REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1442/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Crnogorac, u upravnom sporu tužitelja NL, državljanin Demokratske Republike Kongo, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Nagy, odvjetnik u Zagrebu, Preradovićeva 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/38690, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 14. ožujka 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura (slovima: pet tisuća eura) u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/38690, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 14. ožujka 2025., odbijen je tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je obvezan tužitelj u roku od 30 dana od dana izvršnosti rješenja, napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost navedenog rješenja zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega tvrdi da mu nije omogućeno dostojanstveno, sigurno i rodno osjetljivo saslušanje. Ističe da je tijekom postupka iznio da je bio žrtva seksualnog nasilja, a unatoč tome saslušanje su nastavile voditi službena osoba i prevoditeljica ženskog spola, bez mogućnosti da o takvom iskustvu iskaz daje pred osobom istog spola. Smatra da je to moglo utjecati na potpunost njegova iskaza i posljedično na ocjenu njegove vjerodostojnosti. Nadalje tvrdi da je tuženik pogrešno ocijenio njegove navode o djelovanju organizacije G24 i zanemario njegovu ranjivost, opisani kontekst prisile, fizičkog i seksualnog nasilja te mogućnost da ta organizacija, neovisno o formalno deklariranim ciljevima, djeluje i kroz strukture povezane s političkim nasiljem. Smatra da se izostanak materijalnih dokaza nije mogao koristiti na njegovu štetu bez odgovarajućeg razmatranja prirode događaja koje opisuje i primjene načela blagodati sumnje. Tužitelj prigovara i procjeni budućeg rizika, navodeći da se tuženik pretežito usredotočio na geografsku udaljenost Kinshase od područja sukoba na istoku DR Konga, dok nije dovoljno razmotrio njegov individualni rizik povezan s navodnim politički motiviranim progonom, djelovanjem G24 i policijskih službenika te njegovu ranjivost. Smatra da opisane okolnosti opravdavaju priznanje azila, odnosno podredno supsidijarne zaštite, te da bi njegov povratak predstavljao povredu načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja. Također osporava zaključke koje je tuženik izveo iz njegova kretanja kroz druge države članice Europske unije. Navodi da njegov prethodni boravak u Grčkoj i Finskoj, kao ni povratak iz Finske u Republiku Hrvatsku prema pravilima dublinskog sustava, sami po sebi ne dovode u pitanje osnovanost njegova straha od povratka u zemlju podrijetla. Predlaže poništiti osporeno rješenje te mu priznati azil, odnosno podredno supsidijarnu zaštitu, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod činjeničnih utvrđenja i razloga iz osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu. Navodi da je u upravnom postupku izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima. U odnosu na prigovor o načinu saslušanja tuženik ističe da je tužitelj tijekom upravnog postupka potvrdio da se dobro razumije s prevoditeljicom te nije iznio primjedbe ni na prevođenje ni na službenu osobu koja je vodila postupak. Nije odbio suradnju s prevoditeljicom niti naveo da mu njezin spol onemogućuje ili otežava potpuno iznošenje razloga zahtjeva. Stoga smatra da tužitelju nije povrijeđeno pravo na odgovarajuće saslušanje. U odnosu na ostale tužbene navode tuženik ističe da su okolnosti na koje se tužitelj poziva već detaljno ispitane tijekom upravnog postupka i obrazloženo ocijenjene nevjerodostojnima, zbog čega ostaje pri razlozima osporenog rješenja. Ujedno navodi da, sukladno posebnoj odredbi Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, žalba protiv prvostupanjske odluke upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja te se u tom pogledu poziva na praksu Visokog upravnog suda. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužbu i potvrditi osporeno rješenje.

4. Podneskom od 3. travnja 2026. tužitelj prigovara kasnom terminu ročišta te predlaže dulji jutarnji termin zbog složenosti predmeta i potrebe prevođenja. Predlaže saslušanje voditeljice upravnog postupka, psihologa dr. ML i tužitelja uz odabranu prevoditeljicu. Zbog rodno osjetljive naravi predmeta traži muškog zastupnika tuženika te zadržava pravo predlaganja daljnjih dokaza.

5. Na raspravi 28. travnja 2026. tužitelj je ostao kod tužbe i dosadašnjih navoda te ustrajao na saslušanju psihologa dr. ML radi utvrđivanja posljedica navodnog seksualnog nasilja na njegovo ponašanje i davanje iskaza te provjere vjerodostojnosti tih navoda. Tuženik je ostao kod osporenog rješenja i odgovora na tužbu te se usprotivio tom dokaznom prijedlogu. Tužitelj je u spis dostavio dokumentaciju za sebe i članove obitelji.

6. Podneskom od 29. svibnja 2026. tužitelj ponovno ustraje na saslušanju dr. ML, kliničkog psihologa i psihoterapeuta koji radi s tužiteljem, radi utvrđivanja njegova traumatskog iskustva i psihičkog stanja te mogućeg utjecaja traume na način davanja iskaza i njegovu vjerodostojnost. Ističe da Sud o tom prijedlogu još nije odlučio te smatra da je takav stručni dokaz važan za pravilnu procjenu osnovanosti straha od progona. Protivljenje tuženika izvođenju tog dokaza smatra neopravdanim te predlaže da Sud saslušanje prihvati, odnosno po potrebi po službenoj dužnosti odredi odgovarajuće vještačenje.

7. Na raspravi 2. lipnja 2026. saslušan je tužitelj, dok je na raspravi 15. rujna 2026. saslušan svjedok dr. ML te je tužitelj predao podnesak i izvješće o razgovoru od 12. rujna 2026.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je saslušao tužitelja i svjedoka dr. ML.

8.1. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za ispitivanje službene osobe koja je vodila upravni postupak niti prijedlog iz podneska od 15. rujna 2026. da se od tuženika pribavi dokumentacija o kvalifikacijama prevoditeljice angažirane pri saslušanju tužitelja 31. kolovoza 2024. i eventualni audiozapis tog saslušanja. Sud nalazi da izvođenje tih dokaza nije potrebno za odluku u ovom sporu. Naime, Sud i bez prihvaćanja tužiteljevih tvrdnji o nepravilnostima pri prevođenju, na temelju neposrednog saslušanja tužitelja, iskaza dr. ML i ostalih izvedenih dokaza, iz razloga iznesenih u nastavku obrazloženja nalazi da činjenična osnova na kojoj je tuženik utemeljio negativnu ocjenu vjerodostojnosti nije dostatna za odbijanje zahtjeva. Budući da se osporeno rješenje već zbog toga poništava i predmet vraća na ponovni postupak, za odluku o njegovoj zakonitosti nije bilo potrebno dodatno utvrđivati kvalifikacije prevoditeljice, postojanje audiozapisa niti ispitivati službenu osobu o načinu provedbe saslušanja.

9. Tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog rješenja je osnovan.

10. U obrazloženju osporenog rješenja tuženik je naveo da je tužitelj zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj podnio 7. svibnja 2024. Kao razloge zbog kojih ne može biti vraćen u zemlju podrijetla tužitelj je naveo probleme s organizacijom G24, koja mu je nakon povratka u Kinshasu pružila smještaj i od njega tražila sudjelovanje u nasilnim aktivnostima protiv političkih protivnika, uključujući ubojstvo AL, glasnogovornika oporbene političke stranke Lamuka. Tvrdio je da je zbog odbijanja izvršenja tog zadatka bio fizički i seksualno zlostavljan te da mu je N potom pomogao napustiti zemlju. Kao drugi razlog naveo je probleme povezane sa smrću bivše djevojke, čiji ga je otac, prema njegovim navodima, smatrao odgovornim za njezinu smrt i tražio uz pomoć policije.

10.1. Tuženik je iskaz tužitelja ocijenio nevjerodostojnim. U odnosu na organizaciju G24 pozvao se na informacije o zemlji podrijetla prema kojima je riječ o organizaciji koja se bavi pomoći i socijalnom reintegracijom mladih te surađuje s državnim tijelima u suzbijanju kriminalnih skupina poznatih kao „Kuluna“, ocijenivši da takve informacije ne potvrđuju tužiteljev opis njezina djelovanja. Uočio je i nedosljednosti u iskazu tužitelja, osobito u pogledu broja slučajeva seksualnog nasilja, okolnosti smrti njegove djevojke, osoba koje su ga zbog toga navodno tražile te drugih okolnosti njegova boravka u DR Kongu. Navode o progonu od strane oca bivše djevojke također nije prihvatio, među ostalim, jer tužitelj nema saznanja da ga ta osoba i dalje traži.

10.2. Tuženik je uzeo u obzir i činjenicu da je tužitelj nakon napuštanja zemlje podrijetla zatražio međunarodnu zaštitu u Grčkoj, gdje je njegov zahtjev odbijen, a nakon ulaska u Republiku Hrvatsku i izražavanja namjere za međunarodnu zaštitu nije se javio u Prihvatilište, već je nastavio put prema Finskoj, odakle je u Republiku Hrvatsku vraćen u okviru dublinskog postupka. Takvo postupanje tuženik je cijenio kao dodatnu okolnost pri procjeni vjerodostojnosti njegova navodnog straha od povratka.

10.3. Procjenjujući budući rizik, tuženik je utvrdio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi povratkom bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi. Uzeo je u obzir sigurnosno stanje u DR Kongu, uključujući sukobe povezane s djelovanjem skupine M23 na istoku zemlje, ali je zaključio da Kinshasa, iz koje tužitelj dolazi, nije zahvaćena sukobom niti je ondje stupanj općeg nasilja takav da bi predstavljao ozbiljnu i individualnu prijetnju njegovu životu. Stoga je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje azila iz članka 20. ni supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25., dalje Zakon).

11. Saslušan u upravnom sporu tužitelj je u bitnom iskazao da je DR Kongo napustio zbog straha od organizacije G24, čiji mu je pripadnik M naredio da ubije oporbenog političara AL. Naveo je da je nakon povratka iz Tanzanije 2019. preko pastora A smješten u G24 u Kinshasi, gdje mu je rečeno da se organizacija bori protiv političkih protivnika, da mora izvršavati njihove naloge te da će u protivnom biti „eliminiran“. Prema njegovu iskazu, krajem 2019. trebao je kao lažni novinar sudjelovati u insceniranom napadu na AL i ubiti ga nožem. Umjesto toga upozorio ga je na plan, nakon čega mu je N pomogao pobjeći, sakrio ga te mu preko svojih ljudi pribavio tuđu putovnicu i omogućio odlazak iz zemlje preko Turske. Tužitelj je naveo da je zbog odbijanja naloga G24 bio fizički i seksualno zlostavljan. Na raspravi je pojasnio da je jednom bio silovan, dok su ga drugi put skinuli s namjerom da ga ponovno siluju, ali su odustali nakon što je pristao izvršiti zadatak. Tijekom ispitivanja o nasilju zatražio je stanku, a nakon nastavka rasprave zaplakao je i nije mogao odgovoriti na pitanje o pretrpljenom nasilju. Kao dodatni problem naveo je odnos sa FL, koja je zatrudnjela i potom preminula. Istaknuo je da ne zna neposredno okolnosti njezine smrti, nego ih je saznao od prijatelja, te da se zbog tog događaja za njega zanimala policija. Smatra da bi mu u slučaju povratka prijetila opasnost i od G24 zbog neizvršenog ubojstva i od obitelji preminule djevojke, čiji je otac, prema njegovim navodima, načelnik policije. U odnosu na ranije iskaze, osporio je da je naveo kako su se nalog za ubojstvo i silovanje dogodili u kolovozu 2019., navodeći da se tada preselio u drugi smještaj G24, dok su se seksualno nasilje i nalog za ubojstvo dogodili tijekom rujna/listopada, odnosno listopada/studenoga 2019. Konačno, naveo je da su mu jezici lingala i svahili, da je francuski učio četiri godine u osnovnoj školi te da se prilikom saslušanja pred MUP-om nije dobro razumio s prevoditeljem, premda je tada izjavio suprotno. Na sudskoj raspravi suglasio se da saslušanje bude provedeno kombinirano na francuskom i engleskom jeziku. Također je naveo da je uključen u psihološku odnosno psihijatrijsku terapiju kod dr. ML i da mu razgovori s njim pomažu.

12. Saslušan u upravnom sporu dr. ML, klinički psiholog s magisterijem kliničke psihologije i doktoratom psihološke medicine, iskazao je da s tužiteljem profesionalno radi od prosinca 2025., nekoliko puta mjesečno, pružajući mu psihološku podršku i provodeći procjenu simptoma PTSP-a. Naglasio je da ne provodi aktivno liječenje traume. Provedenom procjenom utvrdio je da tužitelj ispunjava sve kriterije za PTSP. Tužitelj mu je kao primarno traumatsko iskustvo opisivao događaje u Kongu, uključujući fizičko i seksualno nasilje, prijetnje ponovnim seksualnim nasiljem i smrću povezane s njegovim odbijanjem da ubije drugu osobu. Svjedok je pri razgovoru o tim događajima neposredno opažao izraženu uznemirenost: tužitelj bi zastajao, stavljao ruku na prsa, zatvarao oči i tražio promjenu teme. Prema svjedoku, klinička slika uključuje nametljiva traumatska sjećanja, izbjegavanje sjećanja, osjećaj srama i samooptuživanja, negativnu sliku o sebi, socijalno povlačenje te pojačanu osjetljivost na moguće prijetnje. Kao primjer posljednjeg naveo je izbjegavanje osoba iz Konga i korištenje lažnog imena. Ocijenio je da takvi simptomi odgovaraju osobama koje su pretrpjele traumatske događaje. U pogledu pamćenja, svjedok nije kod tužitelja uočio teškoće u prisjećanju glavnih obilježja traumatskih događaja. Objasnio je, međutim, da PTSP općenito može utjecati na linearno iznošenje događaja i sekundarne detalje te da određene razlike u iskazima same po sebi ne znače da je iskaz izmišljen ili nevjerodostojan. U odnosu na različite navode o broju počinitelja seksualnog nasilja, smatra da takva nedosljednost nije nužno klinički značajna jer osoba može bolje pamtiti emocionalno bitne elemente od sporednih pojedinosti. Istaknuo je da su, prema njegovim razgovorima s tužiteljem, glavne karakteristike događaja ostajale konzistentne, dok je tužitelj tijekom njihovih susreta govorio o približno pet osoba uključenih u seksualno nasilje. Ukazao je i na mogući utjecaj činjenice da tužitelj traumatske događaje nije opisivao na materinjem jeziku. Svjedok je ocijenio da se tužiteljevi simptomi i klinička slika podudaraju s osobom koja je doživjela fizičko i seksualno nasilje i prijetnje smrću. Naveo je da način na koji tužitelj opisuje iskustva kod njega nije izazvao kliničku zabrinutost glede vjerodostojnosti, ali je izričito ograničio doseg svojeg mišljenja: ne može utvrditi jesu li se opisani događaji stvarno dogodili niti daje forenzičko mišljenje o njihovoj vjerojatnosti, već se njegovo mišljenje odnosi na opažanja tijekom rada s tužiteljem i strukturiranu procjenu simptoma PTSP-a. Prema njegovu mišljenju, saslušanje na tužiteljevu materinjem jeziku lingala i pred muškim ispitivačem moglo bi smanjiti mentalni napor, sram i nelagodu te omogućiti bolje izražavanje, ali nije mogao sa sigurnošću tvrditi da bi zbog toga iskaz nužno bio potpuniji i suvisliji. Konačno, svjedok je naveo da tužitelj trenutačno nije u aktivnoj obradi traume jer se prethodno trebaju osigurati osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Rad je stoga usmjeren na suočavanje sa svakodnevnim emocijama i situacijama, a ne na procesuiranje same traume.

13. Sud ne nalazi da sama činjenica što su saslušanju u upravnom postupku prisustvovale službena osoba i prevoditeljica ženskog spola dovodi do nezakonitosti provedenog saslušanja. Tužitelj tijekom tog saslušanja nije zahtijevao osobu muškog spola niti je naveo da mu spol službene osobe ili prevoditeljice onemogućuje iznošenje razloga zahtjeva. Međutim, imajući u vidu prirodu iznesenih navoda o seksualnom nasilju i iskaz dr. ML, okolnosti u kojima je tužitelj o tim događajima iznosio iskaz treba uzeti u obzir pri ocjeni dokazne težine pojedinih nedosljednosti u njegovim iskazima. Isto vrijedi i za okolnost da saslušanje nije provedeno na tužiteljevu materinjem jeziku. Sama ta okolnost, uz činjenicu da je tužitelj u upravnom postupku potvrdio razumijevanje s prevoditeljicom, ne dovodi do nezakonitosti saslušanja, ali se mogući utjecaj jezika na iznošenje traumatskih iskustava može uzeti u obzir pri ocjeni dokazne vrijednosti pojedinih razlika u iskazima.

14. Sud nalazi da je srž iskaza tužitelja danog pred Sudom u bitnome podudarna s njegovim ranijim iskazima. Naime, tužitelj je i pred Sudom u bitnome ostao kod ranije iznesenih ključnih događaja: nakon povratka u Kinshasu ostao je bez odgovarajućeg smještaja, smješten je u ustanovu koju povezuje s organizacijom G24, ondje je, prema njegovu iskazu, od njega zahtijevano djelovanje protiv političkih protivnika, dobio je zadatak usmjeren protiv AL, odbio ga je izvršiti te je zbog toga zlostavljan, nakon čega je AL upozorio i uz njegovu pomoć napustio zemlju. Između njegovih iskaza postoje razlike u pojedinostima, među ostalim glede vremena pojedinih događaja, broja slučajeva seksualnog nasilja te okolnosti povezanih sa smrću njegove djevojke i osobama koje su ga zbog toga navodno tražile.

15. Iskaz svjedoka dr. ML ne može potvrditi da su se događaji koje je tužitelj opisao stvarno dogodili. Međutim, klinička slika koju je svjedok opisao i reakcije koje je kod tužitelja neposredno opažao podudaraju se, prema iskazu svjedoka, sa simptomima koji se mogu javiti kod osoba koje su doživjele traumatska iskustva, uključujući fizičko i seksualno nasilje, zbog čega taj iskaz opravdava oprez pri ocjeni značenja pojedinih nedosljednosti u tužiteljevim iskazima.

16. Sud je uzeo u obzir i izvješće o razgovoru s DL od 12. rujna 2026. Navedeno izvješće ne potvrđuje konkretan događaj koji opisuje tužitelj, odnosno da je tužitelju naloženo ubojstvo AL i da mu je N potom pomogao napustiti zemlju. Međutim, navodi iz izvješća predstavljaju informacije koje zahtijevaju provjeru njihove vjerodostojnosti i pouzdanosti te, ako se nakon takve provjere potvrde, mogu dovesti u pitanje dostatnost činjenične podloge za zaključak tuženika da javno deklarirana humanitarna djelatnost organizacije G24 sama po sebi proturječi tužiteljevu opisu djelovanja osoba koje povezuje s tom organizacijom.

17. Prema ocjeni Suda, suprotno ocjeni tuženika, utvrđene proturječnosti same za sebe nisu dostatne za zaključak da je iskaz tužitelja u cijelosti nevjerodostojan. Okolnost da je srž njegova iskaza o ključnim događajima ostala u bitnome nepromijenjena, zajedno s iskazom dr. ML o utvrđenoj kliničkoj slici i mogućem utjecaju traume na način iznošenja događaja, zahtijeva oprezniju ocjenu značenja utvrđenih razlika u njegovim iskazima.

18. Sud stoga nalazi da razlozi kojima je tuženik obrazložio negativnu ocjenu vjerodostojnosti tužiteljevih navoda, s obzirom na rezultate dokaznog postupka provedenog pred Sudom, više ne predstavljaju dostatnu činjeničnu osnovu za odbijanje zahtjeva. Utvrđene razlike u iskazima tužitelja postoje i Sud ih ne zanemaruje, osobito u pogledu vremena pojedinih događaja, broja slučajeva seksualnog nasilja te okolnosti smrti njegove djevojke. Pritom Sud ima u vidu i iskaz dr. ML da kod tužitelja nije uočio teškoće u prisjećanju glavnih obilježja traumatskih događaja, zbog čega se utvrđene nedosljednosti ne mogu bez daljnjega pripisati traumatskom iskustvu. Međutim, pri njihovoj ocjeni tuženik nije raspolagao saznanjima koja su naknadno pribavljena u ovom sporu o mogućem utjecaju traumatskog iskustva na način iznošenja događaja, zbog čega dokazi izvedeni pred Sudom zahtijevaju ponovnu i oprezniju ocjenu značenja tih nedosljednosti. Osim toga, naknadno dostavljene informacije o političkom kontekstu zahtijevaju daljnju provjeru jer bi, ako se potvrde, mogle dovesti u pitanje dostatnost činjenične podloge na kojoj je tuženik utemeljio zaključak da javno deklarirana humanitarna djelatnost organizacije G24 proturječi tužiteljevu opisu djelovanja osoba koje povezuje s tom organizacijom.

19. Sud, međutim, nalazi da na temelju do sada izvedenih dokaza nije moguće pouzdano zaključiti da su nasilje nad tužiteljem počinili upravo pripadnici organizacije G24 zbog njegova odbijanja naloga za ubojstvo AL niti da zbog tog događaja i danas postoji stvaran rizik progona ili ozbiljne nepravde. Stoga do sada utvrđene činjenice i izvedeni dokazi ne daju dostatnu osnovu da Sud sam odluči o priznavanju međunarodne zaštite. Budući da je za donošenje odluke o samom pravu na međunarodnu zaštitu potrebno dodatno utvrditi i ocijeniti navedene činjenice, osobito vjerodostojnost navoda o povezanosti počinitelja nasilja s organizacijom G24 i postojanje aktualnog rizika u slučaju povratka, Sud nalazi da za meritorno odlučivanje o zahtjevu za međunarodnu zaštitu ne postoji dostatno utvrđena činjenična osnova.

20. U ponovnom postupku tuženik će ponovno ocijeniti vjerodostojnost tužiteljeva iskaza uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka provedenog pred Sudom, kao i relevantne i ažurne informacije o zemlji podrijetla glede osoba i struktura koje tužitelj povezuje s organizacijom G24, uključujući provjeru relevantnih navoda sadržanih u izvješću od 12. rujna 2026. Potrebno je ocijeniti je li učinjeno vjerojatnim da je tužitelj bio izložen nasilju zbog odbijanja naloga usmjerenog protiv AL te, ako jest, postoji li zbog tih događaja aktualan rizik progona ili ozbiljne nepravde u slučaju povratka.

21. Budući da odlučne činjenice relevantne za ocjenu vjerodostojnosti tužiteljevih navoda i postojanje budućeg rizika nisu potpuno utvrđene, a postojeći dokazi nisu ocijenjeni na način koji bi, s obzirom na rezultate dokaznog postupka provedenog pred Sudom, pružao dostatnu osnovu za odbijanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, Sud je utvrdio da osporeno rješenje nije zakonito.

22. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

23. Odluka o troškovima upravnog spora temelji se na članku 147. ZUS-a, prema kojem vrijednost predmeta spora nije procjenjiva, a svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, dok troškove spora snosi stranka koja izgubi spor. Troškovi obuhvaćaju opravdane izdatke učinjene u tijeku ili u povodu spora, uključujući i nagradu za rad odvjetnika.

24. Tužitelj je uspio u sporu jer je poništeno osporeno rješenje te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Stoga mu pripada pravo na naknadu opravdanih troškova zastupanja po odvjetniku.

25. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura te trošak zastupanja na tri rasprave u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 4.000,00 eura, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25 % u iznosu od 1.000,00 eura čini ukupno 5.000,00 eura. Navedene radnje bile su potrebne za vođenje spora, a trošak je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.). Slijedom navedenoga, na temelju članka 147. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke.

26. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu je odbijen jer ostali zatraženi troškovi nisu ocijenjeni opravdanim troškovima spora. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 3. travnja 2026. i 29. svibnja 2026. Podneskom od 3. travnja 2026. tužitelj je pretežito iznio primjedbe na termin zakazanog ročišta te iznio i obrazložio dokazne prijedloge za ispitivanje voditeljice prvostupanjskog postupka i saslušanje dr. ML i tužitelja, uz prijedloge glede osobe prevoditelja i zastupnika tuženika na raspravi. Navedene dokazne prijedloge tužitelj je mogao iznijeti neposredno na raspravi, dok primjedbe glede termina i trajanja ročišta nisu bile od utjecaja na odluku o predmetu spora. Podneskom od 29. svibnja 2026. tužitelj je u bitnome ponovno ustrajao na već ranije podnesenom i na raspravi 28. travnja 2026. ponovljenom dokaznom prijedlogu za saslušanje dr. ML, dodatno obrazlažući njegovu relevantnost te iznoseći pravna stajališta o utvrđivanju odlučnih činjenica i ulozi tuženika u postupku. Okolnost da je Sud taj dokaz potom izveo i iskaz svjedoka uzeo u obzir pri odlučivanju ne znači da je radi ostvarivanja procesnih prava tužitelja bilo potrebno sastaviti poseban podnesak kojim se već postavljeni dokazni prijedlog ponovno obrazlaže. Sud je stoga, s obzirom na sadržaj navedenih podnesaka, ranije poduzete procesne radnje i mogućnost iznošenja tih navoda i prijedloga na raspravi, ocijenio da njihovo sastavljanje nije bilo objektivno potrebno za vođenje ovog spora. Stoga trošak njihova sastavljanja nije priznat kao opravdani trošak spora u smislu članka 147. ZUS-a te je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu, 24. rujna 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Tomislav Nagy – elektroničkim putem

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, Zagreb

3. U spis