Poslovni broj: Us I-1551/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R I J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Saša Vladić, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja poreza na dohodak, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 11. rujna 2026. godine u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, 25. rujna 2026,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II- 410-18/23-01/293, URBROJ:513-04-26-2 od 29. travnja 2026. godine i poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava

Split, KLASA:UP/I410-23/2023-02/597, URBROJ:513-07-17-01/2023-3 od 27. ožujka 2023. godine.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja da sud do pravomoćnog okončanja upravnog spora, rješenjem odgodi izvršenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-410-18/23-01/293, URBROJ:513-04-26-2 od 29. travnja 2026. godine i poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, KLASA:UP/I410 - 23/2023-02/597, URBROJ:513-07-17-01/2023-3 od 27. ožujka 2023. godine.

Obrazloženje

1.U tužbi dostavljenom ovom sudu kojom traži poništenje rješenja tuženika, KLASA:UP/II-410-18/23-01/293, URBROJ:513-04-26-2 od 29. travnja 2026. godine tužitelj je u bitnom naveo: da u cijelosti osporava osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje; da tužitelj nije bio obvezan iskazati tržišnu vrijednost dugotrajne imovine u poslovne svrhe jer nije bilo isprave o prodaji imovine niti isprave o prijenosu nekretnina, jer je imovina i dalje ostala na imenu tužitelja koji je poduzetnik-stjecatelj koji ne nastavlja djelatnost odnosno poduzetnik stjecatelj čija djelatnost prestaje; da tuženik pogrešno u rješenju navodi da nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je prvostupanjsko tijelo povrijedilo odredbe članka 41. stavak 5.,6. i 7 Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 10/17,128/17, 106/18, 1/19,80/19,1/20, 74/20. i 1/21; dalje: Pravilnik), koji Pravilnik propisuje slučaj kada samostalna djelatnost ne nastavlja, odnosno kada samostalna djelatnost prestaje, što je konkretan tužiteljev slučaj, obzirom da je sa 2021. godinom prestala tužiteljeva samostalna djelatnost; da prema navedenoj odredbi Pravilnika tužitelj ima status poduzetnika stjecatelja, pa da nije niti mogao biti ponovo stjecatelj jedne te iste imovine, koju imovinu je već ranije stekao 1999. godine, stoga da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16,106/18 , dalje: ZPPN-a), jer prema odredbama tog zakona je predmet oporezivanja promet nekretnina, a da u konkretnom slučaju prometa nije bilo, jer nije bilo nikakvih isprava kojom bi se dokazao promet predmetnih nekretnina, tako da se nije ni mogla utvrđivati prosječna vrijednost poslovnih prostora na temelju usporednih podataka; da je prvostupanjsko tijelo primjenom članka 9. stavaka 5. ZPPN-a prekoračilo svoje ovlasti jer je službenim putem utvrdilo sveukupnu vrijednost poslovnih prostora koji nisu otuđeni, te je time tužitelju pričinilo štetu; da je tužitelj jasno iskazao prestanak samostalne djelatnosti, pa da nije bio u obvezi iskazati usporedivu tržišnu vrijednost dugotrajne imovine u poslovne primitke; da je tužitelj sa statusom poduzetnika-stjecatelja u svojoj zadnjoj poslovnoj 2021. godini u poslovnim knjigama te poreznoj prijavi za 2021. godinu, kao samostalni djelatnik, sukladno navedenim odredbama Pravilnika, pravilno iskazao primitke i izdatke, te svoju obvezu, obveze preuzete od prodavatelja za robu i usluge, a u poslovne izdatke iskazao vrijednost preuzetih zaliha, tražbine preuzete od prodavatelja, za robu i usluge i dugotrajnu imovinu: poziva se na članak 41. stavak 7. Pravilnika te s tim u vezi navodi da nije bilo razloga da prvostupanjsko tijelo poziva tužitelja na ispravak porezne prijave za 2021. godinu, posebno stoga šti su predmetne nekretnine preko 15 godina bile dugotrajna imovina, te da nije bilo osnove za pozivanje tužitelja za ispravak pretporeza i porezne prijave za 2021. godinu; da je prvostupanjsko tijelo utvrđivalo porez bez posebnog ispitnog postupka koji je bilo dužno provesti obzirom da se radi o poreznoj obvezi; da su predmetne nekretnine bile u funkciji obavljanja djelatnosti i da su velikim dijelom bile amortizirane, radi čega da samim izuzimanjem ne bi trebala nastati obveza plaćanja poreza na dohodak. Predloženo je da se u upravnom sporu sasluša tužitelja i tuženika te da se provede vještačenje po vještaku za financije, računovodstvo i poreze. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se ponište osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. U tužbi je iznijet prijedlog da sud donese rješenje o odgodi izvršenja osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja upravnog spora. U prijedlogu je navedeno da je tužitelj umirovljenik, rođen 1946. godine, osoba s tjelesnim oštećenjem te je naveo da bi izvršenjem rješenja tužitelju nastala nenadoknadiva šteta. Priložen je dokaz o tjelesnom oštećenju te dokaz o isplati mirovine od Njemačkog mirovinskog osiguranja iz 2006. godine. Popisao je trošak sastava tužbe u iznosu od 1.323,00 eura uvećano za PDV-a ili ukupno 1.653,75 eura.

2.Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu.

3.Osporenim rješenjem tuženika KLASA:UP/II-410-18/23-01/293, URBROJ: 513-04-26-2 od 29. travnja 2026. godine odbijena je žalba tužitelja, podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava

Split, KLASA:UP/I410-23/2023-02/597, URBROJ:513-07-17-01/2023-3 od 27. ožujka 2023. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za 2021. godinu utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 350.573,13 eura kao i ukupni godišnji dohodak, godišnja porezna osnovica u iznosu od 344.202,44 eura, preneseni i odbijeni gubitak od samostalne djelatnosti u iznosu od 11.934,16 eura, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 113.255,12 eura, ukupno uplaćeni porez i prirez u iznosu od 3.821,06 eura, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 109.434,05 eura.

4.Sud je u upravnom sporu zakazao raspravu i pozvao stranke te im je time omogućeno da se na raspravi neposredno očituju u vezi ove upravne stvari i da se očituju na navode suprotne strane. Na raspravi od 11. rujna 2026. godine stranke nisu pristupile iako su uredno primile poziv, a nisu opravdale izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka i rasprava zaključena temeljem stanja spisa.

Sud je odbio prijedlog da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje te da se sasluša tužitelja jer je ocijenjeno da je provođenje vještačenja odnosno predloženo saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluke bez izvođenja navedenih dokaza.

5.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 29. travnja 2026. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito tužitelju utvrđena razlika poreza na dohodak i prireza za uplatu u iznosu od 109.434,05 eura.

8.Među strankama je sporno da li izuzimanje nekretnina iz poslovne svrhe za privatne svrhe tužitelja i to poslovni prostor nabavne vrijednosti od 235.674,906 eura koji se nalaze na adresi [adresa], površine 125,62 m2 i poslovni prostor nabavne vrijednosti 46.612,36 eura, na adresi [adresa], suvlasnički dio od 40,00 m2, se takvo izuzimanje može tretirati kao da je tužitelj predmetne poslovne prostore prodao sam sebi.

9.Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj za nadziranu 2021. godinu dana 10. veljače 2022. godine podnio prijavu poreza na dohodak u kojoj je iskazao ukupne primitke u iznosu od 38,947,94 eura, ukupne izdatke u iznosu od 14.676,41 eura i dohodak od samostalne djelatnosti (Obrazac D) u kojem su prikazane dvije stavke – dva poslovna prostora nabavne vrijednosti (prema dostavljenom obrascu D) od 235.674,906 eura koji se nalaze na adresi [adresa], površine 125,62 m2 i poslovni prostor nabavne vrijednosti 46.612,36 eura, koji se nalazi na adresi [adresa], suvlasnički dio od 40,00 m2.

10.Porezno tijelo je u postupku utvrdilo da je tužitelj od 01. siječnja 2022. godine promijenio način oporezivanja pa da je sukladno članku 41. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak bio dužan iskazati usporedivu tržišnu vrijednost dugotrajne imovine u poslovne primitke. Kako tužitelj nije postupio na navedeni način, porezno tijelo ga je pozvalo da dostavi ispravak porezne prijave, što je tužitelj i učinio dana 09. studenog 2022. godine, tako što je dostavio ispravak porezne prijave za 2021. godinu. U ispravku je iskazao ukupni primitak u iznosu od 321.235,20 eura, ukupne izdatke u iznosu od 14.676,41 euro te dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 306.558,79.

11.Kako je temeljem stanja spisa proizlazilo da je tužitelj iskazao izuzimanje navedenih poslovnih prostora te kako je u ispravku porezne prijave oprihodio navedene nekretnine (poslovne prostore) iskazane u popisu dugotrajne imovine u iznosu od 298562,70 eura, bilo je potrebno utvrditi tržišnu vrijednost nekretnina, koje su izuzete, je je porezno tijelo tržišnu vrijednost izuzetih nekretnina zakonito utvrdilo sukladno članku 9. stavak 5 ZPPN-a.

12.Prema članku 31. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16,106/18,121/19,32/20, 138/20, dalje: ZPD-ak) primici po osnovi samostalnih djelatnosti (dalje: poslovni primici) su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava , usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku u okviru njegove samostalne djelatnosti pritekla u poreznom razdoblju. (2) Poslovni primici iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se prema njihovoj tržišnoj vrijednosti. (3) U poslovne primitke ulaze i primici ostvareni od prodaje i izuzimanja stvari i prava koja služe za obavljanje samostalne djelatnosti i koja se vode ili su se trebala voditi u popisu dugotrajne imovine, kao i primici ostvareni od otuđenja ili likvidacije djelatnosti. Ako stjecatelj cijele djelatnosti nastavlja poduzetničku djelatnost, primici od otuđenja se ne oporezuju ako je osigurano kasnije oporezivanje skrivenih pričuva. (4) Poslovnim primicima smatraju se i izuzimanja osim izuzimanja financijske imovine

13.Slijedom navedenog nakon što je utvrđena tržišna vrijednost predmetnih nekretnina, izuzetih poslovnih prostora tužitelju su povećani primici od obavljanja samostalne djelatnosti za iznos od 44.014,34 eura, te ukupni primici od obavljanja samostalne djelatnosti iznose 365.249,54 eura, ukupni izdaci od obavljanja samostalne djelatnosti iznose 14.676,41 euro, te dohodak od samostalne djelatnosti za 2021. godinu iznosu 350.573,13 eura.

14.Kako se u konkretnom slučaju radi o izuzimanju nekretnina iz samostalne djelatnosti tj. iz poslovne svrhe za privatne svrhe tužitelja, takvo izuzimanje u poreznom smislu se tretira kao da je tužitelj predmetne poslovne prostore prodao sam sebi. Osnovna namjena dugotrajne imovine jest da se ona koristi za obavljanje poslovne djelatnosti te da se tako kroz duže razdoblje ostvaruju prihodi. U konkretnom slučaju nakon izuzimanja namjena predmetnih nekretnina više nije ista odnosno one više ne služe obavljanju djelatnosti.

Tužitelj i sam u tužbi na str. 4. uvodni stavak, potvrđuje da se radi o izuzimanju nekretnina, kada navodi da su iste bile u funkciji obavljanja djelatnost i da su dijelom amortizirane, pa da ne bi trebalo tužitelju s osnove izuzimanja nekretnina utvrditi obvezu poreza na dohodak. Međutim upravo zbog navedenog porezno tijelo je osnovano provelo postupak utvrđivanja stvarne tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina (dva poslovna prostora) te prema rezultatu tog postupka povećalo iznos primitaka te dohodak od samostalne djelatnosti za 2021. godinu.

Pravilno zaključuje porezno tijelo da je u konkretnom slučaju došlo do otuđenja nekretnina - poslovnih prostora a ne o otpisu dugotrajne imovine, te su slijedom toga opravdano tužitelju povećani ukupni oporezivi primici u 2021. godini kao poslovni primaoci od obavljanja samostalne djelatnosti.

15.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

16.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev

17.Prijedlog za odgodu izvršenja rješenja tuženika, nije osnovan.

18.Odredbom članka 42. stavak 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je za to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Stavkom 3. istog članka propisano je je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku tužbe i privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog članka propisano je da se protiv rješenja o odgodnom učinku i privremenoj mjeri može izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda.

Dakle, tumačeći navedenu odredbu ZUS-a, sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su ispunjene kumulativno ove pretpostavke: da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

19.U svom prijedlogu za odgodu izvršenja osporenog rješenja, tužitelj nije dokazao (na određenom stupnju vjerojatnosti) da bi se izvršenjem navedenih rješenja njemu nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, obzirom da takvo što nije ničim potkrijepio i Sudu o istom dostavio dokaze. Kod odlučivanja o prijedlogu za odgodni učinak tužbe ne razmatra se osnovanost samog tužbenog zahtjeva.

U prijedlogu za odgodu izvršenja rješenja do pravomoćnog okončanja upravnog spora tužitelj se samo pozvao na svoju životnu dob te je priložio dokaz i ostvarenom pravu na tjelesno oštećenje te dokaz (rješenje o mirovini od 07. srpnja 2006. godine koju ostvaruje od njemačkog mirovinskog osiguranja.

U konkretnom slučaju da bi se moglo cijeniti osnovanost prijedloga za odgodni učinak tužbe, tužitelj je prijedlog trebao potkrijepiti dokazima-podacima o svom financijskom stanju ili financijskom stanju svoje obitelji (podatke o svojim prihodima ili prihodima drugih članova obitelji ako ima obitelj, podatke o članovima, te podatke o svojim ili rashodima obitelji i sl.), a iz kojih podataka bi bilo vidljivo financijsko stanje tužitelja, te proizlazilo da je isto složeno i da bi izvršenjem navedenog rješenja i naplatom poreznog duga tužitelju nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Tužitelj u vezi sa navedenim nije dostavio potrebne dokaze.

20.Prema sadržaju odredbe članka 42. ZUS-a odgoda izvršenja pojedinačne odluke dopuštena je samo iznimno. Razlog za odgodu izvršenja nije u činjenici da će izvršenjem rješenja tužitelju nastati kakva šteta, jer će ona uglavnom nastati svakim izvršenjem. Razlog za odgodu treba biti u činjenici da će nastati takva šteta koja se teško može popraviti.

21.S druge strane odgoda izvršenje rješenja se ne smije protiviti javnom interesu. Smisao donošenje sudskih odluka je da se iste izvršavaju kada postanu pravomoćne.

U konkretnom slučaju u javnom je interesu da se utvrđeni porezi naplaćuju. Međutim, sud može u određenom slučaju vodeći se načelom razmjernosti, ukoliko podnositelj prijedloga priloženim dokazima dokaže (na određenom stupnju vjerojatnosti) da će mu se izvršenjem rješenja nanijeti šteta koja bi se teško kasnije mogla popraviti, može rješenjem odgoditi izvršenje rješenja do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Radi navedenog sud odbio prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. st. 2. ZUS -a, te iz tog razloga odlučio kao u izreci ovog rješenja

U Splitu, 25. rujna 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja žalba je dopuštena na temelju odredbe članka 42. st.5. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Saša Vladić, [adresa],

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- spis.