REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-110/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Marijanu Muži, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Rogina, odvjetnica iz Zagreba protiv tuženih: LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave 21. rujna 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i I. tužene, te u odsutnosti uredno pozvanog II. tuženika, zaključene u smislu odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 25. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e :

Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne odluke Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Ovr-270/2014 od 28. travnja 2014. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-378/2025 od 25. veljače 2026. tužitelj odnosno ovršenik u ovršnom postupku upućen u parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom te tužitelj u zakonskom roku podnosi predmetnu tužbu iz razloga sadržanih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona budući je predmetna tražbina prestala temeljem činjenica koje su nastale u vrijeme kada ih ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg proizlazi odluka, a to su uplate ovršenika nakon donošenja predmetne pravomoćne i ovršne presude o obvezi uzdržavanja, kao i činjenicu da je ovrhovoditeljima prestala obveza uzdržavanja.

1.1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr- 217/2014 od 28. travnja 2014. određena je ovrha na mirovini tužitelja, odnosno ovršenika na temelju presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P2 - 125/2012 od 23. svibnja 2013. koja je postala pravomoćna 23. svibnja 2013. i ovršna 10. lipnja 2013., a kojom je utvrđeno da je tužitelj, odnosno ovršenik dužan doprinositi na ime uzdržavanja tada malodobne djece LĆ, MĆ i RĆ iznos od 900,00 kuna, odnosno 119,45 eura mjesečno za svako dijete počev od svibnja 2013. pa nadalje najkasnije do 10. u mjesecu na tekući račun majke i zz HĆ, za sve vrijeme dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

1.2. Ovrhovoditelji, odnosno tuženici u ovom postupku su podnijeli zahtjev Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za ustegu iz mirovinskog primanja tužitelja, odnosno ovršenika te također 7. siječnja 2014. podnijeli su zahtjev za izravnu naplatu ovršenika.

1.3. Temeljem zahtjeva tuženika, tužitelju se usteže mirovina u ukupnom iznosu od 431,32 eura mjesečno koji iznos se mijenjao tijekom godina te istovremeno FINA provodi ovrhu na novčanim sredstvima po računu tužitelja na preostali iznos pljenivih sredstava.

1.4. S obzirom da više ne postoje zakonski uvjeti za obvezu tužitelja, odnosno ovršenika da doprinosi na ime uzdržavanja za njegovu sada punoljetnu djecu, tužitelj je u odnosu na sada punoljetnu djecu LĆ rođenu **.**.1997. i MĆ, rođenog **.**.2002. podnio tužbu radi prestanka uzdržavanja, a koji postupak je završen donošenjem pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-129/2023 od 15. ožujka 2024. kojom je utvrđeno da je s 17. listopadom 2023. prestala obveza uzdržavanja tužitelja prema ovrhovoditeljima LĆ i MĆ.

1.5. Tužitelj ističe da je predmetna tražbina u potpunosti podmirena.

2. Na ročištu održanom 21. rujna 2026., I. tužena LĆ dajući odgovor na tužbu je iskazala da nema više nikakvih novčanih potraživanja prema tužitelju, te da joj je i njen brat MĆ (II. tuženik) u razgovoru rekao da nema nikakvih potraživanja prema tužitelju (njihovom ocu), te da želi da se ovaj postupak okonča te da se donese presuda prema stanju spisa, navodeći da ne osporava tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u cijeli predmet, u ovosudno rješenje poslovni broj Ovr-378/2025-17 od 25. veljače 2026. (list 4-5 spisa), rješenje o ovrsi poslovni broj 14 Ovr-217/2014 od 28. travnja 2014. (list 6 spisa) uz prijedlog za ovrhu na mirovini ovršenika (list 6-8 spisa), u ovosudnu presudu zbog ogluhe poslovni broj 8 P Ob-110/2025-3 od 22. rujna 2025. (list 9-10 spisa), u ovosudnu presudu poslovni broj P Ob-129/2023-11 od 15. ožujka 2024. (list 11-12 spisa), u dopis HZMO Područna služba u Zagrebu od 28. ožujka 2025. (list 16 spisa) uz priloženu dokumentaciju (list 17-18 spisa), u očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate na ime tužitelja IĆ izdan od strane FINA-e (list 19-45 spisa), u priloženu dokumentaciju Erste bank (list 46-57 spisa).

4. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Uvidom u rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 14 Ovr-217/2014 od 28. travnja 2014. (list 6 spisa), utvrđeno je da navedenim rješenjem o ovrsi sud određuje predloženu ovrhu od 22. travnja 2014. te se ovrhovoditelju odmjerava trošak u iznosu od 800,00 kuna.

6. Uvidom u ovosudno rješenje i zaključak poslovni broj Ovr-378/2025-17 od 25. veljače 2026., utvrđeno je da je tužitelj, odnosno ovršenik u ovršnom postupku upućen u parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, u postupku izravne naplate na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-270/2014 od 28. travnja 2014. iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona.

7. Uvidom u ovosudnu presudu poslovnog broja P Ob-129/2023-11 od 15. ožujka 2024. (list 11-12 spisa), utvrđeno je da je navedenom presudom presuđeno da se utvrđuje da je s 17. listopadom 2023. prestala obveza uzdržavana koju je tužitelj IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] bio dužan plaćati tuženima LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], a koja je bila utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P2 - 125/2012 od 23. svibnja 2013.

8. Na ročištu održanom 21. rujna 2026., tužitelj po punomoćniku je iskazao da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

8.1. I. tužena je na održanom ročištu 21. rujna 2026. iskazala da nema više nikakvih novčanih potraživanja prema tužitelju, te da joj je i njen brat MĆ (II. tuženik) u razgovoru rekao da nema nikakvih potraživanja prema tužitelju (njihovom ocu), te da želi da se ovaj postupak okonča, te da se donese presuda prema stanju spisa, da nema daljnjih dokaznih prijedloga, navodeći da ne osporava tužbeni zahtjev tužitelja.

8.2. Tužitelj po punomoćniku je također nakon danog odgovora na tužbu od strane I. tužene iskazao da nema daljnjih dokaznih prijedloga te da predlaže da se postupak okonča i da se donese konačna odluka prema stanju spisa.

8.3. Također, pun. tužitelja je iskazala da tužitelj ne potražuje troškove postupka u ovoj pravnoj stvari prema tuženima, te je također I. tužena ponovno iskazala da nema nikakvih daljnjih novčanih potraživanja prema tužitelju, niti ima troškove parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari.

9. Sukladno cjelokupno provedenom postupku, te imajući u vidu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku, kao i imajući u vidu sve provedene dokaze tijekom postupka, a posebno pravomoćnu ovosudnu presudu poslovnog broja P Ob- 129/2023-11 od 15. ožujka 2024., kao i sami odgovor na tužbu I. tužene iz kojih proizlazi da tuženici više nemaju nikakvih novčanih potraživanja prema tužitelju u ovoj pravnoj stvari, iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 25. rujna 2026.

Sudac:

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave ove presude.