Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovi broj: Gž-1141/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draženu Šmajgelu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene FM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, radi poništenja oporuke i umanjenja oporučnog raspolaganja, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu broj P- 10/2024-24 od 2. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužene, preinačuje se toč.I. izreke presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu broj P-10/2024-24 od 2. lipnja 2026. u toč. I. -, toč. II.- i toč. III. izreke i sudi:

I/Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja oporuke sastavljene dana 8. lipnja 2020. koju je sačinio sada pok. UM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], a koja je proglašena u ostavinskom predmetu kod Općinskog suda u Velikoj Gorici broj O-657/2020 dana 22. rujna 2020.

II/Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi trošak postupka u iznosu od 2.629,31 Eur (dvije tisuće šest stotina dvadeset i devet eura i trideset i jedan cent) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u toč.I. izreke poništena je oporuka pok. UM koja je sastavljena 8.lipnja 2020. i proglašena u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice u postupku pod brojem O-657/2020 dana 22. rujna 2020. Nepobijanom toč.II. izreke odbijen je eventualno istaknuti tužbeni zahtjev (u izreci pogrešno navedeno „alternativni tužbeni zahtjev“) radi umanjenja oporučnog raspolaganja učinjenog navedenom oporukom u korist tužene uz istodobno utvrđenje da tužiteljici pripada nužni dio u opsegu od ½ dijela svih nekretnina i pokretnina. Pobijanom toč.III. izreke naloženo je tuženoj da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 5.390,62 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, a toč.IV. izreke odbijen je zahtjev tužene za naknadu troškova provedenog postupka.

2.Pravovremenom žalbom tužena pobija opisanu presudu u odnosu na toč.I.-, toč.III.- i toč.IV. izreke iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači i odbije tužbeni zahtjev. Zahtijeva i troškove cjelokupnog, pa i žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica se usprotivila osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužene odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Zahtijeva i trošak žalbenog postupka.

3.Žalba tužene je osnovana.

4.Polazeći od činjeničnog obrazloženja tužbenog zahtjeva radi poništaja (pisane) oporuke koju je pok. otac tužiteljice UM (koji je preminuo dana **.**.2020.) sačinio pred svjedocima dana 8.lipnja 2020. i kojom je cijelom svojom imovinom raspolagao u korist tužene, istodobno isključivši tužiteljicu kao nužnu nasljednicu, jer oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje zbog lijekova koje je primao za ublažavanje posljedica teške i neizlječive bolesti te da je navedenu oporuku sačinio na nagovor tužene i zbog prijetnje tužene da će u protivnom raskinuti vezu sa njime, prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku, na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, ostavinskog spisa broj O-6537/2020, saslušanjem stranaka i svjedoka, svoje materijalno-pravno stajalište obrazložio slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

-da je pok. UM dana 8. lipnja 2020. sačinio pisanu oporuku pred svjedocima kojom je svoju imovinu ostavio tuženoj, isključivši tužiteljicu kao nužnu nasljednicu;

- da je pokojni UM umro **.**.2015. (pravilno:**.**.2020.) u dobi od 87 godina (pravilno:68 godina), da je unazad godinu dana bolovao od karcinoma te se liječio u KBC Rebro, da je tuženicu upoznao oko godinu i pol prije smrti, da je do tada bio u izrazito dobrim odnosima sa svojom kćeri (tužiteljicom), da su zajedno su stanovali i vodili poslovanje obiteljske tvrtke, da je sa tuženom (koja je u to vrijeme bila u dobi od oko 50 godina i mogla mu biti kći) bio u emocionalnoj vezi te je ista dolazila iz Dalmacije u zajednički stan kojega je tužiteljica napuštala za vrijeme njezinih posjeta, da je tijekom emocionalne veze sa tuženom i pod njezinim utjecajem pok. UM zatražio raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je dana 19. ožujka 2019. sklopio sa tužiteljicom i da je odbio konvencionalno liječenje od karcinoma,

-da je obzirom na razliku u godinama između pok. UM i tužene, a osobito činjenicu da je spornu oporuku sastavio mjesec dana prije smrti, kada je već zbog vrste karcinoma bio u metastazama i notorno pod lijekovima protiv bolova - nedvojbeno da je pok. oporučitelj spornu oporuku sačinio pod prijevarnim utjecajem tužene, a što da potvrđuju iskazi svjedokinje ŠM i svjedoka IM koji su iskazali da je pokojni pod utjecajem tužene odbio liječenje od karciona i prestao komunicirati sa tužiteljicom, a koje ponašanje u dobi od 87 godina (pravilno: 68 godina) sud smatra neobjektivnim i nelucidnim to više što je u to vrijeme počeo i fizički i mentalno propadati.

