REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-425/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SAMARŽIJA LUKA, Valtura, Ližnjan, Valtura 243 D, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, 25. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: broj: 112- 50-4013484 sklopljenog 3. travnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika kao Banke sa druge strane, potvrđenog 3. travnja 2007. godine kod Mirne Pliško, javnog bilježnika u Puli, pod posl. br.: OV -4073/07, koja odredba glasi: ''NAKNADA: 3.30 % (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.''

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak 83,27 eur uvećan za zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1 . Tužitelj je 13. svibnja 2026. podnio tužbu u kojoj navodi kako je između tužitelja kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao kreditora s druge strane, sklopljen je u Puli dana 3. travnja 2007. Ugovor o kreditu broj: 112-50-4013484, potvrđen 3. travnja 2007. od strane javnog bilježnika Mirne Pliško u Puli pod posl.br. OV-4073/07 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu).

1.2. U članku 12. Ugovora o kreditu ugovorena je za slučaj spora mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke. Prorogacijska klauzula ugovorena člankom 12. Ugovora o kreditu je sukladno članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu: ZZP) nepoštena, budući da se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika pa se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, stoga ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je nepoštena odredba i ništetna sukladno članku 87. stavka 1. ZZP-a. Slijedom gore navedenoga, tužitelj podnosi tužbu Naslovnom sudu jer iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopljen u Poslovnoj jedinici - Filijali tuženika u Puli i solemniziran po javnom bilježniku Mirni Pliško u Puli, pa iz te činjenice proizlazi i mjesna nadležnost prvostupanjskog suda u Puli sukladno članku 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova(„Narodne novine“ broj.67/18 i 21/22).

1.3. U članku 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužitelj dužan za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu i to odredbom kako slijedi: ''NAKNADA: 3.30 % (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.''

1.4. Tuženik je od tužitelja dana 5. travnja 2007. na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita naplatio 3.30% od iznosa kredita (16.233,10 CHF/ 73.999,22 HRK) odnosno iznos od 2.442,00 HRK/ 324,11 EUR.

1.5. Tuženik je o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (članak 49. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača 2014., članak 81. Zakona o zaštiti potrošača 2003.) i kao takvog dao ga na potpis tužitelju kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj istih, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužitelj nije bio informiran, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 3,30 % od iznosa odobrenog kredita. Stoga smatra kako je citirana odredba ugovora nepoštena, odnosno ništetna (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača 2003.) te tužitelj ovom tužbom zahtijeva utvrđenja ništetnosti navedene ugovorne odredbe.

1.5. Slijedom svega gore navedenog, predlaže se Sudu da nakon provedenog dokaznog postupka prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i donese presudu.

2. Člankom 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.– dalje: ZPP) propisano je da ukoliko tuženik u roku od 45 dana od dana zaprimanja tužbe ne podnese odgovor, sud će donijeti presudu zbog ogluhe.

3. Uvidom u potvrde utvrđeno je kako je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. tužbu uredno zaprimio 28. svibnja 2026. (dostavnica na poleđini lista 39 spisa). Rok za dostavu odgovora na tužbu je protekao, a tuženik odgovor nije dostavilo.

4. Dakle, u ovom postupku tužitelj zahtijeva donošenje presude kojom e se utvrditi djelomična ništetnost odredaba ugovora o kreditu i to ugovorne odredbe iz članka 3. Ugovora kojom je ugovoreno da korisnik kredita plaća naknadu od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

5. Budući da tuženik nije u ostavljenom roku podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica koje se temelje na dokazima, Ugovoru o kreditu, prema kojem je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 112-50-4013484 kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren iznos od 16.233,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, da je ugovorena naplata naknade od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, prilikom prvog korištenja kredita, da je tužitelju naplaćena naknada od 324,11 EUR prilikom isplate odobrenog kredita 5. travnja 2007., da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu, a ne postoje okolnosti koje opravdavaju nepodnošenje odgovora na tužbu, sud je na temelju članka 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/11., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.) odlučio kao izreci.

6. Sud je sukladno čl. 40. st. 3. ZPP-a rješenjem od dana 20. svibnja 2026. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 324,11 EUR, sve uzimajući u obzir iznos koji je tužitelju naplaćen na temelju ništetne ugovorne odredbe, a koji iznos se prema stajalištu ovoga suda ima uzeti kao vrijednost predmeta spora, obzirom je posljedica ništetnosti isplata upravo navedenog novčanog iznosa.

7. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., 12/24., dalje: Odvjetnička tarifa).

7.1. Tužitelju pripada nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe 25 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV iznosi 62,50 eura. Za sudsku pristojbu na tužbu tužitelju je priznato 13,27 eur te za sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe iznos od 7,50 eur, sve navedeno uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost predmeta spora i uvažavajući mogućnost polovičnog plaćanja pristojbe na presudu zbog ogluhe, prema članku 7. stavku 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., 51/23).

7.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava opomene pred tužbu jer nije bio nužan za vođenje ovoga postupka.

7.3. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak priznat tužitelju iznosi 83,27 eur.

7.4. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a

U Puli 25. rujna 2026.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana, od dana primitka ovjerenog prijepisa presude, a odluku o žalbi donosi nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dostaviti:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku