REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-1595/2025-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-predlagateljice i protivnice osiguranja LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tužiteljica), zastupane po punomoćniku Branimiru Ždravcu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika - predlagatelja i protivnika osiguranja SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trenutno u Zatvoru u Zagrebu Zagreb, Ulica dr. Luje Naletilića 1 (dalje u tekstu: tuženik), zastupan po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje maloljetnog NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2024. u Zagrebu, zastupanog po posebnoj skrbnici LCM iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, te Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, Područni ured Peščenica, radi spora o roditeljskoj skrbi, određivanja uzdržavanja maloljetnog djeteta te odlučivanja o prijedlogu tuženika za izmjenom privremene mjere, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 21. rujna 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, stranaka osobno i posebne skrbnice, a u odsutnosti uredno pozvanog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica, 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Maloljetni NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2024. u [adresa], stanovat će s majkom, tužiteljicom LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi u [adresa].
II. Tužiteljica LC, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao majka, djelomično će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnog NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2024. u Zagrebu kod donošenja odluka i zastupanja maloljetnog djeteta u odnosu na zdravlje i liječenje djeteta, odabira i upisa u dječji vrtić, odabira i upisa na slobodne aktivnosti, te će potpuno samostalno će zastupati dijete u bitnom osobnom pravu djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) i to promjene prebivališta odnosno boravišta djeteta na području [adresa] uz istodobno ograničavanje tuženika na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu, dok će u preostalom dijelu roditelji ostvarivati pravo na roditeljsku skrb zajednički i sporazumno.
III. Osobni odnosi maloljetnog NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem, ovdje tuženikom OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se na sljedeći način: a) za vrijeme tuženikovog boravka u zatvoru:
- jednom tjedno posredstvom video poziva u skladu s kućnim pravilima ustanove gdje tuženik izvršava kaznu zatvora.
b) nakon tuženikovog izlaska iz zatvora:
- u trajanju od šest mjeseci pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pečenica, dva puta mjesečno i to svake druge nedjelje u mjesecu u trajanju od 12,00 sati do 13,00 sati te svake četvrte nedjelje u mjesecu u trajanju od 14,00 sati do 15,00 sati, uz prisustvo tužiteljice kao majke, LC, OIB: [osobni identifikacijski broj] po potrebi u službenim prostorijama Obiteljskog centra Grada Zagreba, Zagreb, Ulica grada Chicaga 13.
IV. Nalaže se tuženiku kao ocu, SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečno iznos od 224,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetčetiri eura) počevši od 24. rujna 2026. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem do svakog 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice djeteta LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. broj IBAN [broj bankovnog računa].
V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se predlaže zabrana osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Mijenja se rješenje o privremenoj mjeri Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. R1 Ob-2512/2025-19 od 19. prosinca 2025. u dijelu pod točkom III. izreke rješenja kojim je određen način ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom na način kako slijedi:
„ Osobni odnosi maloljetnog NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem, ovdje tuženikom OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se na sljedeći način: a) za vrijeme tuženikovog boravka u zatvoru:
- jednom tjedno posredstvom video poziva u skladu s kućnim pravilima ustanove gdje tuženik izvršava kaznu zatvora.
b) nakon tuženikovog izlaska iz zatvora:
- u trajanju od šest mjeseci pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pečenica, dva puta mjesečno i to svake druge nedjelje u mjesecu u trajanju od 12,00 sati do 13,00 sati te svake četvrte nedjelje u mjesecu u trajanju od 14,00 sati do 15,00 sati, uz prisustvo tužiteljice kao majke, LC, OIB: [osobni identifikacijski broj] po potrebi u službenim prostorijama Obiteljskog centra Grada Zagreba, Zagreb, Ulica grada Chicaga 13."
II. Sve ostale odredbe rješenja o privremenoj mjeri Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. R1 Ob-2512/2025-19 od 19. prosinca 2025., koje nisu mijenjane ili u suprotnosti s odredbama ovog rješenja, ostaju u cijelosti nepromijenjene.
III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovoga postupka ili do drugačije odluke suda.
IV. Utvrđuje se da je povučen tužbeni zahtjev maloljetnog djeteta za uzdržavanjem za razdoblje od 24. rujna 2025. do 30. studenog 2025. za iznos od mjesečno 224,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetčetiri eura) uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku na svaki dospjeli, a neplaćeni mjesečni iznos povučen.
V. Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi uređenja roditeljske skrbi nad maloljetnim djetetom, kao i određivanja uzdržavanja.
1.1. U tužbi se ističe da su ona i tuženik bili u izvanbračnoj zajednici, u kojoj je rođeno maloljetno dijete. S tim u vezi tužiteljica ističe da je žrtva obiteljskog nasilja od strane tuženika, te se s djetetom nalazila u kući za žrtve obiteljskog nasilja Karitasa Zagrebačke nadbiskupije, na tajnoj lokaciji, u razdoblju od 21. listopada 2025.- do 17. studenog 2025. Tužiteljica ističe kako joj je tuženik prijetio da će u nju ispaliti 9 metaka i na kraju jedan u sebe, također zabranjivao je tužiteljici da izlazi iz stana, prijetio joj fizičkim nasiljem te je uzeo dijete i izašao s djetetom van stana pritom prijeteći da ne odgovara za svoje postupke. Tužiteljica je o svemu obavijestila policiju te je podnesena kaznena prijava protiv tuženika, dok je o istom tužiteljica obavijestila i Hrvatski zavod za socijalni rad putem kojeg je dobila smještaj u sigurnoj kući za žrtve obiteljskog nasilja
1.2. Nadalje, tužiteljica navodi da je pred ovim sudom u predmetu R1 Ob-2512/2025, vođen postupak radi donošenja privremene mjere. U predmetnom postupku sačinjeno je Izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica, koji u zaključku sumira osobine tuženika navodeći, cit.: „Otac SC ima povijest nasilnog i agresivnog ponašanja prema LCTijekom stručnih postupanja u ovom Područnom uredu pokazuje smanjenu sposobnost slušanja i razumijevanja uputa, često odbija suradnju. Stječe se dojam da isti ne prepozna je posljedice vlastitog neprihvatljivog ponašanja te da ne prihvaća odgovornost za takvo štetno ponašanje .“ Također, u zaključku je navedeno kako se osobni odnosi djeteta i oca, ovdje tuženika neće ostvarivati.
1.3. U odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tuženikom, tužiteljica ističe da radi sigurnosti djeteta i tužiteljice, ali i zbog niske kronološke dobi djeteta koje se još uvijek doji (zbog čega bi tužiteljica morala biti prisutna prilikom ostvarivanja susreta i viđenja), ne bi bilo svrsishodno uopće ostvarivati odnose između tuženika i djeteta, a s čime se već i složio nadležni Zavod. Dodaje i da se tuženik u ovom trenutku nalazi u zatvoru, stoga bi ostvarivanje osobnih odnosa u takvom okruženju moglo izazvati osjećaj straha, zbunjenosti i nesigurnosti, te takav oblik ostvarivanja osobnih odnosa ni na koji način ne pridonosi njegovom emocionalnom i psihološko razvoju te nisu u najboljem interesu djeteta.
1.4. Dijete je u dobi od jedne godine, nalazi se u fazi intenzivnog fizičkog i psihičkog razvoja, svakodnevno raste, kao i njegove potrebe za hranom, odjećom, higijenom, medicinskom skrbi i ostalim troškovima života. Uz to, ističe da je općepoznato da je u Republici Hrvatskoj došlo do znatnog porasta troškova života uslijed inflacijskih kretanja tijekom posljednjih godina, što dodatno povećava nužnost redovitog i primjerenog doprinosa, slijedom čega se predlaže određivanje uzdržavanja kako bi se osigurale osnovne životne potrebe i pravilan razvoj djeteta.
1.5. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donesene presudu kojom će se odrediti da maloljetno dijete stanuje s majkom na adresi [adresa]. Nadalje, predlaže da se odredi da se osobni odnosi djeteta s tuženikom neće ostvarivati, a da se tuženiku naloži plaćanje uzdržavanja u iznosu od 224,00 EUR počev od 24. rujna 2025. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti i to obroke do svakog 15-tog u mjesecu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli, neisplaćeni obrok od dana njegovog dospijeća pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, i to sve na bankovni račun majke, broj računa, IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Privredna banka Zagreb d.d. Pravo na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete tužiteljica će djelomično samostalno u svim pitanjima u odnosu na dijete, osim u pitanjima koja se odnose na bitna osobna prava djeteta (promjenu adrese, vjeroispovijesti i osobnog imena), a o kojim pravima će roditelji odlučivati zajedno. Tužiteljica potražuje naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
1.6. Na ročištu održanim kod ovoga suda 6. svibnja 2026. tužiteljica uređuje tužbenih zahtjev u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tuženikom u skladu sa odredbama Obiteljskog zakona te ističe da prvenstveno predlaže zabranu na neodređeno vrijeme, a ako sud procjeni drugačije predlaže da se odrede osobni odnosi pod nadzorom i u smanjenom opsegu. Na ročištu održanim 18. lipnja 2026. i 21. rujna 2026. predložila je da se zabrane osobni odnosi tuženika s djetetom, a podredno da se odredi nadzor osobnih odnosa kako to i predlaže Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Peščenica. Protivi se izmjeni osobnih odnosa tuženika s djetetom po izlasku tuženika iz zatvora te ističe da je privremena mjera provediva i po njegovu izlasku iz zatvora jer se do sada uredno izvršavala, a izlazak iz zatvora ne ukazuje na promjenu okolnosti koje bi ukazivale da je potrebna promjena privremene mjere.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe u bitnome da je nesporno da je u izvanbračnoj zajednici stranaka rođeno dijete te da stranke kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica nisu zaključile Plan o roditeljskoj skrbi.
2.1. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice o neriješenim partnerskim odnosima te boravak tužiteljice u sigurnoj kući nisu niti mogu biti okolnost koja bi bila ograničavajuća isključujuća u pogledu prije svega prava djeteta, a onda i tuženika da ostvaruju osobne odnose. Napominje da su stranke u ovosudnom predmetu R1 Ob-2512/25, na ročištu održanom 09. prosinca 2025., postigle sporazum koji je rezultirao donošenjem rješenja o privremenoj mjeri, kojim rješenjem je određeno da će dijete živjeti uz tužiteljicu, da će tužiteljica samostalno zastupati dijete u pogledu upisa djeteta u dječji vrtić i promjene adrese prebivališta na području [adresa] i Zagrebačke županije, dok će u preostalom dijelu roditelji ostvarivati pravo na roditeljsku skrb zajednički i sporazumno. Upravo iz navedenog razloga tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužiteljice kojim ista traži djelomično samostalnu roditeljsku skrb u svim pitanjima, izuzev zastupanja u stvarima iz članka 100. stavka 1. Obiteljskog zakona, jer tuženik nikada nije sprječavao niti onemogućavao tužiteljicu u ostvarivanju djetetovih prava u situacijama gdje je bila potrebna suglasnost oba roditelja. Vidljivo je to i iz činjenice što je tuženik u gore navedenom sudskom postupku, bez ikakvih naknadnih pitanja, dao suglasnost tužiteljici za ostvarivanje prava djeteta koja su obuhvaćena rješenjem.
2.2. Tuženik ističe i da se protivi tužbenom zahtjevu tužiteljice u dijelu u kojem ista predlaže da se ne odvijaju osobni odnosi njega i djeteta. Upravo je u gore navedenom sudskom postupku postignut sporazum stranaka da se osobni odnosi tuženika s djetetom odvijaju putem video poziva. Tuženik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu s predvidivim najkasnijim otpustom u studenom ove godine. Dakle, obzirom su se ustalili osobni odnosi putem video poziva, tuženik ustraje da se osobni odnosi njega i djeteta, nakon okončanja ovog postupka i izlaska tuženika na slobodu, odvijaju na uobičajeni način – dva puta tjedno te svaki drugi vikend s prespavljivanjem djeteta kod tuženika. Ističe se da kazneno djelo radi kojeg se tuženik nalazi na izdržavanju kazne zatvora nije ni u kakvoj vezi s tužiteljicom ni djetetom, kao što je nesporno da tuženik nikada nije počinio bilo kakvo djelo na štetu djeteta.
2.3. U odnosu na uzdržavanje, tuženik navodi da od donošenja ovosudnog rješenja o privremenoj mjeri, uredno doprinosi za uzdržavanje putem njegove majke SCM.
2.4. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u dijelu koji je protivan navodima odgovora na tužbu.
2.5. Na ročištu održanim kod ovoga suda 21. rujna 2026. tuženik je predložio izmjenu privremene mjere u odnosu na njegovo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom posebice jer on izlazi iz zatvora 17. listopada 2026., a eventualni strah tužiteljice o tuženika je otklonjiv u odnosu na sadržaj privremene mjere jer bi kod ostvarivanja osobnih odnosa bio prisutan zaštitar i voditelj mjere nadzora te isto predlaže odlučiti i u presudi.
3. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je zatražio od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica da maloljetnom djetetu imenuje posebnog skrbnika, a što je i učinjeno s Rješenjem Klasa: UP/I-552-02/25-06/133, Urbroj:
139-119-05/1-25-2 od 19. studenog 2025. (list 22-23 spisa) imenovanjem posebne skrbnice u osobi LCM iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi zaštite prava i interesa djeteta u ovome postupku.
3.1. Podneskom od 24. travnja 2026. posebna skrbnica je navela da nema primjedbi na nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica, KLASA: 552-04/25-11/79 od 9. ožujka 2026. nema primjedbi. S obzirom na mišljenje nadležnog Područnog ureda, kao i mišljenje socijalne radnice iz sigurne kuće kako je majka brižno i savjesno obavljala svoju roditeljsku ulogu, ne postoji ništa sporno da roditeljsku skrb i nadalje obavlja majka. Ocjenjuje kako očevo izdržavanje kazne zatvora negativno utječe na pravodobno i učinkovito poduzimanje radnji od strane majke u interesu djeteta. Naime, u životu postoje okolnosti kada je potrebno žurno reagirati kako bi se postupilo u najboljem interesu djece vezano za njihov odgoj, zdravlje i razvoj, a nedostupnost jednog roditelja može ugroziti prava i interese djece. Slijedom navedenog, suglasna je da se osobni odnosi oca i djeteta za sada ostvaruju putem video poziva. Ujedno smatra da je u najboljem interesu dječaka da se prije očeva izlaska iz zatvora donese nova sudska odluka kojom bi se na odgovarajući način uredili njihovi budući odnosi. Napominje se da je dijete niske kronološke dobi te nije moguće utvrditi njegovo mišljenje za potrebe ovog postupka na način da shvati značenje sudskog postupka i razumije ishod izraženog mišljenja.
3.2. Podneskom od 17. lipnja 2026. posebna skrbnica je istaknula da na zaprimljenu dopunu prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica, KLASA: 552-04/25-11/79 od 25. svibnja 2026. nema primjedbi. Vidljivo je da se otac nalazi u zatvoru, a s obzirom na nisku kronološku dob dječaka, smatra da ostvarivanje osobnih odnosa putem posjeta u zatvorskoj ustanovi nije primjeren oblik kontakta, jer djeca te dobi često nisu u mogućnosti razumjeti okolnosti roditeljeva boravka u zatvoru, a samo okruženje može za njih predstavljati izvor emocionalnog opterećenja i nesigurnosti, a sve kako su detaljno objasnili stručni tim nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ured Peščenica. Po izlasku oca iz zatvora, smatra da bi ostvarivanje osobnih odnosa s djecom trebalo obnavljati i proširivati postupno, sukladno njihovoj dobi, potrebama i reakcijama na kontakte. Takav pristup omogućio bi ponovno uspostavljanje i jačanje emocionalne povezanosti između oca i djece na način koji je siguran i primjeren njihovom razvojnome stupnju, pri čemu je nužno kontinuirano pratiti ostvarivanje susreta te ih, ovisno o procjeni stručnjaka i prilagodbi djece, postupno proširivati. Na ocu je, kao roditelju, odgovornost da po izlasku iz zatvora aktivno radi na ponovnom uspostavljanju i održavanju kvalitetnog odnosa s dječakom, kroz dosljedno, odgovorno i djetetovim potrebama prilagođeno ostvarivanje osobnih odnosa. Pri tome je potrebno imati na umu da se povjerenje i emocionalna povezanost sa dječakom gradi postepeno te da interes i dobrobit dječaka mora imati prednost pred željama i očekivanjima roditelja.
3.3. Na ročištu održanim kod ovoga suda 21. rujna 2026. posebna skrbnica je navela da je suglasna s donošenjem privremene mjere imajući u vidu da bise istom otklonio vrijeme koje dijete propušta u viđanju oca i reparaciji njihova odnosa.
4. Na ročištu održanim kod ovoga 27. srpnja 2026. i 21. rujna 2026. stranke su postigle sporazum oko mjesta stanovanja djeteta, kao i uzdržavanja djeteta.
4.1. U skladu s navedenim, utvrđeno je sljedeće:
- da tužiteljica može bez ikakve daljnje suglasnosti tuženika ili njegovog odobrenja upisati dijete u vrtić "Budućnost", Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 30/2.
- nije sporno da su stranke živjele zajedno do rujna 2025.,
- nije sporno da tuženik plaća uzdržavanje od prosinca 2025. u iznosu od 224 ,00 EUR,
- nije sporno da se odredi uzdržavanje od prosinca 2025.
5. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u elektronički zapis iz matice rođenih za maloljetno dijete od 26. lipnja 2025. (list 7 -8 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Peščenica Klasa: 552-05/25-07/68, Urbroj: 139-119-05/10-25-10 od 31. listopada 2025. (list 9-11 spisa), preslik sms korespondencije dostavljene od strane tužiteljice u spis (list 12 spisa), zapisnik s održanog ročišta kod ovoga suda posl.br. R1 Ob-2512/2025-16 od 9. prosinca 2025. (list 28-31 spisa), rješenje ovoga suda posl.br. R1 Ob-2512/2025-19 od 19. prosinca 2025. (list 32-40 spisa), ispis potvrda o uplatama dostavljenima od strane tuženika (list 41-42 i 119-126 spisa), obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Peščenica Klasa: 552-04/25-11/79, Urbroj: 139-119- 05/10-26-2 od 28. siječnja 2026. (list 43 spisa), izvješće i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica Klasa: 552-04/25-11/79, Urbroj: 139-119- 05/10-26-10 od 9. ožujka 2026. (list 48-54 spisa), dopis punomoćnika tuženika od 23. prosinca 2025. i ispis elektroničke poruke (list 85-86 spisa), obavijest Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Zagrebu Klasa: 730-04/26-01/126, Urbroj: 514-10-06-14-02-02/06-26-10 od 15. svibnja 2026. (list 100 spisa), dopunu mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica Klasa: 552-04/25-11/79, Urbroj: 139-119-05/10-26-21 od 25. svibnja 2026. (list 102-103 spisa), očitovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica Klasa: 552-04/25-11/79, Urbroj: 139-119-05/10-26-29 od 12. kolovoza 2026. (list 136-137 spisa), izvršen je uvid u ovosudni spis R1 Ob-2512/2025, odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.
5.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 18. lipnja 2026. izveden je dokaz saslušanja tužiteljice (list 110-112 spisa), a na ročištu održanim 27. srpnja 2026. dokaz dopunskog saslušanja tužiteljice i saslušanja tuženika (list 127-133 spisa).
5.2. Sud nije utvrđivao mišljenje djeteta, već je prihvatio mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica u skladu s odredbom čl. 360. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), s obzirom na to da je dijete niske kronološke dobi i nije moguće isto mišljenje utvrditi na što ukazuje i posebna skrbnica.
5.3. Nadalje, sud nije izveo dokaz saslušanja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Peščenica imajući u vidu prigovore obiju stranaka oko načina ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom i načina ostvarivanja roditeljske skrbi jer nisu pristupili na zakazano ročište radi saslušanja 21. rujna 2026., ali je uzeo u obzir njihova detaljna očitovanja na prigovore opisane u točki 10. ovog obrazloženja rješenja kao i očitovanja na ročištu održanim kod ovoga suda 18. lipnja 2026. (list 108 -112 spisa) na kojem su, između ostalog, naveli da se nakon izlaska tuženika iz zatvora odredi nadzor, a nakon toga da se odluči o daljnjem ostvarivanju osobnih odnosa i to mjeseca dana prije završetka istih po zaprimanju izvješća voditelja nadzora. Termini koji su ponuđeni su stavljeni prema dogovoru s Obiteljskim centrom koji nema drugih raspoloživih termina izuzev svakog trećeg četvrtak u mjesecu od 17 do 18 sati. S obzirom na osnovanu sumnju da je tuženik počinio kazneno djelo nasilja u odnosu na ovdje tužiteljicu u prisutnosti djeteta smatraju da ti osobni odnosi moraju biti u kontroliranim uvjetima. Što se tiče samostalne roditeljske skrbi ista je predložena jer se otac nalazi u zatvoru, a majka izražava strah od komunikacije s ocem. Majka treba upisati sad dijete u vrtić pa joj je nužna suglasnost tuženika koju nije tražila od njega jer ga se boji.
5.4. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena.
6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), imajući u vidu interes i dobrobiti maloljetnog djeteta, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.
7. Među strankama nije sporno da su roditelji maloljetnog djeteta te da je pravomoćnim rješenjem ovoga suda posl.br. R1 Ob-2512/2025-19 od 19. prosinca 2025. (list 32-40 spisa), odlučeno kako slijedi:
"I. Maloljetni NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2024. u [adresa], stanovat će s majkom, ovdje predlagateljicom osiguranja LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi poznatoj Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Peščenica.
II. Predlagateljica osiguranja LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao majka, samostalno će zastupati dijete NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2024. u Zagrebu u donošenju odluka o upisu djeteta u vrtić "Čarobna šuma", Zagreb, Buzinski prilaz 33 i potpuno samostalno će zastupati dijete u bitnim osobnim pravima dijete iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23) i to promjene prebivališta i boravišta na području [adresa] i Zagrebačke županije, dok će u preostalom dijelu roditelji ostvarivati pravo na roditeljsku skrb zajednički i sporazumno.
III. Osobni odnosi maloljetnog djeteta NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem, ovdje protivnikom osiguranja OC, OIB: [osobni identifikacijski broj] , ostvarivat će se na sljedeći način:
- jednom tjedno posredstvom video poziva u skladu s kućnim pravilima ustanove gdje će protivnik osiguranja izvršavati kaznu zatvora.
IV. Nalaže se protivniku osiguranja SC, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime doprinosa za uzdržavanje maloljetnog NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaća mjesečni iznos u visini od 224,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetčetiri eura) počevši od 19. prosinca 2025. kao dana donošenja rješenja, pa nadalje do pravomoćnog okončanja postupka u kojem će biti donesena odluka o pravu maloljetnog djeteta koje se osigurava ovom privremenom mjerom ili do drugačije odluke suda, time da dospjeli, neplaćeni iznos plati u roku od 15 dana, a buduće dospjevajuće iznose uzdržavanja da plaća najkasnije do 15.-tog dana u mjesecu za koji uzdržavanje treba platiti, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu određenu po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na sve dospjele, a neplaćene obroke i to od dana njihova dospijeća, pa do isplate, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice djeteta LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. broj IBAN [broj bankovnog računa].
V. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi u spisu ovoga suda pod posl.br. P Ob-1595/2025 ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena.
VI. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere."
7.1. Među strankama nije sporno da su nakon donošenja odluke opisane u točki 7. ovog obrazloženja presude i rješenja pridržavali se iste i posebice oko utvrđenja oko plaćanja uzdržavanja, kao i ostvarivanja osobnih odnosa.
8. Među strankama je sporno jesu li okolnosti na strani tuženika, a na koje ukazuje tužiteljica, ugrožavajuće za prava i interes njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta odnosno za određivanjem zabrane njegovog ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, te je li osnovano odrediti da tužiteljica ostvaruje djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb .
8.1. Među strankama je osnovano je li opravdano mijenjati odluku opisanu u točki 7. ovog obrazloženja presude, te s tim u vezi jesu li nastupile okolnosti za njezinu izmjenu u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa tuženika s djetetom.
8.2. Među strankama je sporno tko će snositi troškove postupka.
9. Uvidom u spis ovoga suda posl.br. R1 Ob-2512/2025 utvrđeno je da je donesena odluka opisana u točki 7. ovog obrazloženja presude i rješenja, a koja se temelji u bitnome na postignutom sporazumu stranaka i mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Peščenica.
9.1. Nadalje, na ročištu održanim kod ovoga suda 9. prosinca 2025. u gore navedenom postupku, tužiteljica je navela da je dijete upisano kod pedijatra za što je protivnik osiguranja dao suglasnost kao i za upis djeteta u vrtić.
10. Iz dokumentacije dostavljene po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Peščenica u bitnome proizlazi sljedeće:
a) obavijesti Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Peščenica Klasa: 552 - 04/25-11/79, Urbroj: 139-119-05/10-26-2 od 28. siječnja 2026. (list 43 spisa),
- da su se osobni odnosi tuženika s maloljetnim djetetom ostvarivali putem videopoziva u skladu s kućim pravilima ustanove gdje je tuženik smješten, a prema rješenju opisanom u točki 7. ovog obrazloženja presude i rješenja.
b) izvješće i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica Klasa: 552-04/25-11/79, Urbroj: 139-119-05/10-26-10 od 9. ožujka 2026. (list 48-54 spisa),
- tužiteljica i tuženik su bili u izvanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno maloljetno dijete ,
- do kraja rujna obitelj stranaka je živjela u stanu u vlasništvu majke tuženika
- 8. svibnja 2024. tuženik je saslušan kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Peščenica na Stručnoj cjelini za odrasle osobe jer tada nije bio otac djeteta, a zbog nasilja u obitelji na štetu tužiteljice, tada je odbio mogućnost uključivanja u savjetodavni rad kod Obiteljskog centra,
- tužiteljica je prvi put u tretmanu Stručne cjeline za djecu, mlade i obitelj kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Peščenica od lipnja 2025. kada je pokrenula postupka obveznog savjetovanja i tada je predlagala da joj se omogući samostalna roditeljska skrb u odnosu na zdravlje, vrtić i promjenu adrese prebivališta i boravišta djeteta, kao i da tuženik viđa dijete uz njezinu prisutnost, a u srpnju 2025. to povlač i navodeći da se pomirila s tuženikom koji ide na odsluženje kazne zatvora i dat će joj izjavu da može samostalno skrbiti o djetetu
- 26. rujna 2025. ponovo obavještava Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Peščenica da je s djetetom otišla u [adresa] nakon što je u kaznenom postupku povukla prijavu protiv tuženika, ukinute su mjere opreza i isti je konzumirao nakon toga marihuanu i pod utjecajem psihoaktivnih tvari htio izaći iz stana s djetetom što je ona spriječila pa ju je fizički napao (počupao za kosu i gurnuo) te sam pozvao policiju da prijavi da ga ne pusti iz stana. Nije joj radio probleme oko odlaska iz stana.
- listopada 2025. tužiteljica je obavijestila Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Peščenica da će se vratiti u stan u kojem je bila s djetetom i tuženikom jer on ide na izdržavanje kazne zatvora, no kad je došla u stan tuženik je bio verbalno i psihički nasilan, derao se i nije joj dozvoljavao da ode s djetetom te joj je prijetio da će ju prijav iti za otmicu djeteta i iskazivala je da se boji tuženika. S tim u vezi dodaje da je 20. listopada 2025. majka tuženika predložila tuženiku da zatvori tužiteljicu u sobu, a on ju je tražio 10,00 EUR da kupi marihuanu što je ona odbila, a prije toga joj je 9. listopada 2025. prijetio putem sms poruke. Nakon toga je tužiteljica s djetetom smještena u sigurnu kuću počevši od 21. listopada 2025.
-23. listopada 2025. tuženik je iznio optužbe na račun tužiteljice, potvrdio je da konzumira marihuanu, da je na poticaj drugih prijetio tužiteljici, ali da to ne misli, da smatra da tužiteljica ne brine dobro o djetetu kao i da je psihički bolesna. Pritom se ističe da ne prihvaća što mu se govori, nepovjerljiv je prema institucijama i koristi vulgaran jezik tijekom razgovora te mu je izrečena i mjera upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrb o djetetu.
- prema informacijama iz sigurne kuće proizlazi da je tužiteljica dobro skrbila o djetetu, samostalna je u skrbi, dijete je uz nju vezano i imaju izgrađen odnose sigurne privrženosti,
- tuženik se 10. studenog 2025. kod Zavoda informirao o djetetu i dobio informacije imajući vidu da je tužiteljica i dalje smještena u sigurnoj kući, no ponovo se zabilježuju njegovo neprimjereno ponašanje
- 17. studenog 2025. tužiteljica s djetetom je napustila sigurnu kuću i odselila u podstanarski stan gdje su uvjeti terenskom provjerom utvrđeni zadovoljavajući i primjereni za život obitelji, dok je 19. studenog 2025. tuženik krenuo na izdržavanje kazne zatvora.
- slijedom čega se predlaže da zbog interesa djeteta i činjenice da je za njegov pravilan rast i razvoj bitno ostvarivanje osobnih odnosa s oba roditelja, da se odredi da se i nadalje ostvaruju osobni odnosi kako je uređeno rješenjem iz točke 7. ovog obrazloženja presude i rješenja, a da se po izlasku oca može tražiti izmjena odluke kao i da se majci dodjeli mogućnost samostalne roditeljske skrbi u odnosu na donošenje odluka oko zdravlja, vrtića, slobodnih aktivnosti i promjene prebivališta i boravišta na području [adresa], dok kontakti uživo u zatvoru nisu u interesu djeteta jer zatvorsko okruženje može izazvati kod djeteta osjećaj straha i nesigurnosti.
c) dopune mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica Klasa: 552-04/25-11/79, Urbroj: 139-119-05/10-26-21 od 25. svibnja 2026. (list 102-103 spisa)
- ističe se da je dijete osjetljive dobi i izrazito niske kronološke dobi zbog čega nije opravdano odrediti njegove posjete ocu u zatvoru već mu je potrebno osigurati stabilnost, sigurnost i poznato okruženje, dok boravak u zatvoru može izazvati stres, nelagodu, zbunjenost zbog nepoznatog prostora, sigurnosnih procedura, prisutnosti službenih osoba u uniformama i opće atmosfere ustanove, a dijete te dobi nema razvijene kapacitete za razumijevanje okolnosti u kojima se roditelj nalazi.
- ne osporava se važnost održavanja odnosa između oca i djeteta, ali pri donošenju odluke poštivajući interese djeteta predlažu donošenje odluke kao u izreci presude i rješenju, a s obzirom na to da se na taj način može osigurati postupna prilagodba djeteta na neposredne kontakte i može se pratiti razvoj odnosa između oca i djeteta
- predlaže se kao i u mišljenju opisanom pod točkom 10 b) da se majci dodjeli mogućnost samostalne roditeljske skrbi u odnosu na donošenje odluka oko zdravlja, vrtića, slobodnih aktivnosti i promjene prebivališta i boravišta na području [adresa]
d) očitovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica Klasa: 552- 04/25-11/79, Urbroj: 139-119-05/10-26-29 od 12. kolovoza 2026. (list 136-137 spisa)
- u odnosu na prigovore tužiteljice za zabranom osobnih odnosa tuženika i djeteta, ističu da ostaju kod mišljenja za ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom,
- u odnosu na prigovore tuženika koje se odnosi na održavanje susreta nedjeljom kada bi majka potencijalno htjela posjetiti svoju obitelj u [adresa], naglašava ju da u slučaju da se odredi mjera ostvarivanja osobnih odnosa između oca i djeteta pod nadzorom stručne osobe, takva odluka obvezuje oboje roditelja pa bi tako majka bila dužna omogućiti ostvarivanje navedenih susreta u točno određenim terminima te svoje pr ivatne planove kao što su posjeti obitelji s djetetom i slično planirati u vrijeme koje dijete provodi s njom. Susreti mogu biti otkazani isključivo zbog opravdanih razloga kao što su eventualna bolest djeteta ili viša sila.
- u odnosu na početak održavanja osobnih odnosa između oca i djeteta i datuma kada bi mjera nadzora nad istim stupila na snagu u slučaju da se odredi te može li to biti određeno na dan 17. listopada 2026. godina kada tuženik izlazi iz zatvora, navodi se da Hrvatski zavod za socijalni rad po zaprimanju ovršnog sudskog rješenja kojim se određuje ostvarivanje osobnih odnosa roditelja s djetetom pod nadzorom stručne osobe zapisnički saslušava roditelje i upoznaje ih s voditeljem mjere ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom te potom donosi rješenje kojim se imenuje voditelj mjere. Naglašava ju da su u Obiteljskom centru rezervirani termini susreta sukladno prijedlogu Područnog ureda (druga i četvrta nedjelja u mjesecu) te bi se u slučaju da bude donesena sudska odluka kojom se navedeno prihvaća, a otac iz zatvora izađe 17. listopada 2026. godine, prvi susret oca i djeteta održao 25. listopada 2026. godine (četvrta nedjelja u listopadu).
11. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da je zajednica između nje i tuženika prestala nakon što je prijavila nasilje počinjeno od strane tuženika prema njoj te dodaje da su ju tuženik i njegova majka izbacili iz stana pa radi toga ima i strah da joj neće dati suglasnost za prijavu prebivališta. Ističe da je u najmu stana, a u [adresa] ima kuću u svojem vlasništvu, ako bi se opet trebala seliti boji se da joj tuženik neće dati suglasnost.
11.1. Nadalje, ističe da o svemu obavještava tuženika, no da s njim ne može postići dogovor jer on ustraje da sve nude po njegovom. Nije imala problema s njim oko izbora liječnika za dijete i liječenja djeteta te ga je obavještavala o svemu, a i želja joj je da budu roditelji tom djetetu. Međutim, ističe da je tuženik pod utjecajem drugih, posebice svoje majke za koju ističe da se upliće u njihov odnos i smatra da bez majke tuženik ne može odlučiti ništa oko djeteta. Radi navedenoga predlaže da ima samostalnost u odlučivanju.
11.2. U odnosu na zabranu osobnih odnosa ističe da je tuženik konzumirao marihuanu u prisutnosti djeteta i boji se da to opet ne čini, posebice jer je nakon njezina povlačenja prijave za nasilje tuženik opet počeo biti nasilan prema njoj u prisutnosti djeteta. Ako bi se odredio nadzor, suglasna je da bude kako Zavod predlaže jer dijete nije dugo vidjelo oca i smatra da bi ga trebalo postepeno uvoditi u taj odnos. Htjela bi da voditelj nadzora procjeni je li potrebno ukinuti ili produžiti nadzor te u slučaju da se ukine nadzor, ne zna kako bi se nastavili ostvarivati osobni odnosi djeteta i tuženika. Nije branila tuženiku da bude otac djetetu, te smatra da je dobro da dijete ima oca u svom životu.
11.3. Tužiteljica navodi da je tuženik do sada uredno plaćao uzdržavanje, njegova majka je čak zadnju ratu platila 17,00 eura više, a uredno se plaća otkada je donesena privremena mjera. Tuženik je ostao bez posla pa je jedno vrijeme i sama brinula o djetetu. Dijete je u dobi od 1 godine i 9 mjeseci, ide u vrtić koji mjesečno plaća 207,00 EUR uvećano za 60,00 EUR na potrošni materijal, za higijenu djeteta troši oko 30 ,00 EUR, zdravo je dijete. Trenutno je nezaposlena, zadnji radni dan je bio 23. srpnja 2026., a sve iz razloga što ima problema sa kostima pa je morala tražiti drugi posao. Počinje raditi 03. kolovoza 2026. u Oktal Pharmu kao skladištar, plaća će biti oko 1.100,00 EUR mjesečno, a radno vrijeme od 8-16 sati. Ima pomoć od svoje sestre. Režije plaća oko 140,00 EUR, a najam 400,00 EUR.
11.4. Tužiteljica opisuje da je tuženik rado izvodio dijete u šetnje, ali smatra da je to bilo iz razloga kako bi mogao konzumirati marihuana i otići u kafić na piće. Ako bi ga zamolila da presvuče dijete ili okupa, počeo je biti nervozan i agresivan tako da bi lupao s poplunom o madrac ili bi dijete kod tuširanja držao s jednom rukom , a s drugom slušalicu od tuša. Misli da je to sve nesvjesno radio pod utjecajem marihuane. Kad je presvlačio dijete više puta ga je znao povući za nogice s početka kreveta prema kraju na što ga je njezina majka upozoravala da ne čini. U prisutnosti djeteta bio je nasilan prema njoj, njegovi prijatelji negativno djeluju na tuženika od kojih je jedan i savjetovao kako da ju udari i ozljedi.
12. Iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi da je zajednica između njega i tužiteljica prestala njezinim odlaskom u Sigurnu kuću, te osporava da je bio nasilan prema djetetu ili da je konzumirao marihuanu u prisutnosti djeteta. Boji se reakcije tužiteljice ako nešto ne napravi kako bi ona htjela, posebice da ga opet osude zbog nje. Trenutno je na izdržavanju kazne zbog kaznenog djela koji nema veze s tužiteljicom i djetetom već je počinjeno na štetu tuđe imovine i očekuje izlazak iz zatvora sa 17. listopada 2026.
12.1. Tuženik ističe da bi se htio dogovarati oko djeteta, ali ako se ne mogu dogovoriti, onda bi htio imati treću osobu u Zavodu preko koje bi se dogovarali. Ističe da su dosada sve radili dogovorno skupa i odluku oko vrtića, cijepljenja, odabira pedijatra. On je okupao i presvukao dijete kad je živio s tužiteljicom, kuhao je za njih i sam obavljao kupovinu namirnica.
12.2. S obzirom na to da se trenutno nalazi u zatvoru pristaje da se odrede osobni odnosi pod nadzorom kako bi kasnije mogao samostalno viđati sve više dijete. Dodaje i da je nepravomoćno osuđen za nasilje nad tužiteljicom, a ako postane pravomoćna odluka i izvršna za nasilje nad tužiteljicom, onda treba odslužiti 4 mjeseca zatvora, uz uvjetnu 4 godinu, a ako to prekrši, onda ga čeka 1 godina zatvora i 10 mjeseci. Nepravomoćna odluka je donesena prije 4 mjeseca. Suglasan je i s plaćanjem uzdržavanja u iznosu od 224,00 EUR.
12.3. Nadalje, ističe da s tužiteljicom komunicira preko 3 osobe i dobiva informacije na kapaljku i ne zna kakvi su njezini stavovi. Saznao je da dijete treba upisati u 8 mjesecu u vrtić od svoje majke koju je tužiteljica obavijestila u koji će dijete ići vrtić i to prije 2 tjedna i zato je pisao pismo da daje suglasnost. Tužiteljica je donosila odluke u interesu djeteta, jer su sve te odluke bile donesene zajednički pogotovo kad su zajedno živjeli, pa čak kad se nisu slagali došli su do zajedničkog zaključka. Ne postoji niti jedna odluka koju bi donijela tužiteljica koja nije bila u interesu djeteta. Ne konzumira marihuanu, ranije je konzumirao jer nije imao podršku tužiteljice, a po izlasku iz zatvora ne planira je konzumirati jer ga je zatvor psihički razorio i ne bih nikada više konzumirao. U odnosu na ponašanje zabilježeno u izvješću Zavoda opisanog u točki 10. ovog obrazloženja presude i rješenja ističe da je tako reagirao jer nije dobivao informacije o djetetu. Ne smatra da ima problem s kontrolom ponašanja, pohađao je tečaj protiv droge u zatvoru u Remetincu. Smatra da marihuana utječe na njega jer je vidio promjene u ponašanju i agresivne nastupe.
12.4. U odnosu na tužiteljicu ističe da je dobra majka, ali je previše nesigurna u sebe i te se promjene vide na djetetu. Ona treba podršku, prvo joj je dijete, a trenutno ima pomoć samo od sestre s kojom on nije u dobrim odnosima. Zna krivo interpretirati njegove izjave kao i izbačaj iz stana koji je zapravo djetetov, odnosno kad nastupe zakonski uvjeti, jer je to stan od njegove majke sada.
13. Iz navoda obiju stranaka razvidno je da su njihovi međusobni odnosi teško i trajno poremećeni, te je evidentno da nisu imali dobru komunikaciju nakon prekida izvanbračne zajednice. Njihovi međusobni odnosi su narušeni što dolazi do izražaja kod ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom i ostvarivanja roditeljske skrbi.
13.1. U odnosu na visinu uzdržavanja, stranke su postigle sporazum kako je to naznačeno u točki 4. ovog obrazloženja presude.
13.2. Sud je prihvatio iskaze stranaka u odnosu na njihove socio-ekonomske prilike, jer se radi o nespornim činjenicama, utvrđenim i od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad
– Područnog ureda Peščenica i priložene dokumentacije u spisu predmeta.
14. Kod donošenja odluke o roditeljskoj skrbi sud je dužan voditi računa o postojanju ravnoteže između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome mora dati posebna važnost najboljem interesu djece koji, ovisno o njihovoj prirodi i ozbiljnosti mogu nadjačati interes roditelja.
15. Odredbom članka 409. stavka 2. Obiteljskog zakona propisano je da u postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka.
15.1. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Stranke su kao roditelji ostvarivali zajedničku roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom prema citiranoj odredbi zakona i ranijoj odluci.
15.2. Odredbom čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 2. istog čl. propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji od roditelja je spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i st. 3. ovoga Zakona, dok je st . 4. propisano da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.
15.3. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.
15.4. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a st. 2. je propisano da kad roditelju trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. Obiteljskog zakona, time da se prema st. 3. istog članka zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može urediti i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su prema st. 4. istog članka roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno.
15.5. Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržava ti od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.
15.6. Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.
15.7. Člankom 413. stavak 1. Obiteljskog zakona propisano je kako će sud odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta:
1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili
2. odlukom o utvrđivanju ili osporavanju majčinstva ili očinstva kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno.
15.8. Člankom 416. Obiteljskog zakona propisano je sljedeće:
(1) Prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem sud će:
1. omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama ovoga Zakona
2. utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa i
3. po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje centra za socijalnu skrb ili ovlaštenog sudskog vještaka.
(2) Sud će u postupku posebno cijeniti:
1. spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja ili spremnost na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji i
2. spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.
(3) Spremnost na suradnju iz stavka 2. ovoga članka nije od važnosti u slučajevima obiteljskog nasilja.
15.9. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta.
16. Zahtjev tužiteljice za u odnosu na mjesto stanovanja djeteta, sud je prihvatio u cijelosti s obzirom na to da isto među strankama nije sporno, te dijete živi s majkom od rođenja, a navedeno podržavaju i Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Peščenica i posebna skrbnica. Osim toga, utvrđeno je putem Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica da nisu sporni stambeni uvjeti.
17. Slijedom navedenoga, sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.
18. Nadalje, a u odnosu na ostvarivanje djelomične samostalne roditeljske skrbi utvrđeno je da je zahtjev tužiteljice i u navedenom dijelu osnovan .
18.1. Pri tome se dodaje da roditeljska skrb obuhvaća odgovornost, dužnost i pravo roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i dobrobiti pa tako je roditelj dužan skrbiti o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti djeteta, njegovom odgoju i obrazovanju, ostvarivanju osobnih odnosa i drugo, od čega nije utvrđeno da tuženik sve to ostvaruje.
18.2. Roditelji uvijek trebaju imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djeteta, te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djetetu temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djeteta koji osjeća svaki stres i neslaganje roditeljskih odnosa, što se snažno odražava na njegov kasniji razvoj, no dijete se može dobro prilagoditi na razdvojen život roditelja ako oba roditelja surađuju, donose zajedničke odluke, prihvaćaju i uvažavaju razlike, jedan i drugi pred djetetom. Iz iskaza oba roditelja sud je utvrdio da oboje roditelja pokazuju izrazit interes i volju da brinu o djetetu, a samo njihovi međusobno narušeni odnosi ih zapravo sprečavaju da zajednički donose konstruktivne i za njihovo dijete najbolje odluke.
18.3. Oba roditelja se trebaju potruditi usavršavati svoje komunikacijske vještine na način da ravnopravno sudjeluju u razgovoru i donošenju odluka važnih za odgoj djeteta i posebno da poštuju i uvažavaju želje i stavove i drugog roditelja, iako jedan od njih uvelike nekritično iznosi svoje viđenje aktualne situacije. Posebice jer i sam tuženik u svojem iskazu navodi da se boji komunikacije s tužiteljicom da ga opet ne prijavi pa ističe da bi volio komunicirati preko trećih osoba, a sama tužiteljica ukazuje kako joj je otežana komunikacija s tuženikom upravo zbog toga što se s drugima konzultira prije nego joj da suglasnost i to u bitnome joj otežava te iskazuje i strah u odnosu na tuženika. Posebice jer je ista podstanar i nije joj osigurana stabilna i trajnija adresa stanovanja.
19. Nadalje, prihvaćeno je i da tužiteljica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb kako je to i određeno u točki II. izreke ove presude s obzirom na dosadašnje situacije u kojima tuženik nije pokazao suradnju oko navedenoga sve do vođenja sudskog postupka, zbog čega majka ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti njegovu suglasnost u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi za njihovo dijete. Također, tužiteljica je roditelj koji sam praktično od rođenja adekvatno brine o svim potrebama djeteta.
19.1. Razlozi koje iskazuje tuženik kao argument da je opravdano donijeti odluku o zajedničkoj roditeljskoj skrbi su neosnovani s obzirom na to da je isti dao suglasnost tek po pokretanju sudskih postupaka i po poticaju drugih osoba, a pritom je uvijek istaknuo nepovjerenje u odnosu na tužiteljicu i njezino izvršavanje roditeljske skrbi i s tim u vezi da ga propušta o svemu informirati. Njegovo nepovjerenje se ogleda i u mogućoj sumnji da će tužiteljica s djetetom odseliti kod svoje obitelji u [adresa] za što je valjano obrazloženje dao i Zavod u svojem očitovanju opisanom u točki 10d) ovog obrazloženja presude i rješenja.
19.2. Naime, već iz sadržaja točke 10. ovog obrazloženja presude i rješenja je uočljivo da je odnos između tužiteljice i tuženika narušen više od dvije godine, tužiteljica je bila primorana s djetetom napustiti zajedničku adresu stanovanja i pronaći privremeni smještaj, a tuženik je tek tijekom ovog postupak pokazao razumijevanje za situaciju u kojoj se nalazi i činjenicu da je podstanar i sama trenutno skrbi od djetetu i njegovim potrebama i to svojom plaćom i dijelom koji joj tuženik uplaćuje. Tužiteljica je više puta odlazila od tuženika i njegovo ponašanje se nije mijenjalo već je svaki put svađa eskalirala u sukob kojem je nazočilo dijete.
19.3. Slijedom navedenoga, imajući u vidu činjenicu da je u tijeku i kazneni postupak protiv tuženika zbog počinjenog nasilja na štetu tužiteljice u kojem mu je prema navodima tuženika izrečena nepravomoćna presuda prema kojoj treba izvršiti kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca, uz uvjetu od 4 godine, a ako to prekrši onda mu se zamjenjuje za kaznu zatvora od 1 godine i 10 mjeseci, a zbog čega će ponovo biti u nemogućnosti sudjelovati u izvršenju roditeljske skrbi, zatim da tužiteljica iskazuje bojazan u odnosu na tuženika zbog svih dosadašnjih događaja opisanih u točki 10. ovog obrazloženja presude i rješenja koje tuženik nije osporio, proizlazi da je njihova komunikacija otežana i da ne postoji između njih dvoje povjerenje što i otežava zajedničko donošenje odluka, a koje je dodatno otegotno za maloljetno dijete koje se može opet naći u situaciji da tužiteljica mora pronaći drugi smještaj imajući u vidu da je podstanar i da joj tuženik može uskratiti suglasnost kao i u odnosu na zdravlje djeteta imajući u vidu da je iskazivao već da tužiteljica ne skrbi o djetetu, a pritom sam ne osporava da je u prisutnosti djeteta i tužiteljice konzumirao marihuanu.
20. S obzirom na sve navedeno i utvrđeno tijekom postupka, a poglavito uzimajući u obzir dob djeteta i aktualnu obiteljsku dinamiku, zatim da dijete od prekida bračne zajednice stranaka kontinuirano stanuje s majkom koja odgovorno i u potpunosti adekvatno zadovoljava sve njihove potrebe, a posebice s obzirom na nedvojbene probleme koje majka ima u svakodnevnom funkcioniranju zbog činjenice da joj je otac nedostupan kod narušene komunikacije, sud je utvrdio da je u interesu djeteta da majka samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb kako je to i određeno u točki II. izreke ove presude i u tom smislu je prihvatio zahtjev tužiteljice iako je ista navela da povlači zahtjev u odnosu na bitna prava djeteta, a pritom predlaže samostalnost u odnosu na donošenje odluke u odnosu i na promjenu prebivališta i boravišta, pa je to sud cijenio kao omašku tužiteljice u postavljanju zahtjeva u skladu s odredbama Obiteljskog zakona s obzirom na to da se može zaključiti kakvu odluku tužiteljica predlaže te na kakvom činjeničnom stanju taj zahtjev temelji.
21. Slijedom svega navedenoga, sud smatra da je opravdano i u skladu s dobrobiti maloljetne djece da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb kako je to i određeno u točki II. izreke ove presude te je primjenom čl. 105. st. 1., 3. i 5. Obiteljskog zakona sud, odnosno prihvatio zahtjev tužiteljice u navedenom dijelu.
22. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
23. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djeteta koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).
24. Nadalje, a u odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem, prema shvaćanju ovog suda, u smislu naprijed citiranih odredbi Obiteljskog zakona, zatim odredbi Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 20. studenog 1989., a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji (Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97 – dalje: Konvencija) te odredbi Konvencije o kontaktima s djecom („Narodne novine“, broj – Međunarodni ugovori 1/09) dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima u skladu sa svojom dobrobiti, a ako živi odvojeno od roditelja ima pravo na susrete i druženja s tim roditeljem. Dakle, radi se prije svega o zakonskom pravu djeteta koje je i ustanovljeno radi dobrobiti djeteta. Dobrobit djeteta je glavni imperativ prilikom određivanja između ostalih i načina izvršavanja roditeljske skrbi, kao i prilikom određivanja susreta i druženja djeteta sa roditeljem koje ne živi sa djetetom.
24.1. Pravo na ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i njegovih roditelja jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU, broj 18/97 i 4/02), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" -MU, broj 1/10) i Europska konvencija o kontaktima s djecom ("Narodne novine" - MU, broj 7/08).
24.2. Tako Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koji je odvojen od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.
24.3. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljskopravnim postupcima, a u te postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.).
24.4. Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne s djetetom (telefonom, pismima, faksom e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu. Slijedeći ovu Konvenciju u Obiteljskom zakonu u odredbi članka 121. stavaka 1., 2. i 3. propisani su isti oblici ostvarivanja osobnih odnosa (izravne, neizravne, i davanje informacija u vezi s osobnim pravima djeteta).
25. Iz navedenog je normativnog okvira razvidno da je zabrana kontakata roditelja s maloljetnim djetetom krajnja mjera ograničavanja maloljetnog djeteta i roditelja glede održavanja njihovih osobnih odnosa koja se izriče vrlo iznimno, i to u slučajevima u koj ima postoje posebni razlozi ili rizici da će dobrobit djeteta biti ozbiljno ugrožena.
25.1. Imajući u vidu zahtjev tužiteljice da se tuženiku ograniče osobni odnosi, a potom i zabrane ističe se da sud može iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta u sljedećim postupcima:
a) u parničnom postupku kad sud po službenoj dužnosti odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta (čl. 413 Obiteljskog zakona) i
b) u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili centra za socijalnu skrb sud će iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.
25.2. Tužiteljica ne iznosi dokaze da dijete ne bi bilo sigurno kod tuženika odnosno da se on nije u stanju brinuti za njega za vrijeme dok je dijete kod njega, a činjenica da tužiteljica smatra da tuženik može opet konzumirati marihuanu ne može opravdati diskriminirajući pristup očevom pravu na kontakt s djetetom. Dakle, potpuni prekid kontakata može se opravdati samo u iznimnim okolnostima, a potpuna zabrana očeva prava na osobne odnose s djetetom ne bi bila razmjerna cilju koji se nastoji postići, a to je zaštita interesa djeteta. (O tome u odlukama Europskog suda za ljudska prava, Cinta protiv Rumunjske, broj 3891/2019 od 18. rujna 2020. I Vojnity protiv Mađarske, broj 29617/07 od 12. veljače 2013. )
25.3. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da prijedlog tuž iteljice za zabranom osobnih odnosa djeteta s ocem trenutno nije osnovan jer nije utvrđeno da je tuženik svojim postupanjem ugrozio ili doveo život djeteta u opasnost, posebice jer je dijete s nj im i tužiteljicom stanovalo od rođenja, a tijekom privremene mjere i ovog postupka otac je pokazao suradnju i želju za promjenom. Pored navedenoga, neosnovanost zahtjeva ogleda se i u činjenici da sama tužiteljica iskazuje da bi htjela da dijete viđa oca i da ne brani tuženiku da bude otac, a potom i sama se protivi izmjeni privremene mjere kojom su upravo i određeni osobni odnosi posrednim načinom i to putem videopoziva, što ukazuje i proturječnost u njezinim zahtjevima.
26. Osim toga, kako je dijete sada u dobi od nepunih dvije godine te mu je potrebna sigurnost i stabilnost roditelja i socijalne sredine u kojoj živi, djetetu je bitna prisutnost oba roditelja, a ponašanje majke ukazuje da ona razaznaje nužnost prisutnosti oca u djetetovom razvoj posebice jer sama to iskazuje u svojem iskazu.
27. Nadalje, a u odnosu na prijedlog posebne skrbnice i Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica za ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s majkom pod nadzorom, sud je uzeo u obzir odredbu čl. 8. Europske Konvencije o ljudskim pravima i utvrdio da iz ponašanja tužiteljice upravo proizlazi opravdanost navedenog načina ostvarivanja osobnih odnosa, posebice imajući u vidu da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik viđao oko godinu dana dijete samo putem videopoziva, a posljednji susret je bio u otežanim okolnostima kad je majka napustila s djetetom adresu stanovanja i otišla u [adresa], a potom u sigurnu kuću zbog čega je potrebno postepeno, kako to i posebna skrbnica navodi, osigurati ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom nakon očevog izlaska iz zatvora u kontroliranim uvjetima.
28. Nužnost određivanja nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa i to pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Peščenica je u konkretnom predmetu nužno zbog postupnog omogućavanja kasnijih ostvarivanja osobnih odnosa bez bojazni oba roditelja i osiguravanja sigurnosti djeteta, ali i radi ponovnog uspostavljanja i jačanja emocionalne povezanosti oca i djeteta na siguran način i primjeren djetetovom razvojnom stupnju, pratiti te susrete i po procjeni stručnjaka te po prilagodbi djeteta ih proširivati ako se za to ispune uvjeti.
29. Tuženik je suglasan s predloženim načinom ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom, iskazuje želju za promjenom dosadašnjeg stila života i želju za ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom u većem opsegu.
30. Na osnovu svih provedenih dokaza sud je prihvatio je mišljenje posebne skrbnice i Hrvatskog zavoda za socijalni rad -Područnog ureda Peščenica na način kako je navedeno u točki III. izreke presude, a uzimajući u obzir dob djeteta i činjenicu da nije ostvarilo neposredni kontakt s ocem oko godinu dana.
31. U slučaju bitno promijenjenih okolnosti može se tražiti donošenje nove odluke o održavanju osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom odnosno ostvarivanju roditeljske skrbi.
32. Sud ovime ujedno upozorava stranke da je u skladu s čl. 417. st. 1. t. 1. i 2 . Obiteljskog zakona propisano da je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem od posebne važnosti za dobrobit djeteta te da je važno da roditelji nastoje prije svega postići sporazum koji će biti usmjeren na dobrobit djeteta.
33. Isto tako, u skladu s čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona, stranke se upozoravaju na pravne posljedice nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta sa drugim roditeljem:
1. mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu do 3.980,00 EUR (slovima: tritisućedevetstoosamdeset eura)
2. mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te
3. mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati
34. Slijedom navedenoga, a temeljem svih provedenih dokaza, sud je odlučio da će u konkretnom slučaju dijete stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose na način pod nadzorom, a u skladu s čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona ocjenjujući da je takva odluka u skladu s dobrobiti djeteta te je odlučeno kao u točkama III. i V. izreke ove presude.
35. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je uzeo u obzir postignuti sporazum stranaka.
36. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.
37. Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
38. U konkretnom slučaju je nesporno da tuženik nije novčano doprinosio za uzdržavanje djeteta, a što je sud također cijenio kod donošenja odluke.
39. Pri tome se dodaje da roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što maloljetno dijete stranaka sigurno sada nije, a što nije niti sporno kod stranaka. Pri tome čemu se ističe da su obje stranke i upoznate da je uzdržavanje djeteta u redoslijedu naplate uvijek prije naplate bilo kakvih kreditnih obveza, te da nisu utvrđene bilo kakve primjedbe prema strankama u odnosu na navedeno.
40. Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.
41. Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.
42. S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.
43. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica kao majka, zdrava i radno sposobna, zaposlena, sve detaljno naznačeno u točkama 1., 10. i 11. ovog obrazloženja ove presude, dok je tuženik također zdrav i radno sposoban, također sve detaljno naznačeno u točkama 2., 10, te 12. ovog obrazloženja ove presude.
44. Oba roditelja imaju osigurane stambene uvjete za dijete, te oba roditelja nemaju drugih osoba za uzdržavanje.
45. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.
46. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.
47. Ocjenjujući mjesečne potrebe maloljetnog djeteta, za utvrditi je da ima uobičajene mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribo r i kozmetika, igračke, vrtić i drugo kako je i opisano u točkama 1., 2., 10., 11. i 12. ovog obrazloženja ove presude i rješenja.
48. Stranke su postigle sporazum da tuženik doprinosi mjesečnim iznosom od ukupno 224,00 EUR mjesečno počevši od prosinca 2025. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili se prilike ne izmijene, s dospijećem do 15-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, sve to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je i opisano u točki 4. ovog obrazloženja presude, te da postignuti sporazum odgovara obiteljskim okolnostima i u skladu je sa interesom i trenutnim potrebama djeteta. Navedeni iznos nije bio sporan strankama te su oko njega postigle sporazum imajući u vidu trenutne potrebe djeteta.
49. Prema odredbi čl. 314. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025), roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete do 6 godina plaćati 17 % prosječne neto plaće odnosno iznos od 224,00 EUR (slovima: dvjestodvadesetčetiri eura), kao minimalni iznos odnosno za dijete, što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, dok je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 66/2026) propisano da je za dijete do 6 godina potrebno plaćati barem 17 % prosječne neto plaće 246,00 EUR (slovima: dvjestočetrdesetšest centi) što i odgovara iznosima propisanima Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 66/2026).
49.1. Iako predloženi iznos uzdržavanja za koji su stranke postigle sporazum ne odgovara u cijelosti podacima prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 66/2026), sud je uzeo u obzir granice postavljenog tužbenog zahtjeva, činjenicu da je tuženik naveo na ročištu održanim 21. rujna 2026. da je slao veći iznos tužiteljici koji je odbila primiti, ali i činjenicu da se tuženik trenutno nalazi u zatvoru i da preko majke plaća iznos uzdržavanja kao i da tužiteljica nije navela da je došlo do promijenjenih okolnosti zbog kojih bi se mijenjala visina uzdržavanja, a da maloljetno dijete zastupano po ma jci može u slučaju promijenjenih okolnosti tražiti povećanje uzdržavanja, sud je prihvatio u navedenom dijelu sporazum stranaka oko uzdržavanja i odredio uzdržavanje od donošenja presude imajući u vidu da je između stranaka nesporno da je tuženik uredno plaćao uzdržavanje prema rješenju opisanom u točki 7. obrazloženja presude i rješenja.
49.2. Naime, ukazuje se da bi izostavljanjem uplata tuženika, a koje među strankama nisu sporne, pogrešno se primijenilo materijalno pravo. Navedenu okolnost tuženik više ne bi mogao isticati u ovršnom postupku, a s obzirom na to da je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 11/22 i 06/24) propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (O tome i u Rješenju Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž Ob-128/2024-3 od 12. rujna 2024.).
49.3. Slijedom navedenoga, imajući u vidu da među strankama nije sporno da je tuženik uplaćivao iznose temeljem odluke iz točke 7. ovog obrazloženja presude i rješenja, sud je o tome odlučivao kao u izreci IV. presude.
50. Imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja; da od prekida zajednice života roditelja tuženik doprinosi za uzdržavanje djeteta; te da su obje stranke postigle sporazum oko visine uzdržavanja s obzirom na njihova novčana primanja i obiteljsku situaciju, te imajući u vidu podatke iz točke 49. ovog obrazloženja ove presude i rješenja i dokumentacije koja prileži spisu, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona, sud je odlučio kao u točki IV. izreke presude.
51. O zakonskim zateznim kamatama na dospjele obroke uzdržavanja, a neplaćene, odlučeno je primjenom odredbi čl. 29. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).
52. S obzirom na to da je na ročištu održanim kod ovoga suda 21. rujna 2026. tužiteljica u ime djeteta uredila tužbeni zahtjev za uzdržavanje i povukla za razdoblje od rujna do prosinca 2025., odlučeno je kao u točki IV. izreke rješenja u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
53. Nadalje, a u odnosu na prijedlog tuženika za izmjenom ranije donesene privremene mjere, sud je i po službenoj dužnosti utvrdio da je prijedlog osnovan, a s time se suglasila i posebna skrbnica.
54. Člankom 529. Obiteljskog zakona propisani su posebni postupci osiguranja, između ostalog, radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom.
54.1. Člankom 536. stavak 1. Obiteljskog zakona propisano je ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.
55. Rješenjem ovoga suda posl.br. R1 Ob-2512/2025-19 od 19. prosinca 2025. (list 32- 40 spisa), određena je privremena mjera po kojoj stranke uredno postupaju, a tuženik imajući u vidu da izlazi iz zatvora i postoji mogućnost da opet ide na izdržavanje nove kazne zatvora te činjenice da nije vidio dijete neposredno duže vrijeme, ukazuje da su opravdane okolnosti za određivanjem privremene mjere posebice jer otac neće boraviti u ustanovi dok izađe iz zatvora kako to pogrešno smatra tužiteljica u svojem očitovanju na ročištu 21. rujna 2026. Slijedom čega je nužno izmijeniti odluku, te ju urediti u skladu sa sadašnjim okolnostima.
56. Povodom zahtjeva tuženika za izmjenom donesene privremene mjere, te uzimajući u obzir ovlasti za donošenjem iste po službenoj dužnosti, kao i iskaze stranaka na ročištu održanom 27. srpnja 2026., mišljenje posebne skrbnice i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područni ured Peščenica utvrđeno je da je potrebno donesenu privremenu mjeru izmijeniti na način da se utvrdi novi način ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom u skladu s odlukom donesenom u izreci presude.
57. Prema odredbi čl 534. Obiteljskog zakona, sud može donesenu privremenu mjeru izmijeniti ili ukinuti na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, ako ju je po službenoj dužnosti ovlašten odrediti.
58. Po osnovi čl. 534. Obiteljskog zakona tijek roka za žalbu i žalba ne odgađaju privremenu mjeru.
59. S obzirom na to da je privremenu mjeru iz točke 7. obrazloženja ove presude i rješenja sud donio po prijedlogu tužiteljice i tuženika te po službenoj dužnosti, nakon čega su se promijenile okolnosti jer tuženik uskoro prestaje sa izvršavanjem zatvorske kazne, činjenice da sama tužiteljica u iskazu navodi da želi da tuženik bude prisutan u životu djeteta, ali iskazuje strah od ponašanja tuženika, zatim njezina prijedloga da se odredi zabrana i potom prijedloga da se ne mijenja privremena mjera za ostvarivanjem osobnih odnosa putem videopoziva, ukazuje da je opravdano odrediti osobne odnose pod nadzorom u kontroliranim uvjetima.
60. Naime, u konkretnom slučaju postoje zakonski razlozi za donošenje izmjene privremene mjere radi zaštite dobrobiti djeteta jer nije moguće postići sporazum roditelja o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem i kako je u interesu maloljetnog djeteta nastaviti stanovati s majkom koja će djetetu pružati potpunu i primjerenu roditeljsku skrb, odnosno da u ovom trenutku postoje opravdani razlozi za izmjenu ranije sudske odluke, s čime se suglasila posebna skrbnica, a takvi zaključci proizlaze iz svih izvedenih dokaza, prije svega iz nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Peščenica, kojeg je sud prihvatio, a tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja takvih zaključaka.
61. Pritom, u ovom postupku u kojem se odlučuje o privremenoj mjeri radi zaštite djetetove dobrobiti, nije presudno pitanje tko je i na koji način skrbio o djetetu za vrijeme dok su roditelji imali izvanbračnu vezu, niti su isključivo odlučna ili presudna pitanja koja se odnose na imovinske prilike roditelja, već se radi o okolnostima kada roditelji ne mogu postići sporazum o načinu ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom .
61.1. Ovakvo je tumačenje nadalje u skladu i s funkcijom privremene mjere kao sredstva osiguranja koja se ogleda u brzom i privremenom uređenju odnosa među strankama u sporu radi uspostave pravnog mira od kojeg se pravnog sredstva u tom smislu s pravom očekuje učinkovitost u slučajevima zaštite prava djeteta.
62. Osim toga, sud smatra da je takva odluka u skladu s razvojnim potrebama djeteta kako ih je pravilno procijenio stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Peščenica i posebna skrbnica.
63. U okolnostima konkretnog slučaja ova je mjera ograničavanja održavanja osobnih susreta i druženja, iako krajnja, ipak nužna i razmjerna zaštiti djetetove dobiti jer se radi o regulaciji spornog pravnog odnosa. Funkcija privremene mjere i jest u ovlaštenju suda da određene pravne odnose privremeno uredi više ili manje prema slobodnoj ocjeni radi brzog i privremenog uređenja odnosa među strankama u sporu i radi uspostave pravnog mira. Pri tome sud vodi računa da su mjere kojima se zadire u obiteljski život u skladu s odredbom članka 7. Obiteljskog zakona prihvatljive ako su nužne i ako se njihova svrha ne može ostvariti poduzimanjem blažih mjera. (O tome i u odluci Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-335/2020-2 od 10. srpnja 2020.).
64. Slijedom navedenoga, a kao što spomenuto, nisu dokazane okolnosti koje bi govorile o potrebi zabrane prava na ostvarivanje osobnih odnosa tuženika s djetetom, međutim, u slučaju pojave bilo kakve takve okolnosti postoji dužnost reakcije voditelja nadzora. Pritom, donošenje odluke o ograničenim ostvarivanjima osobnih odnosa djeteta i tužiteljice u skladu je s čl. 128. Obiteljskog zakona, odnosno nače lom razmjernosti kod donošenja mjere.
65. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke rješenja.
66. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.
67. Sud je kod donošenja odluke vodio računa o svim okolnostima slučaja, o ishodu postupka, posebno činjenici da je ova odluka donesena za dobrobit maloljetnog djeteta, kao i da je uspjeh stranaka u ovom postupku s obzirom na njihove prijedloge i zahtjeve, zapravo podjednak.
68. Naime, sud je cijenio pozitivnim što je tužiteljica pokrenula ovaj postupak zbog narušenog odnosa s tuženikom, a što je bilo i potrebno radi daljnjeg razvoja njihove komunikacije u odnosu na brigu za njihovo zajedničko maloljetno dijete na koje negativno utječe obiteljska situacija koja svakako je iziskivala promjenu i reakciju stranaka.
69. Isto tako, sud je uzeo u obzir sve troškove izvođenja dokaza, da nije provedeno vještačenje, kao i da je u predmetu održano više ročišta gdje su obje stranke zastupali punomoćnici, a na kojim ročištima je utvrđeno nedvojbeno mišljenje stranaka zbog čega je sud primjenom čl. 366. Obiteljskog zakona prvenstveno uzeo u obzir da je postupak vođen radi zaštite interesa i dobrobiti djeteta.
70. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki V. izreke rješenja.
U Zagrebu, 24. rujna 2026.
S u d a c
Neda Šola
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i točke IV. i V. izreke rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude i rješenja.
Protiv točaka I.-III. izreke ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka istoga. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženiku po punomoćniku,
3. Posebnoj skrbnici maloljetnog djeteta,
4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Peščenica
5. Spis