5.1. Na osnovu prednjih činjeničnih utvrđenja, analizirajući i psiho-fizičko stanje i godine u kojima se nalazio pokojni oporučitelj u vrijeme sačinjenja sporne oporuke, prvostupanjski sud zaključuje da je isti cijeli život bio u izuzetno dobrim odnosima sa tužiteljicom, sve dok se u njegovom životu nije pojavila tuženica koja je od njega bila mlađa više od 35 godina, a da okolnost da je neposredno pred smrt tuženici ostavio imovinu i da ga je tužena bez prethodne obavijesti tužiteljici smjestila u Dom, a nakon smrti prevezla na Pag sa namjerom sahrane, po ocjeni prvostupanjskog suda ukazuje na okolnost da je tužena „ishodila“ kod ostavitelja da isti sačini oporuku protivno moralu pa je stoga takva oporuka ništetna obzirom da je očito, kako osoba od 87 godina, koja boluje od terminalne faze karcinoma, pod utjecajem mlade osobe s kojom ima emocionalnu vezu unazad 1,5 godinu prije smrti, odbija tradicionalno liječenje i medicinu, može doći pod utjecaj te je i došao, spomenute osobe na način da ne samo odbije liječenje, već i da raspolaže svojom imovinom, a očito je kako je tuženica na pokojnog upravo utjecala na taj način pa je čak i bez ikakve pravne osnove preuzela njegovo tijelo bez da je obavijestila kćer da bi ga sahranila na groblju s kojim pokojni nema nikakve veze; a sve kako bi uspjela sa svojom namjerom da se dokopa imovine pokojnika; dakle, nemoralno i prijevarno ga uvjerila da mjesec dana prije smrti sačini oporuku koju prvostupanjski sud utvrđuje ništetnom.

6.Sadržajem žalbe tužena ukazuje na žalbeni razlog iz odredbe čl.354.stav.2.toč.11. ZPP navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi obrazloženja proturječni i nejasni, a da su o određenim odlučnim činjenicama u potpunosti izostali.

6.1. Tužena u žalbi ističe da je odredbom čl. 26. stav. 2. Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN – “Narodne novine” broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) propisano da je oporuka ništava ako u vrijeme njezinoga sastavljanja oporučitelj nije imao šesnaest godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje, stoga da bi u konkretnom slučaju zbog nesposobnosti za rasuđivanje ostavitelja, tužiteljici sukladno odredbama ZN pripadala deklaratorna pravna zaštita kroz tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti oporuke, a ne na konstitutivnu pravnu zaštitu, kakvu traži.

6.2. Nastavno ističe i da na okolnost sposobnosti za rasuđivanje pok. ostavitelja u trenutku oporučnog raspolaganja nije proveden niti jedan odlučan dokaz - liječnički karton ostavitelja, medicinsko vještačenje, nije saslušan niti jedan liječnik koji je liječio ostavitelja i sl.- iz kojeg bi proizlazilo da ostavitelj u trenutku sastavljanja oporuke nije bio sposoban shvatiti značenje i pravne posljedice svojih postupaka. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, činjenicu da je ostavitelj sve do svoje smrti bio sposoban za rasuđivanje, kako u trenutku sastavljanja oporuke tako i nakon toga , potvrđuje medicinska dokumentacija KBC Zagreb od 18. lipnja 2020. koju je tužena dostavila uz odgovor na tužbu, a iz koje proizlazi da je ostavitelj svega deset dana nakon sastavljanja sporne oporuke (od 8. lipnja 2020.) bio pri svijesti, orijentiran, kontaktibilan, pokretan i dobrog općeg stanja i da upravo takav objektivni medicinski nalazi izravno pobija tezu tužiteljice o nesposobnosti za rasuđivanje te potvrđuju da se njezini navodi temelje isključivo na pretpostavkama i osobnim zaključcima te interesima. Sposobnost za valjano rasuđivanje da potvrđuje i jedini neposredni svjedok samog sastavljanja oporuke, odvjetnik PM, koji je izričito iskazao da je ostavitelj jasno izrazio svoju posljednju volju, da je bio svjestan značenja svojih postupaka te da je odlučno i nedvosmisleno želio sastaviti upravo takvu oporuku. Suprotno tome, iskazi na koje se prvostupanjski sud poziva su iskazi svjedoka koji nisu bili nazočni sastavljanju oporuke niti posjeduju stručna medicinska znanja potrebna za ocjenu sposobnosti rasuđivanja pri čemu je sama svjedokinja ŠM navela kako nije liječnik slijedom čega da njezino subjektivno zapažanje o ostaviteljevom stanju ne može predstavljati stručni dokaz niti može zamijeniti medicinsko vještačenje koje sud nije proveo. Shvaćanje prvostupanjskog suda – da je "notorno da je (pok. ostavitelj) bio i pod lijekovima protiv bolova", međutim čak i da je ostavitelj bio pod analgeticima, nije notorno niti se uopće zna koje je to lijekove ostavitelj uzimao niti u kojim količinama te da li takvi lijekovi u takvim dozama utječu na svijest te jesu li utjecali na sposobnost rasuđivanja. To su medicinska pitanja, o njima može govoriti samo liječnik ili medicinski vještak, a sud ne može medicinsku pretpostavku proglasiti notornom činjenicom. Sud je pritom potpuno zanemario i činjenicu da je ostavitelj još za života pokrenuo sudski postupak radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s tužiteljicom što jasno potvrđuje postojanje ozbiljno narušenih odnosa između ostavitelja i tužiteljice te pruža racionalno i životno logično objašnjenje zbog čega je ostavitelj odlučio drugačije urediti svoje nasljednopravne odnose.

7. Prethodno iznesene žalbene navode kojima tužena osporava zaključak prvostupanjskog suda o oporučiteljevoj nesposobnosti za rasuđivanje ovaj sud prihvaća u potpunosti osnovanim i nalazi stajalište prvostupanjskog suda o oporučiteljevoj nesposobnosti za rasuđivanje u trenutku sastava predmetne oporuke proizvoljnim i suprotnim sadržaju provedenih dokaza.

7.1. Naime, iako prvostupanjski sud navodi da je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju pok.oporučitelja istu ne analizira niti vrijednosno ocjenjuje iako iz medicinske dokumentacije koju je tužena priložila u spis i koja je datirana sa 18. lipnja 2020. (oporuka je sačinjena dana 8. lipnja 2020.) iz koje proizlazi da je tog dana zaprimljen u Zavod za gastroenterologiju i hepatologiju KBC Zagreb i to zbog otežanog disanja u podlozi desnostranoj likvidopneumotoraksa i da je kod prijema bio pri svijesti, orijentiran, kontaktibilan, pokretan i dobrog općeg stanja. Nadalje iako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iznosi iskaz svjedoka PM, odvjetnika i sastavljača predmetne oporuke i navodi da ga je prihvatio očito zanemaruje da je navedeni svjedok iskazao o poznanstvu i poslovnom odnosu sa pok. oporučiteljem tijekom 20 godina te da je pok. UM prilikom sastava predmetne oporuke sasvim jasno izrazio svoju volju za sastav oporuke, da je bio svjestan svojih postupaka, odlučan sastaviti upravo takovu oporuku, iako je svjedok primijetio da je UM tada bio fizički u slabom stanju no i očito svjestan da mu se bliži kraj. Prvostupanjski sud iz takvog iskaza zaključuje da svjedok (kao niti svjedokinje oporuke) u vremenskom periodu od mjesec dana prije oporučiteljeve smrti nisu imali stručnih saznanja o tome da li je isti lucidan iako je u času sastavljanja oporuke bio lucidan (toč.8.obrazloženja pobijane presude). S druge strane prvostupanjski sud oporučiteljevo odbijanje liječenja kemoterapijom i raskid odnosa sa tužiteljicom u dobi od 87 godina (iako je oporučitelj u času smrti bio u dobi od 68 godina) određuje nelucidnim.

7.2. Nadalje, osnovano žaliteljica ukazuje i da prvostupanjski sud ignorira činjenicu da je pok. oporučitelj 27. ožujka 2020. podnio tužbu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju sa tužiteljicom, a kojeg je prema iskazu svjedoka PM oporučitelj želio prethodno sporazumno raskinuti a što da je tužiteljica odbila, a koja okolnost se navodi i u činjeničnom supstratu tužbe za raskid navedenog ugovora. Navedeno po ocjeni ovoga suda upućuje na poremećene uzajamne odnose, a što je naveo i sam oporučitelj u oporuci kao razloge njezinog isključenja kao nužne nasljednice.

7.3. Iz prethodno izloženog jasno proizlazi da su razlozi obrazloženja u proturječju sa sadržajem dokaza na koje se sam prvostupanjski sud pozvao, a na što osnovano upućuje tužena u izjavljenoj žalbi čime je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl.354.stav.2.toč.11. ZPP a i da je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda pa je u tom dijelu ovaj sud o žalbi ovaj sud odlučio pozivom na odredbu čl. 373.a.stav.1. toč. 2. u vezi sa stav.3. ZPP.

8. Pobijajući stajalište prvostupanjskog suda o prijevarnom postupanju tužene kao razlogu za poništaj predmetne oporuke tužena ističe da i u tom dijelu presuda sadrži proturječne, nejasne i međusobno nespojive razloge zbog kojih se ne može ispitati obzirom da prvostupanjski sud najprije utvrđuje iz iskaza svjedoka PM, KM i C da je pok. UM prilikom sastavljanja oporuke bio lucidan, svjestan svojih postupaka i jasno izrazio svoju volju, da bi istodobno zaključio da je oporuka sastavljena pod prijevarnim utjecajem tuženice, premda nijedan od navedenih svjedoka nije iskazao niti jednu okolnost koja bi ukazivala na prijevaru, prisilu, prijetnju ili zabludu. To više što prvostupanjski sud nije naveo koja je konkretna prijevarna radnja tuženice počinjena, kada je počinjena, na koji način je ostavitelja dovela u zabludu niti koju je neistinitu činjenicu ostavitelju prikazala, već prvostupanjski sud zaključak o prijevari temelji na pretpostavkama o emocionalnoj vezi stranaka, dobi ostavitelja, njegovoj bolesti te okolnostima pokopa nakon smrti koje činjenice, čak i kada bi bile točne, ne predstavljaju zakonske elemente prijevare, slijedom čega se i prvostupanjska presuda temelji na pretpostavkama, subjektivnim procjenama i moralnim ocjenama odnosa stranaka, a ne na dokazanim činjenicama.

9. Prema odredbi čl.27. stav.1. ZN oporuka će se na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi, pri čemu tužiteljica kao razlog poništaja predmetne oporuke u tužbi navodi prijetnju tužene da će oporučitelja ostaviti ukoliko ne sačini oporuku u njezinu korist, dok prvostupanjski sud u razlozima obrazloženja pobijane presude kao razlog poništaja navodi prijevarni utjecaj tužene da sačini oporuku što određuje nemoralnim postupanjem.

9.1. No, kao što osnovano upućuje tužena u žalbi, prvostupanjski sud svoje stajalište o poništaju predmetne oporuke iz razloga propisanih odredbom čl.27.stav.1. ZN temelji na zaključku da je oporučitelj sve do upoznavanja tužene bio u dobrim odnosima sa tužiteljicom koja je od njega bila mlađa više od 35 godina, da joj je neposredno pred smrt ostavio imovinu, da je tužena vrlo kratko poznavala pokojnika, da ga je bez prethodne obavijesti kćeri odvela u dom te kad je umro odvezla na Pag s kojim ostavitelj nema nikakve veze da bi ga sahranila, smatrajući da je očito kako osoba od 87 godina, koja boluje od terminalne faze karcinoma, pod utjecajem mlade osobe s kojom ima emocionalnu vezu unazad 1,5 godinu prije smrti, odbija tradicionalno liječenje i medicinu, može doći pod utjecaj te je i došao, spomenute osobe na način da ne samo odbije liječenje, već i da raspolaže svojom imovinom, a očito je kako je tuženica na pokojnog upravo utjecala na taj način sa namjerom da se dokopa imovine pokojnika i da ga je nemoralno i prijevarno uvjerila da mjesec dana prije smrti sačini oporuku koju sud utvrđuje ništetnom – a koji zaključci nemaju nikakvog uporišta u sadržaju provedenih dokaza na koje se prvostupanjski sud pri tom poziva.

