REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž R-85/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude na temelju odricanja Općinskog suda u Splitu od 9. srpnja 2026., poslovni broj Pr-1534/2023-21, 24. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika [obrt], te se potvrđuje presuda na temelju odricanja Općinskog suda u Splitu od 9. srpnja 2026. poslovni broj: Pr- 1534/2023-21.
II. Odbija se tuženik [obrt] sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe, te se odbija tužiteljica ČČ iz [adresa] sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 91,80 EUR-a bruto za razdoblje od 01.07.2020.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 1,80 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice ABC koji se kod [obrt]d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“"
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 – odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
2.1. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 331.a ZPP-a kada je, nakon što se tužiteljica podneskom od 29. lipnja 2026. odrekla tužbenog zahtjeva, donio presudu na temelju odricanja kojom je odbio tužbeni zahtjev, ali smatra da je pogrešno postupio jer prije donošenja presude tuženiku nije omogućio podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka.
2.2. Ističe da se tužiteljica tužbenog zahtjeva odrekla neposredno nakon provedenog dokaznog postupka i zaprimljenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, nakon čega je prvostupanjski sud, bez dostavljanja tog podneska tuženiku radi očitovanja i bez ostavljanja mogućnosti da popiše troškove postupka, odmah donio presudu na temelju odricanja i time okončao postupak.
2.3. Smatra da mu je takvim postupanjem onemogućeno ostvarivanje prava na naknadu troškova postupka iz članka 158. stavka 1. ZPP-a, jer je odricanjem od tužbenog zahtjeva postupak okončan u njegovu korist, a prije donošenja presude nije imao mogućnost postaviti zahtjev za naknadu do tada nastalih troškova.
2.4. Tvrdi da je time povrijeđeno načelo kontradiktornosti i njegovo pravo na izjašnjavanje, te da su mu tijekom postupka nastali troškovi sudskih pristojbi i drugi troškovi čiju naknadu zbog postupanja prvostupanjskog suda nije mogao zatražiti prije okončanja postupka.
2.5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje radi odlučivanja o troškovima postupka. Traži trošak sastava žalbe.
2.6. Tuženik, opreza radi, zahtijeva naknadu troškova postupka, i to sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 45,83 EUR, sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 91,65 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 EUR, kao i naknadu daljnjih troškova postupka prema odluci suda.
3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak sastava žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud time što prije donošenja pobijane presude tuženiku nije dostavio podnesak tužitelja kojim se odrekao tužbenog zahtjeva niti mu omogućio da postavi zahtjev za naknadu troškova postupka nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
5.1. Naime, odredbom članka 331.a stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud, ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev, dok prema stavku 2. istog članka za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Stoga prvostupanjski sud nije bio dužan prije donošenja presude podnesak tužitelja od 29. lipnja 2026. dostaviti tuženiku radi očitovanja.
5.2. Neosnovani su i žalbeni navodi da je takvim postupanjem tuženiku onemogućeno ostvarivanje prava na naknadu troškova postupka. Odredbom članka 164. stavka 8. ZPP-a izričito je propisano da se u slučaju presude na temelju odricanja, ako odricanje nije obavljeno na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može staviti u roku od 15 dana nakon dostave odluke. Stoga donošenjem pobijane presude tuženik nije izgubio mogućnost zahtijevati naknadu troškova postupka, niti mu je onemogućeno ostvarivanje tog prava.
6. Slijedom navedenog, okolnost što prvostupanjski sud prije donošenja presude na temelju odricanja tuženiku nije omogućio podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa je primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odricanja.
7. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer sa žalbom nije uspio, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, sve primjenom članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.
8. Budući da je tuženik u žalbi postavio određeni zahtjev za naknadu troškova postupka, o tom će zahtjevu, uz primjenu članka 164. stavka 8. ZPP-a, odlučiti prvostupanjski sud posebnim rješenjem.
Slavonski Brod, 24. rujna 2026.
Sutkinja
Irena Dikanović-Terzić
