Kž-44/2024-4

 

                   

 

                  

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-44/2024-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Ivana Jurišića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. I. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04; 84/05; 71/06; 110/07, 152/08 – u daljnjem tekstu KZ/97) i dr., odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika B. L., odvjetnika u R., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 20. srpnja 2023. br. K-867/2013-250, u sjednici vijeća održanoj dana 26. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se, na temelju članka 82. stavka 1. KZ/97 u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđuje da iznos od 205.337,00 kuna / 27.252,90 eura[1] predstavlja imovinsku korist koju je optuženi I. I. ostvario kaznenim djelima teške krađe iz članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi članka 216. stavka 1. KZ/97 opisanim u točkama 2., 6. i 7. izreke prvostupanjske presude, te da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske, pa se nalaže optuženom I. I. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 205.337,00 kuna / 27.252,90 eura1 u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

II. U preostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba optuženog I. I. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci pod brojem K-867/2013-250 od 20. srpnja 2023. optuženi I. I. proglašen je krivim za učin sedam u stjecaju kaznenih djela teške krađe iz članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi članka 216. stavka 1. KZ/97, te su optuženiku temeljem članka 60. stavka 1. KZ/97 utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo i to kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega je optuženi na temelju članka 60. stavka 1. KZ/97 u vezi članka 217. stavka 1. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

 

2. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos od 2.000,00 kuna / 265,44 eura1 predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženi I. I. ostvario počinjenjem kaznenoga djela opisanog pod točkom 1. izreke presude, novčani iznos od 21.428,00 kuna / 2.843,98 eura1 predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženik I. I. ostvario počinjenjem kaznenoga djela opisanog pod točkom 6. izreke presude te novčani iznos od 9.067,00 kuna/ 1.813,40 eura1 predstavlja imovinsku korist koju je 1. optuženik ostvario počinjenjem kaznenoga djela opisanog pod točkom 7. izreke presude. Utvrđeno je da je novčani iznos od 2.000,00 kuna / 265,44 eura1, novčani iznos od 21.428,00 kuna / 2.843,98 eura1 te novčani iznos od 9.067,00 kuna/ 1.813,40 eura1 imovina Republike Hrvatske te je naloženo 1. optuženom I. I. uplatiti novčani iznos od 2.000,00 kuna / 265,44 eura1, novčani iznos od 21.428,00 kuna / 2.843,98 eura1 te novčani iznos od 9.067,00 kuna/ 1.813,40 eura1 u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 oštećenicima su dosuđeni imovinskopravni zahtjevi i to oštećenoj L. G. u visini od 59.600,00 kuna /7.910,28 eura1, oštećenom G. P. u visini od 30.138,00 kuna/ 4.000,00 eura1, koje je iznose obavezan nadoknaditi 1. optuženi I. I., sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

4. Sukladno članku 148. stavku 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 2. točka 6. i 7. ZKP/08 1. optuženi I. I. obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 150,00 eura / 1.130,18 kuna1 te troškove postupka na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, o visini kojih će temeljem odredbe članka 148. stavka 4. ZKP/08 sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

 

5. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 optuženici D. G., M. Š., S. H., D. G., T. B., G. Š., J. Š. i J. Š. su oslobođeni od optužbe da bi počinili sedam kaznenih djela teške krađe iz članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi članka 216. stavka 1. KZ/97, te je, temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno da u oslobađajućem dijelu presude troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

 

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi I. I. po branitelju, odvjetniku B. L. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne odluke o kazni i trošku postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optužba odbije u dijelu u kojem je nastupila zastara kaznenog progona, a u preostalom dijelu da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

8. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

9. Žalba je djelomično osnovana.

 

10. Nije u pravu žalitelj i kada u žalbi navodi da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer da su njeni razlozi potpuno nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 ne navodeći pri tome u čemu bi se navedene povrede sastojale. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda prvostupanjska presuda je u svemu jasna i razložna, bez proturječnosti, a prvostupanjski je sud utvrdio i obrazložio sve odlučne činjenice. Stoga su žalbeni navodi žalitelja potpuno neutemeljeni, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10.1. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj u žalbi navodi i da je povrijeđena odredba članka 66. stavka 1. točke 6. ZKP/08 jer da je trebao imati branitelja u momentu donošenja rješenja o suđenju u odsutnosti, obzirom da je navedeno rješenje doneseno 19. kolovoza 2019., a branitelj postavljen tek 5. rujna 2019. radi čega da je kompromitirano njegovo zakonsko pravo, pa rješenje o suđenju u odsutnosti nikada nije moglo postati pravomoćno. Navedenim žalbenim navodima žalitelj u stvari upire na nepravilnu primjenu odredaba Zakona o kaznenom postupku, a što je utjecalo na prvostupanjsku presudu, odnosno na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

10.2. Iz podataka u spisu proizlazi da je rješenje o suđenju u odsutnosti prema optuženiku I. I. doneseno 19. kolovoza 2019., a prema bilješci na rješenju, pismeni otpravak je izrađen i otpremljen 6. rujna 2019., time da je rješenjem predsjednika Općinskog suda u Rijeci pod br. 14 Su-85/2019-289 od 5. rujna 2019. optuženiku postavljen branitelj po službenoj dužnosti, odvjetnik B. L. iz R., koji je 13. rujna 2019. zaprimio rješenje o suđenju u odsutnosti, na koje nije uložio žalbu zbog čega je isto postalo pravomoćno 17. rujna 2019. Prema tome, suprotno stajalištu žalitelja, optuženik I. I. je imao branitelja od donošenja rješenja o suđenju u odsutnosti kako je to i propisano u članku 66. stavku 1. točki 6. ZKP/08, slijedom čega je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu optuženika izjavljenu iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

11. Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, za sva svoja utvrđenja prvostupanjski je sud dao valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje.

 

11.1. Neutemeljeno žalitelj smatra da je prvostupanjski sud svoju odluku o krivnji optuženika utvrdio samo iz njegove obrane koju je dao pred djelatnicima policije bez ijednog drugog materijalnog ili personalnog dokaza. Međutim, suprotno tomu, pravilno je prvostupanjski sud, okolnosnu i detaljnu obranu optuženika koju je dao u nazočnosti svog odvjetnika pred djelatnicima policije doveo u vezu sa iskazima saslušanih svjedoka – oštećenika I. H., L. G., G. P. i M. M., a u odnosu na trgovinu "K." uzeo u obzir materijalnu dokumentaciju – izdatnicu robe, koji iskazi oštećenika su u svemu suglasni i sa podacima Zapisnika o očevidu koji su provedeni na objektima oštećenika. Stoga se doista ne može uzeti da je prvostupanjski sud samo i isključivo svoju odluku o krivnji optuženika temeljio na njegovoj obrani, kako to pogrešno smatra žalitelj. Suviše toga, nije u pravu žalitelj i kada tvrdi da ne postoje odgovarajući dokazi o otuđenju predmeta u količini koja mu se stavljaju na teret. Naime, što se tiče otuđenja predmeta i novca, o toj okolnosti je optuženik okolnosno navodio u svojoj obrani, a suviše toga i saslušani oštećenici kojima je sud poklonio vjeru, u svojim iskazima su iskazivali što bi im tada bilo otuđeno, pa doista nije bilo razloga istima ne povjerovati, posebice što je sud u tom pravcu uzeo u obzir i podatke o vrsti i vrijednosti otuđenih predmeta iz kaznene prijave.

 

11.2. Prema tome, osnovano je prvostupanjski sud, a na temelju potpunog i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, utvrdio da su se u ponašanju optuženog I. I. inkriminiranih prigoda ostvarila sva bitna obilježja kaznenih djela teške krađe iz članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi članka 216. stavka 1. KZ/97, za što ga je i proglasio krivim.

 

12. Neosnovano žalitelj u žalbi navodi i da bi za kaznena djela navedena u točki 1. i 2. izreke pobijane presude nastupila zastara kaznenog progona.

 

12.1. Prvo je za kazati da je pravilno prvostupanjski sud u smislu članka 3. KZ/11 ispitao da li postoji pravni kontinuitet kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavka 1. KZ/97 sa kaznenim djelima iz KZ/11 te je utvrdio da postoji, i to u kaznenom djelu teške krađe iz članka 229. stavka 1. KZ/11, ali da je za optuženika blaži KZ/97 koji je bio na snazi za vrijeme počinjenja djela.

 

12.2. Za kazneno djelo teške krađe iz članka 217. stavka 1. KZ/97 propisana je kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, a zastara kaznenog progona nastupa u roku od 10 godina, sukladno članku 19. stavku 1. alineja 4. i članku 20. stavku 6. KZ/97. Dakle, uzimajući u obzir vrijeme počinjenja kaznenog djela iz točke 1) izreke pobijane presude – 5. listopada 2008. i iz točke 2) – 25. studenog 2008. za zaključiti je da je zastarni rok od 10 godina, u vrijeme stupanja na snagu KZ/11, još uvijek tekao, tako da se u odnosu na zastarne rokove primjenjuju zastarni rokovi iz novog zakona – KZ/11 ( članak 86. KZ/11). Stoga, uzimajući u obzir zapriječenu kaznu za kazneno djelo teške krađe iz članka 217. stavka 1. KZ/97 od 6 mjeseci do 5 godina, kazneni progon zastarijeva nakon 15 godina od počinjenja djela, a ako je prije proteka roka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine (članak 81. stavak 1. alineja 3. i stavak 3. KZ/11). Prema tome, zastara kaznenog progona, suprotno stajalištu žalitelja, nije nastupila, budući da za kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude nastupa sa danom 5. listopada 2025., a za kazneno djelo pod točkom 2. izreke, sa danom 25. studenog 2025., pa je za zaključiti da nije došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika kako to pogrešno smatra žalitelj.

 

13. Iako optuženik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni taj žalbeni osnov posebno ne obrazlaže. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud kraj pravilno utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika i to njegova priznanja počinjenja kaznenih djela, te otegotne okolnosti, iskazane upornosti u vršenju protupravnih djela budući je u kratkom vremenskom periodu počinio čak sedam kaznenih djela, istome pravilno, prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora, a zatim ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. I po stajalištu ovoga drugostupanjskog suda izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora optuženiku ostvarit će se svrha kažnjavanja propisana u članku 50. KZ/97.

 

14. Pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o troškovima postupka obvezujući optuženika na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 150,00 eura / 1.130,18 kuna1 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te njegove materijalne prilike, pa plaćanjem troškova postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

15. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi navodi da iz pobijane presude nije jasno da li su iznosi koji su od optuženika oduzeti iz osnova imovinske koristi stečene kaznenim djelima, obuhvaćeni i dosuđenim imovinskopravnim zahtjevima.

 

15.1. Iz izreke pobijane presude proizlazi da je temeljem članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 od optuženika oduzeta imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela navedenog u točki 1. izreke u iznosu od 2.000,00 kuna / 265,44 eura1, kaznenog djela navedenog u točki 6) izreke u iznosu od 21.428,00 kuna / 2.843,98 eura1 te kaznenog djela navedenog u točki 7. izreke u iznosu od 9.067,00 kuna / 1.813,40 eura1.

Sukladno članku 158. stavku 1. i 2. ZKP/08 oštećenoj L. G. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u visini od 59.600,00 kuna / 7.910,28 eura1, a oštećenom G. P. u visini od 30.138,00 kuna / 4.000,00 eura1. Dakle, iz izreke pobijane presude, na što žalitelj s pravom ukazuje, proizlazi da je oštećenoj L. G. dosuđen u cijelosti imovinskopravni zahtjev za visinu pričinjene štete, koja joj je nastala pri počinjenju triju kaznenih djela opisanih u točkama 1., 3. i 4. izreke, a s druge strane je optuženik ujedno obvezan da plati novčani iznos od 2.000,00 kuna / 265,44 eura1 kao imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela pod točkom 1. izreke, na štetu iste oštećenice. Osim toga, u situaciji kada je sud ostale optuženike oslobodio  od optužbe za učin inkriminiranih kaznenih djela, tada nije bilo osnova, da u takvoj situaciji prvostupanjski sud iznose pričinjene štete dijeli na sve sudionike počinjenja djela (i one koje je oslobodio od optužbe), te optuženika kojega je proglasio krivim, obvezuje na plaćanje razmjernog dijela imovinske koristi uzimajući u obzir njegovu obranu u kojoj bi navodio koliko osoba je učestvovalo u počinjenju djela. Naime, kada je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela te utvrdio visinu pričinjene štete, tada je bio dužan, u izostanku imovinskopravnog zahtjeva, istoga obvezati na plaćanje imovinske korist stečene kaznenim djelom u cijelosti, kako je to i propisano u članku 82. stavku 1. KZ/97.

 

15.2. Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu oduzimanja imovinske koristi te budući da je oštećenima L. G. (kaznena djela opisana u točki 1., 3. i 4. izreke) te oštećenom G. P. (kazneno djelo opisano u točki 6. izreke) dosuđen imovinskopravni zahtjev u cijelosti, od optuženika oduzeti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelima opisanim u točkama 2., 6. i 7. izreke pobijane presude.

 

16. Slijedom svega prethodno navedenog, djelomično je prihvaćena žalba optuženika te je u smislu članka 486. stavka 1. ZKP/08 prvostupanjska presuda preinačena kao u točki I., a budući da je žalba optuženika u preostalom dijelu neosnovana, valjalo je sukladno odredbi članka 482. ZKP/08, istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom a nepreinačenom dijelu, kao u točki II. Izreke.

 

U Šibeniku, 26. travnja 2024.

 

 

 

                                                                                                                              PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                              Nives Nikolac,v.r.