9.2. Naime, niti jedan od saslušanih svjedoka o tome nije iskazivao, to više , sama tužena je iskazala da nije znala za postojanje oporuke sve do ostavinskog postupka te da ni na koji način nije sudjelovala oko posljednje volje oporučitelja, a svjedoci i sastavljač oporuke jasno navode da je ostavitelj na dan sastavljanja oporuke došao posve sam i bez poziva, dakle bez prisustva tuženice. Pored toga valja istači da je oporučitelj u času smrti bio u dobi od 68 godina (rođen je 1952. a umro 2020.), dok je tužena bila u dobi od 55 godina (rođena je 1965.) pa je potpuno proizvoljan zaključak prvostupanjskog suda o 35 godišnjoj razlici u godinama iako i da jest, takva razlika u godinama pravno neodlučna za ocjenu postojanja prijevare, zablude ili prijetnje u smislu odredbe čl.27. ZN.

9.3. Iako prvostupanjski sud razloge iz čl.27.stav.1. ZN nalazi i u činjenici emocionalne veze oporučitelja sa 35 godina mlađom osobom, valja navesti da pri tom uopće ne analizira sadržaj iskaza tužene u kojoj je ista kategorički porekla postojanje emocionalne veze već je opširno iskazivala o poznanstvu još iz studentskih dana, a koje je započelo u Zagrebu. Jednako kao što je – suprotno zaključku prvostupanjskog suda da bi samoinicijativno odredila sahranu na Pagu iako je tužena iskazala da je bila želja pokojnog da bude sahranjen na moru, a koja je sadržana i u spornoj opo ruci. O utjecaju tužene da podnese tužbu za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju također nema uporišta u sadržaju iskaza saslušanih svjedoka.

10. Obzirom na sve izneseno, stajalište je i ovoga suda da je zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju pretpostavaka iz čl.27.stav.1. ZN u okolnosti – da je oporučitelj pod utjecajem tužene odbijao liječenje od karcinoma i podnio tužbu za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sa tužiteljicom, da je ušao u emocionalnu vezu sa tuženom koja „bi mu mogla biti kćer“ iako je uzajamna dobna razlika svega 13 godina, da ga je samoinicijativno sahranila na Pagu i nekoliko dana pred smrt smjestila u Dom – potpuno proizvoljan i bez uporišta u sadržaju provedenih dokaza, a i nepodobne za zaključak da ga je prijevarom, silom, zabludom ili prijetnjom navela na sačinjenje predmetne oporuke.

11. Stoga je uvažavanjem žalbe tužene valjalo preinačiti pobijanu toč.I. izreke prvostupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev, sve pozivom na odredbu čl. 373.a.stav.1. toč. 2. u vezi sa stav.3. ZPP.

12. Sukladno odredbi čl.166.stav.3. ZPP valjalo je odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka te istu – obzirom da je tužena u cijelosti uspjela u predmetnom sporu, zasnovati na odredbama čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – „Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25) i sukladno vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi sa 1.327,23 Eur.

12.1. Tuženoj je priznata nagrada za sastav podneska od 24.1.2022. po Tbr.8/1 Tarife u iznosu od 250,00 Eur, nagrada za zastupanje na ročištima održanim dana 2.3.2022. i 4.7.2022. (povodom prijedloga za ponavljanje postupka) po Tbr. 9/2 Tarife u iznosima od po 125,00 Eur, zastupanje na ročištu održanom dana 7.11.2022. po Tbr. 9/2 Tarife u iznosu od 125,00 Eur, sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 250,00 Eur, nagrada za zastupanje na ročišt ima održanim 13.12.2022., 31.1.2023., 27.1.2025. i 23.4.2026. po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od po 250,00 Eur, te trošak predmetne žalbe po Tbr. 10/1 Tarife u iznosu od 312 ,50 Eur – sve sa uključenom naknadom po Tbr. 46 Tarife. Istodobno joj je priznat izdatak s osnova plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 110,00 Eur. Tuženoj je priznat i izdatak za provedeno grafološko vještačenje u iznosu od 331,81 Eur pa je tužiteljici naloženo da joj naknadi trošak provedenog postupka u ukupnom iznosu od 2.629,31 Eur.

12.2. Tuženoj nije priznat zatraženi izdatak za sastav podnesaka od 19.2.2022., 4.6.2022., 14.11.2022. i 18.2.2025. obzirom da sadržaj istih nije bio od utjecaja ni za tijek niti ishod predmetne parnice, dok se podnesak od 3.3.2022. odnosi na drugi sudski predmet.

13. Nepobijana toč.II izreke nije bila predmetom žalbenog preispitivanja (odredba čl.365.stav.1. ZPP).

U Varaždinu 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec