REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-1430/2026-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČJ iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku iz Vukovara, Andrije Hebranga 1, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi povrata sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1282/2024-11 od 16. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1282/2024-11 od 16. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klase: UP/II-034-03/24-01/698, urbroj: 525-04/133-24- 2 od 22. listopada 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klase: 440-12/18-06-03-01/4849, urbroj: 343-1504/01-24-009 od 17. svibnja 2024. godine (točka I.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II.).
2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu u bitnom navodeći pogrešnim zaključak suda kako dugoročna profesionalna nesposobnost ne nastaje samo činjenicom postojanja visoke životne dobi. Smatra da je trebalo imati u vidu da je tužitelj u starosnoj dobi od 90 godina te prirodu poljoprivredne djelatnosti , odnosno da je riječ o objektivnoj i životno uvjetovanoj nemogućnosti da ljnjeg obavljanja rada pa je upravo iz tog razloga prenio djelatnost svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva na unuka ŠJ koji je u dobi od 20 godina i koji se želi baviti poljoprivredom. Smatra da će na taj način sredstva koja su tužitelju isplaćena kao potpora biti iskorištena na način i u svrhu za koju su bili plaćeni. Navodi da povrat cjelokupnog iznosa potpore predstavlja pretjeranu i nerazmjernu sankciju. Ističe da iz medicinske dokumentacije koju dostavlja uz žalbu proizlazi zdravstveno stanje tužitelja pa i njegova nesposobnost za poljoprivredne poslove, te smatra da je općepoznata činjenica da starija osoba od 88 godina nije sposobna obavljati poljoprivredne radove. Smatra da sud nije dovoljno obrazložio osporenu presudu. Predlaže stoga usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi, u smislu odredbe članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je Odlukom o povratu sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju Republike Hrvatske, klase: 440-12/18-06-03-01/4849, urbroj: 343-1504/01-24-009 od 17. svibnja 2024., naloženo tužitelju u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke vratiti iznos od 14.757,12 €, uz obrazloženje da je tužitelj s navedenom Agencijom sklopio Ugovor o financiranju 8. kolovoza 2019. godine, na temelju kojeg mu je bila dodijeljena potpora u iznosu od 111.187,50 kn te je tužitelju isplaćena potpora u iznosu od 55.593,75 kn dana 30. kolovoza 2019., kao i isti iznos dana 2. listopada 2020. godine. Osporavana Odluka o povratu sredstava donesena je iz razloga što je utvrđeno da je tužitelj kao korisnik potpore prekršio odredbu članka 14.4. Ugovora kojim je propisano da je nakon konačne isplate, korisnik u obvezi najmanje narednih pet godina baviti se poljoprivredom što bi za korisnika, odnosno tužitelja to bilo do 2. listopada 2025. godine. Međutim, iz upisnika poljoprivrednika razvidno je da je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo [obrt] zatvoreno 7. veljače 2023. godine.
7. Imajući u vidu naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, a što tužitelj žalbenim navodima niti ne osporava, prema ocjeni ovog Suda pravilno je tuženik odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv naprijed citirane odluke Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 17. svibnja 2024., a sud pravilno odbio i tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, pravilno utvrđujući da je naprijed opisanim postupanjem tužitelj kao korisnik navedene potpore postupio suprotno odredbi članka 14.4. Ugovora o financiranju.
8. Pritom prema ocjeni ovog Suda na donošenje drugačije odluke nije od utjecaja ni žalbeni navod tužitelja da obzirom na svoju životnu dob i fizičku nemogućnost bavljenja poljoprivrednim radovima nije bio u mogućnosti voditi obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
9. Nadalje, nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na svoje zdravstveno stanje pri čemu tek uz žalbu dostavlja zdravstvenu dokumentaciju na koju se i poziva u svrhu dokaza njegovoj nesposobnosti za obavljanje poljoprivredne djelatnosti i godine starosti. Naime, odredbom članka 14. točka 10. citiranog Ugovora o financiranju propisana je mogućnost odstupanja od odredbi navedenog članka ali samo u slučajevima više sile ili nastupa izvanrednih okolnosti, pri čemu se u obrazloženju osporene presude očitovao već prvostupanjski upravni sud ističući da navedeno predviđa gubitak radne sposobnosti osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem koje bi nastalo uslijed ozljede na radu i profesionalne bolesti. Pritom nije od utjecaja niti daljnji žalbeni navod tužitelja da je djelatnost OPG-a nastavljena kroz djelovanje njegova unuka ŠJ obzirom da se tužitelj osobno obvezao naprijed navedenim i potpisanim Ugovorom na obavljanje poljoprivrednog gospodarstva na rok od pet godina i to počev od trenutka isplate.
10. Dakle, neprijepornim proizlazi, što tužitelj žalbenim navodima niti ne osporava, da je svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo odjavio prije isteka roka od pet godina i postupio suprotno naprijed citiranoj odredbi članka 14. stavak 4. ugovora.
11. Obzirom da tužitelj žalbenim navodima nije dokazao drugačije činjenično stanje niti doveo u sumnju zakonitost kako presude prvostupanjskog upravnog suda tako niti rješenja tuženika, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a riješiti kao pod točkom I. izreke, a na temelju odredbe članka 147. istog Zakona kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
