Poslovni broj: Usž-2711/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CG iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Grada Vukovara 49, radi oglašivanja ništavim rješenja o izvlaštenju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2059/2024-13 od 22. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2059/2024-13 od 22. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-02/24-01/369, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24- 02 od 7. listopada 2024.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, Ispostave u Crikvenici, KLASA: UP/I-944-03/23-01/28, URBROJ: 2170-12-02/10-24-6 od 14. svibnja 2024. kojim je odbijen njegov zahtjev za oglašivanje ništavim rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave u Crikvenici, KLASA: UP/I-944-17/19-01/24, URBROJ: 2170-07-02/9-19-26 od 4. studenog 2019. kojim je u interesu Republike Hrvatske, a za izgradnju sustava odvodnje i vodoopskrbne mreže Crikvenica/Selce-Područje Kačjak Dramalj, nepotpuno izvlašteno 4 m puta u vlasništvu tužitelja te mu je za to utvrđena naknada.
3. Tužitelj u pravodobno izjavljenoj žalbi u bitnome ponavlja navode iz tužbe. Ističe da traži oglašivanje ništavim navedenog rješenja o nepotpunom izvlaštenju od 4. studenoga 2019., naročito iz razloga jer da provedba lokacijske dozvole na temelju koje je doneseno to rješenje o nepotpunom izvlaštenju nije pravno i stvarno moguća i što se njezinom provedbom čini kazneno djelo budući da trasa sustava odvodnje i vodoopskrbne mreže Crikvenica/Selce – Područje Kačjak Dramalj u naravi ide isključivo po cijeloj duljini nerazvrstane ceste oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne po njegovoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je susjedna čestica), što je u koliziji s izdanom lokacijskom dozvolom, ali je u skladu sa stvarnim stanjem. Nadalje pojašnjava da je lokacijska dozvola izdana na temelju, po njegovom mišljenju, krivotvorenog katastarskog plana iz kojeg slijedi da ta trasa sustava odvodnje i vodoopskrbne mreže prolazi preko njegove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve iz razloga kako bi se omogućilo ozakonjenje zgrade na susjednoj k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Navodi da je u lokacijskoj dozvoli trasa gradnje kolektora odvodnje prikazana dijagonalno, dok da je u izdanoj građevinskoj dozvoli prikazana uzdužno. Smatra da trasa iz lokacijske dozvole mora biti identična trasi iz građevinske dozvole i izvedbenom projektu i izvedenim radovima, što da nije u konkretnom slučaju. Stoga postavlja pitanje ako ta trasa ide po javnoj površini (nerazvrstanoj cesti) radi čega je onda izvlaštena njegova k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ukazuje na odredbe Ustava Republike Hrvatske kojima se štiti privatno vlasništvo. Predlaže poništiti osporenu presudu i usvojiti njegov tužbeni zahtjev.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbene navode tužitelja.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br.: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) za oglašivanje ništavim rješenja o nepotpunom izvlaštenju od 4. studenog 2019.
8. Ovaj Sud prvenstveno ukazuje tužitelju da je oglašivanje rješenja ništavim izvanredan pravni lijek, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništav akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Budući da se upravni akt može oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja te ne može naknadno konvalidirati, to su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom te javnopravno tijelo i sud ne mogu rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.
9. Stoga u konkretnom slučaju prigovori koje tužitelj ponavlja u žalbi, a isticao ih je ranije tijekom prvostupanjskog spora, a kojima dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja o nepotpunom izvlaštenju, nisu razlozi kakve u vidu ima odredba članka 128. stavak 1. ZUP-a, odnosno ne radi se o razlozima za ništavost rješenja, već eventualno njegovo poništenje. Međutim, skreće se pozornost tužitelju da je predmetno rješenje o nepotpunom izvlaštenju već osporavao žalbom te je spor pravomoćno okončan presudom ovog Suda, poslovnog broja: Usž-3613/2020 od 26. ožujka 2021. kojom je odbijena njegova žalba izjavljena protiv presude upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-488/2020 od 20. srpnja 2020. kojom je pak odbijen njegov tužbeni zahtjev za poništenjem navedenog rješenja o nepotpunom izvlaštenju od 4. studenog 2019. U okviru navedenog spora ocjenjivan je prigovor koji ističe i u okviru ovog spora, a prema kojem u konkretnom slučaju nije niti trebalo provoditi izvlaštenje jer da trasa sustava odvodnje i vodoopskrbne mreže ne prolazi česticom u vlasništvu tužitelja, no isti je odbijen kao neosnovan, a na što pravilno ukazuje i prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude.
10. Kako tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude prvostupanjskog upravnog suda, to nema osnove za usvajanje njegove žalbe.
11. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Ana Berlengi Fellner
