Poslovni broj: Us I-3166/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku CI, zaposleniku tuženika, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice suda, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 141-02/25- 03/01186376027, Urbroj: 341-99-06/2-25-2209 od 14. studenog 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa:
UP/I 141-02/24-03/01186376027, Urbroj: 341-05-06/2-24-952 od 11. ožujka 2025., te vraćanja predmeta na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/25-03/01186376027, Urbroj: 341-99-06/2-25-2209 od 14. studenog 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 141-02/24-03/01186376027, Urbroj: 341-05-06/2-24-952 od 11. ožujka 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao na zakonu neosnovana.
2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO), za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja tužitelj u bitnom navodi da su ista donesena na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što za posljedicu ima pogrešnu primjenu materijalnog prava. Navodi da je kao pripadnik HVO, kao pripadnik 41.d.b. „ II“ stradao izvršavajući zapovjedi i vojne dužnosti po pravilu službe. Kod stradavanja da mu je utvrđena i liječena ozljeda glave, potres mozga, prijelom potkoljenice, isčašenje kuka, a što potvrđuje vojno- invalidska komisija II. stupnja od 29. svibnja 1995. gdje je utvrđeno da postoje ozljede. Drugostupanjska liječnička komisija da je utvrdila da postoje rane, povrede, ozljede. Zbog čega je netko nazvao njegove ozljede povreda, je povreda njegovog prava kao pripadnika HVO gdje mu se osporava pravo na mirovinu RH. Kod dugotrajnog liječnja službe da su evidentirale povredu umjesto ozljedu. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vraća na ponovni postupak.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponvalja navode iz žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja tj. da smatra da je rješenje nesonovano i na zakonu neutemeljeno. Tuženik navodi da tužba nije osnovana, da je uvidom u predmet utvrđeno da spisu prileži rješenje Federacije Bosne i Hercegovine, Uprave za pitanja branitelja, Sektora za pitanja branitelja, broj 14-43-1- 987/05 od 17.1.2006. kojim je imenovanom priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% tjelesnog oštećenja trajno i pravo na ortopedski dodatak III stupnja po osnovu povreda počevši od 1.1.2005. Prema Uvjerenju Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Čitluk, broj:07/71-03-34/19-2 od 17. 1.2019. imenovani je bio pripadnik oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane Vp 1722 od 18.9.1991 do 24.12.1992., te je 24.12.1992. ranjen, povrijeđen, u mjestu Blizanci-Čitluk. U žalbenom postupku pobijano rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, izdvojeno mjesto rada Dubrovnik, evidencijski broj vještačenja 1183467 od 23.01.2025., s datumom vještačenja 17.1.2025. kojim je utvrđeno da kod imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Ističe se da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju povrede samo je zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja Nalaza i mišljenja o tome postoji li invalidnost prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. U povodu žalbe, a u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO, pribavljeno je mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1334431 od 10.11.2025. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da kako je od posljednjeg medicinskog nalaza vezanog uz ratnu traumu proteklo dva desetljeća, nije provedena sustavna rehabilitacija, nema aktualnog statusa ortopeda kao niti fizijatra, nije poznato zanimanje žalitelja ocjenu o radnoj sposobnosti nije moguće utvrditi. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO, utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti za priznan je prava na invalidsku mirovinu iz članka 142. ZOHBDR-a. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. U podensku od 26. kolovoza 2026. tužitelj ističe da u cijelosti ustraje u podnesnoj tužbi i tužbenom zahtejvu, te da se u cijelosti protivi navodima iz odgovora na tužbu. Tuženik da potpuno neosnovano i netočno navodi da u medicinskoj dokumentaciji nema status ortopeda kao ni fizijatra te da ne postoji potpuni gubitak radne sposbnosti. Nasuprot takvim tvrdnjama tužitelj dostavlja cjelovitu dokumentaciju od stradavanja i najnovije nalaze koji potvrduđuju pogoršanje stanja kao posljedica stradavanja tužitelja tijekom Domovinskog rata kao pripadnika HVO-a (nalaz neurologa od 2.6. 2026., nalaz MCST od 27.4.2026., nalaz fizijatra od 5.2.2026., nalaz neurologa od 23.1.2026., nalaza ortopeda od 22. 12. 2025.), te stoga predlaže na temelju navedene medicinske dokumentacije provođenje neovisnog medicinskog vještačenja u ovom sporu.
6. U sporu je održavanjem rasprave 26. kolovoza 2026., te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 i 39/2026 – dalje: ZUS).
7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.
9. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
10. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kao i prvostupanjskog rješenja.
12. Sporno je među strankama je li osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, zakonito i pravilno, odnosno ispunjava li tužitelj uvjete potrebne za priznavanje prava na invalidsku mirovinu sukladno odredbi članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/2017, 98/2019, 84/2021 i 156/2023; dalje: ZHBDR).
13. Člankom 39. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj - 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) propisano je da smanjenje radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovog članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Sukladno stavku 3. djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovog članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavak 4. propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. propisano je da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.
14. Člankom 142. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenju za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.
14.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.
14.2. Stavkom 4. istog članka propisano je da se pravo iz navedenih stavaka ovog članka ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.
15. Člankom 118. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da se postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja pokreće na zahtjev osiguranika, odnosno osigurane osobe, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
16. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:
- da je tužitelj rođen **.**.1966.,
-da je hrvatski državljanin,
-da je bio pripadnik postrojbe HVO-a u razdoblju od 18.9.1991. do 24.12.1992.,
- da je bio pripadnik borbenog sektora HVO-a,
- da je rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Uprave za pitanja branitelja, Sektora za pitanja branitelja, broj 14-43-1-987/05 od 17.1.2006. tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% tjelesnog oštećenja trajno i pravo na ortopedski dodatak III stupnja po osnovu povreda počevši od 1.1.2005.
- da je prema Uvjerenju Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Čitluk, broj:07/71-03-34/19-2 od 17. 1.2019. imenovani je bio pripadnik oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane Vp 1722 od 18.9.1991 do 24.12.1992., te je 24.12.1992. ranjen, povrijeđen, u mjestu [adresa].
-da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja podnesenog dana 12. siječnja 2024.,
-da je u povodu predmetnog zahtjeva prvostupanjsko upravno tijelo pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, Izdvojeno mjesto rada u Dubrovniku, evidencijski broj vještačenja 1183467 od 23.01.2025., s datumom vještačenja 17.1.2025. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.
-da je na temelju gore navedenog nalaza i mišljenja doneseno prvostupanjsko rješenje, na koje je tužitelj izjavio žalbu.
17. U povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 1334431 od 10.11.2025. kojim je potvrđena pravilnost nalaz i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, Područnog ureda u Splitu, Izdvojeno mjesto rada u Dubrovniku, evidencijski broj vještačenja 1183467 od 23.01.2025., s datumom vještačenja 17.1.2025. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, dok se žalbeni prigovori cijenjeni neosnovanim.
17.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja je navedeno kako tužitelj smatra da nije pravilno ocijenjen jer mu je kao pripadniku borbenog sektora OS HVO utvrđen trajni invaliditet od 70%. Prilaže medicinsku dokumentaciju: Nalaz liječničke komisije za medicinsko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite od 25.04.2013., Mostar. Pripadnik je OS HVO u periodu od 18.09.1991. -24.12.1992. Dana 24.12.1992. zadobio je povredu: potres mozga, prijelom potkoljenice i iščašenje kuka. Cijenjen je sa 70% RVI. Proglašen je nesposobnim za vojnu službu uslijed fracture tibiae I sin sanata, osteomielitis, 17.10.1996. Prema priloženoj dokumentaciji višekratno je operativno liječen uslijed komplikacija uz abrevijaciju noge, kasnije se javio i prostatitis. Nalazu ortopeda od 10.06.2005. nescrosis aseptica femoris I sin, sublixatio coxae I sin posttraumatica, Radiculopathia LS chr exac postt, Spondylosis vert LS; Abreviatio extr in I sin, st post osteomyelitidem tibiae I sin, Arthrodesis art coxa I sin facta. Potreban je fizikalan tretman. Priložen nalaz neurologa od 13.06.2005. Rtg nalaz LS kralješnice od 26.05.3005. Nalaz urologa od 11.01.2017 22.09.2017.; 13.12.2017. kronični prostatitis Nalaz okuliste od 28.08.2017. VOD I VOS cc 1.0. Prema osobnoj izjavi bez datuma obavljao je poslove portira (nije navedeno vrijeme u kojem je bio zaposlen). Kako je od posljednjeg medicinskog nalaza vezanog uz ratnu traumu proteklo dva desetljeća, nije provedena sustavna rehabilitacija, nema aktualnog statusa ortopeda kao niti fizijatra, nije poznato zanimanje tužitelja ocjenu o radnoj sposobnosti nije moguće utvrditi.
18. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO, utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 142. ZOHBDR-a, pa je radi navedenog osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.
19. Polazeći od podataka spisa predmeta ovog spora kao i spisa predmeta upravnog tijela u kojem je doneseno osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog Suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
20. Naime, prema ocjeni ovog Suda, nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split, Izdvojeno mjesto rada u Dubrovniku, evidencijski broj vještačenja 1183467 od 23.01.2025., te nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 1334431 od 10. studenog 2025., a koji su u bitnom suglasni, donijeti su na temelju ocjene cjelokupne priložene medicinske i ostale dokumentacije sadržane u spisu upravnog tijela. Vještva su dostatno obrazložena te je istima suglasno utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, obrazlažući isto prije svega nedostatkom medicinske dokumentacije na temelju koje bi se mogao utvrditi gubitak ili samnjenje radne sposobnosti kod tužitleja odnosno obzirom da je od spisu priležećih medicinskih nalaza vezanih uz ratnu trauma tužitelja proteklo dva desetljeća, da nije provedena sustavna rehabilitacija, da nema aktualnog statusa ortopeda kao niti fizijatra.
21. Stoga, a budući su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim odredbama ZOMO-a i Uredbom o metodologiji vještačenja (Narodne novine, br. 96/23; dalje: Uredbe), a uzimajući u obzir svu spisu priležeću medicinsku i drugu dokumentaciju, to ih ovaj Sud u cijelosti kao stručna prihvaća i smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku.
22. Pri tome, nova medicinska dokumentaciju koju je tužitelj priložio u spis tijekom upravnog spora, a koja je nastala nakon donošenja osporenih rješenja i podnošenja tužbe u ovom sporu (nalaz neurologa od 2.6. 2026., nalaz MCST od 27.4.2026., nalaz fizijatra od 5.2.2026., nalaz neurologa od 23.1.2026., nalaz ortopeda od 22.12. 2025.) na koju se tužitelj poziva tijekom ovog spora i s osnove iste predlaže provođenje medicinskog vještačenja u ovom sporu, prema ocjeni ovog Suda, nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenih rješenja donesenih u upravnom postupku i ista može biti predmetom novog zahtjeva pred tuženikom. Zbog navedenog, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja u ovom sporu na temelju novopriložene medicinske dokumentacije.
23. U izloženom, po ocijeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje je pravilno i zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, upravo suprotno prigovorima tužitelja, te je pravilno primijenjen materijalni propis. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
24. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.
U Splitu 24. rujna 2026.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju, putem opunomoćenice za prijem pismena u RH,
- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela tuženiku po pravomoćnosti
- u spis.