Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-689/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Đudariću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika INA-Industrija nafte, d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćniku Siniši Baričeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 334/2023-6 od 29. travnja 2024., dana 25. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-334/2023-6 od 29. travnja 2024. i sudi:

„1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 199,08 EUR sa zakonsk im zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 124,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove drugostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka od 78,13 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 199,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2021. do isplate na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2021. godinu (točka I. izreke) te naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Potražuje naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 199,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime dodatka na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regresa) za 2021. godinu.

5. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno, a u žalbenoj fazi postupka nije ni sporno:

- kako je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2016. na poslovima radnog mjesta voditelja procesa na doradi, sistematiziranog u organizacijskoj jedinici Dorada;

- kako je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika temeljem Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. lipnja 2021. uz utvrđeno pravo na otkazni rok u razdoblju kojeg je oslobođen obveze rada i utvrđeno pravo na otpremninu koju je tužitelj zaprimio 30. lipnja 2021.;

- kako je tužitelj 30. lipnja 2021. primio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu te se nakon primitka iste odrekao prava na otkazni rok u cijelosti kako bi mu radni odnos mogao prestati zaključno s danom uručenja Odluke o otkazu ;

- kako je tužitelj odjavljen kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje sa danom 30. lipnja 2021.;

- kako je tužitelj imao pravo na ukupno 30 dana godišnjeg odmora u 2021., te je s obzirom na datum odjave temeljem Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ostvario pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju 15 dana, od čega je koristio godišnji odmor u razdoblju od 17. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021. u trajanju od 9 dana;

- kako je tužitelju naknada za šest dana neiskorištenog godišnjeg odmora isplaćena 20. srpnja 2021.;

- kako je odredbom čl. 71. st. 1. Kolektivnog ugovora tuženika (dalje: KU) propisano da se poslodavac obvezuje isplatiti dodatak na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regres) u visini 1.500,00 kn po radniku do 15. srpnja tekuće godine ;

- kako je Odlukom o isplati dodatka na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regresa) za 2021. od 18. lipnja 2021. propisano da se odobrava isplata dodatka na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regresa) za 2021. u iznosu od 1.500,00 kn po radniku, te da se regres isplaćuje radnicima koji su zaposleni kod tuženika na dan isplate izuzev članova Uprave, operativnih direktora i sezonskih radnika kao i radnicima agencije Elektus DGS d.o.o. koji su ustupljeni tuženiku radi privremenog obavljanja poslova, a kao dan isplate određen je 6. lipnja 2021.

6. S obzirom da tužitelj nije bio zaposlenik tuženika na dan 6. srpnja 2021. , prvostupanjski sud smatra da isti nije ostvario pravo na isplatu dodatka na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regresa) za 2021. u iznosu od 1.500,00 kn /199,08 EUR pa tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.

7. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st . 1. ZPP-a. Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok tužitelj na druge bitne povrede ne ukazuje.

9. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 356. ZPP-a procjenjujući učinke tuženikove Odluke o isplati dodatka na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regresa) za 2021. godinu u odnosu na odredbu čl. 71. st. 1. KU kojom se tuženik obvezao isplatiti dodatak na plaću za korištenje godišnjeg odmora u visini 1.500,00 kn/199,08 EUR po radniku do 15. srpnja tekuće godine.

10. Naime, tužitelju predmetni regres pripada po osnovi korištenja godišnjeg odmora za 2021. godinu, na koji je imao pravo u razmjernom dijelu u trajanju od 15 dana, pri čemu je 9 dana koristio u lipnju 2021., dok mu je za preostalih šest neiskorištenih dana isplaćena naknada s danom 20. srpnja 2021.

11. Budući da je tužitelj koristio godišnji odmor za 2021. godinu, pri čemu kao uvjet za isplatu regresa nije propisan određeni broj dana korištenja godišnjeg odmora za 2021. godinu ili razdoblje korištenja istog, a niti kakav drugi dodatan uvjet, osnovano tužitelj ističe da tuženikova jednostrana odluka ne može prouzročiti ukidanje tužiteljevog prava iz kolektivnog ugovora, odnosno da se naknadnim jednostranim propisivanjem zaposlenja na dan isplate regresa kao dodatnog uvjeta za isplatu regresa tužitelju kao radniku ne može uskratiti pravo koje mu prema čl. 71. st. 1. KU nedvojbeno pripada.

12. Zbog navedenog, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, protivno stavu prvostupanjskog suda, nije odlučna okolnost što tuženik na dan isplate regresa više nije bio zaposlenik tuženika.

13. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate pa tužitelj ima pravo na isplatu istih po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a od sljedećeg dana nakon zadnjeg dana za isplatu regresa (15. srpnja 2021. sukladno čl. 71. st. 1. KU).

14. Stoga je, budući da je tužitelj dokazao kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. Tuženik nema pravo na naknadu troška parničnog postupka budući da je glede glavne stvari u cijelosti izgubio u sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP -a.

16. S druge strane, tužitelj koji je nakon preinake prvostupanjske presude glede glavne stvari u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troška prvostupanjskog postupka u granicama postavljenog zahtjeva, i to na ime nagrade za sastavljanje tužbe sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23; dalje: Tarifa) 25 bodova odnosno zatraženi iznos od 49,75 eura uvećano za PDV te za zastupanje na ročištu od 15. veljače 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife 25 bodova odnosno zatraženih 49,75 EUR uvećano za PDV, što ukupno iznosi 124,38 EUR.

17. Tužitelj nema pravo na nagradu za sastav podneska od 1. veljače 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP -a, kao ni na naknadu troška sudskih pristojbi u zatraženom iznosu od 100,00 eura jer iste nije platio, s obzirom da je kao radnik u predmetnom sporu oslobođen obveze plaćanja sudske pristojbe.

18. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. stavak 1. izreke, a na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a kao pod točkom I. stavak 2. i 3. izreke ove odluke.

19. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, ima pravo na nagradu za sastavljanje žalbe protiv presude sukladno Tbr. 10.1. u svezi Tbr. 46., Tbr. 52.3. i Tbr. 54. Tarife u zatraženom iznosu od 78,13 EUR pa je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke .

U Zagrebu 25. rujna 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević