REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-1472/26-3

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariji Maričević, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. OIB:23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, radi utvrđenja i isplate, dana 25. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 5101958934 od 23. lipnja 2004. godine sklopljenog između tužitelja BĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. OIB:23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, kao kreditora, kojom je ugovorena obveza korisnika kredita prije korištenja kredita platiti za obradu zahtjeva i odobravanje kredita 1,000% naknade na iznos kredita.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. OIB:23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, platiti tužitelju BĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 697,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. srpnja 2004. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 304,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja je za razdoblje od 05. srpnja 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom dana 23. lipnja 2004. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 5101958934 na iznos od 108.700,00 CHF. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je odredbom članka 10. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno da je korisnik kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,000% naknade na iznos kredita obračunate s datumom Ugovora, s time da je tuženik dana 05. srpnja 2004. godine naplatio tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 5.258,73 kuna / 697,95 eura. Isto tako punomoćnik tužitelja je naglasio da su nepoštene i ništetne odredbe o ulaznoj naknadi, jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog Ugovora o kreditu niti na temelju dobivenih informacija od banke tužitelj kao potrošač nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i kako utječu na ukupan trošak kredita, a koje odredbe su uzrokovale suprotno načelu savjesnosti i poštenja očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja, budući da je učinkom tim odredaba kreditna obveza tužitelja narasla, osobito kraj činjenice da je iznos kredita umanjen za ulaznu naknadu, a kamate su naplaćivane na puni iznos kredita. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 5101958934 od 23. lipnja 2004. godine sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojom je ugovorena obveza korisnika kredita prije korištenja kredita platiti za obradu zahtjeva i odobravanje kredita 1,000% naknade na iznos kredita te naložiti tuženiku platiti tužitelju iznos od 697,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. srpnja 2004. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, iako je tužbu uredno zaprimio zajedno s upozorenjem da će se, ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a).

3. Imajući na umu da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe propisanim odredbom čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 i stavka 2. ZPP-a, jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, uredno dostavljeni, a nije podnio odgovor na tužbu, dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su opće poznate, a jednako tako ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, to je sud slijedom navedenog odlučio kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.

4. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 304,05 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 05. ožujka 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), 25% na ime PDV- a u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 46.), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 27,50 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio tužitelju zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 25. rujna 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

5. Nastavno zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava zahtjeva za mirnim rješenjem spora i dostavom kreditne dokumentacije sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi odredbom članka 152. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer zahtjev za mirno rješenje spora niti nije bio potreban za podnošenje tužbe, a ujedno je dokumentacija koju je tužitelj zatražio od tuženika tužitelju već dostavljena tijekom otplate kredita, što rezultira time da tužitelj ne može osnovano zahtijevati trošak sastava navedenog zahtjeva, već je dužan sam snositi trošak tog zahtjeva. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 53,09 eura, jer je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura te je ujedno obvezan platiti sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 eura, što je tužitelju i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

6. Konačno stopa zatezne kamate je za razdoblje od razdoblje od 05. srpnja 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do isplate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) odnosno po stopi koja se za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 25. rujna 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 eura

2. Tuženiku

U Zagrebu, dana 25. rujna 2026. godine