Poslovni broj: Usž-2435/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NR iz [adresa], zastupana po Monici Golub, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš, Maceljski, Mandić, Stanić i partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2085/2024-7 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2085/2024-7 od 26. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda, pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, UP/II-551-06/23-014/2655, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 21. prosinca 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-014/725, urbroj: 251- 09-22-1/004-23-3 od 31. listopada 2023. kao neosnovan. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova prvostupanjskog upravnog spora.
2. Tužiteljica žalbom pobija osporenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga, navodeći da su razlozi presude šturi i nedostatni. Nadalje ističe da su na ročištu od 11. veljače 2026. odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice za saslušanjem kao stranke u postupku o čemu nema razloga u obrazloženju osporene presude, odnosno prvostupanjski upravni sud je navedene dokaze odbio bez ikakve konkretne analize njihove primjenjivosti. Ističe da je tužiteljica pravo na novčanu pomoć stekla na temelju pravomoćnog rješenja te da stoga bez provođenja teksta razmjernosti se nije moglo zadirati u tužiteljičino stečeno pravo. Tužiteljica smatra da su joj u konkretnom slučaju povrijeđena prava i to pravo na pravično suđenje pri čemu se poziva na odredbu članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske te na članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže poništenje osporene presude uz naknadu troška.
3. Tuženik se nije očitovao iako je dostava uredno iskazana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje zakonitom osporenu presudu koja je valjano i dostatno obrazložena. Pritom se ističe da je prvostupanjski upravni sud iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice, koje prigovore tužiteljica ponavlja i u žalbi. Stoga ovaj Sud bez potrebe daljnjeg ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski upravni sud naveli i obrazložili prihvaća razloge zakonitim i pravilnim te isto tako ocjenjuje da je obrazloženje osporene presude dano sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.
6. Prije svega ovaj Sud otklanja prigovor tužiteljice da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja tijekom upravnog postupka i spora to stoga što je tužiteljica tijekom upravnog postupka isto tako upravnog spora, te izjavljivanjem žalbe, potom tužbe i sudjelovanjem na ročištu za glavnu raspravu dana 11. veljače 2026. imala mogućnost izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje ove upravne stvari.
7. Glede prigovora tužiteljice da sud nije prihvatio predložene od tužiteljice dokaze, tužiteljici se skreće pozornost na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a prema kojoj odredbi sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Prema ocjeni ovog Suda sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti ovdje osporenog rješenja tuženika, na nedvojben način su se mogle utvrditi na temelju dokumentacije spisa predmeta, što uključuje i dokumentaciju spisa tuženika. To stoga što je u konkretnom slučaju u upravnom postupku pravo stanje stvari utvrđeno na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, te su stoga i prema ocjeni ovog Suda odlučne činjenice dostatno utvrđene na temelju podataka u sudskom spisu te spisu tuženika i bez potrebe provođenja predloženog dokaza.
8. Osim toga treba reći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja te zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na prvostupanjskom upravnom sudu i ne ovisi o volji stranaka. Nadalje, niti ustavne niti konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo saslušanja, izvođenja određenog dokaza, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.
9. Ciljeve koje grad želi postići donošenjem osporene odluke smatra se legitimnima, pritom treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja, koje je uzgred rečeno, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast, na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (navedeno je već istaknuto u presudu ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022), a u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022 ovaj Sud nije našao da bi donošenje nove Odluke/22 uskraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene odluke.
10. Obzirom da tužiteljica ostalim prigovorima koje iznosi nije dovela u sumnju pitanje pravilnosti i zakonitosti osporene prvostupanjske presude, to nema mjesta usvajanju žalbe tužiteljice.
11. Obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora, pa u tom smislu nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela spora.
12. Imajući sve naprijed navedeno u vidu trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. i 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
