Poslovni broj: Usž-1023/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EA iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5395/2024-5 od 23. prosinca 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 5395/2024-5 od 23. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Grada Zagreba, gradonačelnika, klasa: UP/II-551- 06/23-014/1786, urbroj: 251-02-01/001-23-2 od 26. svibnja 2023. godine kao i zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 26. svibnja 2023. godine odbačen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/2880, urbroj: 251- 09-22-1/002-23-02 od 24. ožujka 2023. godine, kao nepravodoban.

3. Tužiteljica je protiv citirane presude podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga napominjući da je korisnica socijalnih prava koje je stekla na temelju pojedinačnog pravomoćnog upravnog akta – rješenja prvostupanjskog tijela. Ističe da se predmetna novčana pomoć obračunava i isplaćuje kao oblik drugog dohotka u jednakom iznosu novčane pomoći, s time da su korisnicima mjere uplaćeni i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Ističe da je Gradska skupština Grada Zagreba na prijedlog tuženika donijela Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22), kojom je izmijenila i dopunila Odluku o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja – Odluka/18. Ističe spornim činjenicu je li tuženik osporenim drugostupanjskim rješenjem zakonito odbacio pravni lijek – prigovor kojeg je tužiteljica uložila na zaprimljeni prvostupanjski upravni akt od 2. studenog 2023. godine kao nepravodoban, uz obrazloženje da je pravni lijek uložen po proteku roka od 8 dana propisan odredbom članka 10. Odluke/22. Dodatno ističe spornim i pitanje je li gradonačelnik uopće bio ovlašten rješavati u trenutku rješavanja s obzirom na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći – Odluka/22. Smatra da nije legitimni cilj propisati kraći rok za stranku općim aktom i to kraćim nego što je djelotvoran pravni lijek, a to je i prigovor jer stranka po istom u skladu s člankom 122. stavak 4. ZUP-a ostvaruje pravo na sudsku zaštitu pred sudom pune jurisdikcije. Ističe da je osporavala potpis od strane gradonačelnika na rješenju koji prigovor da nije ocijenjen te da rješenje ne sadrži uopće sadržajno potpis već da se radi tek o "rukopisu" iz kojeg nije moguće identificirati potpisnika. Potpis je nečitak. Smatra da joj je narušeno načelo razmjernosti pri čemu se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Naposlijetku ističe da nije odlučeno u cijelosti o tužbenom zahtjevu kako je postavila, odnosno da je predložila i poništenje prvostupanjskog rješenja o kojem sud nije odlučio. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i upravna rješenja uz naknadu troška prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog spora.

4. Tuženik se nije očitovao.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice.

7. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 26. svibnja 2023. pravilno odbačen prigovor tužiteljice kojeg je izjavila protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 24. ožujka 2023. kao nepravodoban. To stoga što je tužiteljica, kako je to utvrđeno u prvostupanjskom upravnom sporu, prvostupanjsko rješenje zaprimila 29. ožujka 2023. godine, a prigovor protiv istog rješenja podnijela preporučeno poštom 7. travnja 2023. godine. Kako je rok za ulaganje prigovora 8 dana, to neprijeporno proizlazi da je protekao rok za podnošenje prigovora propisan člankom 10. Odluke/22 (rok je istekao 6. travnja 2023. godine).

8. Naime, prema odredbi članka 10. citirane Odluke/22. propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog Gradskog upravnog tijela donose na temelju ove Odluke i podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnog Gradskog upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Nadležnost gradonačelnika Grada Zagreba, proizlazi i iz svojstva izvršnog tijela jedinica lokalne samouprave, koje nadzire rad tijela uprave prema članku 48. stavak 1. točka 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 33/01. – 98/19.), u ovom slučaju kao drugostupanjsko tijelo koje je općim aktom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave ovlašteno kontrolirati zakonitost rada tijela uprave u predmetnom slučaju.

9. Ovaj Sud ističe da je odredba članka 10. Odluke/22 bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom ovog Suda poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. godine zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed citirane odredbe članka 10. su odbijeni.

10. Nadalje, neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen gradonačelnik Grada Zagreba koji je to rješenje i potpisao.

11. O ostalim prigovorima tužiteljica istaknutim u žalbi, koje prigovore ponavlja i koje je već isticala u svojoj tužbi, ovaj Sud upućuje na obrazloženje presude prvostupanjskog suda, koje obrazloženje i shvaćanje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Osim toga, glede navedenih prigovora, ovaj Sud upućuje i na stajališta zauzeta u nizu presuda ovog Suda (primjerice: Usž-23/26 od 17. travnja 2026., Usž-3551/2025 itd) u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalog, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica stoga upućuje i na sadržaj navedenih presuda.

12. Imajući u vidu sve naprijed navedeno Sud nije našao osnove osporenu presudu uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je stoga žalbu trebalo odbiti.

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. i članka 148. stavak 4. ZUS-a (točka I. i II. izreke) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner