Poslovni broj: P-155/2022-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužiteljice/protutužene ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dušan Trifunović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika/protutužitelja TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva/predaje u posjed, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 4. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika te tuženika, 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice/protutužene koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica dijela k. č. br. [katastarska čestica] oranica upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 278 m[2] , i to dijela koji je označen u nalazu vještaka geodetske struke Nenada Vidmara iz Ravne Gore od 21. ožujka 2023. godine na skici lica mjesta slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, koji je nalaz vještaka sastavni dio presude, pa joj je tuženik TŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan to pravo priznati.

II. Dužan je tuženi Đuro Đurković [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti da tužiteljica ishodi provedbu Elaborata o parcelaciji i cijepanje k. č. [katastarska čestica] oranica upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se od dijela te nekretnine u površini od 220m[2] koji je na skici lica mjesta koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke u katastru zemljišta i zemljišnim knjigama formira posebna katastarska čestica te da na toj čestici u zemljišnim knjigama tuži teljica upiše svoje pravo vlasništva na temelju presude po njezinoj pravomoćnosti".

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja koji glasi: "Nalaže se ŽŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da preda u posjed TŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je prema skici iz nalaza geodetskog vještaka koja čini sastavni dio presude označen bojom i omeđen lomnim točkama slovnih oznaka ukupne površine 288 m[2] , u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužbu je prvotno podnio **.**.2018. PŠ tvrdeći da je stvarni vlasnik i posjednik dijela k. č. [katastarska čestica], oranice upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to površine od 220 m[2] , na kojoj površini da je sagradio montažni objekt za boravak u ljetnim mjesecima. Nekretninu da je kupio od GŠ **.**.2012. odnosno tog dana da je formalno potpisan kupoprodajni ugovor, međutim prije toga 2007. da je zaključen usmeni kupoprodajni ugovor koji da je realiziran i od 2007. godine tužitelj da se nalazi u posjedu.

1.1. GŠ da je bio posjednik i stvarni vlasnik cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1234 m[2] , koju da je 2007. kupio od pok. IŠ iz [adresa], koji da je bio u zemljišnoj knjizi upisan kao suvlasnik, ali izvanknjižni vlasnik i posjednik cijele nekretnine. Iste godine kada je nekretninu kupio od IŠ dio u površini od 220 m[2] mjereno od lokalne ceste prema istočnoj strani GŠ da je prodao tužitelju, a nakon toga preostali dio da je prodao tuženiku.

1.2. Tužitelj tvrdi nikada mu nitko nije osporavao pravo posjeda ili pravo vlasništva sve do 29. lipnja 2018. kada da mu je tuženik zabranio pristup, zbog čega da je protiv njega podnio tužbu zbog smetanja posjeda koji postupak se vodio pod poslovnim brojem Psp-80/2018 (kasnije Psp-53/2019). Tvrdi tuženik je bio upoznat da je tužitelj prije njega kupio dio predmetne čestice. Nakon provođenja pojedinačnog ispravnog postupka pokrenutog na prijedlog tuženika tuženik da je upisan kao vlasnik cijele nekretnine. U pojedinačnom ispravnom postupku tužitelj da nije sudjelovao niti je o njemu bio obaviješten od strane tuženika. Smatra da se računajući posjed svojih pravnih prednika nalazi u posjedu dulje od 20 godina i da je kao istinit, pošten i zakonit posjednik temeljem čl. 159.-160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dosjelošću stekao pravo vlasništva na određenom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio će biti označen prema nalazu i mišljenju vještaka mjernika.

1.3. 7. veljače 2020. sud je zaprimio ispravljenu tužbu u kojoj se kao tužiteljica navodi ŽŠ kao slijednica PŠ s obrazloženjem da joj je dio k.č.

92/2 k. o. [katastarska općina] površine 220 m[2] , darovao brat PŠ. Dodaje da je sud donio pravomoćno i ovršno rješenje poslovnog broja Ovr-897/2019 od 11. srpnja 2019. kojim je tuženiku naložio da ukloni željezna vrata koja je postavio na ulaz u nekretninu tužitelja. Rješenje o ovrsi da je provedeno 5. veljače 2020. i time nekretnina vraćena u posjed.

1.4. Izmjena tužitelja izvršena je prije nego što je tuženiku tužba dostavljena na odgovor pa za subjektivnu preinaku nije bio potreban pristanak tuženika sukladno čl. 193. st. 2 Zakona o parničnom postupku.

1.5. U podnesku od 21. travnja 2023. tužiteljica je uredila točku I. tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka i ustrajala kod točke II. tužbenog zahtjeva pa tako konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je vlasnica dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 278 m[2] i to dijela koji je označen u nalazu vještaka geodetske struke Nenada Vidmara od 21. ožujka 2023. na skici lica mjesta slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A pa joj je tuženik dužan to pravo priznati. Točkom II. traži da sud odredi da je tuženik dužan trpjeti da tužite ljica ishodi provedbu elaborata o parcelaciji i cijepanje k. č. [katastarska čestica] na način da se od dijela te nekretnine , koji je označen na skici lica mjesta koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke , u katastru i zemljišnim knjigama formira posebna čestica te da na toj čestici u zemljišnim knjigama tužiteljica upiše svoje pravo vlasništva na temelju presude po njezinoj pravomoćnosti. Potražuje i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude.

2. U predmetu je raniji sudac donio presudu zbog ogluhe 1. listopada 2021. koja je po žalbi rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-1751/2021-2 od 19. siječnja 2022. ukinuta s uputom da tužbenom zahtjevu nije bilo moguće udovoljiti bez prethodnog provođenja mjerničke izmjere na uviđaju na licu mjesta kako bi eventualni budući tužbeni zahtjev bio podoban za ovrhu.

3. Tuženik u žalbi, sadržajno iznosi i odgovor na tužbu navodeći da je prije tuženika stvarna izvanknjižna vlasnica bila upravo tužiteljica ŽŠ koja da je predmetnu nekretninu kupila od pok. IŠ **.**.2007. a kupoprodajni ugovor da se nalazi u spisu Psp-53/19. Zatim da je ŽŠ po punomoćniku GŠ temeljem punomoći od 14. rujna 2012. prodala ugovorom od 24. rujna 2012. cijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1234 m[2] tuženiku, na kojem ugovoru da su ugovorne strane ovjerile potpis kod javnog bilježnika. ŽŠ i tuženik da su državljani Republike Hrvatske a GŠ da je državljanin BIH. Od dana sklapanja ugovora tuženik da je stupio u samostalan posjed i nitko da ga u tom posjedu nije ometao do 2019. Potvrđuje da se kao vlasnik upisao u pojedinačnom ispravnom postupku. Od stupanja u samostalan posjed tuženik da je držao koze u štali, imao vrt, kosio, nekretninu u cijelosti ogradio i to metalnom ogradom te istu gospodarski iskorištavao kao i postojeće nastambe na parceli. Zbog nestručnosti i nepoznavanja prava i neimanja punomoćnika tuženik da je izgubio spor u postupku poslovnog broja Psp-53/19. U tom postupku PŠ da je prema nalazu i mišljenju vještaka pokazao dio nekretnine u površini od 288 m[2] , što da je u suprotnosti s tužbenim zahtjevom u ovom postupku u odnosu na površinu dijela čestice. Tužiteljica da pravo vlasništva nije mogla steći dosjelošću niti je takve ovlasti mogla crpiti od svog pravnog prednika PŠ koji da je u posjed ušao tek nakon ovrhe rješenja poslovnog broja Psp-53/19. U spisu Psp-53/2019 da postoji kupoprodajni ugovor od 4. srpnja 2012. kojim GŠ kao izvanknjižni nevlasnik prodaje PŠ dio čestice u površini od 220 m[2] , koji ugovor da nije ovjeren ali na njemu postoji pečat odvjetnika koji je istog sastavljao i kao takav je neprovediv u zemljišnim knjigama jer ne ispunjava zakonske pretpostavke za uknjižbu. GŠ da uopće nije izvanknjižni vlasnik već je to ŽŠ koja da je nekretninu kupila od pok. IŠ pa ju GŠ kao nevlasnik nije mogao niti prodati PŠ. Tuženik tvrdi nije nikada znao za taj ugovor. Niti GŠ niti PŠ da nisu hrvatski državljani već državljani BiH pa nisu mogli kupovati ni prodavati nekretnine u RH. Predmetni ugovor je ništav i smatra se kao da niti ne postoji jer između ostalih pretpostavki nema suglasnosti Ministarstva pravosuđa a uz to je nekretnina poljoprivredno zemljište na kojem stranci ne mogu uopće stjecati pravo vlasništva. Sukladno tome niti ŽŠ da nije mogla steći vlasništvo od nevlasnika PŠ. Tuženik da je pravo vlasništva stekao u dobroj vjeri kupoprodajnim ugovorom i sudskom odlukom postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige te se niti tužitelj niti treći ne mogu suprotstaviti tom pravu. Zakonskim odredbama da je propisano kako se stječe vlasništvo temeljem pravnog posla a kako temeljem zakona te ističe da tužiteljica nema zakonske pretpostavke steći pravo vlasništva temeljem dosjelosti niti za to ima potreban rok.

4. Tuženik je neposredno prije pripremnog ročišta 4. listopada 2022. podnio protutužbu u kojoj navodi da je samovlasnik nekretnine te ima sva vlasnička ovlaštenja za razliku od tužiteljice i njezinih pravnih prednika pa budući da tužiteljica tvrdi da je u posjedu nekretnine protutužbenim zahtjevom traži da se tužiteljici naloži da mu preda dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjed.

5. U podnesku od 21. listopada 2022. tužiteljica se protivi protutužbenom zahtjevu smatrajući se vlasnicom pa ponavlja navode iz tužbe. U odnosu na navode tuženika da je na licu mjesta u predmetu Pps-53/2019 PŠ pokazao površinu od 288 m[2] , navodi da prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora nije izvršena identifikacija nekretnine koja je predmet ugovora pa se zbog toga razlikuju podaci u pogledu površine koja je navedena u tužbi i elaboratu m jernika Vidmara (iz predmeta Psp-53/209), jer da je nekretnina kupljena u naravi od pristupne ceste do linije međe koju je sudski vještak prikazao u nalazu te da površina iznosi 288 m[2] a ne 220 m . Ističe da je GŠ od IŠ kupio cijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1234 m[2] . Budući da nije vršena identifikacija prilikom zaključenja ugovora između GŠ i PŠ to da kupac nije znao točnu površinu dijela k.č. koji je kupio, ali granica da mu je bila poznata u naravi i tako ju je prikazao vještak. Predlaže odbiti protutužbeni zahtjev.

6. U dokaznom postupku pročitane su isprave priložene spisu i to kupoprodajni ugovor zaključen 4. srpnja 2012. između CŠ i PŠ (list 5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 6-7 spisa), darovni ugovor zaključen 7. veljače 2020. između PŠ kao darovatelja i tužiteljice kao daroprimca (list 17-19 spisa), kupoprodajni ugovor zaključen 24. rujna 2012. između ŽŠ kao prodavateljice zastupane po punomoćniku GŠ i tuženika kao kupca (list 40-41 spisa), punomoć koju je ŽŠ izdala GŠ ovjerenu kod javnog bilježnika Mirka Ružića 13. rujna 2012. (list 42-43 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji poslovnog broja Z-44446/2017 (RZ-109/15) od 14. studenog 2017. (list 44-45 spisa). Proveden je dokaz uviđajem 2. veljače 2023. uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Nenada Vidmara čiji je nalaz i mišljenje od 21. ožujka 2023. kao i dopuna istog od 19. lipnja 2023. pročitan. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PŠ i FŠ i dokaz saslušanjem stranaka. GŠ kojeg je tužiteljica predlagala saslušati kao svjedoka umro je, a od prijedloga za saslušanjem svjedoka JŠ tužiteljica je odustala. Suvišno je bilo saslušavati svjedoka EŠ, što je bio dokazni prijedlog tuženika, jer su odlučne činjenice utvrđene iz iskaza samih stranaka i svjedoka PŠ i FŠ. Pročitani su i spisi Psp-53/19 (ranije Psp-80/2018), Ovr-52/20 i RZ-109/15.

7. Čitanjem kupoprodajnog ugovora zaključenog 4. srpnja 2012. između GŠ kao prodavatelja i PŠ (list 5 spisa) utvrđeno je da je kao predmet prodaje naznačen dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 220 m[2] , da je kupoprodajna cijena ugovorena u visini od 3.000,00 eura isplaćena u protuvrijednosti u kunama, da je prodavatelj primitak cijene potvrdio potpisom ugovora. U ugovoru je utvrđeno da se kupac već nalazi u posjedu nekretnine, na kojoj da je postavljena drvena kućica u vlasništvu kupca, i da su mu pokazane međe i utvrđen je obim, veličina i pozicija predmeta prodaje. U ugovoru se utvrđuje i da je 2007. prodavatelj cijelu parcelu u površini od 1234 m[2] kupio od pok. IŠ, ali zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja nekretninu da nije prepisao na sebe. Prodavatelj ovlašćuje kupca da izvrši uknjižbu prava vlasništva, podredno da pokrene parnični postupak protiv uknjiženih vlasnika. Potpisi nisu ovjereni od javnog bilježnika, a na ugovoru se nalazi pečat i potpis odvjetnika Želimira Brozovića.

8. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige od 3. srpnja 2018. (list 6-7 spisa) utvrđeno je da je kao vlasnik k. č. [katastarska čestica], oranice upisane bez površine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisan TŠ u cijelosti, a na taj datum još stoji zabilježba od 20. lipnja 2015. kojom je zabilježeno postojanje prijedloga za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka i zabilježba pokretanja i otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka od 27. travnja 2017.

9. Čitanjem darovnog ugovora od 7. veljače 2020. (list 17-19 spisa) utvrđeno je da je isti zaključen između PŠ kao darovatelja i ŽŠ kao daroprimatelja a istim PŠ daruje svojoj sestri ŽŠ dio k. č. [katastarska čestica] u površni od 220 m[2] kao izvanknjižno vlasništvo. U posjed daroprimateljica stupa potpisivanjem ugovora. Darovatelj se obvezao u svoje ime nastaviti parnični postupak zbog smetanja posjeda poslovnog broja Psp-53/19 i ovršni postupak poslovnog broja Ovr-897/2019, dok je suglasan da MŠ preuzme ovaj parnični postupak. Potpis PŠ iz [adresa] ovjeren je kod javne bilježnice Miljenke Katunar Zrinski u Krku istog dana.

10. Čitanjem kupoprodajnog ugovora zaključenog 24. rujna 2012. (list 40-41 spisa) utvrđeno je da su istog zaključili prodavatelj GŠ kao punomoćnik ŽŠ temeljem ovjerene punomoći OV 3290/12 od 13. rujna 2012. i tuženik TŠ kao kupac. Predmet ugovora je cijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1234 m[2] , a osim nje i k. č. [katastarska čestica] te k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Kupoprodajna cijena utvrđena je u iznosu od 6.000,00 eura a isplaćuje se potpisom ugovora. U posjed kupac stupa potpisom ugovora. Kupac je upoznat sa činjenicom da je predmet prodaje u suvlasništvu velikog broja suvlasnika i da će za potrebe prijenosa nekretnine sa imena uknjiženih suvlasnika na ime i vlasništvo kupca trebati pokrenuti sudski postupak tzv. formalnom tužbom te će se prijenos prava vlasništva na njegovo ime izvršiti temeljem pravomoćne presude. Ovjeren je potpis punomoćnika i kupca.

10.1. Na listu 42-43 spisa nalazi se punomoć na kojoj stoji datum 14. rujna 2012. međutim koja je ovjerena kod javnog bilježnika Mirka Ružića iz Krka pod brojem OV - 3290/12, koju je izdala ŽŠ šogoru GŠ iz [adresa], kojom ga ovlašćuje da u njezino ime s trećom osobom po svom izboru ugovori sve bitne i sporedne elemente kupoprodajnog ugovora te zaključi i potpiše kupoprodajni ugovor kojim ona prodaje z.č. 92/2 upisanu kao oranicu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da od trećih osoba kao kupaca po tom ugovoru primi kupoprodajnu cijenu te naplaćenu cijenu zadrži u cijelosti a također i da kupcu dozvoli uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Krku.

11. 27. veljače 2023. proveden je dokaz uviđajem. Na ročište nije pristupila tužiteljica koja da je pretrpjela infarkt, već njezin suprug FŠ koji je dovezao punomoćnika tužiteljice. Punomoćnik tužiteljice pokazao je dio nekretnine kojeg tvrdi da bi bila vlasnica tužiteljica a kojeg da zna pokazati jer je prisustvovao ročištu u drugom predmetu između istih stranaka. Pokazan je dio nekretnine uz suhozid koji se nalazi do puta i dalje do otprilike polovice ulaza ukupno u duljini 20 metara a prema unutra 11 metara. Između dijela kojeg je pokazao pun. tužiteljice i preostalog dijela nema vidljivih međa. Na pokazanom dijelu nekretnine nalazi se jedna trošna mala drvena kućica koja se fotografira.

12. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Nenada Vidmara (list 108-118 spisa) utvrđeno je da se prijepor nalazi u [adresa], sjeveroistočno od kuće na adresi [adresa]. U naravi prijepor je omeđen suhozidom i žičanom ogradom na sjeveru odnosno zapadu dok na istoku tj. na jugu nema vidljivih međa. Na skici lica mjesta rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I i ispunom roze boje prikazan je dio predmetne nekretnine površine 278 m[2] koji tužiteljica smatra svojim vlasništvom.

12.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje i prema nalazu i mišljenju vještaka uredila je tužbeni zahtjev u podnesku od 21. travnja 2023.

12.2. Tuženik je imao primjedbi na nalaz i mišljenje pa je naveo da na skici lica mjesta (prilog broj 2) je vidljivo da roze slovne oznake A-B-I te ispune roze boje prelaze plave linije koje označavaju k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te u tom dijelu zadiru u susjednu k.č.

89/2. Ukoliko je to tako kako je vještak prikazao smatra da površina prijepora mora biti manja od 278 m[2] odnosno umanjena za dio površine koji prelazi plavu liniju koja označava gabarite k. č. [katastarska čestica] označene plavom bojom, a jer je i tužbeni i protutužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje i na predaju u posjed dijela upravo k. č. [katastarska čestica] a ne i susjedne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12.3. Vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je u cijelosti otklonio primjedbe tuženika na način da je ukazao da je u nalazu i mišljenju naglasio da stvarno stanje na terenu ne odgovara obliku samih čestica na katastarskom planu iz kojeg razloga da je prijepor prema planu dijelom i na susjednoj nekretnini, međutim u naravi suhozid A-B-C-D da predstavlja među između k. č. br. [katastarska čestica] obje u k. o. [katastarska općina]. Sud nalaz vještaka cijeni sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim i stručnim.

13. Svjedok PŠ, brat tužiteljice, prvotni tužitelj, (iskaz na listu 136 spisa) iskazao je da je on 2007. od GŠ kupio 220 m[2] predmetne parcele s time da su ugovor napravili 2007., a ostatak je ostao GŠ. CŠ da mu je rekao otprilike koji mu dio prodaje jer nisu mjerili sa geodetom. On da je odmah tada 2007. na taj dio postavio drvenu kućicu i svake godine da je tu dolazio. CŠ da je dolazio na preostali svoj dio dok nije dobio izgon iz Hrvatske ne zna točno zašto i kako ali se onda htio toga riješiti te je taj svoj dio prodao tuženiku. Najprije da je sve bilo u redu, svjedok da je dolazio na svoje a tuženik na svoje a tek 2018. da mu prvi puta nije dao ući u posjed, srušio mu je ogradu. Naime sva tko da je imao svoj ulaz a tuženik da je uklonio njegovu kapiju i stavio žicu i povario, u kućici je razbio vrata i izbacio sve stvari van iz kućice. Zatim je svjedok kontaktirao odvjetnika koji je pokrenuo neki postupak. Posjed mu je vraćen, ode tamo i uđe, ali boji se tuženika i još nema papira o vlasništvu. 2020. darovao je sestri taj dio jer on "nema papira" iz Bosne je, dok sestra ima papire i živi u [adresa]. Tom prilikom sestra i on da su bili na terenu i on joj je pokazao "eto to je to". Tada da su ušli na parcelu, međutim i sestra da se boji ući jer dolazi do sukoba sa tuženikom. Potvrdio je da je njegova sestra imala neki ugovor sa IŠ, ali da taj ugovor nije imao pečat. Njegova sestra da se sa GŠ, koji je brat od njezinog supruga dogovorila da ona to kupi od IŠ i onda prepiše na CŠ. CŠ je dao novac IŠ i on je također imao ugvor sa IŠ i onda je svjedoku prodao dio. Nema saznanja da bi njegova sestra dala punomoć CŠ. Nakon što mu se predočava punomoć, tvrdi da to nije potpis njegove sestre.

14. Svjedok FŠ, suprug tužiteljice ŽŠ, iskazao je da su cijelu česticu kupili njegova supruga i njegov brat GŠ i to od osobe prezimena IŠ a ne zna kada je to bilo. Na parceli da se već nalazila jedna baraka i nešto je bilo zabetonirano. Njegov brat GŠ da je napravio sebi još jednu šupu pored one koja je bila na parceli. Tužiteljica da je na parceli kosila i trebala je nešto saditi ali je to netko počupao, ne zna tko. Tužiteljica i on nisu boravili niti u jednoj šupi već su tamo odlazili da se malo maknu od kuće. Koliko se on sjeća i supruga i brat su potpisali ugovor sa IŠ, treba vidjeti, postoji negdje papir. Zatim je njegov brat GŠ prodao dio parcele bratu njegove supruge PŠ i to otprilike 220 m[2] od puta prema unutrašnjosti parcele. Njegov brat GŠ odlučio je zatim prodati taj ostatak a tužiteljica je na to pristala što zaključuje jer je kod javnog bilježnika potpisala neki papir kojim je taj ostatak prodan TŠ. On o tome nije imao saznanja. Brat njegove supruge PŠ je kasnije darovao njegovoj supruzi svoj dio parcele. Kada je ostatak parcele prodan tuženiku najprije da nije bilo nikakvih problema, svatko je koristio svoj dio, izvana su bila dva ulaza, dvije kapije, međutim unutra parcela nje bila podijeljena. Na upit punomoćnika prisjeća se da je samo njegova supruga potpisala ugovor s IŠ a i on je potpisao kao svjedok a bio je prisutan i njegov brat. Tuženik da je kupio samo dio parcele dok da je u posjedu ostalog dijela ostala svjedokova supruga i njegov brat GŠ. Brat je bio u posjedu 3 do 5 godina, dobio je izgon iz Hrvatske zbog boravka. Upitan zašto se njegova supruga nije u zemljišnoj knjizi upisala kao vlasnica kada je imala hrvatsko državljanstvo odgovorio je da ne zna zašto potpis IŠ nije bio ovjeren. Upitan tko je dao novac IŠ odgovorio je da je njegova supruga dala novac, to zna jer ga je pitala za novac i on joj je dao 7000 maraka a ne zna da li je brat dao novac, ne zna koja je bila cijena, nije se htio uopće u to petljati i da se njega pitalo to se ne bi ni kupovalo. Upitan zašto je njegova supruga kupila parcelu umjesto njegovog brata odgovorio je da ne zna.

15. Tužiteljica ŽŠ iskazala je da je ona kupila predmetnu parcelu i to u cijeloj njezinoj površini od HŠ, ali je dozvolila bratu svog supruga da živi na toj parceli jer su bili izbjeglice. Ugovor je zaključila 2007. Nikada nije boravila na toj parceli već su bratu njezinog supruga napravili kućicu da tu živi. Dolazila je na tu parcelu, donosila mu hranu, čistila i kosila travu, radila ogradu koju je tuženik srušio. Ne zna kako je tuženik stekao vlasništvo, ona da je bila vlasnica cijele parcele i ona mu ju nije prodala. Kada joj se predočava potpis na listu 42 spisa tvrdi da to nije njezin potpis i da nije točno da je bila kod javnog bilježnika i ovjerila potpis. Ne zna reći kada se tuženik pojavio na parceli ali dolazio je kod brata njezinog supruga GŠ. Ne zna zašto su počeli problemi a za probleme joj je rekao njezin brat PŠ koji jednog dana nije mogao ući na parcelu a ne može reći kada je to bilo jer je imala moždani udar i ne sjeća se dobro događaja. Brat njezinog supruga CŠ živio je tu dok nije dobio moždani udar kada je otišao a onda je to njezin brat uzeo od CŠ, naime ona je to "kao bila malo darovala GŠ zvanom Ž". Ne zna tko je bio upisan u zemljišnoj knjizi kada je ona nekretninu kupila. Ne zna zašto se nije uknjižila ona je to sebi uzela jer je gore bilo jako lijepo, sloboda i mir.

16. Tuženik TŠ iskazao je da je kupio cijelu parcelu 13. rujna 2012. od GŠ koji je imao punomoć od bratove supruge. Ugovor je sastavljao odvjetnik Želimir Brozović. 2018. upisao je svoje vlasništvo gruntovno i katastarski i tada da su se javili suprug tužiteljice FŠ i brat tužiteljice PŠ koji da su mu pokazivali da su kupili 220 m[2] ne zna od koga, piše u ugovoru. On da im je rekao "Kad se uknjižite ja ću vas pustiti na teren". Nije točno da bi PŠ tamo živio odnosno dolazili su u tu kućicu na parcelu možda dvije godine preko ljeta deset dana ali on im je rekao da ne mogu tu dolaziti jer je ta parcela njegovo vlasništvo. Oni su mu rekli da će naći odvjetnika i da će ga tužiti. Tužiteljica da nije u posjedu jer je njemu CŠ prodao tu parcelu koje je tužiteljica bila samo formalna vlasnica jer CŠ nije imao hrvatsko državljanstvo. To da mu je CŠ ispričao. CŠ da je na toj parceli držao čamce i kada je dobio infarkt da se obratio tuženiku da je dobio stan u [adresa] i da odlazi te ga molio da on to kupi. Za ugovor zaključen između GŠ i PŠ tvrdi da nije valjan jer CŠ nije imao punomoć od ŽŠ već ju je imao samo kad je prodavao njemu. Upitan tko je bio upisan u zemljišnim knjigama kada je išao kod Brozovića zaključiti ugovor odgovara da je bio upisan IŠ a nije se upisao s njegovog imena jer je IŠ već primio novac od Ž a on je kupio od Ž.

17. Čitanjem spisa ovog suda poslovnog broja Psp-53/19 utvrđeno je da je PŠ **.**.2018. podnio tužbu protiv TŠ zbog smetanja posjeda u kojoj je tvrdio da je posjednik dijela k. č. [katastarska čestica] u površini od 220 m[2] koju da je kupio od posjednika GŠ **.**.2012. Granice tog dijela katastarske čestice da su bile označene željeznim šipkama na ulazu u nekretninu i tužitelj da je postavio željezna vrata dužine 3 m i visine 1 m, na koja da je postavio lokot i držao ih zaključana. 29. lipnja 2018. tuženik da je postavio svoja ulazna vrata širine 4 me tra i visine 1,80 m i tužitelja upozorio da mu zabranjuje pristup te da će mu porušiti drvenu kućicu, a prethodno da je u svibnju 2018. tuženik vjerojatno prerezao lokot i uklonio ulazna vrata koja je tužitelj postavio. U predmetu je bio podnesen i prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere kojom je traženo da tuženik ukloni željezna vrata širine 4 m i visine 1,80 koja je postavio na ulazu u k.č.

92/2 k. o. [katastarska općina]. 14. siječnja 2019. određena je privremena mjera kojom je naloženo tuženiku odmah a najkasnije u roku od 2 dana ukloniti željezna vrata širine 4m i visine 1,80 koja je postavio na ulaz u k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U predmetu je 24. srpnja 2020. doneseno rješenje kojim je utvrđeno da je tuženik smetao tužitelja PŠ u posjedu dijela nekretnine površine 220 m[2] i drvene kućice na način da je 29. lipnja 2018. zabranio tužitelju pristup na opisani dio nekretnine te je postavio vrata širine 4 m i visine 1,80 m a što je tužitelj saznao 29. lipnja 2018. pa je naloženo tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da ukloni željezna vrata koja je postavio na ulaz i zabranjuje mu se daljnje smetanje. Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu da je tužitelj smetan u posjedu ulaznih željeznih vrata u nekretninu širine 3 m i visine 1 m i da je tuženik u svibnju 2018. prethodno uklonio željezna vrata koja je tužitelj postavio kao i dio zahtjeva da tuženik vrati na mjesto vrata koja je tužitelj prethodno postavio.

18. Čitanjem ugovora o kupnji nekretnine zaključenog 1. veljače 2007. (list 119 spisa Psp-53/2019 i list 7 spisa RZ-109/15, na kojeg se pozvao tuženik u ovom predmetu i iz tog razloga predložio izvršiti uvid u te spise) utvrđeno je da je isti zaključen između IŠ kao prodavatelja i ŽŠ kao kupca, predmet je teren u mjestu [adresa] od prodavatelja gr.č. 92/2 naziva Muškatel oranica 1234. Kupoprodajna cijena u iznosu od 2.500 eura isplaćena je na ruke prodavatelju. Potpisani su prodavatelj, kupac i svjedoci FŠ i SŠ. Evidentno je pogrešno naznačeno da se radi o gr.č. umjesto o z.č. jer iz nastavka je razvidno da se radi o oranici. Potpisi nisu ovjereni.

19. Čitanjem spisa Općinskog suda u Crikvenici poslovnog broja Ovr-52/2020. utvrđeno je da je isti započeo prijedlogom za ovrhu zbog ponovnog smetanja posjeda podnesenim 10. veljače 2020. U prijedlogu se navodi da je rješenjem od 14. siječnja 2019., a to je rješenje kojim je određena privremena mjera, naloženo tuženiku ukloniti željezna vrata širine 4 m i visine 1,80 m i da je na temelju te ovršne isprave ovrha provedena 5. veljače 2020. a 6. veljače 2020. ovršenik da je na istom mjestu ponovno onemogućio ovrhovoditelju pristup u nekretninu na način da je na istom mjestu s kojeg su uklonjena željezna vrata širine 4 m i visine 1,80 postavio metalnu mrežu približno istih dimenzija širine 4 m i visine cca 2m. 17. veljače 2020. određena je ovrha, koja je provedena 27. travnja 2021.

20. Čitanjem spisa Rz-109/15 (Z-3358/15) utvrđeno je da je predlagatelj 30. lipnja 2015. podnio prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U prijedlogu se navodi da je k. č. [katastarska čestica] gospodarski iskorištavala obitelj IŠ, koji je nekretninu prodao ŽŠ a ona predlagatelju. Iz posjedovnog lista za k. o. [katastarska općina] koji se nalazi u tom spisu utvrđeno je da su kao posjednici cijele k. č. [katastarska čestica], oranice naziva Muškatel, površine 1234 m[2] bili upisani ĆŠ i ČŠ. Iz izvatka iz zemljišne knjige koji se nalazi u tom spisu utvrđeno je da su prije tuženika u zemljišnoj knjizi bili upisani mnogobrojni suvlasnici među kojima nisu niti tužiteljica niti PŠ niti GŠ. U postupku je identificirana nekretnina od strane vještaka Jurkovića koja da je omeđena suhozidom sa sjeverne istočne i južne strane i žičanom ogradom sa zapadne strane. Utvrđeno je uviđajem da se na nekretnini nalazi jedan zidani objekt približnih dimenzija 2x2 te tri drvene barake. Rješenjem Z-44446/17 od 14. studenog 2017. zemljišnoknjižni sud Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji prihvatio je prijavu vlasništva ovdje tuženika.

21. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da nisu osnovani niti tužbeni niti protutužbeni zahtjev.

22. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na realno određenom dijelu nekretnine stečenog dosjelošću, trpljenjem parcelacije od strane tuženika, kao i protutužbeni zahtjev tuženika za predajom u posjed.

23. Između stranaka nije bilo sporno da je izvanknjižni vlasnik nekretnine bio ĆŠ.

24. Iz priloženih kupoprodajnih ugovora utvrđeno je:

- da je najraniji ugovor onaj zaključen 1. veljače 2007. između IŠ i ŽŠ, predmet kojeg je bila cijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], potpisi na ugovoru nisu bili ovjereni (ugovor na listu 119 spisa Psp-53/2019 i listu 7 spisa RZ-109/15)

- da je 4. srpnja 2012. zaključen kupoprodajni ugovor između GŠ kao prodavatelja i PŠ kao kupca, predmet kojeg je dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 220 m[2] , u kojem se navodi da je kupac već u posjedu, potpisi na ugovoru nisu bili ovjereni;

- da je 24. rujna 2012. zaključen ugovor između prodavatelja GŠ kao punomoćnika ŽŠ i tuženika, predmet kojeg je cijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1234 m[2] i još dvije nekretnine, potpis punomoćnika prodavatelja je bio ovjeren, kao i punomoć;

- da je 7. veljače 2020. zaključen darovni ugovor između PŠ i ŽŠ predmet kojeg je dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 220 m[2] , potpis darovatelja je ovjeren.

24.1. Tužiteljica je tvrdila da nije potpisala punomoć temeljem koje je GŠ zaključio ugovor sa tuženikom, međutim potpis na punomoći ovjeren je kod javnog bilježnika Mirka Ružića iz Krka, a i njezin je suprug FŠ isakazo da je njegov brat GŠ odlučio prodati taj ostatak a tužiteljica je na to pristala što zaključuje jer je kod javnog bilježnika potpisala neki papir kojim je taj ostatak prodan TŠ.

25. Ocjenjujući iskaze svjedoka PŠ, FŠ, tužiteljice ŽŠ te tuženika TŠ, svakog zasebno i u cjelini, kao i uspoređujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je 2007. godine nekretninu od IŠ kupio GŠ a ne ŽŠ, koja je samo formalno bila kupac. Navedeno je sud utvrdio iz iskaza svjedoka PŠ, brata tužiteljice, koji je iskazao da je njegova sestra sa GŠ, bratom od svog supruga, dogovorila da ona nekretninu kupi od IŠ i onda ju prepiše na CŠ, a CŠ je dao i novac. Iskaz svjedoka FŠ da su česticu kupili njegova supruga i brat zajedno i da joj je on dao novac za kupnju, kao i iskaz tužiteljice da je ona sama kupila parcelu, ocjenjuju se neistinitima. To iz razloga jer su njihovi iskazi u tom dijelu suprotni iskazu PŠ a također i iskazu same tužiteljice kojeg je kao svjedok dala u predmetu Psp-53/19 kojeg je sud pročitao i gdje je 10. lipnja 2020. iskazala da je zemljište bilo u vlasništvu IŠ od kojeg ga je kupio brat njezinog supruga GŠ koji je kupio cijelu nekretninu i isplatio novac IŠ, a što zna jer je bila prisutna kao svjedok. Iskazala je i da nije bila stranka ugovora sa IŠ jer je tu nekretninu kupio GŠ. Prihvaća se stoga iskaz tuženika TŠ u dijelu da je tužiteljica bila samo formalno kupac i to iz razloga jer GŠ nije imao hrvatsko državljanstvo. Da GŠ nije imao hrvatsko državljanstvo potvrđuje iskaz svjedoka FŠ da je njegov brat dobio izgon iz Republike Hrvatske zbog boravka, a o izgonu je iskazao i svjedok PŠ.

25.1. Nadalje je sud utvrdio da osim što je GŠ bio stvarni kupac, bio je i isključivi posjednik i smatrao se vlasnikom. Tako je tužiteljica iskazala da je CŠ živio na toj parceli jer je bio izbjeglica. Tužiteljica doduše tvrdi da mu je ona to dozvolila, međutim ta se tvrdnja ocjenjuje neistinitom, jer čak i sama tužiteljica u jednom dijelu iskaza navodi da je "nakon što je CŠ otišao njezin brat to uzeo od CŠ, jer je ona to kao bila darovala malo CŠ". Osim toga da bi CŠ bio taj koji je posjedovao nekretninu smatrajući se vlasnikom proizlazi i iz punomoći u kojoj tužiteljica dozvoljava da isti zadrži u cijelosti kupoproda jnu cijenu, a prema mišljenju suda indikativna je i formulacija uvoda ugovora zaključenog između GŠ i tuženika u kojem stoji "prodavatelj GŠ kao punomoćnik ŽŠ" umjesto u situaciji da je ŽŠ stvarni vlasnik logične i ispravne formulacije "prodavatelj ŽŠ po punomoćniku" ili " GŠ kao punomoćnik prodavateljice ŽŠ".

26. Istinitim se ocjenjuje iskaz PŠ u dijelu da bi dio nekretnine kupio od GŠ, a s obzirom na prethodna utvrđenja suda da bi upravo CŠ a ne ŽŠ kupio nekretninu od IŠ, a koja tvrdnja je osim toga potkrijepljena i ugovorom od 4. srpnja 2012. Međutim, neuvjerljiv je sudu dio njegovog iskaza da bi bio zaključen usmeni ugovor između GŠ i PŠ već odmah 2007. kada je CŠ tek kupio nekretninu i da bi od tada brat tužiteljice bio u posjedu. Naime, iz iskaza svjedoka PŠ i GŠ proizlazi da bi GŠ prodao nekretninu nakon odlaska iz Hrvatske odnosno živio u kućici do odlaska iz Hrvatske pa kada se uzme u obzir da su i ugovor sa TŠ kojeg je GŠ zaključio kao punomoćnik ŽŠ i ugovor sa PŠ kojeg je osobno zaključio kao prodavatelj bili zaključeni 2012. iz toga sud zaključuje da je 2012. godina kada je i stvarno zaključen ugovor između GŠ i PŠ a ne samo formalno.

26.1. Međutim, sud je utvrdio da je ugovor o darovanju zaključen između PŠ i tužiteljice kao daroprimca prividan u smislu čl. 285 ZOO-a, zaključen iz razloga što ĐŠ također nema hrvatsko državljanstvo, a što je sud utvrdio iz iskaza samog svjedoka PŠ u kojem navodi da je darovao sestri svoj dio jer nema papira, kao i iz utanačenja ugovora da će postupak smetanja posjeda i ovrhe radi provedbe rješenja iz postupka smetanja dovršiti on, dakle zadržati faktičnu vlast na stvari, dok će sestra preuzeti samo ovaj postupak radi utvrđenja prava vlasništva.

26.2. Pored toga, uvidom u spis Općinskog suda u Crikvenici poslovnog broja Ovr-52/10 utvrđeno je da u trenutku zaključenja darovnog ugovora sa sestrom 10. veljače 2020. kada je ista prema ugovoru stupila u posjed, PŠ nije bio u posjedu nekretnine koju daruje da bi taj posjed mogao prenijeti na tužiteljicu. Navedeno je sud utvrdio uvidom u spis Ovr-52/2020 u kojem je **.**.2020. PŠ podnio prijedlog za ovrhu radi predaje predmetne nekretnine u posjed zbog počinjenog ponovnog smetanja od strane tuženika, u kojem prijedlogu navodi da je ovrha provedena 5. veljače 2020. a 6. veljače 2020. ovršenik da je na istom mjestu ponovno onemogućio ovrhovoditelju pristup u nekretninu na način da je na istom mjestu s kojeg su uklonjena željezna vrata postavio metalnu mrežu približno istih dimenzija. 17. veljače 2020. određena je ovrha a tek 27. travnja 2021. provedena. Osim toga, 27. travnja 2021. u ovršnom postupku posjed je vraćen PŠ kao ovrhovoditelju s obzirom da tužiteljica taj postupak nije preuzela. PŠ upitan da li je u posjedu odgovorio je da ode tamo i uđe, ali boji se tuženika i još nema papira o vlasništvu te da su kada je sestri darovao nekretninu ušli na parcelu, međutim i sestra da se boji ući jer dolazi do sukoba sa tuženikom . Sudu je uvjerljiv dio iskaza o strahu od tuženika zbog sukoba, dok tvrdnja da bilo on bilo sestra odlaze na nekretninu sudu nije uvjerljiva već je prema ocjeni suda izrečena radi uspjeha u sporu. Niti tužiteljica u svom iskazu nije iskazivala o svom posjedu sada, već samo o vremenu kada je tamo živio CŠ da je tada dolazila na parcelu, donosila mu hranu, čistila i kosila travu, radila ogradu koju je tuženik srušio. Iz svega prethodno navedenog utvrđeno je da tužiteljica nije u posjedu pa ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

26.3. Naime, odredbom čl. 159 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Budući da tužiteljica prema utvrđenju suda nije u posjedu , iz razloga obrazloženih u točkama 26.1. i 26.2. obrazloženja, već je iz tog razloga njezin tužbeni zahtjev da se utvrdi vlasnicom realno određenog dijela temeljem dosjelosti valjalo odbiti, a posljedično i točku II. tužbenog zahtjeva za trpljenjem parcelacije radi njezinog upisa kao vlasnice na realno određenom dijelu nekretnine koji bi se formirao kao samostalna katastarska čestica.

27. Sve i da je sud utvrdio da je tužiteljica u posjedu valja reći da tužiteljica tvrdi da računajući posjed njezinih prednika nekretninu posjeduje dulje od dvadeset godina. Pritom je tužiteljica zanemarila da je osim neprekidnog trajanja posjeda u vremenu od dvadeset godina računajući posjed prednika za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno i da je posjednik sposoban da bude vlasnikom te stvari i da je njegov posjed pošten. Tužiteljičin je prednik PŠ a njegov je prednik GŠ. Obojica nisu hrvatski državljani.

27.1. Prema čl. 355 ZV fizička osoba smatra se sa stajališta tog zakona stranom kad nema državljanstvo Republike Hrvatske, osim ako je što drugo određeno zakonom. Odredba čl. 356 ZV propisuje da strane fizičke i pravne osobe mogu ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar nadležan za poslove pravosuđa Republike Hrvatske. Dalje je odredbom čl. 357. st. 1 ZV propisano da ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa Republike Hrvatske, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ništetan je bez suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

27.2. Tužiteljica nije dokazala da su njezini prednici ishodili pa niti zatražili izdavanje takve suglasnosti, slijedom čega je kupoprodajni ugovor zaključen između njezinog brata i GŠ ništetan. Prema mišljenju ovog suda ugovor kojeg je tužiteljica 2007. zaključila sa IŠ je prividan ugovor, jer je imao za cilj stjecanje prava vlasništva GŠ koji je novac i isplatio i bio je u posjedu. Posjed GŠ i PŠ prema ocjeni ovog suda nepošten je, jer su isti znali da ne mogu steći pravo vlasništva bez suglasnosti Ministarstva a što je razvidno upravo iz toga da iako je nekretninu za svoje potrebe kupio GŠ ugovor je zaključila ŽŠ. Nepošten je posjed i PŠ koji je također bio u saznanju da ne može steći pravo vlasništva a što proizlazi iz činjenice da je kao razlog zaključenja darovnog ugovora sa sestrom naveo da "nema papire" , a znao je i o dogovoru njegove sestre sa CŠ da ona kupi zemljište pa ga prepiše CŠ. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-541/2022 od 29. listopada 2025. izrazio je stajalište da okolnost da se radi o stranom državljaninu, koji zna da ne može steći pravo vlasništva, bi mogla dovesti u pitanje poštenje posjednika nekretnine što ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

27.3. Sukladno čl. 159. st. 3 ZV samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja odnosno za stjecanje vlasništva dosjelošću osnovni preduvjet je poštenje posjeda a posjed GŠ i PŠ nepošten je. Tužiteljica bi bila poštena posjednica jer u odnosu na nju ne postoji ograničenje stjecanja prava vlasništva temeljem suglasnosti Ministarstva , ali njezin posjed ne bi trajao dovoljno dugo s obzirom da su njezini prednici PŠ i GŠ nepošteni. Međutim, u odnosu na nju sud je utvrdio da tužiteljica nije ušla u posjed nekretnine nakon zaključenja ugovora o darovanju sa svojim bratom, već se radi o ugovoru zaključenom zbog činjenice da darovatelj nema državljanstvo, slijedom čega u odnosu na nju nije ispunjena uopće činjenica posjedovanja nekretnine pa je već iz tog razloga valjalo odbiti njezin tužbeni zahtjev za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću, a s tim u vezi i onaj za trpljenje parcelacije.

28. Iz istog je razloga, zbog činjenice da je utvrđeno da tužiteljica nije u posjedu, valjalo odbiti protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja da mu tužiteljica protutužena ŽŠ preda nekretninu jer ona kao neposjednica ne može nekretninu predati u posjed protutužitelju.

29. Tužiteljica je potraživala trošak, međutim nije uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom dok je uspjela u odnosu na protutužbeni zahtjev, a tuženik nije uspio u odnosu na protutužbeni zahtjev ali je uspio u odnosu na tužbeni zahtjev pa je sud primjenom čl. 154. st. 4 ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Krku 24. rujna 2026.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda.