju s osnova posljednjeg mirnog posjeda prava služnosti puta, staze i kolnika na navedenim nekretninama, na način da se naloži tuženicima da sa spornog dijela predmetnih nekretnina uklone parkirane automobile i betonski zid sa tim da ukoliko tuženici ne postupe po nalogu suda da se ovlaste tužitelji da putem treće osobe, na trošak tuženika, izvrše navedenu radnju.

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je predmetna tužba podnesena pravovremeno, u roku iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - dalje ZVDSP), da su nedvojbeno tuženici dana 18. listopada 2019. i ponovno 21. listopada 2019. na dijelu svojih nekretnina oznake čest. zem. 3546/6 i čest. zem. 3546/7 k.o. T. parkirali automobile kako bi tužiteljima zapriječili i onemogućili prolaz preko dijela njihove parcele, kao i da su u kolovozu 2021. izgradili betonski zid, dakle, počinili radnje za koje tužitelji tvrde da predstavljaju čin njihovog posljednjeg mirnog posjeda prava služnosti puta, staze i kolnika. Međutim, smatra kako iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelji bili u posjedu navedenog prava, odnosno da isti nisu faktički izvršavali sadržaj posjeda tog prava, osim povremeno kada bi bila berba maslina uz protivljenje tuženika, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužiteljima u smislu čl. 22. ZVDSP.

10. Odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP propisano je koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

11. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

12. Iz izvedenih dokaza, posebno iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, nedvojbeno proizlazi da su tuženici dana 18. i 21. listopada 2019. parkirali osobni automobil na dijelu predmetnih nekretnina, a dana 18. kolovoza 2021. izgradili betonski zid na mjestu gdje je ranije bio slobodan prolaz, a sve kako bi tužiteljima zapriječili i onemogućili prolaz preko dijela njihovih parcela nakon što su tužitelje tada u listopadu 2019. zatekli kako koriste sporni dio nekretnine radi dolaska na svoju nekretninu, s tim da tuženici osporavaju da bi se tužitelji ranije koristili spornim dijelom nekretnina tuženika, budući da su za pristup na svoje nekretnine imali ostavljen ulaz na početku parcela tužitelja i tuženika, na kojem mjestu su tužitelji postavili tri velika kamena prije izlaska suda na lice mjesta u predmetnom postupku, kako bi zagradili taj ulaz.

12.1. Tužitelji tijekom postupka nisu s uspjehom osporili navode tuženika prema kojima su tri velika kamena postavljena od strane tužitelja tijekom predmetnog postupka, a nedvojbeno je u postupku utvrđeno da je istim postupkom onemogućen ulaz na nekretninu tužitelja u tom dijelu, koji ulaz je prema navodima tuženika 80-ih godina prošlog stoljeća njihov otac ostavio ocu tužitelja za prolaz do njegove nekretnine.

12.2. Nedvojbeno je u postupku utvrđeno i da su roditelji tuženika dali suglasnost tužiteljima da sruše dio suhozida, na mjestu na kojem se sada nalazi sporni betonski zid, a sve radi spajanja na vodovodni priključak kako bi imali kraći put i manje troškove, s tim da tuženici tvrde da su od tužitelja zatražili da to i saniraju, što tužitelji nikada nisu učinili, koju činjenicu tužitelji svojim iskazima nisu osporavali. Međutim, sama činjenica da je suhozid na spornom dijelu srušen ne ukazuje sama po sebi da su tužitelji tim dijelom provozili i prolazili prije listopada 2019. te da su do poduzetih radnji tuženika stekli posjed prava predmetne služnosti.

13. Imajući u vidu takva utvrđenja suda prvog stupnja ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje pravilnim zaključak suda prvog stupnja kako iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelji bili u posjedu prava predmetne služnosti, budući da nisu faktički izvršavali sadržaj posjeda tog prava. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da su tužitelji dana 18. listopada 2019. ušli na svoju parcelu koja se nalazi sjeverno od spornih parcela tuženika, ali su bili onemogućeni izići sa svoje parcele jer su tuženici na sporni dio parkirali svoja dva vozila, a što se ponovilo i 21. listopada 2019., ali na taj način nije uspostavljena faktična vlast tuženika u pogledu predmeta spora, dok u odnosu na posjedovanje prava predmetne služnosti u odnosu na razdoblje prije listopada 2019. iskazi tužitelji nisu uvjerljivi, posebno i stoga što tuženici, koji osporavaju da bi se tužitelji ranije koristili spornim dijelom nekretnina tuženika, daju uvjerljivo objašnjenje da su za pristup na svoje nekretnine tužitelji imali ostavljen ulaz na početku parcela tužitelja i tuženika, koji su sami zagradili postavljanjem tri velika kamena, a koje navode tuženika tužitelji u tom dijelu nisu s uspjehom osporili. 

14. Budući da tužitelji nisu dokazali vjerojatnim postojanje svoje tražbine, to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) za donošenje predložene privremene mjere

15. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijanog rješenja.

16. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 8. svibnja 2024.

 

                   Sutkinja

      Katija Hrabrov