REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Psp-110/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužiteljice CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici u Rijeci protiv tuženika MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marini Franulović Ažman i Marinu Franuloviću, odvjetnicima u Rijeci, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. rujna 2026. u prisutnosti tuženika i punomoćnika stranaka, objavivši 25. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužiteljice koja glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužiteljicu CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 834m na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima nekretnine, odbio tužiteljici predati ključeve te time onemogućio tužiteljicu da nekretninu koristi i posjeduje na način kako je to činila do trenutka smetanja suposjeda.

2. Naređuje se tuženiku uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, kakvo je bilo u času smetanja suposjeda na način da preda tužiteljici ključeve ulaznih vrata nekretnine koja se nalazi na adresi u [adresa], a koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 834 m, u roku od 8 dana.

3. Zabranjuje se tuženiku ubuduće takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 834 m.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 7,25% godišnje tekućom od dana presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 935,00 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da nekretnina pobliže označena u izreci presude predstavlja bračnu stečevinu nje i tuženika zbog čega je pokrenula sudski postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-138/2023. Tuženik da je bez njezinog saznanja i suglasnosti slobodno raspolagao navedenom nekretninom na način da je temeljem Ugovora o zajmu sa osiguranjem novčane tražbine prijenosom vlasništva od 1. kolovoza 2016. prenio vlasništvo nekretnine na svog brata DP poradi čega je tužiteljica pokrenula postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, posl. br. P-185/2024 radi utvrđenja ništetnosti takvog ugovora. Tužiteljica je nastavno istaknula da iako je BP upisan kao vlasnik nekretnine, u posjedu iste je tuženik, a ona je bila u nesmetanom posjedu do 3. prosinca 2024. Predmetna kuća da je predstavljala njihov dom koji su tužiteljica i tuženik zajedno gradili i stvarali i u kojem su živjeli sa njihovo troje zajedničke djece. Tuženik i tužiteljica imali su narušene odnose radi čega je tužiteljica izbivala iz predmetne nekretnine boraveći neko vrijeme kod rodbine i prijatelja, dok se veći dio njezinih osobnih stvari kao i stvari koje čine bračnu stečevinu, na koje ista polaže pravo ½ dijela, i dalje nalazi u opisanoj nekretnini. Tužiteljica da je 3. prosinca 2024. pokušala ući u kuću, ali nije mogla otključati vrata s ključem koji je imala i s kojim je slobodno mogla ući u kuću kao niti stana koji se nalazi na prvom katu kuće. Nakon toga događaja, 7. prosinca 2024. ponovno da je pokušala ući u kuću s ključem koji ima, no budući da je tuženik promijenio bravu ulaznih vrata kuće i stana, tužiteljica nije mogla ući u kuću zbog čega je zvala policiju. Policija je došla na predmetnu adresu te je vrata otvorio tuženik koji joj nije dozvolio ući u kuću. Tuženik da tužiteljici nije dao nove ključeve kuće. Tužiteljica je navela da ju je tuženik svojim radnjama i to promjenom brave na ulaznim vratima kuće te odbijanjem da joj preda ključeve, smetao u posjedu predmetne nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik je istaknuo da je neistinito da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i da je on bez znanja i suglasnosti tužiteljice istom raspolagao. Tuženik je naveo da se tužiteljica odselila iz predmetne kuće u travnju 2023. u Jordan te da se od tada prema njegovim saznanjima tužiteljica nije pojavljivala u Republici Hrvatskoj, a svakako da nije bila u predmetnoj kući od iseljenja u travnju 2023. do 7. prosinca 2024. kada je nasilno pokušala ući u kuću. Točno je da su tužiteljici ostale određene stvari u predmetnoj nekretnini, to iz razloga što je ista otišla u Jordan i nije imala kamo sa stvarima, a previše ih je za prijevoz avionom, pa je tuženik dopustio da stvari budu u predmetnoj kući dok tužiteljica ne odluči što će s istima. Policijski službenici da su izvijestili tuženika da je tužiteljica pristupila predmetnoj nekretnini 7. prosinca 2024. upravo iz razloga kako bi preuzela predmetne stvari. Tužiteljica je svojom voljom napustila posjed predmetnog stana, a tu je volju manifestirala na način da se nije pojavila u predmetnom stanu preko godinu i pol dana (kada je s policijom došla po stvari). Tuženik je u lipnju 2023., s obzirom da je tužiteljica ranije napustila suposjed predmetne kuće, promijenio bravu na ulaznim vratima, odnosno bravu je promijenio njegov poznanik bravar, a ključeve ulaznih vrata je dao zajedničkoj djeci koja žive na istoj adresi. Tuženik ističe da je (su)posjed tužiteljice prestao njezinim napuštanjem stvari, stoga ista nema pravo na zaštitu, a koje pravo bi joj u svakom slučaju u međuvremenu prestalo. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te da tužiteljica naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 8-9 spisa), ugovor o zajmu sa osiguranjem novčane tražbine prijenosom vlasništva od dana 01. kolovoza 2016. (list 11-19 spisa), povijesni zk izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6-7 spisa), zapisnik o intervenciji policije od 7. prosinca 2024. na adresi [adresa] (list 39 spisa), podneske tužiteljice od 31. siječnja 2024. i 7. studenog 2024. (list 28-31 spisa), zapisnik s ročišta u postupku između stranaka posl. br. P Ob-194/25 (ranije P Ob-138/23) (list 94-98 spisa) te su saslušani tužiteljica (list 68-69 spisa), tuženik (list 72-73 spisa), svjedokinja ŠP (list 100-101 spisa) i svjedok NP (list 102 spisa).

3.1. Sud nije proveo druge dokaze budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

4. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužiteljica prekludirana u podnošenju tužbe u ovoj pravnoj stvari.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica živjela s tuženikom i njihovom zajedničkom djecom u predmetnoj nekretnini te da su tužiteljica i tuženik bili u bračnoj zajednici koja je okončana razvodom u Jordanu. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica otišla iz predmetne nekretnine i da se u istu ponovno vratila u prosincu 2024. kada nije mogla ući jer je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima, a tužiteljici nije predao novi ključ. Nije sporna ni identifikacija nekretnine (prijepora). U konačnici nije sporno da je tužba u ovom predmetu podnesena 30. prosinca 2024.

5.1. Sporno je, je li tužba radi smetanja posjeda podnesena unutar prekulzivnih rokova iz čl. 21. st. 3. ZV-a te je li tužiteljica napustila (su)posjed predmetne nekretnine.

6. Sukladno članku 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

6.1. Dakle, na ovaj rok sud pazi po službenoj dužnosti te je stoga , prije svega, potrebno utvrditi je li tužba podnesena u zakonom propisanom roku (tako i u rješenju Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-2041/2022-2 od 3. lipnja 2025.).

7. Saslušana kao stranka tužiteljica u svojem iskazu je navela da je 3. studenog 2022. otišla kod kćerke u Beč, zatim u [adresa] iz razloga što je već tada imala problema s suprugom (tuženikom). Kako situacija s njezinim suprugom nije bila dobra, ona je došla u predmetni stan 3. prosinca 2024. u koji nije mogla ući zato što ga nije mogla otključati jer je tuženik promijenio bravu. Otišla je na policiju i s policijom htjela ući u stan, međutim tuženik joj nije dopustio da uđe u stan tada niti s policijom. Ona je 3. prosinca 2024. došla u predmetni stan zato što je željela vidjeti svoju djecu, doći kući i biti s njima. Istaknula je da je tuženik bez njezinog znanja otišao u Jordan i razveo se od nje, a da je tada dok je tuženik bio u Jordanu ona bila u Hrvatskoj, u [adresa]. Ona je otišla u studenom 2022. zbog svog psihičkog zdravlja, a prije je živjela na adresi [adresa] sa svojom obitelji. Nije mislila da će otići zauvijek i zato su joj ostale sve njezine stvari u predmetnoj nekretnini, a koje osobne stvari se i dalje nalaze tamo. Tuženik joj nije rekao da je promijenio bravu i nikada nije dobila ključ nove brave. Trenutno da živi u [adresa] dok ne riješi svoje stambeno pitanje. Od kada se odselila, u Hrvatsku da je dolazila dva do tri puta godišnje jer ne može ostati toliko dugo da ne vidi svoju djecu.

7.1. Saslušan kao stranka tužitelj je u svojem iskazu naveo da se tužiteljica u travnju 2023. iselila iz predmetnog stana. Istaknuo je da se razveo od tužiteljice u Jordanu 12. lipnja 2023. Budući da je tužiteljica ispraznila stan u [adresa], da ga je bilo strah da će tužiteljica isto napraviti i u predmetnom stanu u [adresa] te je zbog toga zvao bravara NP koji je promijenio bravu. Ključ od nove brave da je dao djeci, a bravu da je promijenio u drugoj polovici lipnja 2023. Tužiteljica da se vratila 4. ili 5. prosinca 2024. i htjela je ući u kuću, no to nije mogla učiniti jer nije imala ključ, potom je otišla i vratila se za par dana s policijom. Tužiteljica je htjela uzeti svoje stvari iz stana na što joj je on rekao da to može učiniti uz prisustvo policije. Tužiteljica nije odnijela svoje stvari, nakon čega ju on više nije vidio. Neke stvari da su još uvijek u stanu, a neke su joj kćerke odnijele. Tužiteljica da nema ključ od stana od kada je on promijenio bravu. On da se nije dogovorio s tužiteljicom da će se ona trajno iseliti iz stana, već je tužiteljica sama otišla iz kuće, niti je obavijestio tužiteljicu da je promijenio bravu jer on da ne zna njezinu adresu. Ne zna je li tužiteljica promijenila prebivalište, a ranije je bila prijavljena na adresi [adresa], na kojoj su bili svi prijavljeni. U prosincu 2024. se vratila jer je htjela tamo boraviti, međutim oni da su tada već bili razvedeni pa to nije ni po zakonu moguće. Istaknuo je da nije voljan predati ključeve predmetne kuće tužiteljici.

7.2. U svojem iskazu svjedokinja ŠP iskazala je da njezina majka (tužiteljica) krajem prosinca 2024. nije mogla ući u kuću na adresi [adresa] jer joj to otac nije dopustio. Njezina majka je tada imala stari ključ od brave i pokušala ući, međutim brava je već ranije bila promijenjena. Tada su se u kući nalazile osobne stvari njezine majke. Prije toga, majka je posljednji put bila u predmetnoj kući u travnju 2023. te je tada mogla ući ključem kojeg je imala. Ne zna točno kada je brava promijenjena, međutim kada se ona vratila na ljeto 2023. brava da je već tada bila promijenjena i njezin otac joj je dao novi ključ. Njezina majka da je otišla nakon što joj je otac (tuženik) priopćio da se razveo od nje u Jordanu. Tada je (travanj 2023.) njezina majka otišla kod sestre (druge kćeri tužiteljice i tuženika) u Beč, zatim u Ujedinjene Arapske Emirate, a u razdoblju do prosinca 2024. dolazila je u Beč i tamo bi se one nalazile. Tada je uzela stvari (odjeću i obuću) koja bi joj bila potrebna da p rovede par mjeseci u inozemstvu te je već i ranije znala otići na nekoliko mjeseci iz predmetne nekretnine zbog napete situacije. Majka nije nikada govorila da se ne želi vratiti u predmetnu kuću i da želi odseliti iz nje, a nakon iseljenja u travnju 2023. govorila je da će se vratiti u predmetnu kuću, ali nije znala kada. Njezina majka nema ključ nove brave. Iskazala je da je u jednom od dolazaka tijekom prosinca 2024. majka došla s policijskim službenicima te je tada njezin otac s policijskim službenicima ušao u prizemlje kuće gdje su se nalazile osobne stvari majke, koje se i danas još tamo nalaze, dok je majka čekala u dvorištu. Njezina majka vratila se u prosincu 2024. s namjerom da živi u predmetnoj nekretnini i da vidi svoju djecu.

7.3. U svom iskazu svjedok NP iskazao je da je on susjed od stranaka na [adresa]. U drugoj polovici lipnja 2023. tuženik da ga je zamolio da dođe promijeniti bravu na ulazu u kuću [adresa] što je on tada i učinio. Misli da je brava tada imala standardna tri ključa koje je predao tuženiku. Tužiteljicu je viđao kako se šeće u susjedstvu, ne zna kada ju je zadnji puta vidio, bilo je to davno.

8. Sud je iskaz tuženika ocijenio uvjerljivim, logičnim i vjerodostojnim, a osim toga isti je potkrijepljen dijelom i materijalnom dokumentacijom te iskazima svjedoka. Tuženik je detaljno i okolnosno opisao vrijeme odlaska tužiteljice iz predmetne nekretnine (travanj 2023.) kao i vrijeme u kojem je zatražio promjenu brave od bravara, svog poznanika TP (druga polovica lipnja 2023.) te povratak tužiteljice u prosincu 2024. kada ista nije mogla ući svojim ključem u predmetnu kuću, a što ni sama tužiteljica ne spori.

8.1. U prilog vjerodostojnosti i istinitosti iskaza tuženika ide i iskaz svjedoka TP, kojem sud nema razloga ne vjerovati jer je isti objektivan, životno logičan, te svjedok nije zainteresiran za ishod postupka, a koji je potvrdio da je zamijenio bravu ulaznih vrata predmetne nekretnine u drugoj polovici lipnja 2023.

8.2. I iskaz svjedokinje ŠP, kćerke parničnih stranaka, sud je cijenio vjerodostojnim, istinitim, logičnim i u sukladnosti s ostalim provedenim dokazima. I ova je svjedokinja potvrdila da je brava bila promijenjena u ljeto 2023. i da joj je tuženik (otac) dao nove ključeve, kao i da je tužiteljica još u travnju iste godine mogla koristiti svoje ključeve za ulazak u stan. Također ova svjedokinja je potvrdila navode tuženika u dijelu u kojem je naveo da je tužiteljica otišla iz predmetne kuće u travnju 2023. nakon čega se ponovno vratila u prosincu 2024.

8.3. Iskaz tužiteljice sud je također ocijenio vjerodostojnim budući da nije u suprotnosti sa iskazom svjedokinje ŠP, niti u bitnome sa iskazom tuženika (osim u dijelu volje za napuštanjem suposjeda stana) te je uvjerljivo i životno logično iskazivala. U bitnome, tužiteljica je tijekom iskaza potvrdila da je otišla iz predmetne nekretnine u travnju 2023. nakon čega se ponovno vratila tek u prosincu 2024. kako bi uzela svoje osobne stvari koje su joj ostale u kući, a koje prilikom svog odlaska u travnju 2023. nije mogla uzeti sa sobom zbog prijevoza avionom.

9. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je tuženik bravu ulaznih vrata predmetne nekretnine promijenio u drugoj polovici lipnja 2023., kako to proizlazi iz iskaza svjedoka PP i FP, te iskaza samog tuženika. Budući da je predmetna tužba podnesena tek 30. prosinca 2024., znači godinu i pol nakon počinjenog čina smetanja, očito je da je podnesena protekom jednogodišnjeg objektivnog roka iz čl. 21. st. 3. ZV-a. Stoga, kako je tužiteljica prekludirana u podnošenju ove tužbe radi smetanja posjeda uslijed proteka objektivnog roka, nije odlučno utvrđivati eventualno održanje subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za čin smetanja.

10. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom čl. 21. st. 3. ZV-a, tužbu tužiteljice odbacio i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u postupku, pripada mu pravo na naknadu potrebnih troškova postupka. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 500,00 € (Tbr. 7 t. 2 Odvjetničke tarife) koji iznos se odnosi na jednokratnu nagradu vođenja postupka radi smetanja posjeda, trošak u iznosu od 100,00 € koji se odnosi na sastav podneska od 31. kolovoza 2026. (Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife) te trošak u iznosu od 100,00 € za pristup ročištu od 2. rujna 2026. (Tbr. 9. t. 1.) koji su navedeni troškovi uvećani za PDV 25% (175,00 €), dakle u ukupnom iznosu od 875,00 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Tuženiku je priznat trošak pristojbe na rješenje o smetanju posjeda u iznosu od 60,00 € prema Tar. br. 2. t. 1. Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne Novine“ br. 118/18., 51/23. i 50/26.). Dakle, sve u ukupnom parničnom trošku u iznosu od 935,00 €. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Rijeci, 25. rujna 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana objave rješenja, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz nalog za platež pristojbe (60,00 €)

2. pun. tuženika