1

Poslovni broj Gž-1599/2022-

 

Poslovni broj Gž-1599/2022-                                                       

 

R E PU B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K., OIB ..., S., zastupanog po punomoćniku B. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. B. d.d., OIB ..., Z., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-2631/2020 od 30. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-2631/2020 od 30. lipnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom usvojen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 68.455,83 kn zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka, te je tuženiku naloženo naknaditi parnični trošak od 11.229,00 kn.

 

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.  i 70/19., dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije a podredno ukine.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice radi isplate novčanog iznosa po osnovi djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 22. rujna 2006. i to u dijelu valutne klauzule koja je po tužbenim navodima kao nepoštena ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu u odnosima stranaka na štetu tužiteljice.

 

6. Sud je prvog stupnja uzimajući u obzir učinak presude iz kolektivnog spora vođenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12, te odbijajući sve dokazne prijedloge stranaka uz stajalište da se o svim spornim pitanjima rješavalo kao o prethodnom pitanju u kolektivnom sporu, usvojio konačno postavljeni tužbeni zahtjev radi isplate stečenog bez osnove u visini od 68.455,83 kn. Sud je naveo kako prihvaća tvrdnju tužiteljice da ju banka nije upozorila na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF a budući je ista kao netransparantna podložna testu nepoštenosti sud je ocijenio da je ista uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice. Utvrđujući da se o ugovornoj odredbi nije pregovaralo jer je sastavljena po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru, sud iznosi stajalište kako je Ugovor o kreditu u cijelosti ništetan budući ne bi mogao opstati bez odredbe o valutnoj klauzuli. Pri tom se poziva na odredbe čl. 81. do 83. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), te odredbe čl. 96. do 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07), te odbijajući neosnovanim prigovor zastare, osnovom nalaza i mišljenja vještaka financijske struke presuđuje tuženika na isplatu iznosa iz izreke sve to temeljem odredbi čl. 225., 226., 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO)¸.

 

7. Tuženik u žalbi prije svega navodi da je presuda zahvaćena apsolutno bitnim povredama iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. i t. 6. ZPP-a. U odnosu na apsolutno bitnu povredu iz točke 11. obrazlaže kako presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, niti ocjenu dokaza, niti valjane razloge za odbiće dokaznih prijedloga već da se svodi na prepisivanje dijelova presude Trgovačkog suda iz kolektivnog spora. Na taj način da sud prvog stupnja nije odgovorio na brojne prigovore tuženika iznesene u odgovoru na tužbu. U odnosu na bitnu povredu iz točke 6. tvrdi kako je sud prvog stupnja propustio primjedbe tuženika izjavljene na nalaz i mišljenje financijskog vještaka istom dostaviti na očitovanje, a posebno u smislu odredbe čl. 260. ZPP-a vještaka usmeno saslušati na raspravi, te o tome nije dao valjane razloge u obrazloženju pobijane presude. Tuženik je u podnesku od 18. listopada 2021. iznio niz primjedbi na nalaz vještaka na koje niti vještak, a niti sud nisu odgovorili. Iz svih tih razloga tvrdi kako pobijanu presudu nije moguće ispitati u pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja a niti u primjeni materijalnog prava. Tvrdi kako se sud prvog stupnja u presudi nije osvrnuo na djelomično povlačenje tužbe kojem se tuženik izrijekom protivio iako bi proizlazilo da je usvajajući smanjeni tužbeni zahtjev tu procesnu dispoziciju tužitelja dopustio.

 

8. S pravom tuženik tvrdi kako pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Sud je prvog stupnja veći dio obrazloženja presude posvetio iznošenju sadržaja odgovora na tužbu i niza prigovora tuženika koji se ukratko mogu svesti na tvrdnju da pravomoćna presuda Trgovačkog suda iz kolektivnog spora nema direktan učinak na odnose stranaka iz razloga: a) jer tuženik nije bio strankom u kolektivnom sporu, b) jer se u kolektivnom sporu odlučivalo o naknadi štete a ne o isplati po osnovi stjecanja bez osnove što je predmet ove tužbe, c) jer je nastupila zastara tražbine prije pokretanja kolektivnog spora, d) jer se na konkretan odnos ne primjenjuju Zakoni o zaštiti potrošača iz 2003. i 2007. budući je Ugovor sklopljen prije toga. Iz tih je razloga tuženik smatrao kako nema vezanosti parničnog suda za utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu zbog čega je predlagao dokazne prijedloge u vidu saslušanja niza svjedoka. Tuženik je tvrdio da je odredba o valutnoj klauzuli transparentna i da ne podliježe testu nepoštenosti, te je prilagao isprave kojima je nastojao potkrijepiti tvrdnju da bi u ugovornom odnosu stranaka postupao kao pošteni trgovac, sve to tim više jer je nakon naglog porasta tečaja CHF nalazio razne načine radi reprogramiranja kredita u korist klijenata. Dakle, uz izneseni prigovor zastare tražbine tuženik je osporavao da bi bio nesavjesnim stjecateljem pa da bi imao obvezu na isplatu kamate od dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Na sve navedene okolnosti tuženik se sada poziva u žalbi.

 

9. Nakon što je sud iznio sadržaj odgovora na tužbu i tuženikove prigovore, zaključio je kako je tuženik vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora pri čemu nije dao obrazloženo stajalište o svim navedenim prigovorima tuženika iz odgovora na tužbu, uz izuzetak ocijene dokaza i primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare. Stoga tuženik s pravom tvrdi kako pravna stajališta suda prvog stupnja predstavljaju jednostavne konstatacije koje nisu potkrijepljene ocjenom dokaza. K tome nije moguće niti ispitati pravilnost odluke o odbiću dokaznih prijedloga stranaka odnosno saslušanja tužiteljice i svjedoka jer sud ne daje valjano obrazloženje na koji je način izveo ocjenu o neinformiranosti tužiteljice (odluka Ustavnog suda U-III-5458/2021).

 

10. Stoga je u nastavku postupka radi otklanjanja počinjene apsolutno bitne povrede potrebno iznijeti razloge o potrebi izvođenja personalnih dokaza pri čemu će sud prvog stupnja imati u vidu pravna stajališta iznesena u odluci Ustavnog suda broj U-III-5486/2022. Također potrebno je odgovoriti na sve prigovore tuženika iznesene u odgovoru na tužbu, a koje ponavlja i u ovoj žalbi te nakon ocijene izvedenih dokaza u postupku izvesti zaključke o osnovanosti tih prigovora. Ti zaključci ne bi smjeli predstavljati puke konstatacije već pravna stajališta suda utemeljena na izvedenim dokazima i obrazložena na način na koji se mogu ispitati i provjeriti.

 

11. Jednako tako ostvarena je i apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a budući tuženik s pravom tvrdi da mu nije omogućeno raspravljanje time što njegove primjedbe iznesene u podnesku od 18. listopada 2021. nisu uručene na očitovanje vještaku, niti je vještak pozvan na ročište. Iz podataka u spisu predmeta ovaj sud utvrđuje da su navedeni žalbeni navodi točni, dok je sud prvog stupnja u razlozima odluke samo naveo kako je tuženik prigovarao metodi izračuna te nije obrazložio iz kojeg razloga takav prigovor smatra neprihvatljivim. U citiranom podnesku tuženik je prigovorio: a) metodi izračuna određenoj nalogom suda, b) neuračunavanju negativnih tečajnih razlika, c) nepravilnoj primjeni tečaja CHF odnosno ustvrdio je da vještak nije primijenio tečaj važeći na dan dospijeća pojedinih anuiteta, d) vještak je pogrešno uzeo u obračun početnu kamatnu stopu.

 

12. Dakle, niti je sud tuženikove primjedbe uručio vještaku na očitovanje, a niti je iznio svoje pravno shvaćanje radi li se o primjedbama  pravne naravi ili bi iste bile od utjecaja na matematičku pravilnost vještačkog nalaza.

 

13. Stoga će sud u nastavku postupka primjedbe tuženika iznesene na nalaz vještaka u podnesku od 18. listopada 2021. dostaviti vještaku na očitovanje te u smislu odredbe čl. 260. ZPP odlučiti o potrebi usmenog iznošenja dopunskog nalaza na raspravi. Na taj će način sud prvog stupnja tuženiku omogućiti raspravljanje a nakon što se rasprave sporna pitanja u odnosu na tuženikove primjedbe sud će o istome dati svoje pravno mišljenje u razlozima odluke.

 

14. Nakon što sud prvog stupnja postupi po uputi iz ove ukidne odluke i otkloni apsolutno bitne povrede na koje je ukazano ovim ukidnim rješenjem donijeti će novu obrazloženu i na zakonu utemeljenu odluku koju je moguće ispitati i provjeriti.

 

15. Jednako tako u pravu je tuženik kada tvrdi da je tužitelj u podnesku od 21. rujna 2021. djelomično povukao tužbeni zahtjev budući ga je smanjio s iznosa od 76.466,35 kn (traženo u tužbi) na iznos od 68.455,83 kn. Tuženik se u podnesku od 18. listopada 2021. izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbe i predložio donošenje meritorne odluke. Sud je prvog stupnja odlučio o konačno postavljenom, smanjenom zahtjevu, te nije donio odluku, niti je u pobijanoj presudi dao razloge o toj tužiteljevoj procesnoj dispoziciji iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, niti o tuženikovom protivljenju djelomičnom povlačenju.

 

16. Stoga je sud prvog stupnja u ponovljenom postupku dužan odlučiti o djelomičnom povlačenju tužbe odnosno budući se tuženik istom protivio o tome donijeti meritornu odluku.

 

17. Jednako tako budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka temeljem odredbe čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a o čemu će sud također odlučiti novom zakonitom odlukom.

 

 

U Rijeci 8. svibanj 2024.

 

 

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                      Brankica Malnar, v.r.