1

Broj: Ppž-456/2023

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A. A., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika A. A., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 17. travnja 2022., poslovni broj: 65. Pp-2979/2021-4, na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o   j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika A. A., po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku A. A. za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), činjenično opisanog pod točkom I. izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1320,00 (tisućutristodvadeset eura), te mu se za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/), činjenično opisanog pod točkom II. izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1320,00 (tisućutristodvadeset eura), te se okrivljeniku A. A. primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.640,00 (dvijetisućešestočetrdeset eura), koju je okrivljenik A. A. dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik A. A. plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika A. A., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik A. A. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset eura) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 20.000,00 kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalnu svotu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja presude.

5. U žalbi okrivljenik navodi da nije istina da je zaustavljen od policijskih službenika već da je zatečen na benzinskoj stanici jer je ostao bez goriva. Isti da su ga pitali da li je konzumirao alkohol što je potvrdio te je prihvatio alkotestiranje. Izrečena kazna da nema smisla ni opravdanja.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

              7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja za djelo okrivljenika pod točkom I. i II. bila propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za okrivljenika, jer za navedene prekršaje propisuje blažu kaznu, u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 9.945,54 kuna, pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona primijenio novi propis kao povoljniji za okrivljenika, te mu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrekao kaznu kao u izreci ove presude smatrajući izrečenu novčanu kaznu primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njihovog odmjeravanja s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini. S obzirom na nedokumentirane navode žalbe nije bilo osnove za ublažavanje kazne.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, dajući za to razloge koje je u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaje za koje ga se tereti.

11. Naime, ključna odlučna činjenica da je okrivljenik kritične zgode upravljao predmetnim vozilom je utvrđena na osnovu iskaza svjedoka, ovlaštene službene osobe, policijskog službenika M. F., koji iskaz je prvostupanjski sud prihvatio, te je izvršio uvid i u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu kojeg je okrivljenik potpisao, čime se ukazuje neosnovanim navod žalitelja da predmetne zgode nije zatečen kako upravlja vozilom.

12. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, pa visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

13. Slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. svibnja 2024.

Zapisničarka:                                                                                                                 Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                           Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.