REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1170/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja TES frigo d.o.o., OIB: 88664987127, [adresa] ([adresa]), [adresa], zastupano po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika AUTOPRIJEVOZ PERO FRANJIĆ d.o.o, OIB: 97205998947, Zagreb, Komolačka ulica 7A, zastupano po punomoćniku Dragi Borasu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 1. rujna 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsustvu uredno pozvanog punomoćnika tuženika, s objavom 25. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. broj Ovrv- 83016/2023, doneseno od strane javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod brojem UPP/OS-Ovrv-1188/2023 od 10. siječnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku AUTOPRIJEVOZ PERO FRANJIĆ d.o.o. iz Zagreba, Komolačka ulica 7/a, OIB: 20269137934 da tužitelju TES FRIGO d.o.o. iz Velike Mlake, H [adresa] plati iznos od 2.000,00 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom do 29. prosinca 2023. po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom:

- na iznos od 2.535,63 € od dana 12.04.2023. do 14.05.2025. godine

- na iznos od 2.000,00 € od dana 15.05.2025. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku AUTOPRIJEVOZ PERO FRANJIĆ d.o.o. iz Zagreba, Komolačka ulica 7/a, OIB: 20269137934 da tužitelju TES FRIGO d.o.o. iz Velike Mlake, H [adresa] u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 1.986,80 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude 25. rujna 2026. pa do isplate.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj Ovrv- 83016/2023, doneseno od strane javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod brojem UPP/OS-Ovrv-1188/2023 od 10. siječnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 (osam) dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 273,75 eura.

IV Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. broj Ovrv- 83016/2023, doneseno od strane javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod brojem UPP/OS-Ovrv-1188/2023 od 10. siječnja 2024. u djelu kojim je naloženo tuženiku AUTOPRIJEVOZ PERO FRANJIĆ d.o.o. iz Zagreba, Komolačka ulica 7/a, OIB: 20269137934 da tužitelju TES FRIGO d.o.o. iz [adresa] plati iznos od 535,63 €, te se utvrđuje da tužitelj povlači tužbu za iznos od 535,63 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu dana 2. studenog 2023. na temelju vjerodostojne isprave u vidu računa broj 278/1/231 od 27. ožujka 2023. protiv ovdje tuženika, a radi isplate iznosa od 2.535,63 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom te troškovima postupka. Javni bilježnik Stjepan Šaškor iz Zagreba je dana 10. siječnja 2024. godine donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-83016/2023 od 10. siječnja 2024. (UPP/OS-Ovrv-1188/2023) protiv kojeg je tuženik pravovremeno izjavio prigovor.

2. Nakon što se Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim rješenjem broj Povrv-1499/2024-5 od 21. siječnja 2025. i predmet ustupio ovom sudu, ovaj sud je povodom prigovora tuženika, rješenjem broj Povrv-1170/2025-3 od 2. prosinca 2025. rješenje o ovrsi stavio izvan snage i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik osporava potraživanje tužitelja izjavljujući da su sve tražbine podmirene.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod prijedloga za ovrhu uz navođenje da je tuženik prije i tijekom ovog postupka djelomično podmirio tražbinu. S tim u vezi tužitelj je djelomično povukao tužbu. Ujedno je uredio tužbeni zahtjev. Dostavlja izvod banke tužitelja, konto kartice tužitelja. Predlaže da se provede vještačenje po vještaku strojarske struke na okolnost utvrđivanja činjenice da je tužitelj izvršio uslugu popravka rashladnog uređaja Carrier Maxima, reg. oznake [registarska oznaka], te po potrebi provede financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za računovodstvo i financije koji će utvrditi stvarno stanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku temeljem priložene dokumentacije.

4. Tuženik u nastavku postupka nije se očitovao na povlačenje u dijelu već je naveo da tužitelj nije izvršio usluge popravka na predmetnom vozilu te je navedeno razlog neplaćanja računa. Tuženik je tužitelju platio samo akumulator. U prilog svojih navoda tuženik dostavlja račun druge pravne osobe kojim dokazuje da je druga pravna osoba, a ne tužitelj, izvršila popravke koji su navedeni u računu tužitelja. Predlaže saslušanje direktora druge pravne osobe i saslušanje stranaka.

5. Kako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 6.630,00 eura, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. dalje ZPP).

6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun, izvod banke, konto karticu tužitelja i potvrdu o plaćanju, račun 1014/1/1 društva HARAMUSTEK d.o.o. od 28. svibnja 2025. Sud je sukladno čl. 492.c ZPP-a pozvao stranke da dostave pisane iskaze stranaka i svjedoka. Stranke su dostavile pisane iskaze stranaka dok tuženik nije dostavio pisani iskaz svjedoka. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka budući je postupak u sporovima male vrijednosti pisan, a predložene dokaze sud ocjenjuje nepotrebnim radi provođenja dokaznog postupka (čl. 461.a st.4. ZPP.) s obzirom na postojanje drugih pisanih isprava, prije svega potvrde porezne uprave. Osim toga, navode tuženika o nedostavljanju iskaza svjedoka sud ocjenjuje nelogičnim i neživotnim te ih kao takve nije prihvatio. Sud nije proveo dokaz strojarskim i financijskim vještačenjem s obzirom na ostale dokaze u spisu, kao i temeljem načela ekonomičnosti. Sud je zatražio podataka od porezne uprave da li je tuženik predmetni račun zaveo u poslovne knjige i koristio odbitak poreza.

7. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom po računu broj 278/1/231 od 27. ožujka 2023. kojeg je, u međuvremenu, tuženik platio u dijelu.

9. Prema utvrđenju suda, a uvidom u račun i izvod banke, tužitelj je tuženiku za izvršenu uslugu popravka rashladnog uređaja Carrier Maxima, reg. oznake [registarska oznaka], dana 27. ožujka 2023. godine ispostavio račun broj 278/1/231 u iznosu od 3.035,63 €. Tuženik je račun primio i nikada ga nije osporio. Tuženik je dana 12.05.2023. godine na transakcijski račun tužitelja uplatio iznos od 500,00 €, navodeći na nalogu za plaćanje „plaćanje dijela računa“, nakon čega je preostala tužiteljeva tražbina temeljem navedenog računa iznosila 2.535,63 €, a što je iznos radi kojega je i pokrenut ovršni postupak dana 02. studenog 2023. godine. Rješenje o ovrsi doneseno je dana 10. siječnja 2024. godine, na koje je tuženik izjavio prigovor dana 17. siječnja 2024. godine, tvrdeći da je tužiteljeva tražbina u cijelosti podmirena. Nakon toga, dana 14. svibnja 2025. godine, unatoč ranije navedenoj tvrdnji da je tražbina u cijelosti podmirena, tuženik tužitelju plaća iznos od 535,63 €, navodeći na nalogu za plaćanje „plaćanje djela računa“, a u pozivu na broj primatelja (tužitelja) navodi upravo broj HR00 278-1-231, što predstavlja upravo broj spornog računa za kojega je u prigovoru tvrdio da je plaćen.

10. Iz tužiteljevih konto kartica za period 01.01.2023 – 14.12.2025. vidljivo je stanje duga s osnova tuženog računa broj 278-1-231, koje iznosi 2.000,00 €.

11. Iz pisanog iskaza zastupnika po zakonu tužitelja, koji nije osporen od strane tuženika, proizlazi da je u cijelosti izvršio uslugu za koju je društvo izdalo račun – usluga popravka rashladnog uređaja. Predmetni račun tuženik je djelomično podmirio prije pokretanja postupka, djelomično nakon pokretanja postupka, te je ostao nepodmiren iznos od 2.000,00 EUR. Na vozilu su popravljeni svi dijelovi kako je navedeno u računu. Tuženik nije nikada osporavao da bi usluga bila izvršena ili da postoje nedostaci.

12. Iz pisanog iskaza zastupnika po zakonu tuženika, koji je osporen od strane tužitelja, proizlazi da je nesporno da je hladnjača tuženika bila na servisu kod tužitelja i da je plaćen dio računa. Navodi da je nakon par dana nakon servisa kod tužitelja kamion stao odnosno rashladni uređaj te je otišao na popravak kod HARAMUSTEK d.o.o. u kojem su mu rekli da nije ništa izmijenjeno.

13. Iz računa kojeg je dostavio tuženik kojim dokazuje da je drugo društvo izvelo popravak kojeg tužitelj ovdje utužuje, valja reći kako predmetni račun HARAMUSTEK d.o.o. je iz svibnja 2025., dakle više od dvije godine nakon ovdje utuženog računa i izvršene usluge. Iz navedenog sud zaključuje da su navodi zastupnika po zakonu tuženika u tom djelu nelogični, a time i neosnovani. Isto tako je nelogično da tuženik nije prigovorio tužitelju na nedostatke ukoliko ih je stvarno bilo. S tim u vezi nije ni provodio dokaz saslušanjem svjedoka K čiji pisani iskaz tuženik nije dostavio, a niti usmenim saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika.

14. Uz sve navedeno iz potvrde porezne uprave od 30. lipnja 2026. proizlazi da je tuženik ovdje utuženi račun tužitelja zaveo u poslovne knjige i odbio pretporez.

15. Prema odredbi čl. 221. b ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

16. S obzirom da tuženik nije dokazao protivno sud smatra da tražbina postoji. Sam tuženik navodi da račun je podmirio samo djelomično. Sud zaključuje da je tuženik smatrao račune osnovanim kad ih je zaveo u poslovne knjige i koristio pravo na odbitak pretporeza. Stoga ovaj sud ocjenjuje neosnovanim tvrdnje tuženika da usluge nisu izvršene, te temeljem odredbe čl. 376. i 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj : 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26. dalje ZOO), naložio je tuženiku da plati tužitelju glavnicu s pripadajućim kamatama na temelju čl. 29. ZOO-a.

17. Na temelju načela slobodne ocjene dokaza (čl. 8. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da knjiženje računa i korištenje prava na odbitak pretporeza upućuju na to da je tuženik račun smatrao osnovanim. Pritom je bitno da među strankama nije sporno da je tuženik usluge specificirane u računu doista naručio. Tuženik je činjenicu izvršenja osporio i to jednom rečenicom da osporava da je usluga izvršena, ali nije osporio narudžbu. Takvo osporavanje ovaj sud nije prihvatio, jer iz materijalnih dokaza proizlazi suprotno. Ovaj sud takvo tuženikovo osporavanje smatra paušalnim, jer unatoč navedenim materijalnim dokazima koji upućuju na to da je tuženik usluge naručio i da su one doista izvršene, budući da je tuženik račune bez ikakve reklamacije prihvatio, tuženik nije obrazložio i određeno naveo razloge iz kojih bi proizlazilo suprotno. Dostavljanjem računa drugog servisa dvije godine nakon tužiteljeve usluge nije vjerodostojan dokaz. Upravo konkludentna radnja tuženika, knjiženje računa i korištenje prava na odbitak pretporeza, ide u prilog postojanju obveze. Bez navođenja određenih razloga koji bi upućivali na suprotno, ovaj sud odbio prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem stranaka na okolnost da usluga nije izvedena. Nesporno je da su se tužitelj i tuženik usuglasili oko izvršenja usluge i cijene popravka rashladnog uređaja Carrier Maxima, reg. oznake [registarska oznaka]

18. Kako je iz priložene dokumentacije razvidno da je tuženik izvršio djelomična plaćanja utuženog računa, te je time priznao pravni osnov utužene tražbine, to sud zaključuje da radnjama u ovom postupku pokušava da tužitelju ne plati ugrađenu robu i izvršenu uslugu popravka rashladnog uređaja, odnosno odugovlačenja postupka.

19. Člankom 29. stavkom 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Nadalje, člankom 183. ZOO-a, propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada svoju obvezu ne ispuni u roku određenom za njezino ispunjenje. Dakle, zatezna kamata teče od dana nakon dana dospijeća pojedine obveze pa do isplate.

20. Radi svega navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi koja je propisana člankom 29. stavkom 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. O troškovima ovršnog postupka trebalo je odlučiti ovom presudom, i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, Broj: Su- IV-204/2017.), pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika ukinut u dijelu kojim je odlučeno o nastalim troškovima ovršnog postupka. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Naime, s obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove postupka koji su bili potrebni za njegovo vođenje.

23. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u dijelu nastalih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 273,75 eura. Navedeni iznos se sastoji od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100,00 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/2023 dalje: Tarifa) iznosi 200,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% sve sukladno postavljenom zahtjevu i Tbr. 11. toč. 1. Ovaj iznos uvećan je za trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura, sukladno članku 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/2021., 18/2022., 154/2022.; dalje: Pravilnik). U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka i na čiju naknadu, tužitelj ima pravo u smislu članka 14. stavka 4. OZ-a. Tužitelj je zahtjev postavio u ukupnom iznosu od 273,75 EUR pa je toliko istome i priznato.

24. Nadalje, a s obzirom na odredbe Tarife i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to: za sastav podneska od 22.12.2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife); za zastupanje na ročištima održanim 8.4.2026., 25.5.2026. (po načelu culpae), 16.6.2026., 1.9.2026. svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife); za sastav podnesaka od 16.5.2024., 31.1.2025., 28.10.2025.., 5.3.2026. svako 25 bodova (Tbr. 8/4) odnosno ukupno 600 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) iznosi 1200,00 eura, uvećan je za PDV po stopi od 25%, te je tužitelju s ove osnove obračunat iznos od 1500,00 EUR. Na to su tužitelju priznati troškovi ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,00 EUR koliko je zatraženo. Tužitelju su priznati troškovi predujma FINA u iznosu od 132,72 EUR te Trošak ovjere pisanog iskaza OV-4201/2026 8,33 EUR. Slijedom iznijetog tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.986,80 EUR te je odlučeno kao u točki II presude, s kamatom od presuđenja do isplate.

U Zagrebu, 25. rujna 2026.

Sudac

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. Presuda se u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drugačije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun – sp na presudu

2. tuženiku po pun

3. kal pravomoćnosti – 30 dana