Poslovni broj: Usž-3057/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SV iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Branko Šerić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu „Šerić & Šerić“, Zagreb, Kačićeva 6a, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Službe građevinske inspekcije, Područnog ureda u Zagrebu, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4159/2024-9 od 14. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4159/2024-9 od 14. svibnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/689, URBROJ: 443-02-05-12-24-2 od 11. srpnja 2024., kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika naloženo je tužitelju kao investitoru, u roku od 15 dana od zaprimanja istog, ukloniti bespravnu gospodarsku građevinu tlocrtnih dimenzija 14,50 x 6,0 m, etažnosti prizemlja, koja se gradi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz utvrđenje da je postavljanjem službenog znaka na gradilištu 20. lipnja 2024. obustavljena daljnja gradnja te izrečena daljnja upozorenja tužitelju.
3. Tužitelj u podnesenoj žalbi osporava u cijelosti presudu prvostupanjskog suda iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom obrazlaže da je tijekom prvostupanjskog spora dostavio dokaze iz kojih proizlazi da su nastupile bitne promjene vezano za predmetnu nekretninu i građevinu kao i da je izvršena promjena kulture i namjene zemljišta, da je predmetna građevina evidentirana i upisana u katastarskom operatu temeljem geodetskog elaborata kao i da je prodana, odnosno da tužitelj više nije vlasnik predmetne nekretnine, a koje okolnosti prvostupanjski sud da nije uzeo u obzir prilikom donošenja osporene presude niti ih je obrazložio. Stoga smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak, kao i da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku. Osim toga, prigovara da sud nije odlučio o njegovom prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe. Naime, da se rješenje tuženika ne može više provesti protiv tužitelja budući da je on podmetnu nekretninu zajedno s građevinom prodao trećoj fizičkoj osobi, odnosno više nije niti vlasnik niti posjednik građevine čije se uklanjanje nalaže rješenjem tuženika. Zaključuje da iz navedenog razloga rješenje tuženika treba oglasiti ništavim kako je predložio dopunom tužbe od 31. listopada 2024. Prigovara da niti jednu od navedenih okolnosti sud nije uzeo u obzir niti obrazložio prilikom donošenja osporene presude, čime nije odlučeno o svim njegovim postavljenim tužbenim zahtjevima. Predlaže poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tužitelju, podredno ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 €.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporena prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Prvenstvo se ocjenjuje da je prvostupanjski sud prilikom donošenja osporene presude u obzir uzeo i obrazložio sve pravno relevantne procesne i materijalne prigovore tužitelja. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, sud nije u obvezi vrednovati i obrazlagati sve navode stranaka, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju po ocjeni ovog Suda, udovoljeno. Stoga ovaj Sud ne nalazi osnovanim prigovore tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje kao niti pravo na obrazloženu sudsku odluku. Tim više jer sud prema odredbi članka 49. stavak 4. ZUS-a niti nije vezan kako u pogledu činjenica, tako niti u pogledu dokaza koje stranke predlažu da se utvrde, odnosno dokazi provedu.
8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je tužitelju kao investitoru naloženo uklanjanje bespravne gospodarske građevine tlocrtnih dimenzija 14,50 x 6,0 m, koja se gradi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja naselja. Prvostupanjska presuda pravilno je donesena, između ostalog, pozivom na odredbu članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, br.: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) kojom je propisano da građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je nadležni građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora 20. lipnja 2024. utvrdio da je gradnja predmetne gospodarske građevine detaljno opisane rješenjem tuženika na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvedena bez pravomoćne građevinske dozvole, a o čemu spisu prileži zapisnik s predmetnog očevida te fotografije kao sastavni dio istog.
10. S obzirom da tužitelj niti ne spori da je kao investitor predmetnu gospodarsku građevinu, površine veće od 80 m[2] kako to proizlazi iz tlocrtnih dimenzija iste, izgradio bez valjanog akta za gradnju, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, to mu je, i po ocjeni ovog Suda, pravilno naloženo uklanjanje navedene građevine, koje stajalište osnovano zauzima i prvostupanjski sud u osporenoj presudi. Ovo stoga jer se prema odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano, a čemu u konkretnom slučaju nesporno nije udovoljeno. Pritom nije od utjecaja okolnost što je naknadno došlo do promjene vlasništva kako zemljišta tako i navedene građevine izgrađene na tom zemljištu jer se upravna mjera uklanjanja sukladno citiranoj odredbi članka 113. stavak 1. točka 1. ZDI-a nalaže vlasniku ili investitoru, a u trenutku donošenja rješenja tuženika čija se zakonitost u suštini ocjenjuje u okviru ovog upravnog spora, tužitelj je bio vlasnik i investitor predmetne bespravne gradnje, a koju mjerodavnu okolnost nije osporio ni u jednom trenutku, uključujući i žalbene navode. Dakle, naknadna promjena vlasništva nekretnine kao i predmetne bespravne građevine ne utječe na zakonitost rješenja tuženika niti je razlog za ništavost tog rješenja radi stvarne, odnosno pravne nemogućnosti njegovog izvršenja, a na što neosnovano ukazuje tužitelj svojim žalbenim navodima.
11. Nadalje se ukazuje tužitelju da okolnost što je predmetna građevina u međuvremenu temeljem geodetskog elaborata evidentirana u katastarskom operatu kao i da je izvršena prenamjena zemljišta, ne utječe na zakonitost kako rješenja tuženika tako niti osporene presude, pored činjenice da je ista izgrađena bez valjanog akta za gradnju, a koju okolnost ne osporava niti sam tužitelj.
12. Vezano za prigovor tužitelja da sud nije riješio o svim njegovim tužbenim zahtjevima, ističe se da je prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi (npr. odluka, poslovni broj: Usž-2022/2015, Usž-599/2015 i dr.) zauzeto stajalište da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva te nije vezan procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast, odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS-a.
13. Zaključno se ocjenjuje pravilnim stajalište prvostupanjskog suda prema kojem je ocijenio bespredmetnim odlučivanje o prijedlogu za određivanjem odgodnog učinka tužbe u situaciji kad je već presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
14. Slijedom svega navedenog, nema osnove za usvajanje žalbe tužitelja.
15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
16. Stoga je trebalo temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
