1               Poslovni broj: Kž-102/2022-6

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić, kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. Lj. zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbama optuženog R. Lj., državnog odvjetnika i oštećenika R. B. A. d.o.o. Z. i I. međunarodna špedicija d.o.o Z., protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-2497/2013-185 od 17. ožujka 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024. u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Danice Petrović, te branitelja optuženika F. L., odvjetnika iz Z. i D. G., odvjetnika iz Z.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Prihvaća se žalba optuženog R. Lj., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim vijećem.

 

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalbe državnog odvjetnika, oštećenog R. B. A. d.o.o. Z. i oštećenog I. međunarodna špedicija d.o.o. Z. su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi R. Lj. proglašen je krivim zbog pet kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevare u gospodarskom poslovanju i to jednog zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ/97. i četiri zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st.1. KZ/97., zatim zbog tri kaznena djela protiv imovine, prijevare iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. i čl. 33. KZ/97., te deset kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava i to šest kaznenih djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97.  i četiri kaznena djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. i 2. KZ/97., pa mu je za kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. KZ/97. (toč.1. izreke) utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ/97. (toč. 2. izreke) utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, za kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ/97. (toč. 3. izreke) utvrđena mu je kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, za kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u vezi čl. 33. KZ/97. (toč. 4. izreke) utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, za kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ/97. (toč. 5. izreke) utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. i čl. 33. st. 1. KZ/97. (toč. 6. izreke) utvrđena mu je kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. i čl. 33. st. 1. KZ/97. (toč. 7. izreke) utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. i čl. 33. KZ/97. (toč. 8. izreke) utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a za svako kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. KZ/97. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca i za svako kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. i 2. KZ/97. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, pa je na temelju čl. 60. st. 1. i 2.c KZ/97. optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

 

1.1. Na temelju čl. 63. KZ/97. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. rujna 2013. do 28. veljače 2014.

 

1.2. Na temelju čl. 82. KZ/97. od TD V. t. d.o.o. oduzima se imovinska korist i to u iznosima od 10.411,26 kuna i 37.291,41 kuna, od TD V. E. L. iznosi od 182.203,76 kuna i 276.568,01 kuna i od TD E. d.o.o. iznos od 6.338,11 kuna.

 

1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) oštećenici TD R. B. A. d.o.o., TD I. međunarodna špedicija d.o.o. i TD M. d.o.o. upućeni su s imovinskopravnim zahtjevima u parnicu.

 

1.4. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-a te čl. 161. st. 1. i 3.  i čl. 270. ZKP-a dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećeniku TD C. Z. d.o.o., tako da se novčana sredstva u iznosu od 791.151,90 kuna, koja su deponirana na žiro-računu FINA-e temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi Ovrv-2253/12 od 13. kolovoza 2012. i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-3052/12 od 21. rujna 2012., vraćaju oštećeniku TD C. Z. d.o.o.

 

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. toč. 6. ZKP-a optuženik je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti paušalnu svotu sudu u iznosu od 20.000,00 kuna.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik po branitelju F. L., odvjetniku iz Z. i po branitelju D. G., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno  da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjeno vijeće. Budući se žalbe po braniteljima optuženika međusobno nadopunjuju iste će biti razmatrane kao jedna žalba optuženika.

 

2.1. Žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda „preinači u pogledu kaznene sankcije“ te da se optuženiku uz kaznu zatvora izrekne i sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti iz čl. 77. KZ/97. odnosno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

2.2. Žalbu su podnijeli i oštećenik R. B. A. d.o.o. po opunomoćeniku L. P., odvjetniku iz Z., zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, te oštećenik I. međunarodna špedicija d.o.o. Z., zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda sukladno traženjima oštećenika, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na razmatranje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Budući su branitelji optuženika u žalbi zatražili da se branitelje izvijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća, ista je održana u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Danice Petrović, te branitelja optuženika F. L. i D. G., odvjetnika iz Z.. Zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru ostala je kod navoda žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, a branitelji optuženika su iznijeli najvažnije dijelove žalbe optuženika na prvostupanjsku presudu.

 

6. Žalba optuženika je osnovana, dok su žalbe državnog odvjetnika i oštećenika za sada bespredmetne.

