REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2349/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HT, rođen **.**.2000., državljanin Rusije, smještenom u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Jelena Cekić, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska cesta 23a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, OIB: 36162371878 radi naknadnog zahtjeva za međunarodnom zaštitom, 25. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za odgodnim učinkom tužbe
i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/26-06/2741, URBROJ: 511-01-212-26-5 od 15. travnja 2026.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Jeleni Cekić, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi kako je u Republiku Hrvatsku došao s obzirom da se ne osjeća sigurnim u Ruskoj Federaciji, jer se nalazi na popisu na mobilizaciju za rat u Ukrajini, te s obzirom da pripada ciljanoj skupini za mobilizaciju, ima realan izgled da bude pozvan, odnosno, već je pozvan, a u slučaju povratka bio bi izložen prisilnom upućivanju u oružani sukob. Nadalje, da bi u slučaju izbjegavanja mobilizacije bio podvrgnut kaznenom progonu i kazneno pravnoj sankciji. Poziva se na izvješća koja, kako navodi, ukazuju da postoji sustavna mobilizacija te represivne mjere prema osobama koje isto izbjegavaju zemlju podrijetla tužitelja.
3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te odobri tužitelju međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu uz nalog tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako tužitelj nije dostavio apsolutno nikakav dokaz koji bi upućivao da bi tužitelj bio na popisu za mobilizaciju u zemlji podrijetla, a navodi tužitelja vezani uz navodnu mobilizaciju već su bili predmet raspravljanja u prethodno provedenom postupku povodom prvog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u kojem je donesena pravomoćna odluka. U naknadnom zahtjevu tužitelj nije iznio nove činjenice niti je dostavio nove dokaze koji nisu bili poznati ili dostupni u vrijeme donošenja prethodne odluke.
5. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te održao usmenu raspravu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 43. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15 , 127/17 i 33/23 dalje: Zakona) propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.
9. Člankom 47. stavkom 6. navedenog Zakona propisano je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.
10. Člankom 47. stavkom 3. Zakona propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
11. Člankom 47. stavkom 4. Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je raniji zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu odbijen izvršnim rješenjem tuženika od 25. ožujka 2024., što tužitelj niti ne dovodi u sumnju.
13. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio naknadni zahtjev 31. ožujka 2026. kada je zapisnički saslušan, i koji zapisnik prileži svezu spisa. Iz istog proizlazi da je razlog podnošenja naknadnog zahtjeva navod tužitelja da još uvijek traje rat s Ukrajinom i još uvijek vrbuju ljude kako bi otišli na ratište, te da dok je još bio u Rusiji su ga pokušali vrbovati kako išao na ratište u Ukrajinu. Također navodi da su ga pokušali mobilizirati, no da je znao da je na spisku za mobilizaciji, pa je uspio pobjeći prije nego su stigli mobilizirati, a u slučaju povratka bi završio ili u zatvoru ili na ratištu.
14. Tuženik je donio osporavano rješenje uz obrazloženje da je u postupku utvrđeno da tužitelj nije iznio relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti prethodne odluke, a koje bi bile od značaja za odobrenje međunarodne zaštite. Također da nije iznio nikakve nove činjenice koje se odnose na tužitelja osobno niti navodi nove razloge zašto se ne može vratiti u zemlju podrijetla.
15. Imajući u vidu razloge koje je tužitelj iznosio prilikom podnošenja zahtjeva za azil te zapisnik od 31. ožujka 2026. koji sadrži naknadni zahtjev tužitelja, po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak tuženika da se radi o nedopuštenom zahtjevu, jer se ne temelji na činjenicama i dokazima nastalim nakon izvršnosti ranije odluke, budući da se razlog zbog kojeg tužitelj podnosi naknadni zahtjev odnosi na isti razlog kojeg je podnosio i u prvom zahtjevu koje okolnosti su razmatrane u postupku međunarodne zaštite u kojem je doneseno rješenje tuženika od 25. ožujka 2024.
16. U odnosu na dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, napominje se da je tužitelj detaljno saslušan tijekom upravnog postupka kada je podnosio naknadni zahtjev, a koji iskaz je kao dokaz sud ocjenjivao tijekom ovog spora. Osim toga okolnosti na koje se predlaže saslušanje odnose se na utvrđivanje činjenica koje su postojale i u ranijem izvršnim rješenjem dovršenom postupku. Stoga, budući da sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi, a saslušanje tužitelja Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u kojeg su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja u postupku povodom pravnog lijeka, sud navedeni dokaz nije provodio, budući da je isti, kraj provedenog detaljnog saslušanja tužitelja ocijenjen kao nesvrsishodnim pri čemu je sud osobito imao u vidu da tužitelj ne predlaže utvrđivanje nikakvih novih okolnosti kao je bi se iskazom utvrđivale, a koje već nisu iznesene u postupku pred tuženikom.
17. Nadalje, imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll-2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima.
18. Naime, ni članak 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s Regner protiv Češke [Vv], br. 35289/11, § 146., presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije [Vv], br. 17502/07, § 119., presuda od 23. svibnja 2016.).
19. Konačno, sud je imao u vidu i presudu Suda EU od **.**.2017., H (C‑348/16, EU:C:2017:591) u kojoj je, u primjeni upravo Direktive koja je implementirana u Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, Sud zaključio da Direktivu 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, a osobito njezine članke 12., 14., 31. i 46., u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da joj se ne protivi to da nacionalni sud kojem je podnesen pravni lijek protiv odluke o odbijanju očito neosnovanog zahtjeva za međunarodnu zaštitu odbije taj pravni lijek bez saslušanja podnositelja zahtjeva kada činjenične okolnosti ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji u osnovanost te odluke, pod uvjetom da je, s jedne strane, u prvostupanjskom postupku podnositelju zahtjeva omogućen osobni razgovor o njegovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 14. te Direktive, i da je zapisnik odnosno transkript tog razgovora, u slučaju njegova održavanja, priložen spisu u skladu s člankom 17. stavkom 2. navedene Direktive, i da, s druge strane, sud koji odlučuje o pravnom lijeku može naložiti održavanje navedenog razgovora ako ga ocijeni potrebnim za cjelovito i ex nunc razmatranje i činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s člankom 46. stavkom 3. te direktive.
20. Nadalje, kako iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, istome je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22).
21. Kako je pravnu pomoć pružala odvjetnica Jelena Cekić u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 EUR, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu uvećano za pripadajući PDV, sukladno Tbr. 27., 46. i 50 Tarife. Odvjetnici nije priznat trošak sastava prijedloga za odgodni učinak tužbe, budući da naknada istog nije predviđena odredbama Pravilnika.
22. Imajući u vidu sve navedeno, odlučeno je kao u izreci presude.
23. Sud je odbio prijedlog da tužba ima odgodni učinak jer je u konkretnom slučaju ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 42. ZUS-a, budući da tužiteljica nije dokazala niti učinila vjerojatnim nastanak teško popravljive štete, te je odlučeno kao u rješenju.
U Zagrebu 25. rujna 2026.
Sudac:
Ivana Horvat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Jelena Cekić – e-komunikacija
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
