Poslovni broj: P-156/2020-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], **.**.2017., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Hermini Baraković, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika 1. AG r. PG iz [adresa], kao pravne slijednice PG r. IG, [adresa], 2. EG pok. ŠG iz [adresa], osobno i kao slijednika LG, [adresa] i UG [adresa] istovjetnog UG, [adresa], 3. GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. ČGG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje kao nasljednika TG iz [adresa] i kao konačnih nasljednika uz tuženika EG upisanog suvlasnika UG od RG, [adresa] istovjetnog upisanom UG, [adresa] i 5. JG iz [adresa], svih od 2-5 zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tuženika EG i punomoćn ice 2.-5. tuženika a u odsutnosti uredno pozvane tuženice AG, **.**.2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima EG, GG, ČGG i JG trošak postupka u iznosu od ukupno 4.550,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad dosuđenih 4.550,00 EUR do zatraženih 6.013,09 EUR, zahtjev tuženika za naknadom troška postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. travnja 2017. podnio tužbu u kojoj navodi da je stvarni vlasnik 330/1000 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je kupio od IG i ŽG jedan ograđeni pašnjak na lokalitetu imena "Lizer", isplatio kupoprodajnu cijenu i uveden je u posjed. Kupljena nekretnina da je ograđena kamenim suhozidima - gromačama. Prodavatelji i kupac da su predmet prodaje identificirali kao 6/48 dijela cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem dijelu (i na kojoj katastarskoj čestici) da je kupac i upisan. Međutim, nakon što je mjernik VG identificirao prodani prijepor u naravi da je utvrdio da se pašnjak nalazi na 204/1000 dijela cijele k. č. [katastarska čestica] dijela cijele k. č. [katastarska čestica] obje u k. o. [katastarska općina]. Prednici tužitelja nekretninu da su stekli nasljedstvom od svojih roditelja i diobom u naravi sa ostalim sunasljednicima. Još od pedesetih godina prošlog stoljeća da postoji kontinuitet vlasništva i posjeda na utuženom suvlasničkom dijelu nekretnine koji da su najprije vršili prednici tužitelja a sada tužitelj i nikada da ih nitko nije smetao u izvršavanju vlasničkih i posjedovnih čina. Iako nije dužan navesti pravni osnov da ističe postojanje dva kumulativna osnova stjecanja prava vlasništva - derivativno kupnjom i originarno dosjelošću. Tužitelj je tvrdi isključivi posjednik predmeta spora a taj je status stekao izvedenim stjecanjem posjeda, kupnjom. U posjedu da je računajući posjed prednika daleko duže od dvadeset godina pa da je u smislu čl. 18, 159 i 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo vlasništva stekao kao savjesni i pošteni posjednik originarno, po samom zakonu – dosjelošću. Zatim u nastavku navodi da je stvarni vlasnik točno određenog realno izdvojenog dijela utužene nekretnine koji da predstavlja 330/1000 dijela cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio da određuju lomne točke koje predstavljaju lik određen lomnim točkama. Suvlasnički dio tužitelja da se nalazi na točno određenom realnom izdvojenom dijelu te da je pravni interes tužitelja da ujedno izvrši cijepanje nekretnine sukladno uređenim odnosima korištenja iste.

1.1. Konačni osnovni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio u podnesku od 10. studenog 2025. (list 201 spisa) i njime u točki I. traži utvrđenje da je samovlasnik točno određenog realnog izdvojenog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji čini lik površine 11862 m[2] , kojeg označava sukladno posljednjoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka, u točki II. traži da sud utvrdi pravo na provođenje cijepanja na način da se točno određeni realni dio izdvoji u novoformiranu nekretninu i da je tužitelj ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva. Ukoliko sud ne bi prihvatio osnovni tužbeni zahtjev postavlja još tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva.

1.2. Tuženi su se u podnesku od 4. veljače 2026. protivili preinaci jer da je tužitelj obuhvatio i novi dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dodatnoj površini od 2.261 m[2] .

1.3. Sud je rješenjem na zapisniku 21. travnja 2026. temeljem čl. 190. st. 3 ZPP- a dopustio preinaku tužbe smatrajući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama a i budući da tužitelj u naravi od podnošenja tužbe traži utvrđenje prava vlasništva na prijeporu koji na terenu ne mijenja gabarite jer se radi o površini omeđenoj suhozidom.

2. Tuženici TG (koja je tijekom postupka umrla i naslijedili su ju GG i ČGG), JG i EG podnijeli su odgovor na tužbu, osporavaju osnov tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističu prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije jer da je iz dostavljenog ugovora vidljivo da je kupac OPG ČG dok je kao tužitelj naveden ČG, kao fizička osoba. Nadalje osporavaju da bi TG bila jedina slijednica iza u zemljišnoj knjizi upisanog UG. Poriču navode tužbe i u odnosu na ostale tuženike jer da tužitelj nije dostavio nikakve smrtne listove na koje se poziva pa poriču pravno sljedništvo između upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika i u tužbi naznačenih tuženika . Osporavaju da bi tužitelj stekao vlasništvo 330/1000 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U dostavljenom ugovoru o kupoprodaji isključivo da je naznačena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da osporavaju tužitelju titulus stjecanja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Poriču i navode tužitelja usmjerene na to da bi stekao pravo vlasništva dosjelošću jer da je tužiteljev posjed nezakonit, neistinit i nepošten. Tužitelj da nema valjan pravni temelj posjedovanja pa mu je posjed nezakonit. Kao dokaz o nepoštenju posjeda dostavljaju dopise za koje tvrde da su upućivani tužiteljevom ocu. Smatraju da je iz navedenog razvidno da je tužitelj znao da mu ne pripada pravo na posjed te da se nalazi u protupravnom posjedu utužene nekretnine zbog čega je njegov posjed nepošten . Predlažu tužbu odbaciti podredno odbiti uz obvezu tužitelja da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka.

3. Sud je na ročištu 6. rujna 2017. ostavio tužitelju rok radi uređenja pasivne legitimacije u odnosu na UG. Na ročištu 25. siječnja 2018. tužitelj je naveo da uz TG kao slijednika UG naznačava i EG, a što je bilo vidljivo već i iz prve tužbe.

4. Tuženica AG u podnesku od 20. veljače 2018. priznala je tužbeni zahtjev (list 55 spisa). Međutim, ujedno je navela da ne prihvaća položaj ičijeg punomoćnika ili zastupnika na strani tuženih jer nikada nije tražila niti prihvatila punomoć ili takvo ovlaštenje te predlaže da sve tužene sud poziva osobno.

5. U podnesku od 20. kolovoza 2018. tuženici osporavaju da bi tužena AG bila jedina nasljednica iza pok. PG, jer da je prema saznanju tuženika PG koja je preminula 70-ih godina prošlog stoljeća imala šest nasljednika, među kojima je i tužena AG. Osporavaju i da bi TG i EG bili jedini slijednici iza UG kako je to naznačio tužitelj. Ističu da svi nasljednici iza pok. PG DG i UG u ovom postupku imaju položaj jedinstvenih i nužnih suparničara. Priznanje tužbenog zahtjeva da proizvodi učinke samo ako je poduzeto od strane svih tuženih suparničara pa da je priznanje tužene AG potpuno irelevantno jer ona nije jedina nasljednica pok. PG.

6. Punomoćnik tužitelja se na prigovor tuženika da AG ne bi bila jedina nasljednica PG očitovao na ročištu 25. rujna 2018. navodeći da smatra da bi tuženici bili dužni dostaviti ispravu na te okolnosti temeljem odredbe čl. 232. ZPP-a, a kako tužitelj ne posjeduje nikakvu drugu informaciju o tome da Obad AG ne bi bila jedina nasljednica iza PG, a evidentno da nikakav upis u zemljišnoj knjizi nije proveden, smatra neosnovanim prigovor tuženih glede pasivne legitimacije. Smatra neosnovanim i prigovor da TG, JG i EG ne bi bili jedini nasljednici UG, jer da tuženici ne navode koje bi to još osobe bile nasljednici iza istog a niti sudu dostavljaju bilo kakvu ispravu na te okolnosti.

7. Tuženici smatraju da je teret dokazivanja pasivne legitimacije na tužitelju jer da bi se u suprotnom dokazivale negativne činjenice a što nije dopušteno.

8. Na ročištu 2. travnja 2019. tužitelj ponavlja da je tužene već na ročištu 25. rujna 2018. pozvao na dostavu isprava koje ne posjeduje tužitelj niti su dostavljene u zemljišnu knjigu. Smatra da tuženi ne spore svoju pasivnu legitimaciju već spore potpunost pasivne legitimacije trećih osoba.

9. Podneskom od 3. veljače 2020. tužitelj obavještava o nasljednicima tužene TG zbog čije je smrti rješenjem od 23. travnja 2019. bio prekinut postupak i predlaže da ih sud pozove na preuzimanje postupka te u privitku dostavlja ispravljenu tužbu. Međutim, u ispravljenoj tužbi, a što je naknadno utvrđeno obzirom da nije bilo istaknuto u podnesku, osim što označava GG i ČGG kao nasljednike tuženice TG, također uz AG označava i nove tuženike HG, ĐG, CG, NG, FG i OG kao nasljednike PG. Upitan o tome na ročištu 19. ožujka 2024. punomoćnik tužitelja navodi da budući da u podnesku od 3. veljače 2020. nije izričito navedeno da se proširuje tužba na nove tuženike to da ista nije proširena te se radi o omašci u pisanju i predlaže da se postupak nastavi i dovrši u odnosu na osobe koje su označene kao tuženici u tužbi od 6. travnja 2017. Ponavlja ranije tvrdnje da je teret dokaza na tuženicima koji osporavaju pasivnu legitimaciju i ponovno se poziva na čl. 232 ZPP-a. Zaključno navodi da ukoliko postoje treće osobe koje bi po bilo kojoj osnovi trebale biti pasivno legitimirane u ovom postupku eventualna p ravomoćnost presude kojom bi eventualno uspio tužitelj ne vrijeđa njihova prava da traže ponavljanje postupka ili ukidanje pravomoćnosti.

10. Tuženik GG u svom je iskazu 21. travnja 2026. naveo da je nasljedstvo podijeljeno između PG i EG jer je RG umro bez nasljednika. Postojale su dvije sestre i brat RG iz [adresa] – RG, sestra mu SG udana PG i sestra ĆG udana EG. LG da je baka tuženika GG, ZG i EG. LG je svekrva JG koja je majka EG odnosno JG i EG su nasljednici ŠG. Tužbom da su obuhvaćeni svi živući nasljednici LG. Međutim, PG da je imala šestero djece. AG je kćer BG, sina od PG, a osim DG da je imala još petero djece - KG, Č, A, P i MG. KG je imao dvije kćeri I i AG. E je imao troje djece. KG je imao sina FG i kćer čijeg se imena ne može sjetiti. P je imala Č i Š, A je imala UG i L. Nakon toga se ispravlja da je FG sin od MG.

11. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze čitanjem ispava priloženih spisu, uviđajem, geodetskim vještačenjem, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka i sve dopune istog, saslušani su tužitelj te tuženici GG, ČGG i EG kao i svjedoci IG, ČM i KG.

12. Iz iskaza tuženika GG sud je utvrdio da je PG bila sestra njegove bake i da je imala šestero djece pa su tuženici osnovano isticali prigovor nepotpune pasivne legitimacije odnosno da AG nije jedina nasljednica upisane suvlasnice PG, o čemu imaju saznanja s obzirom na srodstvo. Kada se sagleda podnesak AG kojim priznaje tužbeni zahtjev a navodi da ne prihvaća položaj zastupnika na strani tuženika i neka sve tužene sud poziva osobno, i to u situaciji kada ostali tuženici imaju odvjetnika, i navedeno je upućivalo na činjenicu da AG nije jedina nasljednica PG.

13. Valja obrazložiti zašto sud nije pozvao tužitelja na ispravak po čl. 109. ZPP- a sukladno stajalištu Vrhovnog suda izraženom u više odluka, između ostalog i u Rev- 5073/19 od 19. listopada 2022. Navedeno iz razloga jer je tužitelj već sam u ispravljenoj tužbi od 3. veljače 2020. označio očito mu poznate nasljednike pok. PG, između kojih primjerice FG koji je sin MG prema iskazu tuženika GG. Budući da je punomoćnik tužitelja već označio ostale nasljednike upisane suvlasnice PG u tužbi 3. veljače 2020. da bi nakon toga na ročištu 19. ožujka 2024. izjavio da nije proširio tužbu, da se radi o omašci u pisanju i predložio da se postupak nastavi i dovrši u odnosu na osobe koje su označene kao tuženici u tužbi od 6. travnja 2017. to prema mišljenju ovog suda nije bilo mjesta ponovno mu nalagati ispravak tužbe jer se radi o kvalificiranom punomoćniku koji je svojom dispozicijom na ročištu 19. ožujka 2024. sadržajno povukao tužbu u odnosu na tuženike označene u tužbi od 3. veljače 2020. Uslijed te procesne radnje tužbom nisu obuhvaćeni svi nasljednici upisane suvlasnice PG koji su nužni i jedinstveni suparničari sa AG, a ujedno s obzirom da se radi o utvrđenju prava vlasništva na realno određenom djelu i sa ostalim tuženicima. Naime, u konkretnom slučaju predmet spora je utvrđenje prava vlasništva na realno određenom dijelu nekretnine zbog čega se spor zbog prirode pravnog odnosa može riješiti samo na jednak način prema svim suvlasnicima predmetne nekretnine . U situaciji kada je tužitelj prvotno u tužbi od 3. veljače 2020. obuhvatio i ostale nasljednike PG, ali je zatim izjavio da ne proširuje tužbu na njih odnosno sadržajno povukao tužbu u odnosu na njih i predložio da se postupak dovrši u odnosu na tuženike iz prve tužbe nastalo je pomanjkanje procesne legitimacije za vođenje parnice budući da u postupku ne sudjeluju svi nužni i jedinstveni suparničari. S obzirom na procesnu radnju punomoćnika tužitelja sud mu nije mogao naložiti da ispravi tužbu ponovnim označavanjem tih tuženika iz tužbe od 3. veljače 2020. jer bi to značilo protivljenje dispoziciji tužitelja pa se taj nedostatak nije mogao više otkloniti u ovoj parnici i tužbu je valjalo odbaciti. Naime, sud nije mogao meritorno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer nedostatak nužnog i jedinstvenog suparničarstva predstavlja procesnu zapreku za odlučivanje o osnovanosti samog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-666/11). O teretu dokazivanja u slučaju prigovora pasivne legitimacije nije se potrebno očitovati, jer je iz tužbe od 3. veljače 2020. razvidno da je tužitelj znao tko su ostali nasljednici. O eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima sud odlučuje samo ukoliko prethodni nađe neosnovanim, a što ovdje nije slučaj jer je tužba odbačena zbog nedostatka procesnih pretpostavki.

14. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154 st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor pa je dužan tuženicima naknaditi trošak zastupanja po odvjetniku. Tuženicima pripada pravo na trošak sastava odgovora na tužbu, trošak zastupanja na ročištu 6. rujna 2017., trošak sastava podneska od 26. listopada 2017., trošak zastupanja na ročištu 25. siječnja 2018., trošak zastupanja na očevidu 2. ožujka 2018. trošak sastava podneska od 16. kolovoza 2018., trošak zastupanja na ročištu 25. rujna 2018., trošak zastupanja na ročištu 2. travnja 2019., trošak zastupanja na ročištu 19. ožujka 2024., trošak zastupanja na ročištu 7. studenog 2024., trošak podneska od 24. veljače 2025., trošak sastava podneska od 4. veljače 2026., trošak zastupanja na ročištu 21. travnja 2026., trošak zastupanja na ročištu 10. srpnja 2026. odnosno za 14 radnji, od kojih za svaku 100 bodova i to za ročišta temeljem Tbr.9/1 a za podneske temeljem Tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura temeljem Tbr. 52. st. 3 Tarife pa to iznosi 2.800 eura, što uvećano zbog zastupanja više osoba od 30 posto temeljem Tbr. 40/1 Tarife iznosi 3.640 eura a uvećano i za PDV temeljem Tbr. 46 Tarife 4.550,00 eura.

15. Tuženicima temeljem čl. 155. ZPP-a nije priznat zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 10. rujna 2018. i 11. ožujka 2019. jer se radi o podnescima u kojima se ponavljaju već izneseni navodi, niti trošak podneska od 13. prosinca 2023. u prilogu kojeg se dostavlja punomoći niti podneska od 1. travnja 2025. jer nisu bili potrebni za vođenje postupka. Nije osnovan niti zahtjev tuženika za trošak sudske pristojbu na odgovor na tužbu jer se ista plaća po pravomoćnosti i to sukladno uspjehu u sporu a tuženici nisu niti obveznici plaćanja sudske pristojbe na presudu pa je i taj zahtjev neosnovan.

U Krku 25. rujna 2026.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od održavanja ročišta za objavu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda.