Poslovni broj: Usž-3111/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OBŽ iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Antoniju Bolanči, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1 a, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-194/2025-6 od 17. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-194/2025-6 od 17. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/929, URBROJ: 443-02-03-12-25-12 od 27. siječnja 2025., kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je inspekcijsko rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/929, URBROJ: 443-02-03-12-24-4 od 22. listopada 2024. kojim je tužitelju naloženo ukloniti bespravnu gradnju opisanu tim rješenjem izgrađenu u k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja u zaštićenom području Paklenih otoka, upisanih u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti koje vodi Ministarstvo kulture RH, u kategoriji zaštićeni krajobraz, postalo izvršno 13. studenog 2024. i kako tužitelj nije postupio po nalogu iz tog rješenja, određeno je da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača Državnog inspektorata , strojno i ručno, s početkom uklanjanja od 15. veljače 2025., dok će se o troškovima izvršenja odlučiti zasebnim rješenjem.
3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj žalbi osporava presudu prvostupanjskog suda u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Prigovara u bitnom da osporena presuda ne sadrži razloge radi kojih nije bitno čekati rješavanje prethodnog pitanja, a da je odbijanjem njegovih predloženih dokaza došlo do povrede procesne ravnoteže stranaka. Smatra da je time što se presuda temelji na utvrđenjima iz rješenja tuženika došlo do povrede načela propisanih Zakonom o upravnim sporovima. Predlaže preinačiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe uvećanih za trošak PDV-a.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Ovo stoga jer osporena presuda sadrži pravilno i dostatno obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS). Naime, sud je prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu prema ocjeni ovog Suda, u obzir uzeo i obrazložio sve pravno relevantne prigovore tužitelja. To stoga jer sud prema ustaljenoj sudskoj praksi, nije u obvezi obrazlagati svaki navod stranke, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno budući da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenom navodu, detaljno obrazložio razloge iz kojih osnovano proizlazi da postupak ozakonjenja nije prethodno pitanje u predmetnom slučaju.
8. Nadalje, i po ocjeni ovog Suda, osnovano su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja jer se pravilna i zakonita odluka u konkretnom slučaju mogla donijeti i bez njihovog izvođenja temeljem ostale dokumentacije i već izvedenih dokaza tijekom upravnog postupka i predmetnog upravnog spora. Osim toga, upućuje se i na odredbu članka 49. stavak 4. ZUS-a prema kojoj sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Dakle, sukladno smislu navedene zakonske odredbe sud niti nije u obvezi izvesti predložene dokaze stranaka, slijedom čega ovaj Sud ocjenjuje kako nije narušena procesna ravnoteža stranaka niti je povrijeđeno načelo kontradiktornosti time što su odbijeni predloženi dokazni prijedlozi tužitelja. Naime, neprovođenje dokaza predloženih po tužitelju, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužitelj upire u žalbi. Ovo stoga jer zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Tim više jer je tužitelj i tijekom upravnog postupka kao i prvostupanjskog upravnog spora, naročito održavanjem ročišta 20. ožujka 2026., imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari.
9. Osporenom presudom prvostupanjskog suda osnovano je ocijenjeno pravilnim stajalište tuženika prema kojem je tužitelju kao investitoru naloženo izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe sukladno odredbi članka 115. stavak 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje-ZDI) Ovo stoga što iz spisu priloženog zapisnika o kontrolnom očevidu od 18. prosinca 2024. proizlazi da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju, odnosno da nije uklonio bespravnu gradnju izgrađenu u k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja naselja, a koje činjenice tužitelj niti ne osporava svojom žalbom, pa mu je pravilno naloženo izvršenje izvršnog rješenja o uklanjanju putem treće osobe.
10. Kako tužitelj svojim žalbenim navodima niti ne osporava pravno relevantne činjenice u konkretnom slučaju, odnosno da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno te da nije po njemu dobrovoljno postupio, odnosno uklonio predmetnu bespravnu gradnju, to izjavljenom žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude koja se osnovano temelji na utvrđenjima iz upravnog postupka čiju pravilnost tužitelj niti nije doveo u pitanje svojim žalbenim navodima.
11. Slijedom svega navedenog, nema osnove za usvajanje izjavljene žalbe. 12. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
13. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
