Poslovni broj: Usž-1922/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TLM iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriu, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi poništenja rješenja – prestanka prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-787/2024-9 od 27. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-787/2024-9 od 27. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Gradonačelnika Grada Zagreba, klasa: UP/II- 551-06/23-014/3000, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 27. prosinca 2023. i rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/23-014/2033, urbroj: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023. kao i zahtjev za naknadu troškova spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 27. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja od 31. listopada 2023. kojim je utvrđen prestanak tužiteljici prava na novčanu pomoć kao roditelja odgojitelja i to s datumom 30. rujna 2023.

3. Tužiteljica je protiv citiranog rješenja podnijela žalbu ističući da je korisnica socijalnih prava koje je stekla na temelju pojedinačnog pravomoćnog upravnog akta Ureda za demografiju te da se predmetna novčana pomoć obračunava i isplaćuje kao oblik drugog dohotka u jednakom iznosu novčane pomoći, pri čemu su korisnicima mjere uplaćeni i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Prvostupanjsko tijelo se poziva na odredbe članka 6. i 7. Odluke/22 (Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja – "Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 10/18, 20/12. i 25/22.) i to tek 2023. kada je pokrenut konkretni upravni postupak po službenoj dužnosti neposredno rješavajući. Smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pogrešno utvrđujući da je rok propisan člankom 6. Odluke/22 procesni rok koji je instruktivan, iako je tužiteljica ukazivala da se radi o prekluzivnom roku. Ukazuje i na pravna shvaćanja drugih sudova pa tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Postavlja upitnom i spornom stvarnu nadležnost tuženika pojašnjavajući isto, kao i potpis rješenja tuženika koji uopće sadržajno nije potpis već nečitak "crtež", smatra spornom i nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko upravno rješenje. Tužiteljica se nadalje poziva na načelo zabrane retroaktivnosti za koje smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno obzirom da je rješenjima upravnih tijela rješavano ex tunc, te se zadiralo u pravomoćni upravni akt. Predlaže usvojiti žalbu i donijeti odluku o troškovima prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog spora.

4. Tuženik se nije očitovao.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 31. srpnja 2018. tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja za dijete TL koji je dana 6. ožujka 2021. navršio 7 godina. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je prestalo pravo na novčanu pomoć s danom 30. rujna 2023.

8. Prvostupanjski upravni sud se u obrazloženju osporene presude pravilno pozvao na odredbu članka 7. stavak 1. alineja 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja – Odluka/22 prema kojoj odredbi novčana pomoć roditelju odgojitelju prestaje 30. rujna 2023. i to roditelju čije dijete je za koga je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina. Prema stavku 2. iste Odluke propisano je da će nadležno gradsko upravno tijelo o prestanku novčane pomoći odlučiti po službenoj dužnosti.

9. Glede prigovora tužiteljice u žalbi koje je uglavnom isticala već u tužbi protiv osporenog rješenja tuženika i na koje prigovore se prvostupanjski upravni sud očitovao u obrazloženju osporene presude, ovaj Sud ističe da je na sve navedene prigovore, kako prvostupanjski upravni sudovi, tako i ovaj Sud se već očitovao u nizu svojih donesenih odluka. Naime, u žalbi tužiteljica prigovara nadležnosti prvostupanjskog tijela za pokretanje i vođenje postupka po službenoj dužnosti, nenadležnosti tuženika za donošenje osporenog rješenja, povredi načela retroaktivnosti u donošenju rješenja o prestanku novčane pomoći, o povredi prava vlasništva te neprovođenju od strane tužiteljice predloženih dokaza, odnosno saslušanje tužiteljice. Nadalje, prigovara vlastoručnom potpisu gradonačelnika i nenadležnosti istog za odlučivanje.

10. U odnosu na naprijed navedene prigovore Sud ističe da osporeno rješenje tuženika je doneseno od za to nadležne osobe - gradonačelnika Grada Zagreba, koji je to rješenje i potpisao, što je sukladno odredbi članka 98. ZUP-a, koja odredba definira sadržaj rješenja, a isto tako i u vezi s odlukom kojom je gradonačelnik izričito ovlašten za rješavanje o prigovoru.

11. Vezano za prigovor neprovođenja dokaza predloženih od strane tužiteljice te da ista nije saslušana treba reći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja te se u tom smislu nadalje tužiteljici skreće pozornost na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrđivati, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi.

12. Glede prigovora o povredi načela retroaktivnosti napominje se tužiteljici da je već u odlukama ovog Suda (poslovnog broj: Usoz-8/2022 i Usoz-143/2022) izraženo shvaćanje da sporne odluke, koje su bile predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu, nemaju povratno djelovanje, niti se Odlukom/22 zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu.

13. Nadalje, ovaj Sud je već u nisu svojih odluka glede prigovora o pravnoj prirodi roka propisanog odredbom članka 6. Odluke/22 istakao da se radi o procesnom i instruktivnom roku, budući da njime nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku.

14. Imajući u vidu sve naprijed navedeno ovaj Sud nije našao osnove poništiti osporenu presudu, te je trebalo odbiti žalbu tužiteljice izjavljenu protiv iste presude u smislu odredbe članka 135. stavak 1., te isto tako odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora u smislu odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner