REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj 82 K-546/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Mitri Meštrović kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Tihane Petrović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KN, zbog dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj KO-DO-578/2024. zaprimljene kod Suda 2. listopada 2024., nakon održane i zaključene rasprave 21. rujna 2026., dana 24. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08)

Okrivljenik KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. JN i K djev. J, rođen **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, zaposlen, na dugogodišnjem bolovanju, oženjen, otac petero djece, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 14. srpnja 2024. oko 12,15 sati u Galovcu, u dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa], protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/2017, 126/2019, 84/2021), kojom je propisano da se zabranjuje svaki oblik primjene fizičke sile i psihičko nasilje prema članovima obitelji, iako svjestan da time izaziva strah, fizičke i psihičke boli, te poniženje kod svoje supruge VN, pa htijući to, u alkoholiziranom stanju nakon verbalne prepirke sa suprugom oštećenom VN koja je spremala roštilj, jer nije mogao pronaći vino, psovao je riječima da joj jebe mater i ćaću u grobu, da joj jebe mater, da joj pička materina, govorio joj da će je istjerati iz kuće, nakon čega je uzeo veliki čekić – macu te rekao da će sve porazbijati u kući, zato što je sklonila vino, nakon čega je iznio kuhinjski stol u dvorište govoreći da će ga razbiti, da neće nitko jesti, nakon što su pristupili njegovi sinovi oštećeni TN i JN, koji su ga pokušali smiriti, te unijeti stol natrag u kuću, čemu se protivio, te počeo vikati na njih, te u cilju da zastraši svoju suprugu VN i sina JN rekao da će ih svih pobiti, da će uzeti plinsku bocu i dignuti kuću u zrak, da će benzinom politi kuću i sve zapaliti, nakon čega je uzeo konop i rekao da se ide objesiti, te otišao u garažu, a potom uzeo ljestve, koje mu je uzeo sin JN kako bi ga u tome spriječio, u čemu ga je spriječio sin JN, koje postupanje je kod oštećene žrtve VN izazvalo osjećaj poniženosti i straha za vlastitu sigurnost, kao i kod oštećenika žrtve JN,

dakle, grubo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, te drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti i nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, iz čl. 179.a KZ/11 i dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, u svezi sa čl. 51. KZ/11.

II. pa se okrivljeniku KN za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, počinjeno na štetu oštećenice VN okrivljeniku se

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, počinjeno na štetu oštećenika JN okrivljeniku se

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

III. Temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik KN se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci IV. Temeljem čl. 56. i 57. KZ/11 prema okrivljeniku se primjenjuje djelomična uvjetna osuda na način da se za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine primjenjuje

UVJETNA OSUDA

pa se kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik roku od 3 (tri) godine ne počini isto ili drugo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetnog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

Izrečeni NEUVJETOVANI DIO kazne zatvora okrivljeniku iznosi 6 (šest) mjeseci.

V. Na temelju članka 70. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11 I. okrivljeniku KN izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja će se za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a nakon izvršenja tog dijela kazne izvan zatvorskog sustava, u zdravstvenoj ustanovi ili kod pravne ili fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja, pod uvjetima određenim posebnim propisom, a može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, odnosno najdulje dvije godine.

VI. Na temelju članka 58. stavka 5. u vezi s člankom 57. stavkom 6. KZ/11 I. okrivljenik se upozorava da sud može opozvati uvjetovani dio kazne i odrediti njegovo izvršenje ako bez opravdanog razloga krši obveze određene izrečenom sigurnosnom mjerom.

VII. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik se oslobađa obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, pod brojem KO-DO-578/2024 dana 2. listopada 2024. je podnijelo optužnicu protiv okrivljenika KN radi učina dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, iz čl. 179.a KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11. Dana 4. travnja 2025. donesena je presuda br. K-77/2025., kojoj je okrivljenik proglašen krivim za učin predmetnih kaznenih djela te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jedanaest mjeseci, a koja je presuda povodom podnesene žalbe rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku br. Kž- 205/2025 od 17. rujna 2025. ukinuta, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odučavanje.

2. Iznoseći svoj stav o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne osjeća krivim za učin kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.

3. Okrivljenik je u svojoj obrani na raspravi od 21. rujna 2026. naveo da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je dao kako prilikom prvog ispitivanja, tako i prilikom ispitivanja na raspravi od 2. travnja 2025. Prilikom prvog ispitivanja okrivljenik je naveo da to za što ga se tereti nije istina, da nije nikome prijetio niti da je suprugu vrijeđao, on da sa suprugom već pet godina nema nikakav odnos, ne pričaju, ne spavaju i ne jedu zajedno, da radi na crno i taj novac da je njezin, plaća režije i da mu ne bi ništa ostalo da tako ne radi, tog dana da su iz frižidera nestala dvije boce vina koje mu je donijela kćer V i zet prije nekih mjesec dana, da je pitao kćer T koja je pitala njegovu suprugu i kad je donijela to vino da joj je rekao da što dira ono što nije njezino, a kako je njegova majka koja ima 84 godine sjedila ispred kuće da mu je rekla kako ga nije sram da još jede na stolu pok. oca i nje, što ga je uvrijedilo i naljutilo pa je taj stol iz kuhinje donio ispred kuće, tada da su došli i sinovi TN i JN te ga počeli gurati jer im je njihova majka rekla da je on rekao da je kurva i iznio stol, to da svojoj majci nikad ne bi rekao. Uglavnom, da je TN u jednom trenu stao na taj stol i u sredini ga razbio pa je ispalo kao da je on to napravio, a nije i to da je rekao policijskim službenicima kad su došli. On da je uzeo konop i u afektu rekao da će sam sebi presuditi, što naravno nije mislio. Dakle nikome da nije prijetio niti vrijeđao suprug i svoju majku, i da ne zna tko ga je i zašto lažno prijavio, nije ni znao da su ga prijavili, samo je u jednom trenutku vidio kako je došla policija. Suprugu da nikad nije napadao niti taknuo. Ima petero djece, s njim u kući žive supruga, sin JN, kćer R i još jedna kćer, s njima nije u dobrim odnosima, a sin TN i srednje kćer da su u brakovima i ne žive s njima, sin TN živi u kući odmah do njih i da ga je malo odbacio jer nije bio na rođendanu unuku, a nije išao jer nije imao novaca. Alkohol da je pio dok je bio u hrvatskoj vojsci, sad da pije povremeno, jer je razočaran. Ima psihičke probleme i probleme sa tlakom te se liječio na psihijatriji 2007. onda je bio prekid pa 2012., 2017. i od 2021. da se stalno liječi, da ne znaju što mu je, navodno PTSP. Na raspravi od 2. travnja 2025. okrivljenik je u obranu dodao i da se toga dana nije ništa slavilo niti je bio ikakav blagdan. Ne zna da li je osim užih članova obitelji netko trebao doći. Već 6, 7 godina da on i supruga nisu u dobrim odnosima, ne spavaju više zajedno, da nju treba pitati zašto, on ne zna. Po njegovom mišljenju supruga ga se nema što bojati, jer nema išta s njom, živi kao pas i da ima odvjetnika davno bi se razveo. Na bolovanju da je već 5, 6 godina. Ta kuća u kojoj žive da ju je on naslijedio, ali je to sve trebalo obnoviti, to je radio za vrijeme braka s tim da supruga ništa nije ulagala jer nije radila. Sinovi da mu ništa ne pomažu pri tome misli i financijski. Njegovoj supruzi ne smeta kad pije vino već joj smeta što je uopće u kući. Prije je proizvodio vino, sad ga kupuje. Kad pijem da mu je dovoljna jedna boca vina za cijeli dan, ali ne pije svaki dan. Alkohol ne pije natašte, pije od 12-13 h poslije ručka. U kući da ima alata pa tako i "macu" koja stoji u šupi poviše kuće. Inače da je automehaničar pa popravlja vozila. Taj dan da se prvo posvađao sa suprugom jer su u kuhinji bile dvije boce vina koje su tamo stajale neko vrijeme, a koje je supruga negdje maknula pa je svađa počela oko toga gdje je spremila te dvije boce vina jer mu nije htjela reći gdje su te boce vina. Tada ne bi pio to vino jer je bilo tek 09,00 sati. Njega da je taj dan naljutio i sin JN, ne može se sjetiti zašto, u svakom slučaju da se na njih naljutio i zbog toga popio vina, imao je još jednu treću bocu vina i zato mu je taj dan utvrđeno da je pod utjecajem alkohola, pio je natašte. Taj stol da je iznio iz kuhinje na terasu jer mu je majka rekla na čijem stolu jede jer je taj stol kupio njegov pokojni otac, došlo mu je da ode kupiti drugi stol u Pevexa. Njegov sin TN da je u jednom trenutku skočio na taj stol, stol se nije oštetio, ne zna da li je to napravio kako on ne bi odnio taj stol. Već 5,6 godina da sam sebi kuha nakon što oni sebi naprave ručak, kuha na plin. Te prigode da nije spominjao plinsku bocu, što će mu ona. Nikad prije pa tako ni taj dan da ništa ružno nije rekao svojoj ženi i sinu. Išao je u tu šupu, garažu, ali se ne sjeća zašto, niti zna zašto su ga kazneno prijavili. Ako mu bude određeno liječenje o ovisnosti da će se toga pridržavati iako napominje da je upisan kod doktorice C i misli da će mu biti određena dnevna bolnica, ona da je psihijatrica, te će svakodnevno morati ići kod nje. Nadalje je na raspravi od 21. rujna 2026. okrivljenik u svoju obranu naveo i da je sve krenulo od ničega i otišlo u nedogled, putno toga navedenog u optužnici da se nije dogodilo, to da je bila obična prepirka, on i oštećenica da se niti ne hrane zajedno niti spavaju zajedno, ništa i ne zna zašto je dirala ono što nije njezino, zašto je dirala njegove stvari kada on nije njezine, a od toga da je sve krenulo, jer je taj alkohol stajao na tom mjestu mjesecima, a ne dan ili dva, a poslije da ga je „čapalo“ ludilo te se desilo što se desilo pri čemu da nije znao da će doći policija, niti je tada ikoga tukao niti maltretirao

4. U dokaznom postupku u svojstvu svjedoka su ispitani oštećenici VN i JN, te svjedoci RN i CN, uz suglasnost stranka pročitan je iskaz svjedoka TN koji je na raspravi koristio blagodat nesvjedočenja, dok je iskazivao na dokaznom ročištu, te je ispitan i stalni sudski vještak dr. Darko Labura, a u nastavku dokaznog postupka je razgledavano i čitano nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Darka Labure od 28. rujna 2024. (l.s. 64-74), dopuna nalaza i mišljenja od 2. travnja 2026. (l.s. 202-214), potvrde o visini dohodaka i primitaka okrivljenika Porezne uprave, Područnog ureda Zadar (l.s. 245-250), rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku od 17. rujna 2026., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika (l.s. 29), nalaz Hitnog prijema (l.s. 30, liječnički nalazi okrivljenika (l.s. 189-197) te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

5. Svjedokinja oštećenica VN ispitana na raspravi od 21. siječnja 2026., je ostala kod svog iskaza sa dokaznog ročišta od 3. rujna 2024. te rasprave od 13. ožujka 2025. Prilikom ispitivanja na dokazom ročištu oštećenica je navela da je tog 14. srpnja bila nedjelja, pripremala je roštilj, u blizini da je bilo njihovo troje unučadi kad je došao njezin suprug, okrivljenik i rekao da joj jebe mater i pitao ju gdje je to vino koje je ona sklanjala. Zaista da je vino prije toga stavila u konobu, a nakon toga u kuhinju. Okrivljenik da je tada uzeo macu, teški čekić i rekao da će sve porazbijati u kući, a sve zbog toga što je ona sklonila vino, vrijeđao joj je pokojnog oca i majku u grobu nakon čega da je otišla u sobu i zaključala se, a prije toga da su joj sinovi rekli da se zaključa jer da ju okrivljenik može udariti. Okrivljenik da je došao i pitao zašto se zaključava, te joj ponovno opsovao mater i onda iznio stol da će ga razbiti. Tome da se suprotstavila njegova majka u dobi od 84 godine i rekla da neće razbijati stol kojeg je ona krvavo stekla. On da ih je sve istjerivao iz kuće koja se vodi na njegovu majku. U drugom događaju da je gledala televiziju, a okrivljenik da je isključio osigurač da je ne može gledati. Inače okrivljenik da stalno govori protiv nje i djece, u velikom je kreditu i govori da će kuću dati pod hipoteku. Okrivljenik da je radio u "Čistoći", već da je pet godina na bolovanju i ne zna da li prima ikakvu naknadu, ona povremeno radi i djeca joj pomažu. Svaki dan okrivljenik da uzima tablete za tlak, živce i sl., a po njezinoj procjeni da pije do pet litara vina dnevno, što ne ide jedno s drugim, a prekomjerno konzumira alkohol zadnjih 7-8 godina, te je tri puta bio na psihijatriji zbog alkohola i to prije 7-8 godina. Kad se napio da je uzeo konop i htio se objesiti. Odnosi između njih su ovakvi zadnjih 10 godina, često joj psuje mater koja ju je rodila u grobu i još svašta. Zadnji put da je prijetio da će ubiti nju i sve njih pričao je s nekim na mobitel i rekao da im neće dati mira. Tog dana u nedjelju oba sina da su bila kod kuće i da su sve što je okrivljenik govorio mogli čuti i vidjeti. Okrivljenik da je spominjao da će benzinom politi kuću i sve zapaliti.

5.1. Na raspravi od 13. ožujka 2025. svjedokinja oštećenica VN je navela da se nakon ovog događaja okrivljenik više nije grubo ponašao, ali i dalje konzumira alkohol, da ga se i dalje boji da bi ponovno mogao počiniti nešto kao i te prigode i da je bila kod socijalne radnice na razgovoru jer bi se njezin suprug trebao ići liječiti, a ona da joj je ispričala da kad je bio kod nje da je bio pod utjecajem alkohola, da je zaudarao na alkohol. Inače sin JN da živi sa njima i da se zbog ovog osjeća isto kao i ona, a TN da je stariji, ne živi s njima, ima svoju obitelj i troje djece. Svekrva da živi s njima u istoj kući, ali je odvojena od njih. Ne zna da li TN može utjecati na oca, TN ima svoju obitelj pa ga ne želi opterećivati sa ovim, ima dovoljno svojih problema. Ponašanje okrivljenika i kad ne pije je nikakvo odnosno isti da se probudi, popije tablete koje su mu propisane kao terapija, nešto pojede i odmah ide piti alkohol. Te kritične prigode okrivljenik da joj je govorio da kupi stvari i odlazi iz kuće te je prijetio da će ih sve, kao i kuću zapaliti benzinom. Kako bi bolje objasnila kronologiju događaja da se nakon što joj je okrivljenik rekao da će je istjerati iz kuće i psovao majku, oca te nju, zaključala u sobu, on da je bio došao do tih vrata i pitao zašto se zaključala i tada da je čula kako govori da će ih sve pobiti, da će benzinom politi kuću i sve zapaliti. Također da je bila prisutna u trenutku kad je donio konop i skale te rekao da će se objesiti. On da se bio popeo na skale da će se objesiti pa su ga u tome spriječili sinovi.

5.2. Nadalje je na raspravi od 21. siječnja 2026. svjedokinja oštećenica dodala da je okrivljenik uz sve riječi koja je do sada u svom iskazu navela spominjao i plinsku bocu uz benzin, te je navodio da će podignuti kuću u zrak odnosno benzinom je politi i zapaliti. Što se tiče boca vina, tu da je stajalo više boca vina u kuhinju, a uz ta plastična pakiranja iz trgovine koje je kupovao njezin suprug tu su još bile i dvije staklene boce vina koje je donio njezin zet, a kako joj je bilo neugodno što je bilo toliko boca, da je dio odnijela u konobu, dakle, nije ih bacila, samo ih je spremila, pa kada je njezin suprug vidio da te boce fale, rekao je da di su te boce, što joj to smeta i nakon toga da ju je počeo vrijeđati da joj jebe majku i ćaću u grobu, da će je ubiti te da će je istjerati iz kuće. Osim toga te prigode, prije ovoga, da je bila vani ispred kuće, kao i troje unučadi, da je pekla meso na roštilju, a onda je njezin suprug počeo dizati buku pa je išla vidjeti što se događa, on je vikao da će sve porazbijati s tim da je otišao u dvorište, uzeo macu, s njom se vratio u kuću vičući da će sve porazbijati, a nakon toga da je izašao ispred kuće na način da je sa sobom donio kuhinjski stol te uzeo tu macu i počeo vikati da će sve razbiti. Napominje da je otišla u sobu nakon što se sve odvilo, dakle da je vidjela dio i kada je on stavljao ono uže preko stabla i rekao da će se objesiti te iz garaže donio ljestve, u čemu su ga spriječili sinovi JN i TN na način da su dotrčali do njega i skinuli ga sa skala. Objasnila je kronologiju ovog događaja dakle kada je iskazala da je otišla u sobu to da je doista i bilo tako i to na način da su joj sinovi rekli da ode u sobu, ali to da je bilo tek nakon što su oni zvali policiju, dakle, nakon cijelog ovog događaja jer su joj tada i rekli da su zvali policiju i da ode u sobu do njihovog dolaska.

5.3. Nakon što je oštećenici predočen iskaz s rasprave od 13. ožujka 2025. u dijelu u kojem je navela da kada se zaključala u sobu gdje je okrivljenik došao do vrata i pitao zašto se zaključala te da je tada čula da je govorio da će ih sve pobiti i benzinom politi kuću i sve zapaliti, pa vezano za njezin sadašnji iskaz da je ona otišla u sobu tek nakon što je cijeli događaj bio dovršen te da je okrivljenik rekao da će benzinom politi kuću i sve zapaliti te uzeti plinski bocu i dignuti kuću u zrak dok su se još nalazili u dvorištu kuće, te na upit oštećenica je odgovorila da je okrivljenik na taj način prijetio i ispred kuće i njoj kada se zaključala u sobu, na raspravi da nije bila dobro navela tijek događaja jer je zaboravila napomenuti da je pred vratima sobe ponovio prijetnju, nakon što je već cijeli događaj bio gotov i policija je bila pozvana. On da joj je te prigode govorio da će je istjerati iz kuće to kada su bili u dvorištu, a inače da joj to stalno govori. U kritično vrijeme da nisu zajedno jeli, svatko je sebi spremao hranu. Kada je okrivljenik prijetio ovim riječima da će svih pobiti i uzeti plinsku bocu, dignuti kuću u zrak, benzinom politi kuću i sve zapaliti prvenstveno da se obraćao njoj, a da je bio prisutan sin JN, ali i TN. Bili su od okrivljenika udaljeni cca 10 metara.

5.4. Nakon iskaza oštećenica je dodala da da ne može više ni biti pametna nakon ovakvog ponašanja okrivljenika, na što joj je okrivljenik u sudnici dobacio "a kad si ti bila pametna“, što je i konstatirao na zapisniku sa rasprave

5.5. Potom je svjedokinji oštećenici predočen dio njezinog iskaza sa dokaznog ročišta od 3. rujna 2024. u kojem je navela da je okrivljenik kada je zadnji put prijetio da će ubiti nju i svih njih s nekim pričao na mobitel, pa na upit da se izjasni da li zna s kim je to pričao, svjedokinja oštećenica je odgovorila da se toga više ne može ni sjetiti, dakle, da se ne može sjetiti da li je te prigode bio na mobitelu. Naime, da se puno bolje sjećala ovog događaja kada je prije iskazivala u odnosu na sada, jer se tada bolje sjećala događaja .

5.6. Nadalje je svjedokinja oštećenica VN nadoslušana na raspravi od 24. kolovoza 2026., kada je istoj dana na uvid žalba od 11. lipnja 2026., na presude Općinskog suda o razvodu braka između nje i okrivljenog br. P-Ob-2/2026 od 12, svibnja 2026., te je na upit odgovorila da za tu žalbu uopćen nije ni znala niti da se o tome konzultirala sa svojom punomoćnicom, niti tražila od nje da tu žalbu podnosi, da je doista željela razvod braka, zbog toga što su između nje i okrivljenika trajno narušeni odnosi, s njim već 10 godina nema ništa, da uopće niti ne komuniciraju niti išta. Kada je zaprimila tužbu za razvod braka da je opunomoćila MN da je zastupa. Kada je pričala sa svojom punomoćnicom da je ista niti u jednom trenutku nije pitala da li ona želi razvod već joj je rekla da će do razvoda svakako doći, zato joj je rekla da ne ode na to ročište već će ona sudu dostaviti nekakav podnesak, te je dodala da ako ju bude na bilo koji način gnjavio okrivljenik da zove policiju. Njezina punomoćnica da je nije niti obavijestila o tome da je donesena presuda da je brak razveden, to da je prvi put čula na raspravi pred sudom kada je u spis i priložena te presuda. Da je ranije znala za tu presudu, da ne bi svojoj punomoćnici davala upute da se žali na nju, jer kako je to navela, želi razvod braka. Svojoj punomoćnici, vezano za tu žalbu, u dijelu koji se odnosu na razvod braka da je znala za presudu, da bi rekla da se ne želi žaliti, ali da bi svakako ostala kod žalbe vezano za naknadu troškova postupka.

6. Svjedok oštećenik JN ispitan na raspravi od 21. siječnja 2026. ostao je kod svog iskaza sa dokaznog ročišta od 3. rujna 20024., te rasprave od 13.ožujka 2025. Prilikom ispitivanja na dokazom ročištu oštećenik je naveo da je 14. srpnja 2024. bio u sobi, da je čuo viku i galama, kako se otac dere na majku i baku, tada da je opsovao majku i svašta joj govorio, nakon čega da je uzeo konop i otišao u garažu rekavši da će se objesiti, uzeo je ljestve tu da su bili i brat TN, njegova majka i baka, on da je uzeo ljestve i sklonio ih. Okrivljenik da je izgurao stol iz kuće i uzeo "macu". On i brat da su pokušali unijeti stol u kuću čemu se otac usprotivio. Dalje da mu je otac prijetio preko mobitela da će ga istjerati iz kuće kada izađe iz zatvora, da će ih sve troje pobiti, te da će njemu i bratu namjestiti otkaz na poslu. Tog dana da je otac bio u alkoholiziranom stanju, to da je bilo oko podne i pol. Otac da ima mjeru zabrane približavanja od 15. srpnja što je prekršio jer je vadio osigurače, a nakon što je majka rekla da će zvati policiju da je digao osigurače. Kada je još bio dijete da ih je otac istjerivao iz kuće tako da su se kao djeca grijali na ognjištu u sporednoj kući. Otac da se inače zadnjih godinu dana svađa, psuje i sl., čuo je kako otac majku vrijeđa riječima da joj jebe majku u grobu, da joj pička materina i sl. Tada, u srpnju da je majci prijetio da će je istjerati iz kuće, rekao je da će uzeti plinsku bocu i dignuti kuću u zrak. Otac da nikad nije fizički nasrtao na njega i brata, ali da jest na majku.

6.1. Nadalje je na raspravi od 13. ožujka 2025. svjedok oštećenik JN naveo da se nakon ovog događaja stvari nisu promijenile, njegov otac i dalje konzumira alkohol, ali za sada ne krši izrečenu mjeru opreza. Kada njegov otac ne pije, a što je vrlo rijetko da je bolji, smireniji, ali da s on nije bavio time da otac ode na liječenje od alkohola, kad se to sve počelo događati da je bio dijete. Ovo sve da je na njega utjecalo dosta stresno te izazvalo strah. Kad je bio dijete otac da se znao ponašati ružno prema njemu, da ga je znao tjerati iz kuće, nikad mu nije davao džeparac. Njegov otac da nema stalo zaposlenje radi na crno, popravlja traktore, freze i slično.

6.2. Nadalje je na raspravi od 21. siječnja 2026. svjedok oštećenik JN naveo i da je taj cjelokupni događaj trajao je otprilike sat vremena. Te kritične prigode po njegovom sjećanju majka da se zaključala u sobu i to jednom, tijekom događaja odnosno nakon što se otac pokušao objesiti na stablu ispred kuće. Sjeća se da je otac spominjao benzin i paljenje i rekao je da će sve zapaliti benzinom. Te kritične prigode da je čuo kako je njegov otac govorio majci da joj jebe mrtvu majku u grobu, da će uzeti plinsku bocu i sve dignuti u zrak te da će uzeti benzin te njime politi kuću i sve zapaliti kao i njih, pri čemu da njegova majka nije ništa govorila, samo je šutjela. Naime, upravo to kada je otac vrijeđao majku da je čuo jer je bio u sobi pa je izašao vidjeti što se događa, to da se sve odvijalo ispred kuće, oni svi da su stajali u blizini jedan drugoga. Trenutno da je u nikakvim odnosima s ocem. Zbog njegovog ponašanja i prijetnji da je doživio i dalje doživljava stres.

7. Potom je, uz suglasnost stranka na raspravi od 24. kolovoza 2026. pročitan iskaz svjedok TN koji je prilikom ispitivanja na raspravi od 13. ožujka 20025., koristio blagodat nesvjedočenja, a kako je na dokaznom ročištu održanom 3. rujna 2024., temeljem čl. 285. st. 3. ZKP/08 bio upozoren da će se ukoliko ne bude htio svjedočiti u daljnjem tijeku postupka njegov iskaz moći koristiti kao dokaz, na raspravi je pročitan njegov iskaz sa dokaznog ročišta kada je naveo da tog dana u srpnju bio u kući, da je čuo viku i galamu, onda da je došao JN i rekao da se svađaju misleći da sebe, majku i oca, on da ih je sve smirivao prvenstveno zbog djece, nakon čega da je otišao kući i legao, nakon sat vremena da je došao brat JN i rekao da je otac iznio stol vani, da neće nitko jesti. On da je htio taj stol vratiti u kuću otac da nije dao zbog čega je on taj stol bacio na zemlju, te otišao u svoju kući i zvao policiju. Otac pred njim da nikad nije vrijeđao majku, a tog dana da su se otac i majka međusobno dovikivali, otac da je govorio da će zapaliti kuću benzinom, to da je osobno čuo, s tim da njemu nije prijetio.

8. Svjedok RN u svom iskazu na raspravi je naveo da je te kritične prigode radio u vrtu sa svojom suprugom, inače su susjedi KN, te je čuo neke povišene tonove kako dolaze iz dvorišta KN, bacio je pogled, ali da se ne može sjetiti da li jednom ili više puta jer je prošlo dosta vremena od tada, uglavnom da je vidio u dvorištu KN i VN kako nešto razgovaraju povišenim tonovima, nije mu to izgledalo ništa strašno jer oni inače glasno pričaju, međutim u jednom trenutku da mu je supruga rekla da je došla policija do KN kuće zbog čega su oni otišli do njegove majke pitati što se dogodilo, a ona da im je rekla da je policija odvela KN, da ga terete da je počinio nasilje u obitelji. Osim KN i VN te prigode da nije vidio nikoga drugoga u tom dvorištu.

8.1. Na upite svjedok RN je odgovorio da je od njih tada bio udaljen nekih 20-ak, 30-ak m. Naime, ispred njegovog dvorišta da je ulica i nasuprot nje je dvorište od KN. On da se ne može sjetiti što su oni te prigode jedan drugom govorili, a da nije ni obraćao pažnju, sjeća se da je bilo nekakvih međusobnih psovki, ali doista da na to nije niti obraćao pažnju, osim toga da nije ni obraćao pažnju jer je takva vrsta razgovora između njih bila uobičajena. Što se tiče njihovoga braka u to vrijeme da im je brak bio loš, naime davno prije VN da je znala piti, a što je KN pokušavao sanirati, pokušavao je izvesti djecu na pravi put, o djeci da je najviše brinula KN majka. Kada bi ih došao posjetiti unatrag tri godine, i prije ovog kritičnog događaja, da nikada nije svjedočio nekakvoj galami ili nasilnom ponašanju KN prema VN. S KN i VN da je u korektnom odnosu. On da ne zna da li je KN na dnevnoj bazi pio alkohol, kada ga je nudio da nije uzimao i da ga nikad nije vidio pijanog. Što se tiče VN, nju da je vidio da pije, to da je bilo prije 15-ak godina, zadnje 2-3 godine da ju nije vidio da pije.

9. Svjedokinja CN ispitana na raspravi u svom iskazu je navela da je prva susjeda u [adresa] okrivljenika KN te se sjeća te prigode jer je tada zajedno sa suprugom nešto radila u vrtu i čula neku viku ali to nije ništa bilo strašno, jer KN inače glasno priča, te je otišla pitati KN majku M što se dogodilo a ona joj je rekla da je KN odvela policija. Osim navedenoga da ništa drugo nije čula ni vidjela navedene prigode. Prije tog kritičnog događaja unutar nekih godinu dana da nje čula da su se KN i njegova supruga svađali, prije jedno 15 godina da je bila prisustvovala ponekad njihovim međusobnim svađama. KN da je tada radio po cijele dane, ujutro na poslu, a popodne na polju dok za oštećenu VN zna da je ponekad znala popiti, pa tako i jednom kada su bili zajedno u društvu da je bila pod utjecajem alkohola, a i KN da je znao nekad popiti.

9.1. Na upite svjedokinja CN je odgovorila da je kasnije otišla do KN majke jer je vidjela da je po KN došla policija što joj je bilo čudno jer nije čula nikakvu posebnu viku. Tada nije čula nikakve uvrede ni prijetnje, nije niti razumjela o čemu se priča, samo je čula nekakvu viku, ali nije mogla razumjeti sadržaj iste. Kada je rekla vika a je pod tim mislila da su bili povišeni tonovi više nego inače, i tada da je čula i KN, ali i VN. Oni da su tada bili udaljeni od nje nekih 10 m, te ih je mogla vidjeti kada bi se malo nagnula, tada da je vidjela samo da njih dvoje stoje u blizini jedan drugog i nešto govore, osim toga da nije ništa drugo vidjela. Mislim da je odnos između njih dvoje nikakav i da već dugo vremena ne funkcionira. Po njezinom mišljenju, jer je znala viđati KN i njegovu suprugu, misli da ju je KN i ranije trebao ostaviti. Ona da ga je zanemarivala. Doduše da se s njima nije često družila, ali je KN u daljnjem rodu s njezinim mužem pa su tako bili u kontaktu, te kako je već navela, njegova je supruga VN prije 15-ak godina znala popiti, te se nekada nije ni brinula za djecu i to kada bi popila, a KN da je cijelo vrijeme radio. To da je vidjela više puta, ne može se sjetiti koliko, onda bi se KN brinuo o djeci, ako ne on onda njegova majka. Već duže vrijeme VN da ne pije. Taj cijeli događaj kada je čula tu viku da je trajao nekih 30-ak minuta za koje vrijeme da je bila u vrtu, tamo da je radila, cijelo vrijeme te vike da je bila prisutna u vrtu jer se u vrtu nalazila u trenutku dolska policije. Osim KN i VN da u dvorištu, kada je bila pogledala, nije vidjela nikoga drugog. Ne može se sjetiti koliko je puta bacila pogled u njihovo dvorište, jednom ili više puta, jer joj se ta vika nije činila ništa strašno. Ona da zna da KN popije, ali nikada ga nije vidjela pijanog, a niti je čula da za KN netko priča da puno pije. S KN da je u korektnim odnosima. O ovom događaju da s njim nije pričala, dok sa VN nema nikakav odnos, ni dobar ni loš, da se jedna drugoj ne javljaju, nikad se nisu svađali .

10. Stalni sudski vještak dr. Darko Labura, ispitan na raspravi 24. kolovoza 2026. u cijelosti je ostao kod svog nalaza i mišljenja od 28. rujna 2024. (l.s. 64-74), te dopune nalaza i mišljenja od 2. travnja 2026. (l.s. 202-214), kao i kod svog iskaza sa rasprave od 2. travnja 2025..

11. Stalni sudski vještak dr. Darko Labura u svom nalazu i mišljenju od 28. travnja 2024. je naveo da je okrivljenik tempore criminis imao poremećaj ponašanja uzrokovan konzumiranjem alkohola na nivou štetne uporabe i psihičke ovisnosti F10.2, imao je i crte impulzivnosti, te je evidentna i bračna problematika. Okrivljenik da ima poremećaj osobnosti F62.0 radi PTSP F43.1. Psihopatološki generator okrivljenikovog ponašanja tempore criminis da je alkoholizam, karakterne crte, njegova impulzivnosti potaknuta akutno pijanim stanjem F10.0., te je okrivljenik bio smanjeno ubrojiv, ali ne i bitno i to radi impulzivnog reagiranja, akutne alkoholiziranosti i strukturalnih poremećaja, a radi PTSP-a. Okrivljenik da nema teže psihičke komplikacije alkoholizma. S obzirom na navedeno da su kod okrivljenika potrebne mjere obveznog liječenja od ovisnosti prema čl. 69. KZ/11 radi opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, potrebno je intenzivnije ambulantno liječenje, što znači da bi se okrivljenik osim u ambulanti za alkoholizam u OB Zadar javljao i u Zavod za javno zdravstvo radi testiranja urina na alkohol sve po dva puta mjesečno, te da preporuča uključivanje socijalnih djelatnika u djelovanju na obiteljske relacije, te obiteljsku psihoterapiju, ukoliko bi stranke u postupku to prihvatile.

11.1. Nadalje je vještak dr. Labura na raspravi od 2. travnja 2025. na upit od kada postoji stanje ovisnosti o alkoholu kod okrivljenika odgovorio da se prilikom davanja svog nalaza i mišljenja prvenstveno vodio podacima iz ovog kaznenog predmeta ponajviše iskaza koji je svjedokinja oštećenica dala na dokaznom ročištu pred sucem istrage kada je navela da okrivljenik pojačano konzumira alkohol 7, 8 godina. Tog 14. srpnja 2024. okrivljenik da je bio u akutno alkoholiziranom stanju, a sagledavajući učinak etilnog alkohola na koru velikog mozga odnosno na frontalni dio gdje se nalaze inhibitorni centri svakako da je ta konzumacija alkohola i akutno pijano stanje potaklo hostilne i agresivne elemente iz poremećene strukture osobnosti okrivljenika, s tim da okrivljenik još ima i dijagnozu PTSP-a. Okrivljeniku da su što se terapije tiče propisani određeni anksiolitici kao normabel odnosno diazepam te antidepresiv duloxetin, hipnotik za poremećaj spavanja i još sulpirid, a uz koje lijekove da se ne smije uzimati alkohol, jer dolazi do raznih štetnih kombinacija prije svega sinergističkog pojačavanja svakog od ovih navedenih lijekova, čak da postaje značajniji utjecaj i samog alkohola koji je u kombinaciji s lijekovima.

11.2 Nadalje je provedeno dopunsko psihijatrijsko vještačenje okrivljenika po stalnom sudskom vještaku dr. Darku Laburi od 2. travnja 2026. iz kojeg proizlazi da je okrivljenik tempore criminis imao poremećaj ponašanja uzorkovan konzumiranje alkohola nivoa štete uporabe sa elementima psihičke ovisnosti, a sada da je u apstinenciji, da ima i crte impulzivnosti , te trajni poremećaj osobnosti F 62.0. radi PTSP- a F43.1. Psihopatološki generator okrivljenikovog ponašanja tempore criminis da je alkoholizam, karakterne crte, njegova impulzivnosti potaknuta akutno pijanim stanjem F10.0., te je okrivljenik bio smanjeno ubrojiv, ali ne i bitno i to radi impulzivnog reagiranja, te akutne alkoholiziranosti. S obzirom da se okrivljenik u aktualnom vremenu negira konzumiranje alkohola, a da se intenzivno liječio po psihijatru unazad dvije godine (što ambulantno, što u Dnevnoj bolnici) , da je mišljenja da je protokom vremena došlo do promjena u psihičkom statusu (okrivljenik je u apstinenciji), pa okrivljeniku sada nije potrebno liječenje od ovisnosti o alkoholu, ali da je prema istom potrebno primijeniti psihosocijalne mjere iz čl. 70. KZ/11, zbog opasnosti od ponavljanja djela.

11.3. Stalni sudski vještak dr. Darko Labura na raspravi od 24. kolovoza 2026. na upit temeljem čega je došao do zaključka da kod okrivljenika postoji poremećaj ponašanja uzorkovan konzumiranjem alkohola nivoa štetne uporabe (F10.1) s elementima psihičke ovisnosti, kada iz medicinske dokumentacije na kojoj temeljite svoj nalaz i mišljenje, a koja dokumentacija je u sudskom spisu, ne proizlazi takva dijagnoza, već se okrivljenik liječi radi PTSP-a i depresivnog poremećaj, je odgovorio da je svoj zaključak temeljio na osnovi anamnestičkih podataka koje okrivljenik dao tijekom egzaminacije, kao i temeljem anamnestičkih podataka iz vještačenja dr. FN, a isto tako niza meteopodataka od strane svjedoka. Sam okrivljenik da je naveo da je već u ranoj mladosti počeo piti vina i pivo, i previše i svakodnevno, čak da je naveo da mu se zadnjih deset godina tresu ruke, pa da zadnje dvije godine pije u društvu, tempore criminis da je ustanovljeno da je bio u pripitom stanju, mada on navodi da je pio bezalkoholno pivo, ali da je prije toga u nekom vremenu prije toga pio gemište, također tu da su izjave oštećenice koja navodi da okrivljenik i dalje konzumira alkohol, pa onda izjave oštećenika JN "Moj otac i dalje konzumira alkohol, kada moj otac ne pije bolji je". Sam okrivljenik da je 2. travnja 2025. naveo: "Prije sam proizvodio vino, a sada ga kupujem. Kada pijem dovoljna mi je jedna boca vina za cijeli dan, a ne pijem svaki dan. Alkohol ne pijem natašte, pijem od 12 do 13 h poslije ručka." Dakle, iz svih navedenih podataka, a i uspoređujući s vještačenjem dr. FN koji je također tu vještačio da se radi o štetnoj uporabi alkohola, bez obzira što u medicinskoj dokumentaciji takva dijagnoza nije evidentirana, kao vještaku sigurno da mu je ostavljena mogućnost da takvu dijagnozu ustanovi.

11.4. Na upit zašto psihopatološki generator okrivljenikovog ponašanja tempore criminis, za slučaj da mu se dokaže krivnja, nalazi u njegovim karakternim crtama impulzivnost, te potkrjepljuje takav zaključak okrivljenikova medicinska dokumentacija, vještak dr. Labura je odgovorio da odgovarajući na pitanje u vezi generatora ponašanja okrivljenika tempore criminis kada je naveo da je njegovo ponašanje tempore criminis bilo potaknuto impulzivnim reagiranjem uz akutnu alkoholiziranost, to temelji na opisu u optužnom aktu kao i na iskazima svjedoka oštećenika. Da je istina da u medicinskoj dokumentaciji nema izričito navedeno da je okrivljenik u poremećaju osobnosti impulzivan, ali s obzirom na opis optužnog akta i svega onoga što se događalo tempore criminis to da se može zaključiti naravno uz uvjet da mu se dokaže krivnja.

11.5. Na upit na što se točno odnose psihosocijalne mjere iz čl. 70 KZ-a, koje predlaže pod toč. 3. svoga zaključka i jesu li te mjere u vezi s dijagnozom F10.1 ili u vezi s nečim drugim, te zašto bi iste prema njegovom mišljenju bilo potrebno primijeniti, a posebno s obzirom da u istoj toč. svog zaključka navodi da okrivljeniku liječenje od ovisnosti o alkoholu nije potrebno, vještak dr. Labura je odgovorio da se psihosocijalne mjere prema čl. 70. KZ-a ne odnose se na liječenje o ovisnosti. One da se primjenjuju ako je kazneno djelo počinjeno s elementima agresivnosti, pa ako se prihvati optužni akt i ustanovi krivnja onda da se tako nešto može i zaključiti. Ne postoje određeni podzakonski akti koji bi regulirali način na koji se točno vrši psihosocijalna mjera, ali kao što sama riječ kaže ona uključuje tretman kod psihologa u smislu korekcije osobnih stavova i ponašanja i eventualno bračnih i ili obiteljski psihoterapijski postupak ukoliko je okrivljenik u okviru obitelji. Najčešće da se provodi u Obiteljskom centru ili drugdje kod nadležnog psihologa.

12. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika (l.s. 29) proizlazi da je okrivljenik kritične prigode bio pod utjecajem alkohola koncentracije u iznosu od 1,06 g/kg.

13. Iz potvrde o visini dohodaka i primitaka okrivljenika Porezne uprave, Područnog ureda Zadar proizlazi da je u 2025. okrivljenik ostvario neoporezivi primitak u ukupnom iznosu od 3.252,72 eura, u 2024. u iznosu od 7.194,44 eura, u 2023. u iznosu do 6.997,58 eura, dok u navedenom razdoblju nije ostvarivao dohodak.

14. Iz rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku od 17. rujna 2026., proizlazi da je okrivljeniku priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X skupine sa 20% oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP počevši od 1. svibnja 2026., pa dok za to postoje zakonski uvjeti.

15. Slijedom izloženog, a nakon provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, ovaj je Sud utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11KZ/11 na štetu svoje supruge VN i dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, na štetu svoje supruge VN i sina JN.

16. Analizirajući obranu okrivljenika KN, Sud je istu prihvatio u dijelu u kojem je okrivljenik potvrdio da je kritične prigode između njega i supruge VN došlo do verbalne prepirke zbog boca vina koje je supruga premjestila, da je bio ljutit, da je iz kuće iznio kuhinjski stol, te da je u jednom trenutku uzeo konop i govorio da će sebi presuditi. Međutim, Sud nije prihvatio njegovu obranu u dijelu u kojem poriče da je suprugu vrijeđao i prijetio njoj i sinu JN, ocijenivši takvu obranu usmjerenom na otklanjanje vlastite kaznenopravne odgovornosti, budući da je u tim dijelovima protivna iskazima oštećenika VN i JN, koji se u odlučnim okolnostima međusobno podudaraju, a dijelom su potvrđeni i iskazom svjedoka LN.

17. Naime, okrivljenik ni sam ne osporava da je povod sukobu bilo njegovo nezadovoljstvo time što je supruga premjestila vino, kao ni da je zbog toga došlo do njegove burne reakcije. Pritom navodi da je supruzi rekao da ne dira ono što nije njezino, a priznaje i da je iznio kuhinjski stol iz kuće te da je uzeo konop i govorio da će sebi presuditi. Takva obrana već sama po sebi potvrđuje da se nije radilo samo o uobičajenoj verbalnoj prepirci među supružnicima, kako okrivljenik nastoji prikazati, već o događaju tijekom kojega je njegovo ponašanje eskaliralo.

18. Sud je imao u vidu i da okrivljenik tijekom postupka nije u cijelosti jednako opisivao pojedine okolnosti događaja. Tako je u pogledu kuhinjskog stola različito opisivao postupanje sina TN i pitanje njegova oštećenja, dok je u odnosu na konzumaciju alkohola nastojao umanjiti njezin značaj, navodeći da mu je dovoljna jedna boca vina tijekom dana i da ne pije svakodnevno. Međutim, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu proizlazi da je kritične prigode bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,06 g/kg, dok iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je upravo akutna alkoholiziranost, u povezanosti s njegovim osobinama ličnosti, imala značajan utjecaj na njegovo ponašanje.

19. Nadalje, nije uvjerljiva obrana okrivljenika da supruzi i sinu nije izgovorio nikakve prijetnje, osobito imajući u vidu da je oštećenica VN tijekom postupka dosljedno opisivala njihov sadržaj, a oštećenik JN potvrdio da je osobno čuo oca kako govori da će ih pobiti, uzeti plinsku bocu i dignuti kuću u zrak odnosno zapaliti je benzinom. Navedeno su bitne okolnosti koje okrivljenik u cijelosti poriče, a za koje Sud nalazi dostatnu potvrdu u provedenim personalnim dokazima.

20. Stoga Sud obranu okrivljenika, u dijelu u kojem poriče inkriminirano vrijeđanje supruge i izgovaranje ozbiljnih prijetnji, nije prihvatio kao vjerodostojnu, dok je dijelove njegove obrane kojima potvrđuje povod sukoba, iznošenje stola, uzimanje konopa i vlastito alkoholizirano stanje cijenio u povezanosti s ostalim izvedenim dokazima.

21. Iskaz oštećenice VN Sud je u njegovim odlučnim dijelovima prihvatio kao vjerodostojan, budući da je oštećenica tijekom postupka u bitnome jednako opisivala povod sukoba, uvredljive riječi koje joj je okrivljenik izgovorio, njegovo postupanje s velikim čekićem - macom i kuhinjskim stolom, kao i sadržaj prijetnji koje je uputio njoj i sinu JN.

22. Oštećenica je, naime, navela da je kritične prigode pripremala roštilj, da su se u blizini nalazili unuci te da je okrivljenik, nakon što nije pronašao vino koje je prethodno premjestila, počeo vikati i vrijeđati je. Pritom joj je psovao majku i oca, govorio da će je istjerati iz kuće, a potom uzeo veliki čekić – macu i govorio da će sve porazbijati. Zbog takvog njegova ponašanja oštećenica je osjećala strah, osobito imajući u vidu da je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola.

23. Nadalje, oštećenica je opisala da je okrivljenik iznio kuhinjski stol u dvorište, prijetio da će ga razbiti te da je, nakon dolaska sinova koji su ga pokušavali smiriti, nastavio s agresivnim ponašanjem. Posebno je značajno što je oštećenica navela konkretan sadržaj prijetnji okrivljenika, odnosno da je govorio da će ih sve pobiti, uzeti plinsku bocu i dignuti kuću u zrak te benzinom politi kuću i sve zapaliti.

24. Sud je imao u vidu da je oštećenica tijekom višekratnog ispitivanja različito opisivala točan trenutak kada se povukla u sobu i zaključala, odnosno je li to učinila prije ili nakon pojedinih prijetnji. Međutim, takve razlike Sud nije ocijenio odlučnima za vjerodostojnost njezina iskaza o samom sadržaju prijetnji. Naime, oštećenica je i nakon predočavanja ranijih iskaza potvrdila da je okrivljenik navedene prijetnje izgovarao, pri čemu je objasnila da joj je u ranijem razdoblju sjećanje na događaj bilo bolje. Osim toga, iz njezina iskaza proizlazi da se radilo o događaju koji se odvijao kroz više povezanih radnji, tijekom kojih se kretala između dvorišta i kuće, dok je sam događaj bio popraćen intenzivnom vikom, vrijeđanjem i prijetnjama.

25. Prema tome, iako postoje određene razlike u redoslijedu pojedinih radnji, Sud nalazi da oštećenica u odlučnim okolnostima, osobito u pogledu sadržaja izgovorenih prijetnji, nije bitno odstupala od svojih ranijih iskaza. Pritom je značajno da njezin iskaz nije ostao usamljen, već ga u bitnim dijelovima potvrđuje iskaz njezina sina JN.

26. Sud je cijenio i okolnost da su odnosi između oštećenice i okrivljenika već dulje vrijeme teško narušeni, kao i činjenicu da je između njih vođen postupak radi razvoda braka. Međutim, sama činjenica postojanja poremećenih bračnih odnosa, bez drugih okolnosti koje bi upućivale na neistinito terećenje, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza, osobito zato što se iskaz oštećenice u odlučnim dijelovima podudara s drugim izvedenim dokazima. Štoviše, i sam okrivljenik potvrđuje dugogodišnje nesuglasice između njega i supruge te okolnosti koje su prethodile predmetnom događaju.

27. Iz iskaza oštećenice također proizlazi da je zbog ponašanja okrivljenika osjećala strah za vlastitu sigurnost, ali i poniženje zbog uvreda koje joj je izgovarao. Sud takav njezin opis doživljaja nalazi životnim i uvjerljivim, imajući u vidu intenzitet sukoba, izrečene riječi, postupanje okrivljenika s predmetima u dvorištu te činjenicu da su prijetnje bile upućene u okolnostima njegove alkoholiziranosti i izrazite uznemirenosti.

28. Iskaz oštećenika JN Sud je također prihvatio kao vjerodostojan, budući da je isti jasno i određeno opisao događaj te je njegov iskaz u bitnim okolnostima podudaran s iskazom oštećenice VN.

29. Naime, oštećenik JN je naveo da je kritične prigode čuo viku i galamu, odnosno kako njegov otac viče na majku i vrijeđa je, nakon čega je izašao vidjeti što se događa. Potvrdio je da je okrivljenik iznio kuhinjski stol iz kuće, da je imao veliki čekić - macu, kao i da su ga on i brat TN pokušavali smiriti i spriječiti daljnju eskalaciju događaja. Također je potvrdio da je okrivljenik uzeo konop i ljestve te govorio da će se objesiti.

30. Od posebnog je značaja što je oštećenik JN potvrdio da je osobno čuo okrivljenika kako majci izgovara uvredljive riječi, među ostalim da joj jebe mrtvu majku u grobu, te da govori da će uzeti plinsku bocu i dignuti kuću u zrak, odnosno da će uzeti benzin i sve zapaliti. Time njegov iskaz neposredno potvrđuje upravo one odlučne okolnosti koje okrivljenik u svojoj obrani poriče.

31. Sud je pritom imao u vidu da je oštećenik opisao i ranije ponašanje svojeg oca, navodeći da je očevo vrijeđanje majke i njegovo postupanje pod utjecajem alkohola kod njega izazivalo stres i strah. Iz njegova iskaza proizlazi i da predmetne prijetnje nije doživio kao bezazlene riječi izgovorene tijekom obične obiteljske prepirke, već kao ozbiljno uznemirujuće ponašanje svojeg oca.

32. Takav iskaz Sud nalazi životnim i uvjerljivim osobito imajući u vidu da je oštećenik bio neposredan sudionik događaja, da je zajedno s bratom nastojao smiriti okrivljenika, te da je određene okolnosti događaja opisivao jedno kao i sam okrivljenik, uključujući iznošenje stola i uzimanje konopa. Stoga sud ne nalazi razloga zbog kojih bi oštećenik neistinito teretio okrivljenika upravo u dijelu koji se odnosi na izrečene prijetnje, dok bi istodobno istinito opisivao ostale okolnosti događaja.

33. Iskaz svjedoka LN, pročitan tijekom dokaznog postupka, Sud je prihvatio u dijelu koji se odnosi na okolnosti koje je svjedok osobno opazio, budući da se njegov iskaz u bitnom podudara sa iskazima oštećenika VN i JN.

34. Naime, navedeni svjedok potvrdio je da je kritične prigode čuo viku i galamu, da je došlo do sukoba između njegovih roditelja, kao i da je njegov otac iznio kuhinjski stol, te da je intervenirao njegov brat JN. Također je potvrdio da je okrivljenik govorio da će zapaliti kuću benzinom, navodeći da je takve riječi osobno čuo.

35. Činjenica da svjedok TN nije potvrdio sve pojedinosti koje su opisali oštećnici, kao i da je naveo da njemu osobno okrivljenik nije prijetio, prema ocjeni suda ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza i onom dijelu u kojem potvrđuje izgovaranje prijetnji paljenjem kuće. Naprotiv, time se njegov iskaz dodatno individualizira jer svjedok opisao samo ono što je sam čuo i vidio. Stoga sud njegov iskaz cijeni kao dodatnu potvrdu iskaza oštećenika VN i JN u pogledu sadržaja izgovorenih prijetnji i tijeka događaja.

36. Sud je analizirao i iskaze svjedoka RN i CN, koji nisu potvrdili da su čuli konkretne prijetnje okrivljenika, već su naveli da su kritične prigode čuli povišene tonove i viku iz dvorišta obiteljske kuće okrivljenika.

37. Međutim, sud nalazi da takvi njihovi iskazi nisu u suprotnosti s iskazima oštećenika VN i JN budući da navedeni svjedoci nisu neposredno i kontinuirano pratili cjelokupan događaj.

38. Tako je svjedok RN naveo da se nalazi u svojem vrtu, udaljen približno 20 do 30 metara od dvorišta okrivljenika, da je povremeno pogledao prema njihovu dvorištu, te čuo povišene tonove, ali da nije obraćao posebnu pozornost na sadržaj razgovora. Također je naveo da su supružnici i inače znali glasno razgovarati te da zbog toga nije smatrao da se događaja nešto neuobičajeno.

39. Nadalje je svjedokinja CN, slično navodima svjedoka RN, navela da je čula viku i povišene tonove, ali da nije razumjela sadržaj izgovorenih riječi, kao i da nije cijelo vrijeme promatrala što se događaja u tom dvorištu.

40. Stoga, okolnost da navedeni svjedoci nisu čuli konkretne prijetnje ne znači da one nisu izgovorene, pri tom posebno cijeneći da nisu bili usredotočeni na događaja niti su neposredno sudjelovali u njemu. Njihovi iskazi, dakle, potvrđuju da je kritične prigode između okrivljenika i oštećenice došlo do glasne verbalne prepirke, ali ne predstavljaju pouzdanu osnovu za zaključak o točnom sadržaju riječi koje je okrivljenik izgovorio. Stoga im je sud u tom dijelu dao ograničen dokazni značaj, dok je odlučne činjenice o sadržaju prijetnji utvrdio na temelju iskaza osoba koje su te prijetnje neposredno čule.

41. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Darka Labure, uključujući njegovu dopunu i obrazloženja dana na raspravi, ocijenivši ih stručnima, jasnima i obrazloženima.

42. Naime, prvotnog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenih djela imao poremećaj ponašanja uzrokovan konzumiranjem alkohola na razini štete uporabe i psihičke ovisnosti o alkoholu, uz prisutne crte impulzivnosti i poremećaj osobnosti povezan s PTSP-om pri čemu je alkoholiziranost dodatno potaknula njegovo impulzivno i agresivno reagiranje. Vještak je zaključio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

43. Sud je imao u vidu i dopunski nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da je kod okrivljenika u međuvremenu došlo do promjena u pogledu konzumacije alkohola, te da se prema utvrđenom aktualnom stanju nalazi u apstinenciji zbog čega vještak više ne nalazi potrebu za određivanjem sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti već upućuje na potrebu primjene psihosocijalnih mjera zbog opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

44. Navedena promjena u mišljenju vještaka ne dovodi u pitanje njegov zaključak o psihičkom stanju okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenih djela, budući da je vještak jasno razlikovao stanje okrivljenika u vrijeme događaja od njegovog naknadnog psihičkog i zdravstvenog stanja.

45. Pritom sud nalazi da utvrđena smanjena, ali ne bitno smanjeno ubrojivost okrivljenika nije isključivala njegovu sposobnost shvaćanja značenja vlastitog postupanja niti mogućnost upravljanja svojim postupcima, već je predstavljala okolnost koju je potrebno cijeniti prilikom ocjene njegove krivnje i odmjeravanja kazne.

46. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika proizlazi da je kritične prigode imao koncentraciju alkohola od 1,06 g/kg što potvrđuje navode oštećenika da je tijekom događaja bio alkoholiziran kao i zaključak vještaka o utjecaju akutne alkoholiziranosti na njegovo ponašanje.

47. Preostalu medicinsku dokumentaciju i rješenje nadležnog upravnog tijela kojim je okrivljenik priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida s 20% oštećenja organizma po osnovi PTSP- a sud je cijenio u pogledu njegova zdravstvenog i psihičkog stanja, dok navedeni dokazi sami za sebe nisu odlučni za utvrđivanje da li je okrivljenik izgovorio inkriminirane riječi.

48. Slijedom svega navedenog, sud je temeljem savjesne i brižljive ocjene svih dokaza pojedinačno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti utvrdio da je okrivljenik KN kritične prigode, nakon verbalne prepirke sa oštećenicom VN zbog premještanja boca vina, u alkoholiziranom stanju prema istoj postupao na način opisan u izreci presude, govoreći joj da joj jebe mater i oca odnosno da joj jebe mrtvu majku u grobu, prijeteći joj da će je istjerati iz kuće uzimajući veliki čekić - macu i govoreći da će sve porazbijati, te je takvim postupanjem kod nje izazvao strah i osjećaj poniženosti.

49. Također je utvrđeno da je tijekom istog događaja oštećenicima VN i JN izgovorio ozbiljne prijetnje riječima, da će ih sve pobiti, da će uzeti plinsku bocu i dignuti kuću u zrak te da će politi kuću benzinom i sve zapaliti, a koje su riječi, s obzirom na njihov sadržaj i okolnosti u kojima su izgovorene bilo objektivno podobne izazvati strah za vlastitu sigurnost i sigurnost bliskih osoba.

50. Takav zaključak sud temelji prvenstveno na vjerodostojnim iskazima oštećenika VN i JN, koji se u odlučnim okolnostima međusobno suglasni, osobito u pogledu izgovorenih prijetnji i ponašanja okrivljenika tijekom predmetnog događaja, a koji su dodatno potvrđeni iskazom svjedoka LN.

51. Sud je navedene iskaze ocijenio uvjerljivima, životnima i međusobno podudarnima u bitnim činjenicama zbog čega ih je prihvatio kao pouzdanu osnovu za utvrđenje odlučnih činjenica i zaključak o kaznenoj odgovornosti okrivljenika.

52. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi da je okrivljenik KN svojim postupanjem ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja sva tri kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

53. Naime, okrivljenik je kritične prigode, nezadovoljan time što je njegova supruga premjestila boce vina, prema istoj postupao izrazito agresivno, psovao joj majku i oca, vrijeđao je riječima navedenim u izreci presude, govorio joj da će je istjerati iz kuće, a potom uzeo veliki čekić – mač, prijeteći da će sve porazbijati, nakon čega je. iznio kuhinjski stol u dvorište, nastavljajući s vikom i prijetnjama njegovim razbijanjem.

54. Takvo postupanje okrivljenika, promatrano u njegovoj ukupnosti, po ocjeni Suda predstavlja teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, i to psihičkim nasiljem, suprotno čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, nije se radilo samo o verbalnoj prepirci među supružnicima, već o intenzivnom agresivnom i zastrašujućem ponašanju okrivljenika, popraćenom osobito uvredljivim riječima, prijetnjama i demonstriranjem agresije prema predmetima, koje je kod oštećenice izazvalo strah za vlastitu sigurnost i osjećaj poniženosti.

55. Sud pritom nalazi da za ostvarenje obilježja predmetnog kaznenog djela nije nužno da je prema oštećenici primijenjena fizička sila niti da je zadobila tjelesne ozljede, budući da i psihičko nasilje, kada po svojem intenzitetu i posljedicama predstavlja teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, može ostvarivati obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11.

56. Stoga Sud nalazi da je okrivljenik opisanim postupanjem prema svojoj supruzi VN ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

57. Nadalje, Sud je utvrdio da je okrivljenik tijekom predmetnog događaja, nakon prethodno opisanog nasilničkog postupanja prema supruzi, izgovorio riječi da će ih sve pobiti, da će uzeti plinsku bocu i dignuti kuću u zrak te da će benzinom politi kuću i sve zapaliti, pri čemu su navedene prijetnje bile upućene njegovoj supruzi VN i sinu JN.

58. Sud nalazi da navedene riječi po svojem sadržaju nedvojbeno predstavljaju ozbiljne prijetnje usmrćenjem i nanošenjem zla podmetanjem požara odnosno eksplozijom, koje su objektivno podobne kod osoba kojima su upućene izazvati strah za vlastiti život i sigurnost, kao i sigurnost njima bliskih osoba.

59. Pritom nije odlučno je li okrivljenik doista imao namjeru ostvariti izgovorene prijetnje, odnosno zapaliti kuću ili usmrtiti članove svoje obitelji, budući da za ostvarenje predmetnog kaznenog djela nije potrebno da počinitelj namjerava ostvariti zlo kojim prijeti, već da ozbiljnim prijetnjama želi ustrašiti ili uznemiriti drugu osobu.

60. U konkretnom slučaju ozbiljnost izgovorenih prijetnji dodatno proizlazi iz okolnosti u kojima su upućene, odnosno činjenice da je okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju, da je prethodno izrazito agresivno postupao prema supruzi, uzimao veliki čekić

– macu, prijetio razbijanjem stvari, zbog čega su njegovi sinovi nastojali spriječiti daljnju eskalaciju događaja.

61. Stoga Sud nalazi da su navedene prijetnje bile podobne izazvati strah kod oba oštećenika, što proizlazi i iz njihovih iskaza, pri čemu činjenica da je kazneno djelo počinjeno prema bliskim osobama predstavlja kvalifikatornu okolnost iz čl. 139. st. 3. KZ/11.

62. Razmatrajući pitanje stjecaja kaznenog djela nasilja obitelji iz čl. 179. a. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 počinjenih na štetu oštećenice VN, Sud nalazi da su u konkretnom slučaju ne radi o prividnom stjecaju navedenih kaznenih djela već o dvjema sadržajno različitim i međusobno odvojivim radnjama okrivljenika koje ostvaruju obilježja različitih kaznenih djela.

63. Naime, okrivljenik je kazneno djelo nasilja u obitelji ostvario prethodnim nasilničkim i ponižavajućim postupanjem prema oštećnici VN, odnosno njezinim grubim vrijeđanjem, psovanjem majke i oca, prijetnjama istjerivanjem iz kuće uzimanjem velikog čekića - mace i prijetnjama razbijanjem stvari, koje su kod oštećnice izazvale strah za vlastitu sigurnost i osjeća poniženosti.

64. Nasuprot tome, kazneno djelo prijetnje ostvario je naknadnim, zasebnim izgovaranjem ozbiljnih prijetnji da će ih svih pobiti, uzeti plinsku bocu i dignuti kuću u zrak, te je politi benzinom i zapaliti, a koje su po svom sadržaju ozbiljnosti i okolnostima izgovaranja predstavljale zaseban napad na osobnu slobodu i sigurnosti oštećenice.

65. Stoga sud nalazi da, iako su oba kaznena djela počinjenja tijekom istog događaja, navedene radnje nisu istovjetne, budući da je okrivljenik prethodnim nasilničkim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji, dok su naknadno izgovorene ozbiljne prijetnje usmrćenjem i izazivanjem požara odnosno eksplozije predstavljale zasebnu kriminalnu količinu koja nije obuhvaćena prethodim nasilničkim i ponižavajućim postupanjem prema oštećenici.

66. Osim toga, dok je nasilničko i ponižavajući postupanje okrivljenika bilo usmjereno prema supruzi ZN, ozbiljne prijetnje bile su upućene i njezinu sinu JN koji je samostalni oštećenik kaznenog djela prijetnje, što dodatno potvrđuje zaseban kaznenopravnih značaj takvog postupanja.

67. Prema tome, sud nalazi da kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu VN nije konzumirano kaznenim djelom nasilja u obitelji, već se radi o samostalnim kaznenim djelima koja stoje u odnosu stvarnog, realnog stjecaja.

68. Slijedom navedenog, Sud je okrivljenika proglasio krivim za sva tri kaznena djela te je prilikom izricanje jedinstvene kazne primijenio odredbe čl. 51. KZ/11.

69. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema počinjenim kaznenim djelima, Sud nalazi da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom.

70. Naime, okrivljenik je bio svjestan da vrijeđanjem supruge izrazito pogrdnim riječima, prijetnjama izbacivanjem iz kuće, uzimanjem velikog čekića - mace i demonstriranjem agresivnog ponašanja prema stvarima, kod nje izaziva strah i osjećaj poniženosti, te je takvo postupanje htio, što proizlazi iz načina njegova ponašanja, intenziteta izgovorenih riječi i činjenice da je s takvim postupanjem nastavio.

71. Jednako tako, u odnosu na kaznena djela prijetnje Sud nalazi da je okrivljenik bio svjestan značenja riječi kojima je supruzi i sinu prijetio da će ih pobiti, dignuti kuću u zrak i zapaliti je benzinom, kao i njihove podobnosti da kod njih izazovu strah za život i sigurnost, te je upravo radi njihova zastrašivanja takve riječi izgovorio.

72. Sud je pritom imao u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Darka Labure prema kojem je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, uslijed impulzivnog reagiranja, akutne alkoholiziranosti i prisutnih poremećaja osobnosti.

73. Međutim, navedeno stanje nije isključivalo okrivljenikovu sposobnost shvaćanja značenja vlastitog postupanja niti mogućnost upravljanja svojim postupcima. Stoga Sud nalazi da je okrivljenik, unatoč utvrđenoj smanjenoj ubrojivosti, postupao svjestan značenja i posljedica svojeg ponašanja, te je u odnosu na sva tri kaznena djela postupao s izravnom namjerom.

74. Za napomenuti je da je sud iz činjeničnog opisa optužnice izostavio dio u kojem se navodi da je oštećenica VN nakon što je okrivljenik uzeo veliki čekić – macu i prijetio razbijanjem stvari, u strahu od fizičkog napad otišla u sobu i zaključala se, budući da ih njezinog iskaza na raspravi od 21. siječnja 2026. kako da je dodatno pojasnila kronologiju predmetnog događaja, proizlazi da se u sobu povukla tek nakon što se prethodno opisani događaj odvio i nakon što su njezini sinovi pozivali policiji i to na njihov prijedlog, gdje je ostala do dolaska policijskih službenika. Stoga sud nije našao dokazima da se oštećenica u sobu povukla u trenutku navedenom u optužnici, zbog čega je taj dio činjeničnog opisa izostavljen. Međutim, navedeno ne dovodi u pitanje utvrđenje da je postupanje okrivljenika kod oštećnice izazvalo strah za vlastitu sigurnost i osjećaj poniženost, što proizlazi iz njezinog vjerodostojnog iskaza o ponašanju okrivljenika i njegovim izgovorenim prijetnja, potvrđenog i ostalim izvedenim dokazima.

75. Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, Sud je imao u vidu sve okolnosti iz čl. 47. KZ/11 koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, vodeći računa o stupnju krivnje okrivljenika, težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima njihova počinjenja, njegovim osobnim i obiteljskim prilikama te svrsi kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

76. Od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika Sud je cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, životnu dob, činjenicu da je riječ o hrvatskom branitelju s priznatim statusom hrvatskog ratnog vojnog invalida s 20 % oštećenja organizma po osnovi PTSP-a, njegovo narušeno zdravstveno stanje i dugotrajno bolovanje, kao i činjenicu da je predmetna kaznena djela počinio u stanju smanjene, ali ne bitno smanjene ubrojivosti.

77. Sud je također imao u vidu da se okrivljenik liječi kod psihijatra te da iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka dr. Darka Labure proizlazi da se u vrijeme ponovnog vještačenja nalazio u apstinenciji od alkohola, što predstavlja pozitivnu okolnost u pogledu njegova naknadnog ponašanja i mogućnosti utjecaja na buduće postupanje.

78. S druge strane, kao okolnosti koje upućuju na povećanu težinu počinjenih kaznenih djela Sud je cijenio intenzitet agresivnog ponašanja okrivljenika, osobito uvredljive riječi upućene supruzi, okolnost da je sukob eskalirao do uzimanja velikog čekića - mace i prijetnji razbijanjem stvari, kao i izrazitu ozbiljnost prijetnji usmrćenjem i izazivanjem požara odnosno eksplozije, izgovorenih u prisutnosti članova njegove obitelji. Pri tome je Sud vodio računa da okolnosti koje već predstavljaju zakonska obilježja kaznenih djela ne vrednuje ponovno kao samostalne otegotne okolnosti.

79. Cijeneći sve navedene okolnosti, Sud nalazi da je okrivljeniku za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 primjereno utvrditi kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a za svako od dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci. Primjenom odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, Sud je okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, nalazeći da je takva kazna primjerena ukupnoj težini počinjenih kaznenih djela, stupnju njegove krivnje, njegovoj osobnosti te svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima. Pri tome je Sud imao u vidu da se radi o kaznenim djelima počinjenim tijekom istog događaja, da je okrivljenik dosad kazneno neosuđivan i da su kod njega prisutni značajni zdravstveni problemi, ali i da se radi o osobito neprihvatljivom postupanju u obiteljskom okruženju, koje zahtijeva odgovarajuću kaznenopravnu reakciju. Stoga Sud nalazi da se upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

80. Nadalje, Sud je ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu djelomične uvjetne osude iz čl. 57. KZ/11. Naime, vodeći računa o ranijoj kaznenoj neosuđivanosti okrivljenika, njegovu zdravstvenom stanju, činjenici da je nakon predmetnog događaja proteklo dulje vrijeme te da se, prema iskazu oštećenice, nakon događaja nije ponovno ponašao na jednako grub način, kao i o naknadnom psihijatrijskom liječenju i utvrđenoj apstinenciji od alkohola, Sud nalazi da postoje okolnosti koje opravdavaju zaključak o visokom stupnju vjerojatnosti da okrivljenik i bez izvršenja cijele kazne ubuduće neće činiti kaznena djela. Pritom Sud nalazi da je izvršenje dijela kazne zatvora nužno kako bi okrivljenik shvatio težinu i neprihvatljivost svojeg postupanja te posljedice koje takvo ponašanje može imati za članove njegove obitelji, dok će uvjetovani dio kazne, uz vrijeme provjeravanja, predstavljati dodatno upozorenje okrivljeniku da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela.

81. Stoga je Sud na temelju čl. 57. KZ/11 prema okrivljeniku primijenio djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se neuvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Sud nalazi da je upravo ovakva kaznenopravna sankcija, koja uključuje izvršenje dijela kazne zatvora i dulje vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne, primjerena osobi okrivljenika i težini počinjenih kaznenih djela te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja, kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije.

82. Odlučujući o primjeni sigurnosnih mjera, Sud je imao u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Darka Labure, kao i njegov dopunski nalaz i mišljenje od 2. travnja 2026.

83. Naime, vještak je u prvotnom nalazu i mišljenju preporučio izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 69. KZ/11, međutim, nakon ponovnog psihijatrijskog vještačenja i uvida u aktualno psihičko stanje okrivljenika, zaključio je da se isti nalazi u apstinenciji te da više ne postoji potreba za primjenom navedene sigurnosne mjere. Sud je takav zaključak vještaka prihvatio kao stručan i obrazložen, zbog čega nije izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti.

84. Međutim, Sud je prihvatio zaključak vještaka da, s obzirom na ranije agresivno ponašanje okrivljenika, njegove osobine ličnosti i prisutne crte impulzivnosti, postoji opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, zbog čega je potrebno provoditi psihosocijalni tretman usmjeren na korekciju njegovih stavova i obrazaca ponašanja.

85. Stoga je Sud, nalazeći da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 70. st. 1. KZ/11, prema okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, smatrajući da je navedena mjera potrebna radi otklanjanja okolnosti koje su pridonijele njegovu nasilničkom ponašanju i smanjenja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

86. Prilikom odučavanja o načinu izvršenja navedene sigurnosne mjera sud je posebno imao u vidu da je okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda, pri čemu neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi šest mjeseci.

87. Stoga je sud odredio da se sigurnosna mjera, za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, provodi u okviru zatvorskog sustava, a nakon izvršenja to dijela kazne izvan zatvorskog sustava, budući smatra da će se na takav način osigurati kontinuitete stručnog tretmana okrivljenika SN, te djelovati na smanjenja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

88. Kako je okrivljenik na bolovanju već duže vrijeme i lošeg je imovnog stanja evidentno je da bi obvezivanjem na plaćanje troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, to se isti oslobađa plaćanja troškova ovog kaznenog postupka u cijelosti tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava

89. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude

Zadar, 24. rujna 2026.

Sutkinja

Mitra Meštrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1 ODO Zadar na br. KO-DO-578/2024

2. Okrivljenik KN

3. Braniteljica okrivljenika Irena Gulan Šimurina, odvjetnica u Zadru

4. Oštećenici VN i JN

5. U spis