Poslovni broj: Us I-375/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica obrta za ugostiteljstvo “ [obrt]”, [adresa], zastupana po opunomoćeniku Mladenu Oštri, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3/I, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi ukidanja rješenja o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2026. u odsutnosti stranaka u ovom sporu, 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-335-06/24-01/95, Urbroj: 529-06-03-02-02/1-24-2 od 2. listopada 2024. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Klasa: UP/I-335-02/24- 0002/0003, Urbroj: 2181/01-06-01-02/02-24-0004 od 11. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-335-06/24-01/95, Urbroj: 529-06- 03-02-02/1-24-2 od 2. listopada 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, Klasa: UP/I-335-02/24-0002/0003, Urbroj: 2181/01-06-01-02/02-24-0004 od

11. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je ukinuto rješenje Klasa: UP/I-335-02/16-02/60, Urbroj:2181-01-02/006-16-03 od 17. lipnja 2026. (dalje: rješenje od 17. lipnja 2016.) izdano tužiteljici za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste pizzeria te na prostoru za usluživanje na otvorenom ispred predmetnog ugostiteljskog objekta površine 12,53 m2 s 20 konzumih mjesta, naziva „BILI AS“, [adresa], zbog prestanka ispunjavanja uvjeta iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21; dalje: Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti).

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga tužiteljica u bitnom navodi da se u obrazloženju osporenog rješenja tuženika navodi da je člankom 5. Ugovora o zakupu, odnosno Aneksom br. 2 od 10. kolovoza 2020., ugovoreno da se ugovor o zakupu automatski raskida ako Grad Split više ne bude vlasnik zakupljene nekretnine. Na temelju toga tuženik zaključuje da tužiteljica više ne ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti iz članka 24. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, jer nije dostavi la dokaz o pravu korištenja poslovnog prostora. Tužiteljica osporava takav zaključak te ističe da je izreka pobijanog rješenja nejasna i proturječna njegovu obrazloženju. Smatra da se odredba ugovora prema kojoj bi zakup prestao ako Grad Split više nije vlasnik ne može primijeniti na predmetni slučaj na način na koji je to učinilo upravno tijelo. Naime, Grad Split nije dobrovoljno prodao, prenio ili na drugi način otuđio vlasništvo nad predmetnom nekretninom trećoj osobi, nego je upravnim aktom utvrđeno da se nekretnina nalazi unutar granica pomorskog dobra, koje je po zakonu opće dobro i izvan vlasničkog režima kakav vrijedi za obične nekretnine. Tužiteljica posebno naglašava da su Grad Split i društvo Splitska obala d.o.o., koje je zakupodavac i u stopostotnom vlasništvu Grada Splita, još od 16. svibnja 2011. imali neposredna saznanja o tome da je na predmetnoj lokaciji utvrđena granica pomorskog dobra. Unatoč tome, Grad Split je nastavio raspolagati predmetnim poslovnim prostorima, a Splitska obala d.o.o. je od 2014. do 2023. njima slobodno upravljala, raspisivala javne natječaje, davala ih u zakup i naplaćivala zakupnine. Tužitelj smatra da su Grad Split i Splitska obala d.o.o. na taj način postupali kao da su vlasnici prostora, iako su znali da se prostor nalazi na pomorskom dobru. Takvo stanje da je bilo poznato i nadležnim tijelima Republike Hrvatske, uključujući nadležno državno odvjetništvo, ali više od deset godina nitko nije poduzeo odgovarajuće radnje radi uređenja pravnog statusa prostora. Time je, stvorena i održavana pravna nesigurnost te je tužiteljica kao zakupac dovedena u zabludu jer je opravdano mogla vjerovati da zakonito koristi poslovni prostor na temelju valjanog ugovora o zakupu.

3.1. U 2023. Splitska obala d.o.o. iznenada je, postupajući po nalogu Grada Splita, obavijestila tužiteljicu da je za očekivati da poslovni prostori u KPK Bačvice nisu u vlasništvu Grada Splita, nego predstavljaju pomorsko dobro, te je jednostrano otkazala ugovor o zakupu navodno radi sprječavanja nastanka štete. Tužitelj ica smatra takvo postupanje proturječnim prethodnom višegodišnjem ponašanju zakupodavca, koji je nakon saznanja o statusu pomorskog dobra nastavio davati prostore u zakup i naplaćivati zakupninu. Tužiteljica također osporava tvrdnju zakupodavca da je Republika Hrvatska pokrenula spor radi utvrđenja vlasništva nad poslovnim prostorima. Republika Hrvatska da nije pokrenula postupak radi utvrđenja vlasništva, nego radi trpljenja upisa pomorskog dobra u zemljišne knjige. Tužiteljica naglašava da je još 2011. bilo utvrđeno da se predmetni kompleks nalazi na pomorskom dobru. Nakon što je Splitska obala d.o.o. otkazala ugovor, tužitelj ica je odbila prihvatiti takav otkaz te je pred Trgovačkim sudom u Splitu pokrenut parnični postupak pod brojem P- 595/2023, tražeći utvrđenje da je zakupni odnos i dalje valjan i na snazi te da jednostrani otkaz zakupodavca ne proizvodi pravne učinke.Tužitelj ica se poziva i na činjenicu da je Gradsko vijeće Grada Splita 30. srpnja 2014. donijelo Odluku kojom su poslovni prostori u kupališno-poslovnom kompleksu Bačvice dani na upravljanje i gospodarsko korištenje društvu Splitska obala d.o.o. Nakon toga je 7. kolovoza 2014. između Grada Splita i Splitske obale d.o.o. sklopljen ugovor kojim su uređeni njihovi međusobni odnosi u pogledu upravljanja i gospodarskog korištenja tih prostora. Na temelju tog ugovora Splitska obala d.o.o. bila je ovlaštena davati poslovne p rostore u zakup i naplaćivati zakupninu u svoje ime i za svoj račun. Iz toga proizlazi da je Splitska obala d.o.o. imala pravni položaj zakupodavca te je bila ovlaštena sklapati ugovore o zakupu i njihove anekse, uključujući ugovor sklopljen s tužiteljicom. Međutim, istodobno se ističe da su Grad Split i Splitska obala d.o.o. već od 2011. znali za status predmetnih nekretnina kao pomorskog dobra. Tužiteljica stoga smatra da su svojim višegodišnjim postupanjem zakupca doveli u zabludu i prouzročili joj štetu, dok su istodobno ostvarivali prihode od zakupnina.

3.2. Posebno se naglašava da je u trenutku kada je Splitska obala d.o.o. otkazala ugovor Grad Split još uvijek bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te je bio jedini osnivač i vlasnik društva Splitska obala d.o.o. Tužiteljica pritom ističe i činjenicu da je Grad Split sudjelovao u sklapanju nagodbe s Republikom Hrvatskom u vezi s trpljenjem upisa pomorskog dobra. Tužiteljica smatra da je njezin ugovor o zakupu bio valjan pravni temelj za izdavanje rješenja od 17. lipnja 2016., kojim joj je odobreno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u objektu vrste pizzeria pod nazivom „ [obrt]“ na adresi [adresa] u sklopu KPK Bačvice. To rješenje izdalo je nadležno prvostupanjsko upravno tijelo nakon što je utvrdilo da tužiteljica ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

3.3. Nadalje, smatra nelogičnim i nepravičnim da se isto rješenje sada ukida zbog činjenice da je granica pomorskog dobra bila utvrđena još 2011., iako se od njegova izdavanja 2016. činjenično stanje nije promijenilo. Posebno ističe da je upravo nadležno upravno tijelo 2016. izdalo rješenje o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta, iako je, moralo znati ili je trebalo znati za postojanje granice pomorskog dobra. Zbog toga tužiteljica smatra da odgovornost za eventualnu štetu ne može biti prebačena na nju. Tužiteljica se poziva i na odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora te tvrdi da je otkaz ugovora jednostrana izjava volje kojom zakup prestaje pod zakonom propisanim uvjetima. Ako je otkaz protivan prisilnim zakonskim odredbama, smatra ga nezakonitim. Budući da je tužiteljica uredno ispunjavala svoje ugovorne obveze i da, nije postojao opravdani razlog za jednostrani otkaz, smatra da je otkaz koji je izjavila Splitska obala d.o.o. nezakonit i bez pravnog učinka. Posljedično, ugovor o zakupu i svi njegovi aneksi i dalje su na snazi, pa je na snaz i i pravni temelj na kojem počiva rješenje o ispunjavanju minimalnih tehničkih uvjeta.

3.4. Tužiteljica nadalje ističe da je u osporenom rješenju nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Upravna tijela uopće nisu uzela u obzir odgovornost zakupodavca i Grada Splita za materijalne i pravne nedostatke zakupljene stvari, kao ni činjenicu da su Grad Split i Splitska obala d.o.o. tijekom približno dvanaest godina ostvarivali materijalnu korist od davanja prostora u zakup, iako su znali za status pomorskog dobra. Također nisu uzeli u obzir da su upravo oni svojim postupanjem inicirali postupak ukidanja minimalnih tehničkih uvjeta tužiteljici. Smatra da su ga Grad Split i Splitska obala d.o.o. svojim ponašanjem tijekom dugog razdoblja održavali u zabludi, jer su sklapali ugovore i anekse o zakupu prostora za koji, prema njegovu mišljenju, nisu imali pravo raspolaganja u svojstvu vlasnika. Zbog toga smatra da ima osnovu potraživati naknadu štete od zakupodavca i Grada Splita, osobito naknadu ulaganja u predmetni poslovni prostor i naknadu izgubljene dobiti.

3.5. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se usvojiti tužba tužiteljice i poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te naložiti tuženiku naknadi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije osnovan tužbeni navod da izreka pobijanog rješenja nije jasna te da je u proturječnosti s njegovim obrazloženjem, s obzirom da iz spisa predmeta neupitno proizlazi da je tužiteljica pravo korištenja poslovnim prostorom, u postupku koji je prethodio izdavanju rješenja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti od 17. lipnja 2016., dokazivala Ugovorom o zakupu poslovnog prostora (broj ugovora 2/B/15) koji se nalazi u sklopu Kupališno - poslovnog kompleksa Bačvice u [adresa], na čest. zem. broj [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Grada Splita, u etaži prizemlja označenog oznakom 2 -11, koji je sklopila s trgovačkim društvom Splitska obala d.o.o. kao zakupodavcem, u trajanju od 5 godina, počevši od primopredaje, te Aneksom br. 1 Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 2/B/15, od 18. svibnja 2016., kojim se u članku 1. mijenja opis predmeta zakupa, na način da se daje u zakup poslovni prostor koji se nalazi u sklopu Kupališno

- poslovnog kompleksa [adresa] u [adresa], na čest. zem. broj [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Grada Splita, u etaži prizemlja označenog oznakom 1 2-11, iz razloga što je zakupnik u međuvremenu ishodio rješenje o izvedenom stanju od 21. ožujka 2016., kojim su izvršene promjene površina predmetnoga poslovnog prostora, iz čega proizlazi da je ugovoreni zakup temeljem predmetnoga Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 2/B/15 i njegovog Aneksa br. 1 u međuvremenu nedvojbeno istekao.

4.1. Nadalje, Aneksom br. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. kolovoza 2020., na koji se i tužiteljica poziva u svom očitovanju od 23. veljače 2024., te koji je tužiteljica sklopila sa Splitskom obalom d.o.o., kao zakupodavcem, između ostalog, mijenja se Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 2/B/15 od 16. travnja 2015., izmijenjen Aneksom br. 1 od 18. svibnja 2016., na način da se zakup poslovnog prostora, koji se nalazi u sklopu Kupališno – poslovnog kompleksa Bačvice u Splitu, sagrađenog na k. č. broj [katastarska čestica], zk. broj 16934, k. o. [katastarska općina], i to na etaži prizemlja, označenog oznakom 2-11, koji se sastoji od zatvorenog prostora površine 36,40 m² te otvorenog poslovnog prostora/terase površine 12,20 m², produžava za još 5 godina, odnosno do 16. travnja 2025.

4.2. Prema članku 5. stavku 1. toga Aneksa, stranke su suglasne da se, ukoliko se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik zakupljenog prostora, s danom takvog utvrđenja (datum pravomoćne presude, nagodbe i sl.) zakupni odnos i Ugovor o zakupu poslovnog prostora automatski raskidaju, koja odredba se prema stavku 2. toga članka, stavlja sukladno traženju Grada Splita, kao vlasnika predmetnog prostora. Slijedom navedenog, s obzirom da je člankom 1. točkom 4. Nagodbe Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: N-DO-13/23 od 30. ožujka 2023., koja je sklopljena između Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, te Splitske obale d.o.o., utvrđeno da je od strane društva Meja d.o.o. izvršena identifikacija položaja poslovnih prostora (samostalnih uporabnih cjelina) položenih unutar poslovnog kompleksa „Bačvice“ te da je iz tehničkog izvješća sačinjenog nakon identifikacije terena očevidom utvrđeno kako, između ostalog, 7. suvlasnički dio od 25/7390 dijela povezan s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju označen oznakom 2.11, ukupne površine 25,10 m², čini pripadnost pomorskog dobra utvrđenog granicom pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bačvice, temeljem rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 16. svibnja 2011. godine, to neupitno proizlazi da su nastupili uvjeti iz članka 5. stavka 1. Aneksa br. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. kolovoza 2020. godine, za automatski raskid zakupnog odnosa te Ugovora o zakupu poslovnog prostora, a što su stranke toga Aneksa, odnosno tužiteljica te Splitska obala d.o.o., ugovorili slobodnim očitovanjem volja, te o kojoj okolnosti je Splitska obala d.o.o. tužiteljicu i obavijestila dopisom od 22. prosinca 2022.

4.3. Tuženik ističe da se neosnovano tužiteljica poziva na odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora (Narodne novine, broj 125/11, 64/15, 112/18 i 123/24), s obzirom da se predmetni poslovni prostor, koji čini pripadnost pomorskog dobra, gospodarski može koristiti temeljem prava koncesije na pomorskom dobru, koja se stječe ugovorom o koncesiji, a ne temeljem ugovora o zakupu, koji stav je ranije zauzeo i Upravni sud u Splitu u presudi poslovni broj Us I-2451/2024-8 od 7. ožujka 2025. Nadalje, navodi da nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari ni tužiteljičini navodi o nastanku nenadoknadive štete, s obzirom da navedeno nije u nadležnosti upravnih sudova, već tužiteljica može pred nadležnim sudom pokrenuti parnični postupak radi eventualno nastale štete. Dokazi kojima tuženik potkrepljuje svoje navode u odgovoru na tužbu prileže spisu predmeta. Tuženik u cijelosti ostaje pri navodima osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije i potvrdi osporeno rješenje, te potražuje trošak ovoga spora.

5. U podnesku od 7. svibnja 2025. tužiteljica između ostalog predlaže donošenje rješenja kojim će se odrediti prekid postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P - 595/2023, predlaže da se pozove trgovačko društvo Splitska obala d.o.o. za usluge i razvoj da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu u smislu odredbe članka 20. stavaka 3. ZUS-a i poziva se na praksu ovog Suda donesenim u drugim sličnim predmetima, te ukazuje na stajališta iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3188/2024 od 20. veljače 2025.

6. Podneskom od 18. kolovoza 2026. tuženik se dodatno očituje na navode iz tužbe i podneska tužitelja od 7. svibnja 2025. ističući da su bitnom, identičnim upravnim stvarima, uz presudu poslovni broj: UsI –2451/2024-8, na koju se tuženik pozvao u odgovoru na tužbu, naknadno donesene i presude poslovni broj: UsI-2756/2024-12, UsI-2596/2024-10, UsI-2600/2024-9 i Usž-4098/2025-2. U predmetnim sporovima, u kojima su donijete navedene presude, također se radi o ugostiteljskim objektima koji se nalaze unutar poslovnog kompleksa „Bačvice“, na k. č. broj [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja predstavlja opće dobro-pomorsko dobro, te su tužiteljima rješenja temeljem kojih su obavljali ugostiteljsku djelatnost ukinuta zbog prestanka ispunjavanja uvjeta propisanog člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Tužitelji u predmetnim upravnim sporovima su, kao i tužiteljica, pravo korištenja ugostiteljskog objekta temeljili na ugovorima sklopljenim sa trgovačkim društvom Splitska obala d.o.o., koji ugovori su 22. prosinca 2022., dopisom toga trgovačkog društva otkazani, budući da su predmetni poslovni prostori utvrđeni pripadnošću pomorskog dobra. Vezano uz tužbeni navod da su prvostupanjsko tijelo i tuženik pogrešno zaključili da je ugovor o zakupu kojim je tužiteljica dokazivala pravo korištenja valjano raskinut, tuženik ostaje kod navoda da je sukladno članku 5. Aneksa broj 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. kolovoza 2020., zakupni odnos između trgovačkog društva Splitska obala, d.o.o. i tužitelja automatski raskinut, međutim ujedno ističe da pitanje valjanosti otkaza predmetnog ugovora nije presudno za rješavanje predmetne upravne stvari budući da, kako je obrazloženo u odgovoru na tužbu, predmetni poslovni prostori ne mogu biti predmetom zakupa, a što je detaljno elaborirano u točkama 33., 34. i 36. presude poslovni broj: UsI – 2756/2024-12 od 24. lipnja 2025., u kojima se, u bitnom navodi, da bi ugovor o zakupu poslovnog prostora, koji predstavlja pripadnost pomorskog dobra bio protivan prisilnom propisu, stoga isti ne može predstavljati dokaz prava korištenja predmetnih poslovnih prostora. Slijedom naprijed navedenog, neosnovan je i navod iz podneska tužitelja da parnični postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-595/2023 predstavlja prethodno pitanje zbog kojeg bi valjalo prekinuti predmetni upravni postupak. Vezano uz tužbeni navod da tužiteljica ne smije odgovarati za štetu nastalu propustima i postupanjima te krajnjom nepažnjom Grada Splita i prvostupanjskog tijela tuženik ukazuje da je tužiteljica slobodnim očitovanjem volje sklopila Aneks br. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. kolovoza 2020., te da je presudom poslovni broj: UsI -2756/2024-12, zauzet stav da tužbeni navodi koji se odnose na pretrpljenu štetu s osnova ulaganja u predmetni poslovni prostor nisu od utjecaja na rješavanje te upravne stvari, niti su stvar toga spora već je rješavanje pitanja eventualne štete protiv fizičkih i pravnih osoba, koje tužitelj smatra odgovornim, u nadležnosti Općinskog odnosno Trgovačkog suda. Posebno se ukazuje i na pravni stav zauzet u presudi ovoga Suda, poslovni broj: UsI - 2600/2024-9 od 3. srpnja 2025. godine, koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4098/2025-2, da ne samo da opće dobro, sukladno članku 5. stavku 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, br. 83/23) ne može biti, kako je tuženik isticao u pobijanom rješenju te odgovoru na tužbu, predmetom ugovora o zakupu zbog čega do raskida ugovora o zakupu dolazi ex lege, slijedom čega se ugovorom o zakupu kod kojeg je predmet zakupa opće - pomorsko dobro, više ne može dokazivati pravo korištenja poslovnim prostorom, već da je takav ugovor valjalo raskinuti i sukladno odredbama članka 373. i članka 531. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) zbog nemogućnosti ispunjenja obveze uslijed činjenice da nekretnina na kojoj se nalazi ugostiteljski objekt predstavlja opće – pomorsko dobro. Slijedom navedenog, neosnovani su svi tužbeni navodi kojima tužiteljica ukazuje da je ugovor o zakupu kojim je dokazivala pravo korištenja predmetnim poslovnim prostorom još uvijek na snazi i proizvodi pravne učinke, koje obrazlaže time da je otkazan protivno kogentnim pravilima Zakona o zakupu poslovnog prostora. Također je bez osnove pozivanje tužiteljice na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3188/2024 od 20. veljače 2025. godine, koja obzirom da se u predmetnoj upravnoj stvari radi o pomorskom dobru, nije primjenjiva u konkretnom slučaju.

7. U sporu je održavanjem rasprave 26. kolovoza 2026., kao i dostavom podnesaka, dana mogućnost strankama da se u skladu s člankom 6 . Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/2026; dalje: ZUS) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja.

12. Među strankama je sporno je li tužiteljica ispunjava uvjete iz članka 24. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti odnosno sporno je da li tužiteljica ima pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora, a time i je li bilo osnove za donošenjem osporenih rješenja.

13. Odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. ovoga Zakona izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona uz sljedeće uvjete: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

14. Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje iz članka 20. stavka 1. i 2., članka 21. stavka 1. i članka 22 . stavka 2. tog Zakona ukinuti rješenje, između ostalog, ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona.

15. Člankom 5. stavkom 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 83/23 –dalje ZPDML) propisano je da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu, dok je stavkom 4. toga članka propisano je da se nitko ne može pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. toga Zakona.

16. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je u postupku koji je prethodio izdavanju rješenja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti od 17. lipnja 2016., tužiteljica pravo korištenja poslovnim prostorom dokazivala Ugovorom o zakupu poslovnog prostora (broj ugovora 2/B/15), a koji se poslovni prostor nalazi u sklopu Kupališno - poslovnog kompleksa Bačvice u [adresa], na čest. zem. broj [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Grada Splita, u etaži prizemlja označenog oznakom 2 -11, koji je sklopila s trgovačkim društvom Splitska obala d.o.o. kao zakupodavcem, u trajanju od 5 godina, počevši od primopredaje, te Aneksom br. 1 Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 2/B/15 od 18. svibnja 2016., kojim se u članku 1. mijenja opis predmeta zakupa, na način da se daje u zakup poslovni prostor koji se nalazi u sklopu Kupališno - poslovnog kompleksa Bačvice u [adresa], na čest. zem. broj [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Grada Splita, u etaži prizemlja označenog oznakom 1 2-11, iz razloga što je zakupnik u međuvremenu ishodio rješenje o izvedenom stanju od 21. ožujka 2016., kojim su izvršene promjene površina predmetnoga poslovnog prostora,

- da se Aneksom br. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. kolovoza 2020., koji je tužiteljica sklopila sa Splitskom obalom d.o.o., kao zakupodavcem, između ostalog, mijenja Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 2/B/15 od 16. travnja 2015., izmijenjen Aneksom br. 1 od 18. svibnja 2016., na način da se zakup poslovnog prostora, koji se nalazi u sklopu Kupališno – poslovnog kompleksa Bačvice u Splitu, sagrađenog na k. č. broj [katastarska čestica], zk. broj 16934, k. o. [katastarska općina], i to na etaži prizemlja, označenog oznakom 2-11, koji se sastoji od zatvorenog prostora površine 36,40 m² te otvorenog poslovnog prostora/terase površine 12,20 m², produžava za još 5 godina, odnosno do 16. travnja 2025.,

- da su prema članku 5. stavku 1. toga Aneksa, stranke suglasne da se, ukoliko se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik zakupljenog prostora, s danom takvog utvrđenja (datum pravomoćne presude, nagodbe i sl.) zakupni odnos i Ugovor o zakupu poslovnog prostora automatski raskidaju;

- da je dopisom od 22. prosinca 2022. zakupodavac Splitska obala d.o.o. tužiteljicu obavijestio da s danom 1. siječnja 2023. raskida Ugovor o zakupu poslovnog prostora 2/B/15 od 16. travnja 2015., koji se odnosi na poslovni prostor oznake 2.11 u sklopu KPK Bačvice, kao i sve pripadajuće Aneske i/ili Dodatke iz razloga jer Republika Hrvatska protiv upisanog vlasnika Grada Splita pokrenula spor radi utvrđenja prava vlasništva nad svim prostorima KPK Bačvice, koje je Splitska obala d.o.o. dala u zakup zakupcima;

- da je iz Nagodbe Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: N-DO- 13/23 od 30. ožujka 2023., koja je sklopljena između Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, te Splitske obale d.o.o., utvrđeno da je od strane društva Meja d.o.o. izvršena identifikacija položaja poslovnih prostora (samostalnih uporabnih cjelina) položenih unutar poslovnog kompleksa „Bačvice“ te da je iz tehničkog izvješća sačinjenog nakon identifikacije terena očevidom utvrđeno kako, između ostalog, suvlasnički dio od 25/7390 dijela povezan s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju označen oznakom 2.11, ukupne površine 25,10 m², čini pripadnost pomorskog dobra utvrđenog granicom pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala Bačvice, temeljem rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 16. svibnja 2011.,

17. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za čest. zem. [katastarska čestica], razvidno je, između ostaloga, da je na 8. suvlasničkom dijelu 25/7390 etažno vlasništvo, koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine i u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju, označen oznakom 2.11., ukupne površine 25,10 m2, upisano opće dobro-pomorsko dobro.

18. Osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, se u bitnom obrazlažu time da predmetni poslovni prostor predstavlja pomorsko dobro, da su člankom 5. stavkom 1. Aneksa broj 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. kolvoza 2020., stranke (tužiteljica i Splitska obala d.o.o.) suglasno ugovorile da se, ukoliko se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik zakupljenog prostora, s danom takvog utvrđenja (datum pravomoćne presude, nagodbe i sl.) zakupni odnos i Ugovor o zakupu poslovnog prostora automatski raskidaju, a o čemu je tužiteljica bila obaviještena dopisom od 22. prosinca 2022., da tužiteljica više nema pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora odnosno da je prestala ispunjavati uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, te se ujedno pozivaju i na odredbu članka 5. ZPDML-a.

19. Polazeći od podataka spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjem tuženika i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njima dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. Naime, iz podataka spisa predmeta nedvojbenim proizlazi da je Nagodbom od 30. ožujka 2023. utvrđeno da predmetni poslovni prostor predstavlja pomorsko dobro, da je u zemljišnim knjigama a vezano za predmetni poslovni prostor upisano opće dobro- pomorsko dobro, da je člankom 5. stavkom 2. ZPDML-a propisano da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu, da je dopisom od 22. prosinca 2022. tužiteljica obaviještena o raskidu Ugovor o zakupu te svi pripadajući Aneksa s danom 1. siječnja 2023., a temeljem kojih je tužiteljica dokazivala pravo korištenja predmetnoga poslovnog objekta.

21. Dakle, iz navedenog je razvidno da je tužiteljica prestala ispunjavati uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti jer više nema pravo korištenja predmetnoga poslovnog prostora, pa je stoga pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem u skladu s odredom članka 27. stavka 1. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ukinuto rješenje od 17. lipnja 2016., odnosno pravilno i zakonito je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

22. Ne stoje tvrdnje tužiteljice da je izreka osporenog rješenja tuženika nejasna i u proturječnosti sa obrazloženjem obzirom da iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika jasno proizlazi iz kojih razloga je tuženik odbio žalbu tužiteljice izjavljenu na prvostupanjsko rješenje, da se tuženik pozvao mjerodavne zakonske odredbe, i da je za svoja utvrđenja dao dostatne i valjane razloge, koje kao valjane prihvaća i ovaj Sud.

23. Nadalje, nisu osnovani niti prigovori tužiteljice da zakupodavac Splitska obala d.o.o. nije imao zakonski osnov jednostrano otkazati predmetni Ugovor, navodeći da za to nisu egzistirali zakonski, ni ugovorni razlozi, da je u trenutku sklapanja Ugovora, otkaza i podnošenja predmetne tužbe upravo Grad Split bio uknjižen kao vlasnik za cijelo zakupljenog poslovnog prostora, da je tuženik s namjerom i postupcima upisa pomorskog dobra bio upoznat još od 2011., a da je unatoč tome sklapao Ugovor o zakupu sa tužiteljicom i istu držao u zabludi te da predmetni Ugovor o zakupu i Aneksi istoga predstavljaju valjanu osnovu za korištenje predmetnih prostora.

23.1. Ovo stoga, jer nije sporno da je predmetni poslovni prostor položen na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja opće dobro - pomorsko dobro. Općepoznato je da je pomorsko dobro oduvijek opće dobro i izvan pravnog prometa te da je sve što u prostoru, u naravi i po opisu (izgledu, položaju, namjeni) odgovara zakonskoj definiciji pomorskog dobra je pomorsko dobro. Sada je pomorsko dobro uređeno odredbama ZPDML i brojnim podzakonskim propisima. Odredbama ZPDML je, između ostalog, propisano da je pomorsko dobro određeno Zakonom (članak 4. i 6.); da su objekti pripadnost pomorskog dobra (članak 5. stavak 3.), da je zabranjeno stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i to oduvijek, uključujući i važeći ZPDML (članak 5. stavak 1.); da je nositelj vlasti na pomorskom dobru i upravitelj Republika Hrvatska (članak 9. stavak 1.); da se pomorsko dobro koristi, izvan opće uporabe, samo na temelju ugovora o koncesij i i koncesijskog odobrenja (članak 13. stavak 1.); da granicu pomorskog dobra u upravnom postupku rješenjem određuje Ministarstvo na prijedlog županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra (članak 20. stavak 1.). Nadalje, odredbom članka 5. stavak 4. ZPDML-a propisano je da se nitko ne može pozvati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. tog Zakona. Za reći je i to da se pomorsko dobro ne konstituira rješenjem o određivanju granica pomorskog dobra, ni upisom u zemljišne knjige jer za postojanje takvog pravnog statusa nije mjerodavan upis u zemljišnoj knjizi obzirom da se upisom u zemljišne knjige publicira i evidentira ta okolnost. Odluka o utvrđivanju granice pomorskog dobra je deklaratorni, a ne konstitutivni akt, budući je pomorsko dobro definirano zakonom. Jedina valjana pravna osnova za gospodarsko korištenje pomorskog dobra je koncesija na temelju čega se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće uporabe i daje na posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje fizičkim i pravnim osobama prema odredbi članka 48. ZPDML-a, a što ovdje nije slučaj.

23.2. Stoga, imajući u vidu odredbu članka 5. stavka 2. ZPDML -a kojom je izričito propisano da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu, te da je iz podataka zemljišne knjige (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) razvidno da je na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], na dijelu koji u naravi predstavlja predmetni poslovni prostor, upisano opće dobro-pomorsko dobro, to pozivanje tužiteljice na valjanost Ugovor o zakupu kao osnove za korištenje predmetnog poslovnog prostora i da predmetni ugovor o zakupu nije raskinut nisu osnovani.

24. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, za rješavanje ove upravne stvari nisu od utjecaja ni navodi tužiteljice koji se odnose na pretrpljenu štetu s osnova ulaganja u predmetni poslovni prostor i eventualne druge vidove štete jer se isto odnosi na obvezno pravni odnos tužitelja i Splitske obale d.o.o. odnosno Grada Splita te rješavanje pitanja eventualne naknade štete protiv fizičkih i pravnih osoba, koje tužiteljica smatra odgovornim za pretrpljenu štetu odnosno štetu koju će pretrpjeti, nije predmet ovog upravnog spora već je u nadležnosti Općinskog odnosno Trgovačkog suda.

25. Nadalje, u situaciji kada je zakonodavac propisao mogućnost ukidanja rješenja ako naknadno prestanu postojati uvjeti za izdavanje istih, a o čemu se u konkretnom slučaju radi, to pozivanje tužiteljice na stečena prava nije osnovano, budući da je to pravo traje dok su za to ispunjene zakonom propisane pretpostavke, koje su, kao što je gore obrazloženo ovdje izostale.

26. Iz svih navedenih razloga za rješavanje ove upravne stvari nije od utjecaja ni navod tužiteljice da se pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P-595/2023 radi utvrđenja da je nezakonit, nevažeći i bez pravnog učinka jednostrani otkaz ugovora o zakupu, te stoga isti prema ocjeni ovog Suda ne predstavlja prethodno pitanje za rješavanje ovog upravnog spora, a time ne predstavlja niti osnovu za prekid ovog spora u smislu odredbe članka 105. stavka 2. ZUS-a.

27. Bez osnova je pozivanje tužiteljice na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III 3188/2024 od 20. veljače 2025., jer ista, obzirom da se ovdje radi o pomorskom dobru, nije primjenjiva u konkretnom slučaju.

28. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju istog, suprotno tvrdnjama tužiteljice, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

29. Također, nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

30. Stoga, valjalo je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno odlučiti kao u izreci presude.

31. Odluka o troškovima upravnog spora je izostala, jer iako su stranke zatražile naknadu troškova upravnog spora, isti nisu popisale.

U Splitu 24. rujna 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.