Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-86/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. (OIB:26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1254/2025-16 od 30. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 24. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1254/2025-16 od 30. travnja 2026. u toč.II- izreke u odnosu na iznos od 1.300,00 Eur sa pripadajućom zateznom kamatom sa kojim dijelom zahtjeva je tužitelj odbijen, a potvrđuje se i toč.III. izreke.

II/Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege) isplati iznos od 2.740,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2025. (kao dana završetka tužiteljevog liječenja) do isplate kao i da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 1.175,65 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Toč. II. Izreke tužitelj je odbijen sa zahtjevom radi isplate daljnje (neimovinske) štete u visini od 1.330,00 Eur sa pripadajućom zateznom kamatom, sa zahtjevom za zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice od 21. svibnja 2024. do dosuđenog početka tijeka iste, te u dijelu zatražene zatezne kamate na iznos od 1.000,00 Eur (nesporno plaćenog prije utuženja) od 21. svibnja 2025. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do 2.lipnja 2025. (kao dana plaćanja).

2. Opisanu presudu u odnosu na odbijeni iznos od 1.330,00 Eur i u odnosu na odluku o troškovima postupka, pravovremenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da je u pobijanim dijelovima preinači i dosudi tužitelju iznos od 1.330,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 1.10.2020.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Naime, prvostupanjski sud svoje stajalište o osnovanosti – i djelomičnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete temelji na slijedećim dijelom nespornim, a dijelom provedenim dokazom medicinskim vještačenjem utvrđenim činjenicama i to kako slijedi:

- da je 25. veljače 2025. tužitelj zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački elektro tramvaj d.o.o. Zagreb na način da je stradao kada je obavljao kontrolu karata u tramvaju na liniji broj 12 na relaciji Ljubljanica-Cibona kada je došlo do snažnog kočenja tramvaja zbog čega je izgubio ravnotežu i ozlijedio lijevo koljeno, a koja ozljeda da je priznata kao ozljeda na radu;

- da je tuženik osiguratelj poslodavca tužitelja Zagrebačkog holdinga d.o.o. temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], važećoj za razdoblje od 1. travnja 2024. do 1. travnja 2025. kojom je

– između stalog – ugovoreno i osiguranje od odgovornosti osiguranika Zagrebački holding d.o.o. (u čijem se sastavu nalazi poslodavac tužitelja) prema djelatnicima;

- da se tužitelj 21. svibnja 2025. obratio tuženiku radi naknade štete, a on mu je dana 2. lipnja 2025. isplatio nesporni iznos od 1.000,00 Eur;

- da je tužitelj u predmetnoj nezgodi prema utvrđenjima medicinskog vještaka Zvonimira Lovrića, specijaliste kirurga i traumatologa, pretrpio natučenje koljena i puknuće meniska uslijed čega trpi trajnu bolnost, nesigurnost koljena, ograničavanje funkcije s izbjegavanjem hoda po neravnom (stube, strmine), izbjegavanje čučnja i klečanja kao i dizanja i nošenja teških tereta što reflektira 6% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog ograničenja funkcioniranja nakon ozljede (puknuća) meniska s trenutno održanom funkcijom fleksije i ekstenzije;

- da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja pretrpio primarni strah u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan, da je sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta trpio 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i slabog intenziteta još 8 dana, da je je kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede trpio oko 14 dana, fizičke boli jakog intenziteta trpio je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 15 dana, te manjeg intenziteta još oko 70 dana;

- tužitelj da je iziskivao tuđu pomoć 1 sat dnevno kroz 28 dana (vrijeme mirovanja, hod uz štaku).

4.1. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl.19. stav.2. u vezi čl.1046. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, i 155/23) kao i imovinska šteta zbog potrebe tuđe pomoći i njege te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu temeljem čl.1100. stav.2. ZOO-a u iznosu od 3.600,00 Eur, a za tuđu pomoć i njegu temeljem odredbe 1095. stav.1. ZOO-a u iznosu od 5,00 Eur po satu odnosno za 28 sati iznos od 140,00 Eur pa je po odbitku u mirnom postupku isplaćenog iznosa obvezao tuženika na naknadu sveukupne štete u iznosu od 2.740,00 Eur.

4.2. Zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete prvostupanjski sud temelji na odredbi čl.1103. ZOO-a, pa kako je tužitelj podnio odštetni zahtjev 21.5.2025., dok je njegovo liječenje prema utvrđenju medicinskog vještaka završeno početkom rujna 2025., to mu je zateznu kamatu na dosuđenu naknadu štete dosudio od 1. rujna 2025. do isplate.

5. Pobijajući opisanu presudu u odnosu na odbijajući dio za iznos od 1.330,00 Eur, tužitelj ističe da dosuđena naknada neimovinske štete ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu budući da sud prilikom dosuđivanja iste nije vodio računa o činjenici da je tužitelj zadobio izuzetno bolnu, neugodnu i ozbiljnu ozljedu koljena, da nije vodio računa o promjeni indeksa cijena niti o činjenici da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici od 05.06.2020. i 15.06.2020. izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29.11.2002.

6. Odgovarajući na prednje žalbene navode valja poći od jasnog sadržaja utvrđenja medicinskog vještaka (kojeg tužitelj ni u jednom dijelu nije osporio) a koji je na stručan način utvrdio sadržaj, opseg i trajanje po tužitelju pretrpljenih posljedica proizašlih iz predmetne nezgode a koje je potom prvostupanjski sud pravilno valorizirao priznavši tužitelju – pozivom na ranije citirane odredbe čl.1100. ZOO-a koje propisuju tzv. kvalifikatorne kriterije prilikom utvrđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete – istu u iznosu pod 3.600,00 Eur, pa mu je po odbitku nesporno prije utuženja isplaćenog novčanog iznosa (1.000,00 Eur) dosudio preostali u visini 2.600,00 Eur.

6.1. Naime, imajući u vidu da je osnovni cilj svakog popravljanja neimovinske štete pružanje određene satisfakcije oštećenikovoj osobnosti na način da mu se omogući da dobivenom naknadom kompenzira pretrpljenu neimovinsku štetu. Pri tom odredba čl.1100.stav.1. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad je nema, dok stav.2. iste obvezuje sud da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade ima vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada kako bi se ublažio osjećaj nelagode koju oštećenik trpi i barem djelomično smanjile nastale štetne posljedice. Pri tom je sud dužan voditi računa i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Razmatrajući navedene pretpostavke i smjernice iz aspekta konkretnog činjeničnog supstrata utvrđenog po prvostupanjskom sudu, stajalište je i ovoga suda, na osnovu ocjene egzistentnih kvalifikatornih okolnosti (fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti) s aspekta njihovog intenziteta i trajanja, same vrste povrede (natučenje koljena i puknuće meniska), okolnosti da je tužitelj liječen konzervativno, da nije podvrgnut nikakvim invazivnim pregledima/pretragama niti operativnom zahvatu, te da je navedena ozljeda umanjila njegovu životnu aktivnost za 6%, to je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud posve pravilno valorizirao kroz tužitelju dosuđenu pravičnu novčanu naknadu rukovodeći se pri tom i Orijentacijskim kriterijima iz 2020. donesenim po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-IV-47/2020-5).

7. Obzirom na navedeno valjalo je stoga osnovom odredbe čl.368.stav.1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu tužitelju dosuđene, a žalbom osporene visine naknade neimovinske štete u iznosu od 1.330,00 Eur uključivo i odluku o troškovima postupka obzirom da je prvostupanjski sud – suprotno žalbenim navodima tužitelja – istu pravilno zasnovao na odredbi čl.154.stav.2. ZPP utvrdivši uspjeh tužitelja u odnosu na osnov tužbe sa 100%, a u odnosu na visinu u opsegu od 67,32%, utvrdivši konačan omjer uspjeha tužitelja u provedenom postupku sa 67,32%.

8. Obzirom na žalbeni neuspjeh, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

9. U nepobijanom odbijajućem dijelu u odnosu na utuženu, a odbijenu zateznu kamatu na dosuđeni glavnični iznos od 21. svibnja 2024. do dosuđenog početka tijeka iste, te u dijelu zatražene zatezne kamate na iznos od 1.000,00 Eur (nesporno plaćenog prije utuženja) od 21. svibnja 2025. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do 2. lipnja 2025. (kao dana plaćanja), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena. (čl.365.stav.1.ZPP).

U Varaždinu 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec