REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-1359/26-4
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. OIB:23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, radi utvrđenja, dana 25. rujna 2026. godine
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51404627-5103067054 od 17. srpnja 2006. godine sklopljenog između tužitelja BČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. OIB:23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, kao kreditora, koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK) obračunate s datumom Ugovora“.
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. OIB:23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, naknaditi tužitelju FČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 366,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404627-5103067054 od 17. srpnja 2006. godine, kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 39.298,28 CHF po srednjem tečaju banke, odnosno tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je odredbom članka 10. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno da je korisnik kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,500% naknade na iznos kredita obračunate s datumom Ugovora, s time da je tuženik prilikom isplate kredita tužitelju na ime tzv. ulazne naknade naplatio iznos od 603,30 eura. Isto tako punomoćnik tužitelja je naglasio da se radi o tipskom ugovoru, koji je otisnut na tipskom obrascu unaprijed pripremljenom od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača, iz kojeg razloga je ugovorna odredba o tzv. ulaznoj naknadi ništetna. Naime sporna ugovorna odredba o tzv. ulaznoj naknadi umetnuta je u predmetni Ugovor o kreditu, a da tuženik tužitelja uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe, već je tužitelju sve bilo ponuđeno po sistemu „uzmi ili ostavi“, na način da je tužitelj na potpis dobio unaprijed pripremljeni ugovor, a ujedno tuženik tužitelju niti nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita, niti je tužitelju prikazao i naveo na što se konkretno odnosi tzv. ulazna naknada koje je uredno naplaćena. Dakle jedini interes i ratio sporne odredbe je dodatno bogaćenje banke tuženika, stjecanje ekstraprofita i neopravdano korištenje pozicije jače strane ugovornog odnosa budući da potrošač ukoliko treba kredit mora pristati i na tu naknadu samo da bi dobio traženi iznos kredita. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnim odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404627-5103067054 od 17. srpnja 2006. godine sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK) obračunate s datumom Ugovora“ uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, iako je tužbu uredno zaprimio zajedno s upozorenjem da će se, ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a).
3. Imajući na umu da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe propisanim odredbom čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 i stavka 2. ZPP-a, jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, uredno dostavljeni, a nije podnio odgovor na tužbu, dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su opće poznate, a jednako tako ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, to je sud slijedom navedenog odlučio kao pod točkom I. izreke presude.
4. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 366,55 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 27. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 07. srpnja 2026. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 46.), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te troška sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio tužitelju zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 25. rujna 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
5. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 110,00 eura, jer je tužitelj obvezan platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura, kao i sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 eura, što je tužitelju i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
6. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 25. rujna 2026. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 eura
2. Tuženiku
U Zagrebu, dana 25. rujna 2026. godine
