Poslovni broj: Usž-1894/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JM iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Bekavac Basić , odvjetnik u Zagrebu, Hotel Westin, Izidora Kršnjavoga 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2689/2025 od 17. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2689/2025 od 17. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-224-02/24-01/5953, urbroj: 511-01- 203-25-5 od 5. svibnja 2025. te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih dopuštenih razloga, a kako navodi prvenstveno zbog apsolutno bitne povrede postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Ustava RH i Konvencije, prava na pristup sudu, prava na obrazloženu sudsku odluku te ukazuje da se radi o krajnje arbitrarnoj odluci. Navodi da su mu povrijeđena prava, jer je 14. studenog 2024. tuženik onemogućio tužitelju da na njegovom ispitivanju sudjeluje njegov punomoćnik. Smatra da ima više osnova za usvajanje njegovog zahtjeva te da je prije 26 godina praktički primljen u hrvatsko državljanstvo i poziva se na zajamčenje primitka u hrvatsko državljanstvo od 31. srpnja 2000. Ne prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem mu je omogućeno izjašnjavanje o relevantnim činjenicama i zaključak prema kojem takve činjenice nije naveo, budući da se tijekom postupka pozivao na javnu ispravu i to ispravu tuženika iz 2000. godine kojom je dokazao da je i tada ispunjavao sve uvjete za prijem u hrvatsko državljanstvo. Smatra da iz odredbe članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu ne proizlazi da se obligatorno mora raditi o postojanju trajnog boravka zbog čega zaključuje da prvostupanjski sud izmišlja pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva. Predlaže da Sud preinači presudu, podredno predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za primitak tužitelja u hrvatsko državljanstvo.

6. Pri tome se presuda prvostupanjskog suda poziva na odredbu članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15., 102/19., 138/21.) kojom je propisano da stranac koji je u braku s hrvatskim državljaninom i kojem je odobren stalni boravak i živi na području RH može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 1.-4. tog Zakona.

7. U postupku i sporu utvrđeno je da je tužitelj podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju braka s hrvatskom državljankom s kojom je u braku od 23. lipnja 2017., da u Republici Hrvatskoj živi na temelju odobrenja za privremeni boravak, a također je utvrđeno da tužitelj nije podnio zahtjev za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj. Kako tužitelj nema stalni boravak u Republici Hrvatskoj, njegov zahtjev je odbijen.

8. Tužitelj neosnovano osporava prvostupanjsku presudu ističući da uvjet stalnog boravka nije zakonom propisana pretpostavka za primitak u hrvatsko državljanstvo budući da je ovaj uvjet jasno propisan naprijed navedenom odredbom članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

9. Također se tužitelj neosnovano poziva na zajamčenje koje mu je izdato u povodu ranije podnesenog zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo i to iz razloga što se zajamčenje izdaje stranci koja je podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo, a u trenutku podnošenja zahtjeva nema otpust iz stranog državljanstva ili nema dokaza da će otpust dobiti ako bude primljena u hrvatsko državljanstvo te ukoliko ispunjava ostale pretpostavke propisane odredbom članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Prema izričitoj zakonskoj odredbi zajamčenje se izdaje s rokom važenja od dvije godine. Kako se tužitelj u postupku i sporu poziva na zajamčenje primitka u hrvatsko državljanstvo od 31. srpnja 2000. godine, to je jasno da se poziva na zajamčenje koje je prestalo važiti.

10. Iako tužitelj u žalbi navodi da ima više osnova za prijem u hrvatsko državljanstvo, ne navodi koje bi to osnove bile. Stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem propisano je odredbom članka 8., a za stranca koji je u braku s hrvatskim državljaninom odredbom članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Međutim, navedene zakonske odredbe kao pretpostavku za primitak u hrvatsko državljanstvo između ostalog propisuju da je podnositelj zahtjeva stranac kojem je odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, koji uvjet tužitelj nesporno ne ispunjava.

11. Budući da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, to je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.) žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 24. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze