Poslovni broj:Povrv-364/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja GUARANTEE REVOLUTION d.o.o., Zagreb, Zavrtnica 17, OIB:53801157606, zastupanog po punomoćniku Predragu Iliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 25. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića, poslovni broj Ovrv-7786/2026 od 14. travnja 2026. kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti 350,00 EUR te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pokrenuo postupak radi naplate iznosa od 350,00 EUR na temelju vjerodostojne isprave, a javni bilježnik Željko Petrušić iz Zaprešića donio je 14. travnja 2026. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-7786/2026.

2. Nakon pravodobnog prigovora tuženika rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-364/2026-2 od 13. srpnja 2026. rješenje o ovrsi javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića, poslovni broj Ovrv-7786/2026 od 14. travnja 2026., stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem tužitelju je naloženo da u roku od 15 dana od primitka rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve, predloži dokaze i predloži održavanje usmene rasprave, a tuženiku da to učini u roku od 15 dana od primitka tužiteljeva podneska. Stranke su ujedno upozorene da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, da će se ročište održati samo ako ga sud smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna stranka podnese obrazloženi prijedlog za njegovo održavanje, te da se na presudu donesenu u pisanom postupku ne primjenjuju odredbe o ročištu za objavu presude, nego se presuda dostavlja strankama prema pravilima o dostavi pismena.

3. Tužitelj je podneskom od 12. kolovoza 2026. predložio održati platni nalog na snazi te dosuditi mu troškove ovršnog i parničnog postupka. U podnesku tvrdi da je tuženik putem internetske stranice www.brzizajam.com istodobno sklopio dva pravna posla: ugovor o zajmu s društvom WEB GENIUS d.o.o. i ugovor o pružanju usluge jamstva s tužiteljem. Prema tvrdnji tužitelja, tuženik je klikom prihvatio unaprijed objavljene Opće uvjete ugovora o zajmu i Opće uvjete Jamstva/Guarantee te je, odabirom polja Jamstvo/ Z kao sredstva osiguranja, prihvatio da tužitelju za jamstvo uz zajam od 1.400,00 EUR plati 350,00 EUR. Tužitelj smatra da pisani oblik nije pretpostavka valjanosti toga ugovora te da iz ponašanja tuženika, dostave identifikacijske i bankovne dokumentacije, elektroničke korespondencije i isplate zajma proizlazi suglasnost volja u smislu članka 247. i 249. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO).

4. Tuženik u prigovoru osporava osnovu, visinu i dospijeće tražbine. Ne osporava da je koristio internetsku stranicu i podnio zahtjev za zajam, ali osporava da je dokazano sklapanje zasebnog naplatnog ugovora s tužiteljem. Ističe da tužitelj nije zajmodavac, da iz izvatka iz poslovnih knjiga u kojem je stavka označena kao "usluga web trgovine" nije moguće utvrditi konkretan ugovor ni uslugu, te da nisu dokazani konkretna narudžba, prihvat uvjeta ni ugovorena cijena od 350,00 EUR.

5. Sud je pročitao izvod otvorenih stavki (list 7), Opće uvjete ugovora o zajmu (list 28-51), promet računa (list 54-66), obavijest o isplati zajma (list 67-68), potvrda o isplati (list 69), obavijest o aktivaciji jamstva (list 70-71), Ugovor o jamstvu (list 72), račune (list 73-75), obavijest o datumu dospijeća (list 76-77).

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Iz potvrde banke proizlazi da je društvo WEB GENIUS d.o.o. 9. veljače 2026. tuženiku isplatilo 1.400,00 EUR. Nije sporno ni da je istoga dana na adresu elektroničke pošte tuženika upućena automatska obavijest u kojoj se navodi da je zahtjev za zajam prošao autorizaciju i da je jamstvo "AKTIVIRANO", uz iznos za uplatu tužitelju od 350,00 EUR i dospijeće 11. ožujka 2026. Dvije minute kasnije poslana je zasebna obavijest da je zajam od 1.400,00 EUR isplaćen. Račun kojim tužitelj zadužuje tuženika za 350,00 EUR dostavljen je tek 24. veljače 2026., a u internom izvodu otvorenih stavki tražbina je evidentirana opisom "usluga web trgovine".

8. Prema članku 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) ugovor je sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. U smislu članka 249. stavka 1. ZOO -a volja se može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem, ali samo takvim iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o postojanju i sadržaju volje te identitetu davatelja izjave. Prema članku 262. ZOO-a ponuda je prihvaćena kada ponuditelj primi izjavu ponuđenika o prihvatu ili kada ponuđenik poduzme radnju koja se, s obzirom na ponudu, praksu stranaka ili običaj, može smatrati prihvatom. Šutnja ponuđenika, prema članku 265. ZOO-a, sama po sebi ne znači prihvat ponude.

9. Sud prihvaća pravno shvaćanje tužitelja da ugovor o pružanju usluge jamstva nije nužno formalan pravni posao i da se suglasnost volja može očitovati elektroničkim putem ili ponašanjem. Međutim, neformalnost pravnog posla ne oslobađa tužitelja obveze dokazati da je upravo tuženik dao izjavu volje usmjerenu na sklapanje zasebnog ugovora s tužiteljem, kao i da se ta izjava odnosila na određenu uslugu i cijenu. Ako odlučna činjenica nakon provedenih dokaza ne može biti utvrđena sa sigurnošću, o njezinu postojanju odlučuje se primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. i 221.a ZPP-a.

10. Sami Opći uvjeti dokazuju način na koji je tužitelj predvidio da se ugovor sklapa, ali ne dokazuju da je tuženik u konkretnom slučaju izvršio radnju prihvata. Članak 8.2. Općih uvjeta ugovora o zajmu propisuje da klijent bira između dva načina osiguran ja - jamca i Jamstva/Guarantee - označavanjem jednog od dva ponuđena polja na internetskoj stranici. Upravo je zato za ovaj spor odlučan podatak koje je polje tuženik označio i kakav je sadržaj bio prikazan uz tu radnju. Tužitelj nije dostavio ispis popunjenog internetskog obrasca, zapis sustava, potvrdu odabira, snimku zaslona ili drugi tehnički zapis iz kojeg bi se moglo utvrditi da je tuženik odabrao Jamstvo/ Z i time prihvatio obvezu plaćanja 350,00 EUR.

11. Ni dokumentacija o identitetu i bankovnom računu ne predstavlja takav dokaz. Prema samim Općim uvjetima ugovora o zajmu, preslika osobne iskaznice, bankovne kartice i promet po računu traže se radi provjere identiteta, točnosti podataka i aktivacije odnosno potvrde registracije klijenta u postupku odobrenja zajma. Dostava tih isprava društvu WEB GENIUS d.o.o. stoga je u cijelosti objašnjiva sklapanjem i izvršenjem ugovora o zajmu i iz nje se ne može sa sigurnošću zaključiti da je tuženik zasebno izjavio volju sklopiti naplatni ugovor s drugim pravnim subjektom - ovdje tužiteljem.

12. Isto vrijedi za činjenicu da je tuženik primio 1.400,00 EUR od društva WEB GENIUS d.o.o. Prihvat isplate sam po sebi nije radnja prihvata zasebne ponude tužitelja za uslugu jamstva. Automatska poruka od 9. veljače 2026. također nije izjava volje tuženika, nego jednostrana obavijest sustava kojom se tuženiku priopćava da je jamstvo već "aktivirano". Kasniji račun od 24. veljače 2026. i opomena pred dospijeće od 9. ožujka 2026. jednako su jednostrane isprave tužitelja odnosno sustava i ne dokazuju retroaktivno nastanak ugovora.

13. Također ni odredba članka 4.3. Općih uvjeta Jamstva/Guarantee, prema kojoj se Jamstvo/Guarantee sklapa kada zajmoprimac zatraži osiguranje zajma putem internetske stranice, davatelj jamstva to odobri, a sklopljeni ugovor o jamstvu sa zajmodavcem dostavi zajmoprimcu na registriranu adresu elektroničke pošte ne mijenja zaključak suda. Ta odredba potvrđuje da je zahtjev zajmoprimca odlučna pretpostavka sklapanja što je tužitelj dokazao , no ne i da je tuženik izjavio svoj pristanak.

14. Slijedom navedenoga, tužitelj nije dokazao suglasnost volja o bitnim sastojcima zasebnoga ugovora o usluzi jamstva, pa time predmetni ugovor nije nastao, pa ne postoji ni ugovorna osnova za utuženu novčanu tražbinu. Već iz tog razloga tužbeni zahtjev valja odbiti.

15. Neovisno o tome, sud je ugovor prosuđivao i kroz pravnu prirodu odnosa stranaka pod pretpostavkom da je ugovor sklopljen. Tada bi bila riječ o naplatnom ugovoru o pružanju usluge jamstva sklopljenom na daljinu između tužitelja kao trgovačkog društva koje uslugu pruža u okviru svoje poslovne djelatnosti i tuženika kao fizičke osobe koja je uslugu tražila izvan svoje trgovačke ili profesionalne djelatnosti. Takav odnos predstavlja potrošački ugovor u smislu Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22, 59/23, 59/26 - dalje: ZZP) koji je povezan s ugovorom o zajmu s društvom WEB GENIUS d.o.o., zbog čega se, sukladno članku 55. stavku 2. ZZP-a, pri ocjeni nepoštenosti uzimaju u obzir odredbe i okolnosti oba ugovora.

16. Odredbe o nepoštenim ugovornim odredbama iz članaka 53. do 59. ZZP -a primjenjuju se na unaprijed formulirane potrošačke ugovore. Odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nepoštena je ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Nejasne i nerazumljive odredbe tumače se u smislu povoljnijem za potrošača, a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Ta pravila treba tumačiti u skladu s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ i praksom Suda Europske unije, prema kojoj nacionalni sud, kada raspolaže potrebnim činjeničnim i pravnim elementima, ispituje nepoštenost standardnih odredaba po službenoj dužnosti.

17. Iz podneska tužitelja i samih Općih uvjeta proizlazi da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo jer su tuženiku ponuđeni unaprijed formulirani uvjeti ugovora koje je mogao prihvatiti ili odbiti. Naknada za jamstvo predstavlja cijenu usluge pa time i glavni predmet ugovora. Prema članku 56. ZZP-a primjerenost cijene izuzeta je od kontrole nepoštenosti samo ako je odnosna odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva. U ovom predmetu tužitelj nije dokazao da je prije navodnog sklapanja ugovora tuženiku na jasan, lako uočljiv i konkretan način prikazana obveza plaćanja 350,00 EUR, niti da je tuženik tu cijenu izričito prihvatio. Sama činjenica da se iznos može pronaći u tablici Dodatka 1 općih uvjeta ne dokazuje da je ta informacija bila stvarno i jasno stavljena pred potrošača u postupku ugovaranja na daljinu. Stoga je navedena odredba u okviru sudske kontrole nepoštenosti.

18. Promatrana u okolnostima ovog ugovornog modela, odredba članka 4.2. u vezi s Dodatkom 1 uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu potrošača. Potrošač za tridesetodnevno preuzimanje obveze jamstva plaća 350,00 EUR, odnosno jednu četvrtinu iznosa zajma, bez obzira na to hoće li davatelj jamstva ikada biti pozvan na ispunjenje. Iz dostavljenih uvjeta ne proizlazi način formiranja upravo takve cijene. Kada se tome pridoda da je jamstvo ekonomski uvjet za isplatu zajma ako potrošač ne osigura osobnog jamca, takva odredba bitno pogoršava ekonomski položaj potrošača.

19. Zbog navedenog sud, kao samostalan podredni razlog odbijanja tužbenog zahtjeva, ocjenjuje odredbu članka 4.2. Općih uvjeta Jamstva/Guarantee u vezi s Dodatkom 1, u dijelu kojim se za konkretni zajam nameće naknada od 350,00 EUR, nepoštenom i ništetnom u smislu članaka 53., 55., 56. i 59. ZZP-a. Kako tužitelj svoj zahtjev za 350,00 EUR temelji upravo na odredbi o cijeni, na toj se odredbi ne može zasnovati obveza tuženika na plaćanje utuženog iznosa.

20. Slijedom svega navedenoga valjalo je ukinuti platni nalog u osporenom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno u točki I. izreke.

21. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odlučeno je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a, jer je tužitelj izgubio spor. Tuženiku nije dosuđen trošak jer iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi određen i specificiran zahtjev za naknadu pojedinih troškova u smislu članka 164. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. rujna 2026.

S u d a c

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženiku