REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1658/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja KI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, Kralja Držislava 14, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupanog po punomoćniku DI i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. rujna 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja RI, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Kristine Marinov, odvjetnice, dana 25. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba čl. 4. KAMATNA STOPA/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 46418/07 od 22. ožujka 2007. godine zaključenog između tužitelja NI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i prednika tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 kao kreditora koja glasi: „naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00 % (slovima:jedanposto) od iznosa odobrenog kredita; plaća se jednokratno, prije korištenja kredita, odnosno iz odobrenog kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita“ utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 153,27 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 25. rujna 2026. pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima- Narodne novine 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 941,73 eur sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopio sa pravnim prednikom tuženika SOCIETE GENERALE - Splitska banka d.d., kao kreditorom, Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 46418/07 od 22.3.2007. godine( U daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu).

Tužitelj tvrdi da je odredba o naknadi za odobrenje kredita (ulazna naknada) sadržana u Ugovoru o kreditu nepoštena, odnosno posljedično ništetna jer je protivna prvenstveno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a i odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Ističe da je ulazna naknada naplaćena bez dogovora s tužiteljem kao potrošačem i bez ikakvog kriterija vezanog uz stvarni trošak, a osim što u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji, nije naveden niti razlog zašto iznosi upravo 1,00% od iznosa odobrenog kredita. Naknada je ugovorena po principu „uzmi ili ostavi“ i tužitelj nije mogao utjecati na predmetnu odredbu, odnosno o njoj se nije pregovaralo. Također, ako potrošač ne bi pristao na unaprijed formuliranu odredbu o ulaznoj naknadi, ne bi ni mogao ugovoriti predmetni kredit.

Ističe da kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama akata banke, nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, odredba čl. 4. glede naknade predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje: ZZP) koja je ništetna.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži (ročište 8.9.2026. tj. kao u tužbi)donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci- tč.I, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik (list 77) ističe nedostatak pravnog interesa te smatra da tuženik nije koristio nepoštenu poslovnu praksu ugovarajući ulaznu naknadu i predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovanan i naknaditi tuženiku parnični trošak.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dopis tuženika punomoćniku tužitelja od 24.8.2023., ugovor o kreditu br. 46418/07 sa sporazumom o osiguranju prijenosu prava vlasništva, ovjeru javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić OV-6311/07 od 22.3.2007., opću punomoć Splitske banke, ovjeru javnog bilježnika Ivana Rajčića OV-13822/06, ponudu br. 38/2007 Vaše AUTO d.o.o., račun- otpremnicu – R1 br. 299 od 21.3.2007., izračun EKS – a i otplatni plan za ugovor 46418/07, dokumentaciju tuženika (list 40-58), zahtjev za prijevremenu otplatu kredita, obračun prijevremene otplate kredita, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke ( list 151 – roč. 8.9.2026.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

4. Između stranaka (roč. 8.9.2026. – list 150) utvrđeno je nespornim da je predmet ovog spora utvrđenje ništetnosti dijela ugovora koji se odnosi na tzv. ulaznu naknadu, a koju je tuženik naplatio tužitelju u iznosu od 97,85 eur.

5. Iz predmetnog Ugovora o kreditu vidljivo je da je sklopljen između prednika tuženika i tužitelja kao korisnika kredita.

Prema čl.1 Ugovora iznos kredita je 16.050,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po prodajnom tečaju banke na dan korištenja kredita. Prema čl.2 namjena kredita je kupnja rabljenog motor. vozila. Prema čl.4 Ugovora između ostalog se navodi da je kamatna stopa promjenjiva. Prema čl. 4b – list 12 spisa naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% od iznosa odobrenog kredita, plaća se jednokratno, prije korištenja kredita odnosno iz odobrenog kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita.

6. Iz ponude Vaše AUTO d.o.o. (list 30 spisa) tužitelju vidljivo je da se radi o ponudi kupnje osobnog vozila FIAT GRADE PUNTO 1,4 5/P.

7. Iz dopisa tuženika punomoćniku tužitelja ( list 10 spisa) vidljivo je da je naknada za odobravanje kredita naplaćena 28.3.2007. sukladno čl. 4. Ugovora o kreditu (1%), vidljivo iz priloženog otplatnog plana.

8. Na ročištu 8.9.2026. (list 151 spisa) između stranaka utvrđeno je nespornim da se u svezi sporne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi nije pregovaralo te nespornim svojstvo potrošača tužitelja.

Sud nije provodio dokaz saslušanjem tužitelja jer vjeruje da bi iskazivao identično kao i tijekom postupka, a i stranke (list 151 – ročište 8.9.2026.) su istakle da nije potrebno provoditi dokaz saslušanjem tužitelja jer bi iskazivao isto kao i u tužbi, a nesporno je između stranaka da se o tzv. ulaznoj naknadi nije pregovaralo i nesporno je svojstvo potrošača tužitelja.

9. Dakle, analizirajući navedene dokaze za istaći je da je predmetni ugovor o kreditu sastavio tuženik, sa kojim je tužitelj kao korisnik kredita sklopio ugovor. Dakle, tužitelj nije imao mogućnost pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, niti mogućnost izmjene pojedinih odredaba, jer je na potpis primio već unaprijed sastavljeni obrazac.

10. Tuženik je pasivno legitimiran jer je upravo prednik tuženika sklopio sporni Ugovor kao kreditor sa tužiteljem te u Ugovoru koristio nepoštenu ugovornu odredbu i to odredbu u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Nedvojbeno je da tužitelj ima pravni interes za vođenje predmetnog postupka protiv tuženika jer je došlo do sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe.

11. Tužitelji u svezi naknade za obradu kredita nije mogao pregovarati niti je bio upoznat od čega se naknada sastoji.

Predmetna ugovorna odredba o naknadi je ništetna, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj odredbe u svezi naknade.

U smislu Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

12. Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila postotkom propisana ništa ne mijenja na stvari i to svakako nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale.

13. Tužitelj je nedvojbeno bio u podređenom, slabijem položaju u odnosu na tuženika kao banku kako u pogledu pregovaračke moći tako i njezinog stupnja znanja. Isto je dovelo do toga da je tužitelj pristao na odredbe sastavljene unaprijed od strane tuženika bez mogućnosti utjecaja na sadržaj tih odredaba. Točno je da je tuženik iskoristio svoju poziciju „jače" ugovorne strane te je ugovorio naplatu naknade za odobrenje kredita, radi čega je postupao potpuno suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Tuženik u sadržaj Ugovora nije unio podatak o razlogu zbog kojeg je bilo nužno ugovoriti plaćanje te naknade i zašto visina naknade izravno ovisi o iznosu odobrenog kredita.

14. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom kako je zatraženo dio predmetne ugovorne odredbe iz čl. 4 Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

Utvrđenje ništetnosti ima učinak prema svim osobama (erga omnes), a ne samo između stranaka.

Tužitelj je temeljem sporne odredbe već platio naknadu za obradu kredita, a postoji pravna nesigurnost glede valjanosti te odredbe. Utvrđenje ništetnosti ima za cilj otkloniti tu nesigurnost i omogućiti tužitelju da, temeljem pravomoćne presude, ostvari daljnja prava (npr. povrat plaćenog iznosa, brisanje upisa, zaštita od budućih zahtjeva tuženika i sl.).

Sudska praksa potvrđuje da pravni interes postoji kada je utvrđenje ništetnosti preduvjet za ostvarivanje drugih prava (npr. povrat plaćenog iznosa).

Slijedom navedenog, tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, sukladno članku 187. ZPP-a i sudskoj praksi.

15. Kamatna stopa dosuđena je po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

16. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154/1 ZPP (vps - list 151 spisa ročište 8.9.2026. = 97,85 eur (u pitanju je spor o utvrđenju ništetnosti dijela ugovora koji eventualno ima za posljedicu ostvarivanje prava na restituciju konkretno povrat novčanog iznosa tzv. ulazne naknade od 97,85 eur.)

Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade po Tbr 7. 9 – 50 bodova (50 x 2,00 eur = 100,00 eur) i PDV 25% - 25,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu 13,27 eur – po tbr 1 t1 TSP

- trošak sudske pristojbe na presudu po Tbr 2 t 1 TSP tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije u svezi čl. 7 tč. 2 ZSP- 15,00 eur što iznosi ukupno 153,27 eur. Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

Tužitelj je odbijen sa dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 941,73 eur kao previsoko postavljenim (zatraženih 1.095,00 eur minus dosuđenih 153,27 eur).

17. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 25. rujna 2026

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA

pun stranaka