1

Poslovni broj: Gž-511/2024-3

 

 

 

Poslovni broj: Gž-511/2024-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. (OIB:...) iz B. n. M., zastupanog po punomoćnici J. S., odvjetnici iz B. na M., protiv tuženika P. K. (OIB:...) iz P., zastupanog po punomoćniku L. B., odvjetniku iz B. n. M., radi isplate povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Povrv-774/2018-25 od 9. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I/ Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru broj Povrv-774/2018-25 od 9. listopada 2019. u dijelu toč. I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz B. n. M. broj Ovrv-986/14 od 16. veljače 2015. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri iznos od 131.872,82 kn (sada: 17.502,53 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2014. do isplate i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč. II. izreke.

 

II/ Nalaže se tuženiku P. K. da tužitelju K. d.o.o. iz B. n. M. naknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.482,83 Eur (tisuću četiri stotine osamdeset i dva eura  osamdeset i tri centa) u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz B. n. M. broj Ovrv-986/14 od 16. veljače 2015. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 144.738,41 kn (sada: 19.210,08 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 4.prosinca 2014. do isplate, pa je toč.II. izreke tuženik obvezan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 27.287,00 kn (sada: 3.621,61 Eur).

 

2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima i tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno da se ista ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Prije analize žalbenih navoda tuženika valja navesti da je ovosudna presuda broj Gž-410/2020-2 od 11. siječnja 2021. kojom je djelomično usvojena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu za koji je ovaj sud utvrdio da je tražbina u iznosu od 131.872,82 kn (sada: 17.502,53 Eur) obuhvaćena zastarom i u odluci o troškovima postupka - ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 13/2023-2 od 10. siječnja 2024. i predmet vraćen ovom žalbenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženika pa je preostalo odlučiti o žalbi tuženika u odnosu na preostalu (nepravomoćno tužitelju dosuđenu) tražbinu u iznosu od 131.872,82 kn (sada: 17.502,53 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2014. do isplate te o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškovima revizijskog postupka.

 

5.1. Prednjem valja nadodati da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4901/2021-2 od 17. studenoga 2021. tužitelju dopušteno podnošenje revizije protiv prethodno citirane ovosudne presude  broj Gž-410/2020-2 od 11. siječnja 2021. u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda i to zbog materijalnopravnog pitanja koje glasi: "Može li se smatrati da je odricanje od zastare odnosno priznanje duga dano na jasan, nedvojben i bezuvjetan način, potpisivanjem zahtjeva za obročnu otplatu upućeno vjerovniku, ovdje tužitelju, u kojem iako nije naveden nominalni iznos novčane tražbine, isti je moguće utvrditi na temelju podataka navedenih u istom, u konkretnom slučaju – podaci o dužniku i broj mjernog mjesta, ako su stranke u obveznom odnosu samo u pogledu tog jednog odnosa iz kojeg proizlazi potraživanje tužitelja, te je izričito navedeno da se ima smatrati izjavom o priznanju duga?".

 

5.2. U citiranom ukidnom rješenju broj Rev 13/2023-2 od 10. siječnja 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je pravno stajalište prema kojemu se može smatrati da je odricanje od zastare odnosno priznanje duga dano na jasan, nedvojben i bezuvjetan način u slučaju kad dužnik po primitku opomene za plaćanje, potpiše zahtjev za obročnu otplatu duga u kojem je navedeno da isti ujedno predstavlja izjavu o priznanju duga iako u tom zahtjevu nije naveden nominalni iznos duga, samo u slučaju kad se na temelju podataka navedenih u tom zahtjevu i to podataka o osobi dužnika i broju mjernog mjesta, točna visina duga može nedvojbeno utvrditi.

 

5.3. Također valja nadodati da je pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude (koji je potvrđen ovosudnom presudom broj Gž-410/2020-2 od 11. siječnja 2021.) održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz B. n. M. broj Ovrv-986/14 od 16. veljače 2015. i to za obvezu tuženika da tužitelju isplati iznos od 12.865,59 kn (sada: 1.707,56 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2014. do isplate.

 

6. Razmatrajući sadržaj pobijane prvostupanjske presude za zaključiti je da se utužena tražbina odnosi na naknadu za isporučenu vodnu uslugu u periodu dospijeća od 18. siječnja 2007. pa sve do dospijeća posljednje tražbine specificirane u Izvodu otvorenih stavaka od 3.12.2014. – 28.2.2014. prema računu broj 1140101 u iznosu od ukupno 131.872,82 kn (sada: 17.502,53 Eur) na potrošačkom mjestu broj 3002429 koje se nalazi u P., time da je prvostupanjski sud svoje materijalno-pravno stajalište i u odnosu na istaknute prigovore zastare i promašene pasivne legitimacije tuženika koji da je 18. siječnja 2007. predmetni objekt darovao sinu M. K. i o takvoj promjeni izvijestio tužitelja, obrazložio slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim utvrđenjima:

 

- da je tuženik dana 12. veljače 2014. vlastoručno potpisao Zahtjev za obročnu otplatu iz čijeg sadržaja proizlazi da se tog dana obratio tužitelju radi odobrenja obročne otplate duga evidentiranog u poslovnim knjigama tužitelja za potrošačko mjesto broj 3002429, da se dug, čiji iznos nije nominalno naveden u Zahtjevu, odnosi na potrošačko mjesto broj 3002429, a da u Zahtjevu nije niti predviđeno da se upiše iznos duga već samo da se dug odnosi na određenu opomenu vezanu uz potrošačko mjesto te da se u tekstu Zahtjeva izričito navodi da potpisom istog tuženik neopozivo izjavljuje da isti predstavlja ujedno izjavu o priznanju navedenog duga u smislu odredbi čl. 220. i 221. Zakona o obveznim odnosima;

 

- da iz Opomene na plaćanje dospjelog dugovanja od 19. prosinca 2013. proizlazi da na dan 30.11.2013. dugovanje potrošačkog mjesta broj 3002429 iznosi 129.217,86 kn (sada: 17.150,16 Eur);

 

- da iz Izvoda otvorenih stavaka na ime tuženika od 3. prosinca 2014. proizlazi da tuženik na potrošačkom mjestu broj 3002429 prema tužitelju, a po taksativno nabrojenim računima od broja 611 do broja 1141001 ima dospjelo, a nepodmireno dugovanje u ukupnom iznosu od 144.738,41 kn (sada: 19.210,08 Eur) zaključno sa 20. studenim 2014. kao danom dospijeća posljednjeg računa;

 

- da iz iskaza svjedoka P. M. (tadašnjeg direktora tužitelja) koji je osobno pripremio sadržaj zahtjeva za obročnu otplatu od 2.veljače 2014. i osobno razgovarao sa tuženikom prilikom potpisa istog, proizlazi da je tuženik bio jasno i nedvosmisleno upoznat sa visinom do tada dospjelog dugovanja;

 

- da iz iskaza svjedoka M. K., tuženikovog sina proizlazi da je njegova supruga obavijestila tuženika o prispijeću opomene za neplaćene račune i to 2013., time da mu je supruga rekla da se radi o pozamašnom iznosu obzirom da je otvorila omotnicu a da je tuženik obećao da će otići u V. i da će "skloniti" račune sa svog imena.

 

6.1. Polazeći od sadržaja odredbe čl. 215. stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) kojom je propisano da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, od odredbe čl. 216. ZOO-a koja određuje da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, odredbe čl. 232. stav. 1. toč. 1. ZOO-a kojom je propisano da zastarijevaju za jednu godinu tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, od odredbe čl. 220. stav. 1. ZOO-a prema kojoj se pisano priznanje zastarjele obveze smatra odricanjem od zastare, odredbe čl. 240. stav. 1. ZOO-a kojom je propisano da se zastara prekida kad dužnik prizna dug te od odredbe čl. 245. stav. 2. ZOO-a kojom je propisano da zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja, dok je odredbom stav. 6. istog članka propisano da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik potpisom Zahtjeva od 12. veljače 2014. prekinuo zastaru priznavši zastarjelu tražbinu nalazeći njegovu tvrdnju - da je prilikom potpisa Zahtjeva za obročnu otplatu mislio da se isti odnosi na dugovanje od cca 800,00 kn dospjelo do 18.1.2007. kada je predmetnu nekretninu darovao svom sinu - neosnovanom, ocijenivši i njegov iskaz neuvjerljivim, nelogičnim i nevjerodostojnim, smatrajući nevjerojatnim da bi tuženik, nakon što ga je sinovljeva supruga nazvala i rekla za zaprimljenu Opomenu, otišao u K. d.o.o, a da prethodno nije upitao za visinu duga iz opomene, da u K. d.o.o. nije prije potpisivanja Zahtjeva upitao za visinu duga, da je lakomisleno bez provjeravanja potpisao Zahtjev misleći da se isti odnosi na 800,00 kn, nalazeći suprotno tome iskaz svjedoka P. M. detaljnim, logičnim i uvjerljivim, imajući u vidu da je osobno razgovarao sa tuženikom, koji da niti u jednom trenutku nije osporio da se radi o njegovom dugovanju, i da je znao za visinu u tom trenutku dospjele obveze, a na što upućuje i iskaz svjedoka M. K..

 

6.2. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, prvostupanjski sud iz provedenog dokaznog postupka zaključuje da tuženik nije prijavio promjenu obveznika plaćanja tužiteljeve usluge na način propisan odredbom čl. 36. tužiteljevih Općih uvjeta toviše što se potpisom Zahtjeva za obročnu otplatu legitimirao kao obveznik podmirenja dugovanja.

 

7. Razmatrajući žalbu tuženika valja navesti da iako tuženik uvodno u žalbi navodi da, citira se : „Radi izbjegavanja ponavljanja svi navodi iz Žalbe tuženika od 2.12.2016. imaju se smatrati sastavnim dijelom ove žalbe time da naglašavam sudsku praksu-odluke Vrhovnog suda RH dostavljenih u prilogu te žalbe“ - da će se prilikom razmatranja zakonitosti i pravilnosti pobijane prvostupanjske presude uzeti u obzir isključivo žalbeni navodi sadržani u žalbi tuženika od 25. listopada 2020.

 

7.1. Naime, polazeći od odredbe čl. 350. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se  ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanog  odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) koja propisuje da žalba, pored podataka koje mora imati svaki podnesak (prema odredbi čl.106. ZPP-a), treba sadržavati oznaku presude protiv koje se podnosi, određenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu, razloge zbog kojih se žalba podnosi i potpis podnositelja žalbe te od odredbe čl. 351. stav.1. ZPP-a prema kojoj će prvostupanjski sud, u slučaju ako se na temelju podataka iz žalbe ne može utvrditi koja se presuda pobija rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba, pozvati žalitelja da u određenom roku dopuni ili ispravi žalbu podneskom ili na zapisnik kod toga suda te da će, ako žalitelj u određenom roku ne postupi po traženju suda, rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu (stav. 2. citirane odredbe), jasno je, da je žalba kao pravni lijek strogo vezana uz konkretnu sudsku odluku zbog čega se sadržaj žalbe tuženika od 2.12.2016. koju je izjavio protiv ranije, ukinute prvostupanjske presude broj Povrv-336/2015 od 17.11.2016. ne može smatrati sastavnim dijelom predmetne žalbe izjavljene protiv presude broj Povrv-774/2018-25 od 9. listopada 2019.

 

8. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja navesti da tuženik u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga slijedom čega se ovaj sud, u primjeni odredbe čl. 365. stav. 2. ZPP-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od njih.

 

9. Nastavno u žalbi tuženik – u bitnome – osporava ocjenu prvostupanjskog suda da predmetni Zahtjev za obročnu otplatu od 12. veljače 2014. predstavlja izjavu kojom bi priznao zastarjelu tražbinu, naglašavajući da mu nije bio poznat sadržaj opomene o kojoj ga je izvijestila sinovljeva supruga, da je smatrao da se dugovanje iz zahtjeva za obročnu otplatu odnosi na period do darovanja predmetnog objekta sinu – 18.1.2007., da nikada ne bi pristao podmiriti dugovanje nakon tog datuma jer da je obavještavao tužitelja o promjeni korisnika, a čemu da mu je prvostupanjski sud trebao pokloniti vjeru. Uz to tuženik po analizi matematičke ispravnosti Izvoda otvorenih stavaka od 3.12.2014. u odnosu na sadržaj Opomene od 19.12.2013. nalazi razliku u iznosu od 58.684,20 kn obzirom da je dugovanje u opomeni iskazano iznosom od 129.217,86 kn dok dugovanje u Izvodu do zaključno 19.12.2013. iznosi 129.239,86 kn. Konačno, smatra da je sadržaj Zahtjeva za obročnu isplatu trebalo tumačiti sukladno odredbi čl.320. ZOO-a in favorem tuženika jer se radi o unaprijed pripremljenom tipskom obrascu kojeg je sastavio sam tužitelj.

 

10. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl. 375. stav. 1. ZPP-a, valja navesti da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda - koje je podudarno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom izjavljene revizije tužitelja – polazeći pri tom i od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u više njegovih odluka (npr. broj Rev-523/11-2 od 23.4.2014., Rev-877/11-2 od 20.5.2014., Rev-259/14-2 od 23.5.201.8. i dr.) - prema kojemu priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka te uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje - da predmetni zahtjev za obročnu otplatu od 12.2.2014. tome nedvojbeno udovoljava.

 

10.1. Imajući u vidu da je konkretan zahtjev od 12. veljače 2014. evidentno vezan uz opomenu od 19. prosinca 2013. obzirom da je upravo povodom primitka te opomene tuženik pristupio kod tužitelja radi rješavanja dugovanja po istoj, da je u samoj opomeni određeno navedeno da se iznos dugovanja odnosi na potrošačko mjesto broj 3002429 za koje je u spornom razdoblju tuženik evidentiran kao kupac, to se sadržaj predmetnog zahtjeva za obročnu otplatu može uzeti kao jasna i određena manifestacija tuženikove volje da tužitelju podmiri dugovanje u iznosu od 129.217,86 kn koje iako u Zahtjevu nije nominalno navedeno to je u tom iznosu navedeno u Opomeni od 19.12.2013.

10.2. Nastavno navedenom valja i navesti da je predmetnom tužbom tužitelj obuhvatio i nastavno tome dospjelo potraživanje prema tuženiku sa dospijećem od 31. prosinca 2013. mjesečno nadalje sve do posljednjeg utuženog dospijeća 20. studenog 2014. u daljnjem iznosu od 15.520,55 kn (sada:2.059,93 Eur) slijedom čega se žalbeni navodi tuženika vezani uz visinu utužene tražbine ukazuju neutemeljenim. To više što na dokazivanje suprotne visine utužene tražbine tužitelja, od one navedene u njegovim knjigovodstvenim ispravama, tuženik  tijekom trajanja prvostupanjskog postupka nije predlagao izvođenje dokaza.

 

11. Obzirom na izneseno, valjalo je žalbu tuženika pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i u odnosu na dio utužene tražbine u iznosu od 131.872,82 kn (sada: 17.502,53 Eur) sa pripadajućom zateznom kamatom (koju tuženik niti ne osporava) a koja je tražbina obuhvaćena platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz B. n. M. broj Ovrv-986/14 od 16. veljače 2015. kojim je pobijanim djelom prvostupanjske presude održan na snazi.

 

11.1. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima postupka koju tuženik pobija očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija ni način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka pa valja kratko navesti da je ista utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. stav. 1. i čl. 155. ZPP-a, na pravilnom obračunu poduzetih radnji zastupanja tužitelja po odvjetnici, dakle na primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa/12 - "Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) kao i na Zakonu o sudskim pristojbama.

 

12. No tužitelju je valjalo dosuditi i troškove revizijskog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske i to sukladno Tbr.52/3 Tarife/23 objavljene u „Narodnim novinama“ broj 138/23, no u okviru zatraženog troškovnika tužitelja sadržanog u izjavljenoj reviziji od 14. ožujka 2022.

 

12.1. Prema vrijednosti revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude u iznosu od 131.872,82 kn (sada: 17.502,53 Eur) tužitelju je priznata nagrada za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i nagrada za sastav izvanrednog pravnog lijeka revizije – sve po Tbr. 10/5 Tarife/23 u zatraženim iznosima od po 4.687,50 kn (sada po: 622,14 Eur) i iznos od 1.797,38 kn (sada: 238,55 Eur) s osnova pristojbene obveze na reviziju sukladno Tbr. 3/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narode novine“ broj 53/19 i 92/21).

 

U Varaždinu 8. svibnja 2024.

 

                                                                                                                     Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.