REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-363/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Božici Barlović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Uzelac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽJ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, poslovni broj KO-DO-493/2023 od 28. ožujka 2023., uz izmjene od 4. ožujka 2024., nakon održane javne rasprave, u nazočnosti savjetnice općinske državne odvjetnice u Zagrebu, Maje Jelavić, optuženika osobno te zz branitelja optuženika, Krešimira Martića, odvjetnika, dana 28. rujna 2026., objavio je, a dana 25. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 72/25 - u nastavku: ZKP/08.), stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan kod ovog suda poslovni broj 24. K-350/23-2 od 24. travnja 2023.

II/ Optuženi EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i E rođene Barlović, rođen u [adresa], **.**.1988., s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, po zanimanju somelijer, nezaposlen, otac dvoje maloljetne djece, vlasnik zemljišta, bez čina, nije odlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je

- 8. prosinca 2020., oko 16:40 sati, u Zagrebu, upravljajući osobnim automobilom marke Opel Corsa, registarskih oznaka [registarska oznaka], krećući se trakom za ravno i desno zapadne kolničke trake Rudeške ceste, u smjeru jugozapada, dolaskom do raskrižja s Malogoričkom ulicom, skrenuo udesno na sjevernu kolničku traku navedenog kolnika te suprotno odredbi članka 134. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prilikom približavanja obilježenom pješačkom prijelazu, koji se nalazi sa zapadne strane raskrižja, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, nije mu se približavao sigurnosnom brzinom da ne ugrožava pješake, odnosno da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz, a pješaci su djeca te nije zaustavio svoje vozilo i propustio ih i kad stupaju na prijelaz, iz kojih razloga je na stražnju lijevu bočnu stranu njegovog vozila naletio pješak dijete RJ, koji je pretrčavao navedeni pješački prijelaz iz smjera juga u smjeru sjevera, dolazeći njegovom osobnom automobilu s lijeve strane, uslijed kojeg naleta je dijete RJ pao na kolnik te zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu kontuzijskog biljega donje trećine desne potkoljenice te prijeloma desne goljenične kosti s angulacijom ulomaka

- dakle, iz nehaja kao sudionik cestovnog prometa kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

- čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo po članku 227. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona/11.

III/ Na temelju članka 227. stavak 2. KZ/11, optuženi EJ se

o s u đ u j e

NA  KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 10 (DESET) MJESECI

IV/ Na temelju članka 56. KZ/11, optuženiku ŠJ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da kazna zatvora na koju je isti osuđen neće biti izvršena ukoliko optuženi u roku 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V/ Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, optuženi se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženika ŽJ, stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11, sa prijedlogom ovlaštenog tužitelja da sud u odnosu na optuženika izda kazneni nalog. Sud je dana 24. travnja 2023. izdao kazneni nalog pod uvodno naznačenim poslovnim brojem , protiv kojeg je optuženi pravovremeno, putem izabranog branitelja, Gorana Jedlička, odvjetnika, uložio prigovor te je shodno navedenom provedena rasprava nakon koje je donošenjem nove presude, kazneni nalog stavljen izvan snage. Na raspravi održanoj 4. ožujka 2024., ovlaštena tužiteljica je precizirala činjenični opis optužnice, usklađujući ga s dokazima provedenim u postupku. Sud je donio presudu pod poslovnim brojem K-350/2023 od 30. lipnja 2025., koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Kž-593/2025- 4 od 24. veljače 2026., nakon čega je spis dostavljen sudu na ponovni postupak.

2. Pozvan na raspravi pred sudom da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženi EJ je izjavio kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.

3. Iznoseći svoju obranu na raspravi održanoj 30. lipnja 2025., optuženi je naveo kako iskazuje žaljenje zbog predmetnog događaja i prometne nesreće, budući da je i sam bio žrtva jedne prometne nesreće. Što se tiče mjesta događaja i predmetnog raskrižja, između Rudeške i Malogoričke ceste, naveo je kako mu je isto poznato, budući da mu obitelj živi u blizini te se često vozi tim dijelom ceste. Smatra da nije bio u mogućnosti spriječiti ovu prometnu nesreću i za istu se ne smatra krivim. Poznato mu je da se tu nalazi pješački prijelaz i da je moguće očekivati nailazak pješaka. Kritične zgode, upravljao je svojim vozilom brzinom oko 30 km/h i skretao je u Malogoričku ulicu iz Rudeške te je vidio automobil koji je dolazio sa lijeve strane i koji se zaustavio ispred pješačkog prijelaza, a radilo se zapravo o automobilu karavan, međutim, smatrao je da se isti zaustavio kako bi propustio njegovo vozilo, budući je imao prednost prolaska. Nije vidio nailazak oštećenika i uopće ga nije vidio, već je samo čuo kada je došlo do udarca tijela oštećenika o stražnji dio njegovog automobila. Zbog toga ni nije poduzeo kočenje automobilom, već je započeo sa kočenjem kada je čuo taj udarac. Ispred pješačkog prijelaza, nije vidio da bi tom prilikom bilo drugih pješaka koji bi imali namjeru prelaziti pješački prijelaz.

3.1. Na poseban upit zastupnice optužbe, optuženi je naveo kako mu je poznato da se u blizini ovog mjesta događaja nalaze vrtić i škola, na udaljenosti od oko pola km, a na upit da li često taj pješački prijelaz prelaze djeca, naveo je da da.

3.2. Na poseban upit branitelja, nakon što je optuženiku predočena skica mjesta događaja, na listu 6 spisa, izjavio je kako smatra da u skici nije dobro iscrtano vozilo koje je bilo zaustavljeno. Naime, na toj skici je ono samo djelomično na pješačkom prijelazu, dok je isto zapravo zauzimalo čitav prostor pješačkog prijelaza, odnosno, cijelo vozilo je bilo na pješačkom prijelazu. Na poseban upit branitelja nakon naleta oštećenika na vozilo, izašao je iz automobila i vidio je da se oštećeni nalazi na podu i pozvao je hitnu pomoć i policiju, a što se tiče ovog vozila koje je bilo prethodno zaustavljeno, iz njega je izašao vozač, međutim isti se vratio u vozilo i otišao a on ga, zbog stresa i panike nije zaustavio i nije uspio zapisati podatke tog vozila. Na daljnji upit branitelja, kada je on izašao iz vozila, oštećeni je ležao izvan pješačkog prijelaza i to na dijelu Malogoričke ceste. Na daljnji upit branitelja, optuženi je naveo da su 20 do 30 sekundi iza nesreće, došle sestra oštećenika i njezina prijateljica a također naknadno je došla i majka oštećenika te je oštećeni njoj rekao da je on pretrčavao pješački prijelaz jer je bježao od sestre pa je po tome saznao da je oštećeni prelazio pješački prijelaz trčeći.

4. Na raspravi održanoj 25. rujna 2026., optuženi je naveo u svojoj obrani da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je dao na raspravi 30. lipnja 2025. te tome želi dodati, a vezano uz brzinu kretanja svojim vozilom, kako se kretao brzinom od 30 km/h, prije nego što je skretao u Malogoričku ulicu iz Rudeške ceste, a pri tome kod samog skretanja nije radilo o toj brzini, jer niti ne može sa tom brzinom ući u taj zavoj za skretanje.

5. Uz suglasnost stranaka pregledana je medicinska dokumentacija za RJ (na listovima 2-3 spisa), zapisnik o očevidu (na listovima 4-5 spisa), skica prometne nesreće (na listu 6 spisa), fotografski elaborat (na listovima 7-14 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu optuženika (na listu 15 spisa), medicinska dokumentacija za oštećenika RJ (na listovima 29-35 spisa), pročitan je pisani nalaz vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera od 31. siječnja 2023. (na listovima 52-54 spisa), pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka Pere Todorovića od 22. siječnja 2025. (na listovima 96-102 spisa) te njegova dopuna dana na raspravi 30. lipnja 2025. (na listu 132 spisa) i od 2. lipnja 2026. (na listu 183 spisa). Pročitan je izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika.

6. Ocjenjujući sve provedene dokaze, kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te ih dovodeći u vezu s obranom optuženika, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi EJ počinio kazneno djelo za koje se tereti izmijenjenom optužnicom.

7. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka dr. Davora Mayera od 31. siječnja 2023., proizlazi kako je oštećeni RJ stradao u prometnoj nesreći kao pješak u naletu osobnog vozila dok je prelazio kolnik te su medicinskom obradom oštećenika utvrđene ozljede i to kontuzijski biljeg donje trećine desne potkoljenice, prijelom desne goljenične kosti, s angulacijom ulomaka. Prijelom goljenične kosti predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Površinska ozljeda u vidu kontuzijskog biljega predstavlja tjelesnu ozljedu te zaključno, utvrđene ozljede oštećenika u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Ozljede stoje u uzročnoposljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom. Analizom i međusobnom usporedbom nastalih ozljeda s tragovima na vozilu proizlazi da se radilo o naletu tipa bočnog okrznuća te je oštećenik uoči naleta bio nadolazećem vozilu okrenut desnom stranom tijela, odnosno, nailazio je vozilu slijeva, gledano u smjeru kretanja vozila, s desnom nogom u iskoraku. Kontakt je uspostavljen između lijeve bočne strane vozila i prednje strane tijela oštećenika i to u predjelu stražnjih vratiju (kontakt s potkoljenicom iskoračene desne noge) te područja B-stupa i okvira stražnjih vratiju (kontakt s gornjim dijelovima tijela). U nastavku je oštećenik bio rotiran oko uzdužne osi tijela u smjeru obrnutom od smjera kretanja kazaljke na satu uz stražnji dio lijevog boka vozila, a potom odbačen na kolnik. Tip naleta ne omogućuje ocjenu naletne brzine sa sudskomedicinskog gledišta.

8. Iz pisanog nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Pere Todorovića, od 22. siječnja 2025., proizlazi kako je primarni kontakt pri naletu uspostavljen između prednje strane tijela oštećenika i središnjeg dijela lijevog boka vozila optuženika, odnosno oštećenik je prednjom stranom tijela naletio na središnji dio lijevog boka vozila. Mjesto naleta se nalazilo kod sredine širine pješačkog prijelaza u Malogoričkoj ulici a od ruba kolnika s kojega je oštećenik stupio na pješački prijelaz, bilo je udaljeno 6,5 metara. Vještak je naveo da tehničkim putem nije moguće na egzaktna način utvrditi brzinu vozila optuženika u trenutku naleta. S obzirom na geometrijsko građevinske parametre raskrižja, vozilo optuženika se u trenutku naleta moglo kretati brzinom od najviše 41 km/h. Približavajući se vozilu s lijeve strane, oštećenik je kolnik prelazio po pješačkom prijelazu. Kolnik je prelazio brzinom koja odgovara režimu kretanja potrčavanjem, muškog djeteta starosne dobi 7-8 godina. Optuženi bi nesreću izbjegao intenzivnim kočenjem i zaustavljanjem vozila ispred mjesta naleta pri brzini od najviše 15 km/h.

9. Dodatno ispitan na raspravi održanoj 30. lipnja 2025., a na poseban upit branitelja optuženika, prometni vještak je odgovorio da na mjestu nesreće nije bilo materijalnih tragova koji bi izravno ukazivali na samo mjesto nesreće. Mjesto nesreće je u nalazu i mišljenju određeno s obzirom na položaj ucrtanog nepoznatog vozila u raskrižju pa proizlazi da se mjesto nesreće nalazilo na pješačkom prijelazu otprilike na sredini širine pješačkog prijelaza. Na daljnji upit branitelja naveo je da kod izrade skice mjesta nesreće policija konstatira položaj materijalnih tragova, ali isto tako i položaj drugih vozila ili objekata o kojima saznanje prima od svjedoka i sudionika prometne nezgode. S tim u vezi, položaj nepoznatog vozila, jer nije zatečen na licu mjesta, očito je ucrtan prema iskazima sudionika ove nesreće. Na daljnji upit branitelja u varijanti da je oštećenik kolnik prelazio normalnim hodom, on bi do mjesta naleta stigao nakon što bi vozilo optuženika prošlo pored tog mjesta gdje se dogodio nalet na pješaka . U trenutku kada je vozilo optuženika počelo sa skretanjem u Malogoričku ulicu, oštećenik je od mjesta naleta bio udaljen oko 3 do 3,5 metara. U tom trenutku, on je bio za optuženika nevidljiv, jer se nalazio iza nepoznatog vozila parkiranog u raskrižju, odnosno, u tom trenutku se oštećenik nalazio na pješačkom prijelazu, u fazi njegovog prelaženja.

9.1. Na poseban upit zastupnice optužbe, vještak je naveo kako očevidom na licu mjesta nisu utvrđeni bilo kakvi tragovi kočenja vozila optuženika.

10. Ispitan izvanraspravno 2. lipnja 2026., prometni vještak dipl. ing. Pero Todorović, izjavio je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 22. siječnja 2025. i dopune dane na raspravi od 30. lipnja 2025. te tome nema ništa drugo za dodati. Na pitanje zz branitelja optuženika je li prihvatljiv dio obrane optuženika koji navodi da je nepoznato vozilo bilo zaustavljeno preko cijele širine pješačkog prijelaza, navodi da ovaj dio ne može komentirati, ali ne može ni isključiti ovaj dio obrane optuženika. Međutim, vještak je naveo da ako je to bilo tako, onda je oštećenik kolnik prelazio izvan pješačkog prijelaza i iza zaustavljenog vozila. U pogledu mogućnosti uočavanja oštećenika ovaj detalj, odnosno korekcija položaja zaustavljenog vozila ne utječe na mogućnost uočavanja pješaka kako je to već navedeno u nalazu i mišljenju. Na upit ako se vozilo optuženika kretalo brzinom od 30 km/h, navodi da je tada vozilo optuženika bilo udaljeno 6,3 metra od mjesta naleta. Na daljnje pitanje, a vezano za brzinu kretanja vozila optuženika od 30 km/h (prema iskazu), vještak je naveo da nije moguće decidirano utvrditi da li se u trenutku naleta oštećenik nalazio na pješačkom prijelazu ili izvan njega.

11. Nalaze i mišljenja vještaka sudske medicine i prometnog vještaka sud je prihvatio, budući su isti svoj nalaz i mišljenje dali na temelju dokumentacije u spisu a između njihovih utvrđenja i zaključaka nije bilo nikakvih razmimoilaženja i proturječnosti te ih sud smatra utemeljenim na znanosti i iskustvu te stručnom znanju imenovanih vještaka.

12. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka i izvedenih dokaza, nedvojbeno je u postupku utvrđeno da je optuženik tog dana kada se dogodila predmetna prometna nesreća, upravljao svojim osobnim automobilom marke Opel Corsa, registarskih oznaka [registarska oznaka], krećući se trakom za ravno i desno zapadne kolničke trake Rudeške ceste, u smjeru jugozapada da bi dolaskom do raskrižja s Malogoričkom ulicom, skrenuo udesno na sjevernu kolničku traku navedenog kolnika . Nesporno je da se upravljajući vozilom na taj način približavao obilježenom pješačkom prijelazu, koji se nalazi sa zapadne strane raskrižja, kao što je nesporno da je prije same nesreće pješak RJ, pretrčavao kolnik iz smjera juga u smjeru sjevera, dolazeći osobnom automobilu optuženika s lijeve strane. U postupku je nadalje utvrđeno da je zatim na obilježenom pješačkom prijelazu, došlo do naleta pješaka, djeteta RJ na stražnju lijevu bočnu stranu vozila, kojom prilikom je oštećenik zadobio teške tjelesne ozljede pobliže navedene u nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine. Sve navedene okolnosti proizlaze osim iz u postupku provedenih dokaza i iz obrane optuženika koji navedeno ne poriče.

13. Stoga je ostalo sporno utvrditi u ovom postupku je li do predmetne prometne nesreće došlo krivnjom optuženika, tj. je li se isti propustio kretati sigurnosnom brzinom da ne ugrožava pješake, odnosno da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz i je li se oštećenik u trenutku naleta nalazio na obilježenom pješačkom prijelazu, a imajući u vidu da mu je takav propust i povreda članak 134. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama stavljena na teret optužnicom.

14. Prosuđujući navedene sporne okolnosti, sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je optuženi kritične zgode upravljao osobnim vozilom čija se brzina u trenutku naleta na oštećenika tehničkim putem nije mogla na egzaktan način utvrditi ali da bi optuženi nesreću izbjegao intenzivnim kočenjem i zaustavljanjem vozila ispred mjesta naleta, pri brzini od najviše 15 km/h. Optuženi je u svojoj obrani naveo da je kritične zgode, upravljao svojim vozilom brzinom oko 30 km/h i da je skretao u Malogoričku ulicu iz Rudeške te je vidio automobil koji je dolazio sa lijeve strane i koji se zaustavio ispred pješačkog prijelaza. Međutim da je smatrao da se isti zaustavio kako bi propustio njegovo vozilo, budući je imao prednost prolaska , pa kako nije vidio nailazak pješaka isti je nastavio s kretanjem te je poduzeo kočenje tek kada je čuo udarac nakon naleta na oštećenika. Iz takve dinamike i opisa događaja od strane optuženika, a povezano s nalazom i mišljenjem vještaka za promet, proizlazi da je mogućnost uočavanja oštećenika od strane optuženika prilikom vožnje u konkretnom slučaju bila smanjena i da se prilikom skretanja optuženika u Malogoričku ulicu, oštećeni nalazio ispred nepoznatog vozila zaustavljenog u raskrižju, u fazi prelaženja pješačkog prijelaza, zbog čega optuženiku nije bio vidljiv neposredno prije naleta. Optuženi je međutim u svojoj obrani naveo da mu je poznato mu je da se tu nalazi pješački prijelaz i da je moguće očekivati nailazak pješaka pa iako je vozilo koje se zaustavilo u raskrižju priječilo optuženiku vidljivost pješaka koji stupa i prelazi pješački prijelaz, već sama činjenica da je to vozilo zastalo ispred pješačkog prijelaza, gdje se očekuje nailazak pješaka je nalagala optuženiku poseban oprez i smanjenje brzine kretanja vozilom, kako bi na vrijeme i pravodobnom reakcijom bio izbjegnut nalet na oštećenika. Naime iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se nesreća mogla izbjeći da je isti upravljao vozilom brzinom od 15 km/h. Stoga sud smatra da je optuženi kritične zgode u vožnji propustio smanjiti brzinu kojom se kretao prilikom nailaska na pješački prijelaz, a uslijed čega je došlo do naleta na pješaka RJ koji je pretrčavao navedeni pješački prijelaz iz smjera juga u smjeru sjevera, dolazeći njegovom osobnom automobilu s lijeve strane.

15. Ocjenjujući obranu optuženika, sud je optuženiku poklonio vjeru kada on iz svoje percepcije i subjektivne perspektive navodi da nije vidio nailazak oštećenika i da je samo čuo kada je došlo do udarca tijela oštećenika o stražnji dio njegovog automobila a zbog čega ni nije poduzeo kočenje automobilom. Optuženi je međutim bio dužan upotrijebiti izniman oprez i poduzeti sve propisane radnje, od potpune i sigurne provjere prometne situacije i da li bi se na kolniku mogli nalaziti drugi sudionici u prometu, do poduzimanja svega što je kao vozač bio dužan poduzeti radi sigurnog upravljanja vozilom u prometu te smanjiti brzinu kretanja jer se približava pješačkom prijelazu, tim više što se već jedno vozilo zaustavilo ispred njega. Da je optuženi pažljivom provjerom dobro sagledao situaciju na kolniku ispred svog vozila, i smanjio brzinu svog kretanja, mogao je uočiti nailazak oštećenika i pravodobnom reakcijom izbjeći nalet na istog. Tu je važno naglasiti i da postupak oštećenika, koji je prelazio kolnik trčeći po pješačkom prijelazu, nije mogao biti uzrok ove prometne nesreće jer se nije radilo o neočekivanom nailasku pješaka, već je optuženi postupao neoprezno i ne obraćajući dužnu pažnju, zbog čega je njegovom izostavljenom reakcijom smanjenja brzine došlo do naleta na oštećenika. Stoga sud isključuje kretanje oštećenika kao uzročnu vezu ove prometne nesreće i da ta okolnost za njezin nastanak nije odlučna.

16. Prosuđujući dakle okolnost da li je do prometne nesreće u kojoj je oštećeni stradao došlo uslijed nepropisne vožnje optuženika, sud je kako iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, tako i materijalne dokumentacije u spisu, utvrdio da je optuženik kritične zgode imao objektivnih mogućnosti izbjeći nastanak predmetne prometne nesreće, da je upravljao vozilom uz dužan oprez i smanjujući brzinu pred nailaskom na pješački prijelaz te da je do iste došlo upravo zbog propuštanja optuženika. Slijedom izloženog sud je zaključio da je vožnja optuženika kritične zgode bila protivna odredbi članka 134. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) koja štiti pješaka koji se nalazi na pješačkom prijelazu ili stupa na pješački prijelaz na način da nalaže da je vozač dužan pješačkom prijelazu približavati se sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz. Također nalaže vozaču i da ako su pješaci djeca, stare i iznemogle osobe, slijepe osobe ili druge osobe s invaliditetom, da je isti dužan zaustaviti vozilo i propustiti ih i kad tek stupaju na pješački prijelaz a povreda ove odredbe od strane optuženika je u neposrednoj uzročno - posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nesreće, jer je nalet na oštećenika bio izbježiv.

17. Nedvojbeno je da je zbog propusta optuženika i kršenja prometnih propisa došlo i do nastupanja zabranjene posljedice, tj. nastupa teške tjelesne ozljede oštećenika, pobliže opisane nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka. Na taj način se u radnjama optuženika stječu sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11, pri čemu je optuženik postupao s oblikom krivnje svjesni nehaj, jer je bio svjestan da propuštanjem provjere prometa i smanjenjem brzine kojom upravlja vozilom, može doći do štetnih posljedica i prometne nesreće, ali je on očito olako smatrao da se takvo što neće dogoditi ili da će to moći spriječiti.

18. Prilikom izbora vrste i mjere kazne na koju će osuditi optuženika, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja i cijeneći sve okolnosti na strani optuženika koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike te ponašanje nakon počinjenog djela. Odlučujući, dakle, o kazni odgovarajućoj krivnji optužen ika, sud je olakotnim cijenio okolnost da je optuženi otac dvoje maloljetne djece, a olakotnom je također cijenjena činjenica optuženikove dosadašnje kaznene neosuđivanosti. Otegotnim je sud cijenio činjenicu koja proizlazi iz prekršajne evidencije za optuženika iz koje proizlazi njegova prekršajna osuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama . Određujući vrstu i visinu kazne optuženika, ovaj sud je, uz ranije izložen skup utvrđenih okolnosti, uzeo u obzir zakonom zapriječenu kaznu za ovo kazneno djelo te je pri tome posebno cijenjeno postupanje optuženika, odnosno da je isti predmetne zgode postupao sa blažim oblikom krivnje, svjesnim nehajem. Slijedom navedenog sud je optuženika za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci pri čemu je bio mišljenja da nužno kaznu i izvršiti već da će se i samom prijetnjom kazne u odnosu na optuženika ostvariti svrha kažnjavanja, slijedom čega je sud optuženiku izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine.

19. Naime, mišljenje je ovog suda da će se kako posebna, tako i opća svrha kažnjavanja u potpunosti postići kaznom na koju je optuženi osuđen te da će ista djelovati i na druge eventualne potencijalne počinitelje da se suzdrže od činjenja ovakvih ili sličnih djela te da će ovakvom izrečenom kaznom u cijelosti biti ispunjen princip individualizacije kažnjavanja kao i da će ista utjecati i na druge da s više pažnje sudjeluju u prometu. Ovakav zaključak sud je donio ocjenjujući i međusobno povezujući sve utvrđene i ranije izložene okolnosti na strani optuženika, prvenstveno imajući u vidu posljedice koje je njegovo ponašanje izazvalo, a sud je imao u vidu nadalje okolnost njegove dosadašnje kako prekršajne, tako i kaznene neosuđivanosti.

20. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, sud je na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, optuženika oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, budući je isti nezaposlen i bez prihoda, smatrajući da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika te osoba koje je dužan uzdržavati.

U Zagrebu, 25. rujna 2026.

Sudac:

Božica Barlović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetnih primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-493/2023 – Web Servis

2. Optuženi EJ, [adresa] - eHP

3. Branitelj optuženika, odvj. Goran Jedličko – eKomunikacija

4. Oštećeni RJ – putem zakonskog zastupnika – eHP – nakon pravomoćnosti

5. U spis