1

Poslovni broj: Gž R-55/2023-6

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-55/2023-6

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S., zastupanog po punomoćniku D. I., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. d.o.o. Z., zastupanog po Odvjetničkom društvu B. & G. B. j.t.d. Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-8306/2020-21 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-8306/2020-21 od 8. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom suđeno:

''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2020. tuženika P. d.o.o. Z., OIB: …nedopuštena te da tužitelju M. B. iz S., OIB: …nije prestao radni odnos kod tuženika s danom 7. rujna 2020. godine.

 

2. Nalaže se tuženiku P. d.o.o. Z., OIB: …da isplati tužitelju M. B. iz S., OIB: ….naknadu štete zbog nezakonite Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2020. u novčanom iznosu od 41.273,92 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. rujna 2020. godine pa do isplate, kao i da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku P. d.o.o. Z., OIB …. da isplati tužitelju M. B. iz S., OIB …. sve zaostale plaće za vrijeme od 7. svibnja 2018. pa do 7. rujna 2020. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za svaku plaću od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, kao i da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka.“

 

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.0000,00 kn''.

 

              Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu.

              Žalba nije osnovana.

              Tužitelj je u ovoj parnici zatražio sudsku zaštitu iz radnog odnosa, tražeći utvrđenje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju i da je radni odnos prestao s danom 7. rujna 2020. uz nalog tuženiku da isplati naknadu štete zbog nezakonite odluke od 41.273,92 kn te sve zaostale plaće od 7. svibnja 2018. do 7. rujna 2020.

              Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje:

 

-da je temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. P-2602/2018, odnosno presude Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž R-2108/2019 od 11. veljače 2020., kojom je preinačena prvostupanjska presuda, utvrđeno da je nezakonit izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 20. prosinca 2017. te da je tuženik dužan tužitelja vratiti na rad,

-da je tuženik po primitku odluke Županijskog suda u Zagrebu pozvao tužitelja da se vrati na rad,

-da se tužitelj nije odazvao pozivu tuženika niti došao na rad,

-da je tužitelj, dopisom od 25. kolovoza 2020., pozvao tuženika na plaćanje obveza iz radnog odnosa prema cit. presudi Županijskog suda u Zagrebu i izvijestio ga da mu više nije prihvatljivo raditi kod tuženika i da je u radnom odnosu kod drugog poslodavca od 7. svibnja 2018.,

-da je tuženik isplatio tužitelju zaostale plaće od dana nezakonitog otkaza pa sve do 7. svibnja 2018.,

-da je tužitelj, radi isplate ostalih potraživanja, ustao tužbom protiv ovdje tuženika, koji se postupak vodi pred Općinskim sudom u Splitu, posl.br. P-8302/2020,

-da je tužitelj 7. svibnja 2018. kod novog poslodavca zasnovao radni odnos,

-da je tuženik 7. rujna 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, zbog osobite teške povrede obveza iz radnog odnosa,

-da je tužitelj odluku o otkazu zaprimio 9. rujna 2020. te protiv iste, 24. rujna 2020., podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je tuženik zaprimio 28. rujna 2020. i na isti nije odgovorio te je tužitelj, u roku propisanom čl. 233. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR) zatražio sudsku zaštitu.

 

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja ističe da tužitelj, iako je izvijestio tuženika, nakon što ga je ovaj pozvao na rad sukladno presudi Županijskog suda u Zagrebu, da mu nije prihvatljivo dalje raditi kod tuženika te da je zasnovao novi radni odnos kod drugog poslodavca, nije tuženiku u smislu čl. 115. st. 4. ZR-a, a niti čl. 116. st. 1. ZR-a otkazao ugovor o radu.

 

Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu te odbija tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti odluke i posljedično tome zahtjv za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza, budući da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 125. ZR-a.

 

Neosnovanim cijeni i zahtjev tužitelja za isplatu plaće od 7. svibnja 2018. do 7. rujna 2020., budući da je uvidom u dopis H.-a utvrdio da je u tom periodu tužitelj bio u radnom odnosu kod drugog poslodavca i tamo primao plaću.

 

Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZOO-a.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

 

Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve relevantne provedene dokaze kako je to propisano odredbom čl. 8. ZPP-a te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Naime, kraj upućenog poziva tužitelju da se vrati na rad, a sukladno nalogu iz presude Županijskog suda u Zagrebu, tuženik je ispunio obvezu vraćanja tužitelja na rad.

 

Radni odnos prema odredbama ZR-a nije statusni, već građanskopravni odnos s temeljnom obvezom radnika da posao obavlja prema uputi poslodavca koje su date u skladu s naravi posla. Kako tužitelj nije postupio po nalogu poslodavca i vratio se na rad, a nije niti, zbog rada kod drugog poslodavca, tuženiku otkazao ugovor o radu (čl. 115. st. 4. ili 116. ZR-a), to je sam tužitelj odgovoran za štetne posljedice takvog postupanja.

 

Prvostupanjski je sud pravilno ocijeni ispunjenost pretpostavki iz čl. 116. st. 1. ZR-a, cijeneći da je neopravdani izostanak s posla u trajanju od dva ili više dana opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju ne pripada pravo na isplatu plaće za period od kad je zasnovao novi radni odnos kod drugog poslodavca pa do donošenja predmetne pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer se radi o periodu u kojem tužitelj kod tuženika nije obavljalo rad, već je rad obavljao kod i za drugog poslodavca. a kako to proizlazi i iz dopisa H.-a.

 

Pravilna je i odluka o troškovima postupka, koja se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Tužitelju, budući da nije uspio u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava žalbe.

Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

 

Ksenija Dimec, v.r.