Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-629/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika KZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Vladimiru Marganu, odvje tniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P - 1931/2024-17 od 7. srpnja 2026., 25. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1931/2024-17 od 7. srpnja 2026. preinačava i sudi:

I.I. Nalaže se tuženiku KZ, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 699,78 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi: na iznos od 11,29 EUR počevši od 1.rujna 2023

na iznos od 35,56 EUR počevši od 1. listopada 2023.

na iznos od 25,57 EUR počevši od 1. studenog 2023.

na iznos od 32,16 EUR počevši od 26. studenog 2023

na iznos od 58,03 EUR počevši od 23. prosinca 2023.

na iznos od 64,88 EUR počevši od 26. siječnja 2024.

na iznos od 74,63 EUR počevši od 24. veljače 2024.

na iznos od 103,75 EUR počevši od 24. ožujka 2024.

na iznos od 104,45 EUR počevši od 25. travnja 2023.

na iznos od 56,79 EUR počevši od 25. svibnja 2024.

na iznos od 26,94 EUR počevši od 26. lipnja 2024.

na iznos od 23,58 EUR počevši od 27. srpnja 2024.

na iznos od 26,64 EUR počevši od 29. kolovoza 2024.

na iznos od 28,68 EUR počevši od 26. rujna 2024.

na iznos od 26,83 EUR počevši od 30. listopada 2024

sve u roku od 15 dana.

I.II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 234,38 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1931/2024-17 od 7. srpnja 2026. presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku KZ, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 699,78 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi: na iznos od 11,29 eura počevši od 1.rujna 2023

na iznos od 35,56 eura počevši od 1. listopada 2023.

na iznos od 25,57 eura počevši od 1. studenog 2023.

na iznos od 32,16 eura počevši od 26. studenog 2023

na iznos od 58,03 eura počevši od 23. prosinca 2023.

na iznos od 64,88 eura počevši od 26. siječnja 2024.

na iznos od 74,63 eura počevši od 24. veljače 2024.

na iznos od 103,75 eura počevši od 24. ožujka 2024.

na iznos od 104,45 eura počevši od 25. travnja 2023.

na iznos od 56,79 eura počevši od 25. svibnja 2024.

na iznos od 26,94 eura počevši od 26. lipnja 2024.

na iznos od 23,58 eura počevši od 27. srpnja 2024.

na iznos od 26,64 eura počevši od 29. kolovoza 2024.

na iznos od 28,68 eura počevši od 26. rujna 2024.

na iznos od 26,83 eura počevši od 30. listopada 2024

sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 937,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženik za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP). U žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud odnos stranaka promatrao kroz pogrešan pravni institut, kao i da je pogrešno zaključio da električna energija ne predstavlja troškove cijele nekretnine te da bi se trebala tretirati isključivo kao trošak pojedinog korisnika. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, niti uz počinjenje bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede drugostupanjski sud pazi povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. U ovom predmetu obzirom na vrijednost predmeta spora u smislu odredbe članka 458. ZPP-a radi se o sporu male vrijednosti. U sporovima male vrijednosti u smislu odredbe iz članka 467. ZPP-a odluka se ne može osporavati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika nekretnine za platež iznosa od ukupno 699,78 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a koji zahtjev se odnosi na neplaćenu uslugu isporučene električne energije za obračunsko mjerno mjesto u [adresa] prema tuženiku kao drugom suvlasniku nekretnine (suvlasnici u 1/2 idealnog dijela svaki), i to za razdoblje od srpnja 2023. do rujna 2024. za koje tužitelj potražuje od tuženika ½ dijela plaćenih troškova prema isporučenim računima.

8. Pobijanu odluku prvostupanjski sud temelji na sljedećim utvrđenjima:

- da su tužitelj i tuženik suvlasnici nekretnine na adresi [adresa], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br.: [katastarska čestica] u naravi dvorište i kuća na adresi [adresa] u [adresa], [katastarska čestica] naravi gradilište, [katastarska čestica] u naravi gradilište, [katastarska čestica] u naravi put, [katastarska čestica] u naravi gradilište, [katastarska čestica] u naravi oranica, svaki u ½ idealnog dijela,

- da je tužitelj kao jedan od suvlasnika podmirio u potpunosti utrošak električne energije za cijelu nekretninu za razdoblje od srpnja 2023. do rujna 2024., prema računima priloženim uz tužbu,

- da je po tužbi SZ i UZ protiv TZ pravomoćnim rješenjem poslovni broj Psp-54/23-36 od 15. siječnja 2025. sud utvrdio da je TZ smetala tužitelje u posjedu nekretnine u [adresa] na način da je 10. srpnja 2023. podnijela zahtjev za obustavu isporuke električne energije HEP- Operator d.o.o. Rijeka bez znanja i suglasnosti tužitelja te je odredio zabranu takvog i sličnog smetanja posjeda ubuduće,

- da u nekretnini koja je predmet spora žive tužitelj sa suprugom EZ i TZ majka tuženika, a da tuženik u nekretninu dolazi povremeno,

- da tuženik kao suvlasnik nekretnine, kao niti TZ, majka tuženika, nisu podmirili trošak električne energije za utuženo vremensko razdoblje,

- da je tuženik osporio vjerodostojnost podataka o navodnoj potrošnji dostavljen uz tužbu na listu spisa 8 i 9 koju je vodio tužitelj kao vlastitu evidenciju,

- da za nekretninu na adresi u [adresa], postoji jedno brojilo koje se nalazi u hodniku, a da je kontrolno brojilo u stanu tužitelja,

te na temelju navedenih utvrđenja, promatrajući odnos stranaka na temelju instituta plaćanja za drugoga po posebnom pravilu stjecanja bez osnove iz članka 1119. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje; ZOO), obzirom na odredbu članka 52. ZOO-a i članka 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje; ZV), ocjenjujući da tužitelj u postupku nije dokazao da je tuženik koristio predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju u cijelosti ili u određenom dijelu, i da bi uslijed takvog korištenja nekretnine nastao utrošak električne energije na mjernom mjestu na kojem je kao obveznik usluge evidentiran tužitelj, kao i da troškovi električne energije predstavljaju troškove koji terete pojedinu etažnu cjelinu i koje troškove je potrebno utvrditi s obzirom na namjenu i vrijeme uporabe nekretnine, prihvaćajući prigovor promašene pasivne legitimacije odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Međutim, osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključak o nepostojanju obveze tuženika temeljio na tome što nije dokazano da je tuženik osobno koristio predmetnu nekretninu, odnosno da je upravo njegovim korištenjem nastao trošak električne energije.

9.1. Naime, među strankama nije sporno da su suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 1/2 dijela, niti da na nekretnini nije uspostavljeno etažno vlasništvo zbog čega se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 84. stavak 2. ZV-a koja uređuje troškove vezane uz korištenje određenog posebnog dijela kada je suvlasnički dio povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine.

9.2. Mjerodavna je, naprotiv, odredba članka 38. stavak 2. ZV-a prema kojoj se troškovi i tereti cijele stvari, ako nije drukčije ugovoreno, dijele među suvlasnicima razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova pri čemu se obveza suvlasnika ne može vezati isključivo uz njegovo osobno korištenje stvari, a okolnost da se predmetna kuća sastoji od tri zasebne stambene cjeline ne mijenja navedeni zaključak, budući da takva podjela ne predstavlja uspostavljeno etažno vlasništvo. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, nije dokazano postojanje zasebnih brojila za pojedine cjeline na temelju kojih bi se potrošnja električne energije mogla pouzdano individualizirati, a postojanje kontrolnog brojila u zajedničkom prostoru kojem imaju pristup oba suvlasnika ne omogućuje utvrđenje osobne potrošnje tuženika. Stoga nije odlučno je li i koliko električne energije tuženik osobno potrošio, već predstavlja li predmetni trošak onaj trošak koji tereti cijelu stvar.

9.3. Pogrešan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju trošak električne energije predstavlja trošak odnosno teret pojedine etažne cjeline koji bi trebalo utvrđivati prema namjeni i vremenu korištenja nekretnine. Takav zaključak polazi od postojanja pojedinih posebnih odnosno etažnih cjelina iako među strankama nije sporno da na predmetnoj nekretnini etažno vlasništvo nije uspostavljeno, a podjela kuća na zasebne stambene prostore ne dovodi do primjene pravila o troškovima pojedinog posebnog djela, pa je predmetni trošak potrebno ocijeniti prema pravilima koja uređuju snošenje troškova i tereta suvlasničke stvari iz članka 38. stavak 2. ZV-a, kod čega nije od važnosti koristi li nekretninu tuženik osobno ili druga osoba uz njegovu suglasnost.

9.4. Pritom se ne može prihvatiti prigovor tuženika o neodređenosti visine obveze zbog nepostojanja podataka o njegovoj osobnoj potrošnji, jer se u okolnostima konkretnog slučaja njegova obveza ne određuje prema osobnoj potrošnji nego prema suvlasničkim dijelovima, a budući da je tužitelj dokazao da je predmetne račune podmirio u cijelosti, to osnovano zahtijeva od tuženika naknadu dijela troška koji je tuženik prema svom suvlasničkom udjelu bio dužan platiti.

10. Iz tih razloga, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da osnovanost tužbenog zahtjeva valja ocijeniti uzimajući u obzir članak 38. stavak 2. ZV-a, a ne prema članku 1119. ZOO-a budući da ista ne predstavlja pravni temelj nastanka obveze tuženika, već obveza tuženika na snošenje predmetnog troška proizlazi neposredno iz njegovog suvlasničkog položaja i veličine njegovog suvlasničkog dijela.

11. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, pobijanu presudu preinačiti i odlučiti kao u točki I.I. izreke ove presude.

12. S obzirom na to da je prihvaćanjem žalbe tužitelja došlo do promjene uspjeha stranaka u sporu, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka. (članak 166. stavak 2. ZPP-a)

12.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njenom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

12.2. Tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 i 107/25 – dalje: OT) i to trošak sastava tužbe prema Tbr.7/1 OT u visini 75 bodova, trošak pristupa na ročišta održana 11.6.2025., 6.11.2025., 20.1.2026. i 28.5.2026. za svako u visini 75 bodova prema Tbr. 9/1 OT, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i uvećano za pripadajući PDV od 25% iznosi ukupno 937,50 EUR, zbog čega je odlučeno kao u točki I.II. izreke ove presude, pri čemu se napominje da je tužitelj prema odredbi članka 11. stavak 1. točke 5. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23) oslobođen od plaćanja istih.

13. Kako je tužitelj uspio sa žalbom, pripada mu trošak žalbenog postupka i to trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 EUR prema Tbr. 10/1 OT u vezi s Tbr. 7/1 OT, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 46,88 EUR, što iznosi ukupno 234,38 EUR, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Karlovcu 25. rujna 2026.

Sudac

Josip Štrucelj