 

7. Osnovano se optuženik žali da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP-a jer prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 459. st. 5. ZKP-a, a što je moglo utjecati na presudu, budući iz spisa proizlazi da je obrana predlagala izvođenje niza dokaza i razloge na koje predlaže izvođenje tih dokaza, a prvostupanjski je sud na raspravnom zapisniku samo paušalno naveo da se ti dokazi neće izvoditi budući su „nebitni“ jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, dok u razlozima presude uopće nije naveo koje dokazne prijedloge obrane nije prihvatio i zašto je odlučio da te dokaze ne provede. Ovakav potpuni izostanak obrazloženja odbijanja dokaznih predstavlja povredu prava optuženika i na pravično suđenje čime je ostvarene i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP-a.

 

8. Opravdani su i žalbeni navodi optuženika da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 8. ZKP-a budući se optuženik na raspravi očitovao da se ne smatra krivim u odnosu na navode optužbe, a prvostupanjski je sud bez njegovog zahtjeva u smislu čl. 417.a st. 5. ZKP-a ispitao optuženika prije završetka dokaznog postupka.

 

8.1. Iz raspravnog zapisnika sa zadnje rasprave od 15. ožujka 2021. proizlazi da je prvostupanjski sud nakon izvođenja dijela dokaza, donio rješenje da će se o dokaznim prijedlozima obrane „odlučiti naknadno“, nakon čega je ispitao optuženika i uzeo njegovu obranu, da bi potom odlučio da se neki dokazi neće „uvrstiti u spis“ i odbio dokazne prijedloge obrane te pročitao izvod iz kaznene evidencije za optuženika. Prvostupanjski sud je bio dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka, te nakon što izvede sve dokaze prijeći na ispitivanje optuženika kako bi se optuženiku omogućilo da se izjasni o tim dokazima. Također se osnovano upućuje da izvođenje dokaza tzv. čitanjem dokaza mora biti takvo da se nedvojbeno mogu identificirati dokazi koji su izvedeni, što sud za dio dokaza nije učinio, čime je povrijeđeno pravo optuženika na obrazloženu sudsku odluku.

 

9. U pravu je optuženik da mu nije omogućen uvid u sudski spis za vrijeme trajanja žalbenog roka na presudu što je kršenje njegovog prava na djelotvorno korištenje pravnog lijeka. 

 

9.1. Prvostupanjski je sud pisani otpravak prvostupanjske presude dostavio optuženiku 11. veljače 2022., a branitelju  optuženika 8. veljače 2022.,  time da je uz dopis od 3. veljače 2022. dostavio spis na uvid Trgovačkom sudu u Zagrebu koji ga je zaprimio 7. veljače 2022., a vratio ga Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu 3. ožujka 2022., dakle, dakle nakon proteka roka za žalbu na prvostupanjsku presudu, čime optuženiku i njegovim braniteljima nije omogućen uvid u sudski spis koji je vrlo obiman s mnogo materijalne dokumentacije, pa je time uistinu došlo i do kršenje prava optuženika na djelotvorno korištenje pravnog lijeka.

 

10. Također su osnovani žalbeni navodi optuženika da je bilo nezakonito inzistirati od optuženika da iznosi svoju obranu po određenom redoslijedu, kako je to zatražio prvostupanjski sud na raspravi od 23. listopada 2019. (str. 2934 spisa), pri čemu je čak pozvana i pravosudna policija jer se optuženik „ne pokorava nalozima suda“, nakon čega optuženik pristaje da iznosi obranu po redoslijedu „od toč. 1. pa nadalje“. Odredbom čl. 417.a st. 2. ZKP-a propisano je da se optuženiku mora omogućiti da u slobodnom izlaganju iznese svoj iskaz i sud ga ne smije ni na koji način prisiljavati da taj iskaz iznosi određenim redoslijedom, što također predstavlja kršenje prava optuženika na pravično suđenje.

 

11. Nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud temeljio presudu na dokazu koji na raspravi nije izveden, a radi se o iskazu svjedoka M. K., budući je taj iskaz pročitan na raspravi od 15. ožujka 2021. (str. 2987),  istina bez naznake stranice na kojoj se nalazi taj iskaz ili od kada datira taj iskaz, ali osnovano se žali zbog bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a kada navodi da postoji znatna proturječnost između onoga što sud navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza V. J. i samog iskaza svjedoka. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da je svjedok V. J. prepoznao optuženika kao osobu koja je donijela dokumentaciju u javnobilježnički ured potrebnu za izradu rješenja o ovrsi, a ovaj svjedok u svom iskazu (str. 2109-2112, 2810) navodi da ne prepoznaje optuženika kao osobu koja bi imala veze s kaznenim djelom pod toč. 6. izreke presude,  a niti na zapisniku o prepoznavanju od 21. listopada 2013. optuženik nije prepoznao optuženika kao počinitelja ovog kaznenog djela.

 

12. U žalbi optuženika se navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno s naglaskom na dokaze obrane koje je prvostupanjski sud odbio izvesti, a za koje obrana nalazi da bi se istima utvrdile određene odlučne činjenice. S obzirom da prvostupanjski sud u presudi nije dao nikakve razloge o tim dokaznim prijedlozima, nije moguće odgovoriti niti na ove žalbene navode optuženika. Međutim, drugostupanjski sud nalazi da, osim već naprijed navedenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama za koje se optuženik tereti, već je vrlo paušalno nabrojao određene dokaze iz kojih navodno proizlazi da je optuženik ostvario sva bitna obilježja terećenih kaznenih djela.

 

12.1. Optužbom se optuženik vrlo detaljno tereti za počinjenje više oblika kaznenih djela prijevara u gospodarskom poslovanju, prijevara, krivotvorenja isprave i krivotvorenja službene isprave, opisujući pojedine radnje počinjenja djela, pa za sva ta utvrđenja za koja se tereti optuženik prvostupanjski sud mora navesti iz kojih to dokaza proizlazi i te dokaze dovesti u međusobnu vezu i u vezu s ostalim dokazima, kao i obranom optuženika. U točkama 2., 3., 6., 7. i 8.  izreke presude stavlja se na teret da je optuženik ta djela počinio zajedno i po prethodnom dogovoru sa NN muškom osobom, pa je prvostupanjski sud dužan pažljivo analizirati dokaze iz kojih bi se mogle utvrdite određene činjenice koje terete optuženika, ne samo za kaznena djela prijevare i prijevare u gospodarskom poslovanju, već i u odnosu na kaznena djela krivotvorenja isprave i krivotvorenja službene isprave, jer je to potpuno paušalno obrazloženo, bez detaljnije analize tih isprava i analize provedenih grafoloških vještačenja. U odnosu na kaznena djela prijevare iz toč. 6., 7. i 8. izreke presude prvostupanjski sud uopće ne analizira niti dovodi u vezu račun koji je izričito naveden u izreci presude, a za koji se navodi da je tim računom raspolagao optuženik putem platne kartice. Isto tako, prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge vezane za dokumentaciju koju je obrana dostavila u spis vezano za toč. 4. izreke presude koja se navodno odnosi na poslovni odnos M. d.o.o i tvrtke G. montaža te značenju osobe D. M. u cjelokupnom tom odnosu odnosno postojanja potraživanja prema oštećenicima u ovom kaznenom postupku.

 

13. S obzirom na sve utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

14. Iako su žalbe državnog odvjetnika i oštećenika za sada bespredmetne zbog ukidne odluke povodom žalbe optuženika, napominje se da je prvostupanjski sud prilikom odluke o imovinskopravnim zahtjevima dužan obrazložiti zašto neki imovinskopravni zahtjev prihvaća ili zašto se oštećenik upućuje na parnicu, time da se treba imati u vidu da ukoliko je u činjeničnom opisu izreke presude utvrđen određeni iznos štete počinjene oštećeniku da se tada ne može pozivati na formulaciju da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje, već se mora točno navesti zbog čega se taj imovinskopravni zahtjev ne prihvaća ako je kaznenim djelom optuženika počinjena šteta u određenom iznosu nekom od oštećenika. Isto tako, prvostupanjski je sud dužan odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova oštećenika koji je postavljen prije zaključenja rasprave.

 

15. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je upućen ovim rješenjem, izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze, kritički ih analizirati i svestrano cijeniti, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim dokazima, te će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će valjano obrazložiti pazeći da presuda bude sastavljeno sukladno odredbama ZKP-a. Prilikom donošenja nove presude, ukoliko bi se utvrdila kaznena odgovornost optuženika, prvostupanjski je sud dužan sukladno čl. 459. st. 5. ZKP-a navesti kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, pa tako i u vezi pravnog kontinuiteta terećenih kaznenih djela i primjene blažeg zakona u smislu čl. 3. KZ-a, o čemu prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge, a  na što se upućuje i u žalbi optuženika.

 

16. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci (članak 483. st.1.  i 484. st. 1.ZKP).

 

Bjelovar, 8. svibnja 2024.